MATO PALJUG (1911.-1946.), kateheta Domobranske akademije u Zagrebu

Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 100-101.
 
MATO PALJUG (1911.-1946.), kateheta Domobranske akademije u Zagrebu
 
Rodio se 19. prosinca 1911. od Pavla i Marije rođene Berc u Hrašću, župa Slavetić, Jastrebarski dekanat. Pučku školu polazio je u Slavetiću, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Ispit zrelosti položio je 9. -20. lipnja 1931.godine.
Teologiju je studirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te četiri semestra klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio 29. lipnja 1935. nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. Dosta je pisao, bio je pjesnik, dobro je govorio latinski, njemački i francuski. Imenovan je nadstojnikom nauka u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu 30. srpnja 1935.

Vjeroučitelj je na Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru od 25. rujna 1937. Banovina Hrvatska daje mu dekret 27. veljače 1941. kojim je postavljen za suplenta - činovničkog vježbenika grupe Realne gimnazije u Bjelovaru. Ondje je dobio dozvolu da smije čitati knjige koje su bile na indeksu, kao i dozvolu da stupi u službu vojnih dušobrižnika. Od 5. prosinca 1941. kateheta je Domobranske akademije u Zagrebu. Godine 1944. vojni je duhovnik srednje škole u Varaždinu. Nije točna bilješka da je 1945. godine kao vojni dušobrižnik “na povlačenju likvidiran.”

Ostao je u Varaždinu do 16. studenog 1945. kada je imenovan privremenim upraviteljem župe Varaždinske Toplice. Župu je preuzeo od upravitelja vlč. Ladislava Buljana i ostao ondje do 15. siječnja 1946. kada je župu predao, odredbom biskupa dr. Josipa Lacha, vlč. Miji Jagodaru. Premješten je u župu Vrapče i tada mu se gubi svaki trag. Tada je negdje uhićen i umoren, a da se ne zna ni datum ni mjesto ubojstva. Čini se, da u Vrabču nije nastupio, nego je pošao kući i tada mu se gubi svaki trag. Uhićen je  i umoren od strane domaćih komunista. Vjerojatno je završio u zajedničkoj jami stradalnika u Goviću, kraj Jaske.[1]

Njegov školski kolega Tomo Habdija, vjeroučitelj na realnoj gimnaziji u Bjelovaru (1942.-1943.) i Varaždinu (1943.-1949.), te župnik u Ivancu od 1949. do 1987. godine, koji je jedini nadživio tu brojnu generaciju ređenika iz 1935. godine ističe, da je Mato Paljug bio veoma darovit, pravi pjesnik, revan i plemenit. Uhićen je i “nestao” 1946. godine. Iz tog godišta je ubijeno šest mladih svećenika Zagrebačke nadbiskupije, a pet ih je umrlo prerano, po mišljenju Habdije, od posljedica progona, logora i zatvora.[2]
O Mati Paljugu napisao je monografiju dr. Juraj Batelja pod naslovom: “Mato Paljug, Prorok prigorske vrleti”. (Zagreb, 1991.).


[1] KOŽUL, S. Svećenici bjelovarskoga kraja. Dio I. Bjelovarski dekanat. Izd. „Tkalčić“, Zagreb 2007., str. 175.
[2] OŠKCJ, 1939., str. 72.
ŠZN, 1942, str. 23 i 1944, str. 25. – NAZ, Matica umrlih svećenika II., str. 132.

BATELJA, J. Mato Paljug - Prorok prigorske vrleti. Zagreb, 1991. – Arhiv Nadbiskupskog duhovnog stola,
Protokol 1945. godine, brojevi koji se odnose na Paljuga: 4471, 5582 a, 6069, 7746 i 8513. Kao kateheta u Varaždinu bio je imenovan privremenim upraviteljem župe Ludbreg, ali nije nastupio. Pozvan je u Zagreb na dogovor 4. kolovoza 1945. bi li preuzeo privremenu upravu župe Sv. Ilija, na prijedlog Tome Košutića, župnika iz Maruševca, jer je ilijanski župnik Josip Godrijan osuđen na robiju u logoru Staroj Gradiški, a kapelan Stjepan Golubić će se skloniti na Mariju Bistricu, te uskoro poći za Godrijanom na robiju u Staru Gradišku. Dne 5. srpnja 1945. bio je Paljug određen da preuzme župu Duga Resu od vlč. Korbana, ali je biskup Salis 23. kolovoza taj dekret poništio, a biskup Lach ga 30. listopada 1945. imenuje subsidijarom u Brdovcu. Ništa se od svih kombinacija nije ostvarilo. Paljug je ostao u Varaždinu dok nije 16. studenog 1945. imenovan privremenim upraviteljem župe Varaždinske Toplice umjesto Ladislava Buljana, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Tu Paljug djeluje do siječnja 1946. godine. Dne 15. siječnja 1946. (br. 340./ 1946.) razriješen je dužnosti privremenog upravitelja župe Varaždinske Toplice. Župu je predao vlč. Miji Jagodaru, a on je bio određen da pođe u župu Vrabče - po sjećanju dr. Antuna Ivandije. Ondje nije nastupio, gubi mu se svaki trag. Dr. Juraj Batelja, duhovnik sjemeništa u Zadru, rodom iz Slavetića, ističe 6. svibnja 1991. - da je vlč. Mato Paljug pošao kući u Slavetić, nakon što je predao župu Varaždinske Toplice. Bio je na Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu. Po sjećanju dr. Ivandije, sve je bilo uređeno da pođe u Vrabče, ali tamo nije nastupio. Pošao je kući i ondje su ga uhitili domaći komunisti i ubili ga u rodnom zavičaju. Koliko je vlč. Batelja mogao istražiti, pokopan je u zajedničkoj jami stradalnika, u Goviću, kraj Jaske. - Glas Koncila, od 7. srpnja 1991.,  str. 6.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr