Homilija kardinala Bozanića na Misi posvete ulja

1.4.2021.



Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

 

Homilija na Misi posvete ulja

Crkva sv. Ivana XIII. Pape, Zagreb, Veliki četvrtak, 1. travnja 2021. godine.

Liturgijska čitanja: Iz 61,1-3a.6a8b-9; Otk 1,5-8; Lk 4,16-21


Draga braćo svećenici!

1. »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!« (Lk 4,18).

Te riječi Mise posvete ulja vode nas na izvore našega svećeništva. Ono je - u svakome od nas - djelo Duha Svetoga. Sam Duh Sveti čini nas dionicima onog posvećenja kojim je pomazao svoga jedinorođenog Sina za Krista i Gospodina. Darom Duha Svetoga učvršćeni smo i osposobljeni da bismo u svijetu uprisutnjivali Kristovo otkupiteljsko djelo i da bismo iz naraštaja u naraštaj osiguravali službu Božjega milosrđa.

Stoga danas, na spomendan kada je Krist podijelio svoje svećeništvo apostolima i nama, razmatramo to divno Božje djelo u nama. Neka se naša srca ispune zahvalnošću, divljenjem i pohvalama Gospodinu koji »nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje« (2 Kor 3,6).

U ovom radosnom slavlju Mise posvete ulja, koju zbog potresâ i ove godine ne slavimo u našoj Prvostolnici, nego u ovoj novoj crkvi sv. Pape Ivana XXIII., sve vas od srca pozdravljam. Danas ste u mojim mislima i molitvama posebno vi, draga braćo svećenici, dijecezanski i redovnički, jer danas slavimo dies natalis našega svećeništva. Duhovnim i molitvenim zajedništvom obuhvaćamo onu subraću koja zbog bolesti i druge spriječenosti nisu mogli danas biti ovdje s nama.
 
2. Razmišljanje koje slijedi želim posebno s vama podijeliti. Možda se ponekad u svome svećeničkom radu previše pouzdajemo samo u svoje snage, predajemo se svojim problemima i teškoćama zaboravljajući na Duha koji je prisutan i spreman da nas uvede u dinamiku zajedništva s Kristom. Naime, naše se svećeništvo ne može svesti na funkciju, ono je u prvom redu sakramentalni oblik zajedništva s Kristom.

Svećenik snagom sakramenta svetog Reda živi ono biti u Kristu. S Kristom je usko povezan. Stoga je svećenikovo srce ispunjeno Isusom Kristom, to jest radošću Evanđelja, jer kako kaže papa Franjo »s Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa« (Evangelii gaudium, 1). Služitelj Evanđelja je po naravi poslanja učenik istinske radosti. Svećenik je čovjek postojane radosti, koja se ne temelji na prividima i uspjesima, nego na hrabrom povjerenju u Krista.

Ta je radost često izmoljena na koljenima pred svetohraništem, obojena dobrohotnošću i blagošću kako bi mogla uljem radosti tješiti srca slomljena. Dok razmatramo o uzvišenosti dara što smo ga primili, s velikim pouzdanjem u Boga, priznajemo svoju nedostojnost i svoje slabosti. Svima su nam dobro poznate teškoće i pitanja s kojima se susrećemo u svećeničkoj službi.
 
3. Kao što sam to naglasio u Uskrsnoj poruci, dobro je da u ovoj Godini sv. Josipa imamo pred očima Zaručnika Blažene Djevice Marije koji, ispunjen ljubavlju i kreativnom hrabrošću, kako piše papa Franjo u svome apostolskom pismu Patris corde – Očinskim srcem (usp. br. 5), pokazuje uronjenost u Božji plan spasenja.
 
Svetog Josipa papa Franjo daje za primjer i nama svećenicima kada govori o očevu pozivu: »Očevi se ne rađaju, već stvaraju. Čovjek ne postaje ocem jednostavno rođenjem djeteta, već preuzimanjem odgovornosti da se brine za to dijete. Kad god čovjek prihvati odgovornost za život drugoga, na neki način toj osobi postaje otac«. Papa naglašava: »U današnjem društvu često se čini kao da su djeca siročad, kao da su bez oca. I Crkvi su danas potrebni očevi. Opomena koju je sveti Pavao uputio Korinćanima uvijek je aktualna: ꞌJer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otacaꞌ (1 Kor 4, 15); a svaki bi svećenik ili biskup trebao poput Apostola dodati: ꞌTa u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!ꞌ« (Isto, br. 7).
 
4. Dragi svećenici, papa Franjo veoma zorno označava tri glavna obilježja svetog Josipa koja trebamo imati na umu u svećeničkoj službi. Sv. Josip je otac koji prihvaća, čuva i sanja.

Naime, Josip se, kao Isusov zemaljski otac, isticao time  što je po strani ostavljao osobne planove i projekte te u vjeri prihvaćao otajstvenu stvarnost pred kojom se našao. Možda se i mi ponekad mučimo planovima što smo ih sebi već unaprijed postavili, da se toga domognemo i posjedujemo, kako bi rekao Papa, umjesto da prihvatimo ono što od nas očekuje Crkva.

Sveti Josip je otac koji čuva. On je čuvar otajstva Isusa i Marije. »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha svetoga« (Mt 1, 20). Biti čuvar bitan je dio Josipova poziva i poslanja. I mi svećenici pozvani smo nadahnjivati svoje očinstvo na primjeru sv. Josipa. To znači voljeti one koji su nam povjereni, onakvi kakvi jesu te prije svega misliti i raditi  za njihovo dobro. Pastir voli svoje stado i moli za svoje stado, ono konkretno, a ne neko zamišljeno. Pogrešan je stav onih koji kažu: kako bih ja savršeno radio da su moji vjernici takvi, a ne ovakvi. Pastir ne napušta svoje stado, već ga ljubi i korača ispred njega da bi mu pokazao put.

Papa Franjo voli podcrtavati misao o Josipu, kao onom  koji sanja, mogli bismo to reći kao o onomu koji gleda dalje. On u Mariji i Isusu vidi znakove Božje prisutnosti te više vjeruje Bogu negoli vlastitim dvojbama. I svećenicima je potrebno sanjati zajednicu koju vode, kako se ne bi ograničavali u želji da sačuvaju samo ono što sada imaju. Svećenik je pozvan pozorno pratiti svoju zajednicu  te biti spreman i na promjene kad to zahtijeva život vjernika. Nerijetko treba iznalaziti načine kako motivirati vjernike, liječiti nesloge, čuvati zajedništvo, podržavati nadu u zajednici, nastojati oko obnove i sijati radost. »Crkva mora prihvatiti tu nepojmljivu slobodu Božje riječi, koja svoju djelotvornost očituje na načine i u oblicima koji često nadilaze naša predviđanja i naše načine razmišljanja« (Evangelii gaudium, 22).
 
5. Draga braćo svećenici, živimo u razdoblju pandemije, koja je pokolebala mnoge ljudske sigurnosti, u vremenu u kojem se u mnogočemu osjećamo pogođeni i pritisnuti nevoljama. K tome smo  uzdrmani i ranjeni potresima u Zagrebu i okolici te na Banovini. Sve to pred nas kao ljude, kršćane i svećenike postavlja nove izazove.

Papa Franjo govori o Crkvi koja izlazi. Što Bog svime što nas pogađa traži od nas u ovo vrijeme? Prošlost se ne vraća, niti obnavlja. Molimo da josipovskom vjerom prihvatimo stvarnost pred koju nas Bog postavlja. Stoga koristim ovu prigodu da odam priznanje vama, braćo svećenici, za požrtvovnost koju ste na razne načine iskazali, počevši od zamjene subraće svećenika koji zbog bolesti koronavirusa ili izolacije nisu mogli vršiti redovitu službu.

Posebno zahvaljujem našim dekanima za brigu, koordiniranja zamjena te za učinkovitu vezu koju su u tim slučajevima gajili s Nadbiskupskim duhovnim stolom. Kako  vam je poznato komunikacija se prošlih mjeseci odvijala tako da smo, zbog ograničavajućih okolnosti, na planu Nadbiskupije nastojali organizirati sastanke s arhiđakonima i dekanima, da bi oni mogli na terenu izmjenjivati obavijesti, prijedloge i zaključke.

Na sastancima i u pojedinačnim susretima bilo mi je drago slušati svjedočanstva svećenika koji su, pohađajući obitelji u njihovim domovima radi božićnog blagoslova, osjetili koliko vjernicima znači svećenička, očinska briga, blizina i povezanost s Crkvom. To iskustvo trebamo vrednovati i u obnovljenom pastoralu pohoda obiteljima.
 
6. U pastoralnom djelovanju u ovim posebnim okolnostima nastojali smo se držati načela ništa ne preskakati, ili odgađati, a sve prilagođavati zadanim mjerama. Posebno je došlo do izražaja kako Božji narod ne može bez Euharistije. Stoga preporučujemo, gdje je god moguće, da se organiziraju dodatna euharistijska slavlja za vjerničke zajednice, kako bi što više vjernika moglo slaviti Misu. Pozivam vas da redovito u župama omogućite vjernicima pristup sakramentu Svete ispovjedi.

Učinjen je raspored dijeljenja sv. Potvrde po župama. Ovime pozivam župnike da, ako dođe do poteškoća zbog epidemioloških razloga, neka slobodno promjene termin sv. Potvrde i neka obavijeste Nadbiskupski duhovni stol da može odrediti djelitelja. Neka se i Prve Pričesti tako rasporede da svi koji su spremni mogu pristupiti, pa makar, ako je potrebno, promijeniti i datum Prve Pričesti.

U vrijeme pandemije osjetila se važnost pastorala u obitelji koja je kućna Crkva. Papa Franjo je na svetkovinu sv. Josipa proglasio Godinu obitelji Amoris laetitia, koja će trajati do 26. lipnja 2022. godine. Zaključit će se s Desetim svjetskim susretom obitelji u Rimu. O tome ćemo još govoriti. Priprema programa u toj godini daje se našem Povjerenstvu za pastoral obitelji. Trebamo u  pastoralu obitelji što više usvojiti i unijeti duh i sadržaj posinodalne apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia – Radost ljubavi.
 
7. Draga braćo svećenici, prigodom ovakvoga svećeničkog zajedništva u našoj Prvostolnici, redovito sam vas pozivao da mislimo i molimo jedni za druge. To činim i u današnjem slavlju. Spominjemo se danas te Bogu preporučujemo i našu pokojnu braću  što ih je dobri Bog pozvao k sebi od prošlog slavlja Posvete ulja (28. svibnja 2020.). U tom razdoblju umro je vlč. Pavao Crnjac dijecezanski svećenik. Ovdje molimo i za bogoslova pete godine pokojnog Josipa Fruka. Spominjem i pokojne prezbitere naših redovničkih zajednica: fra Stojana Ravića, o. Luku Lučića, don Ambrozija Matušića, p. Jozu Ivića, don Mihaela Rodića, don Rudolfa Belka i fra Nikolu Roščića. Neka im svima dobri Bog bude milosrdan Otac.

Zahvalimo i za nove darove mladih svećenika te im budimo potpora u zajedništvu prezbiterija. Prošle godine u Svetištu Majke Božje Bistričke, 20. lipnja 2020., zaredio sam 20 novih svećenika: 5 dijecezanskih i 15 iz raznih redovničkih zajednica.

U Mariji Bistrici zaredio sam, 3. listopada 2020. godine, 9 đakona: 6 dijecezanskih i 3 redovnička. Predviđeno je svećeničko ređenje 5. lipnja 2021. godine u Svetištu Majke Božje Bistričke. Sve preporučujem u vašu pastirsku ljubav i molitve.

Draga subraćo u svećeništvu, zahvalimo Isusu Kristu koji nas je pozvao te obnovimo svoje pouzdanje zajedno s obećanjima koja smo položili u biskupove ruke na dan svoga ređenja. Molimo Gospodina da nas iz dana u dan čini sve radosnijim navjestiteljima i da uvijek šalje radnike u svoju žetvu.

A vjernike, pozivam da svoje svećenike prate molitvom i kršćanskom ljubavlju, kako bi mogli vjerno izvršiti poslanje koje im je Krist povjerio. Neka nas sve prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije, Majke Isusove i Majke naše, sv. Josipa te blaženog Alojzija Stepinca. Amen.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr