Zagrebačka nadbiskupija

Na treći dan trodnevnice, 17. listopada 2015. godine, u župi sv. Luke evanđelista u Travnom, svetu misu je predslavio i propovijedao zagrebački kanonik mons. Ivan Hren. Misno slavlje liturgijskim su pjevanjem animirao mješoviti župni zbor. Prije i za vrijeme svete mise bila je prilika za svetu ispovijed. Mons. Hren je održao homiliju na temu: “Euharistija – temelj župnog zajedništva“.

„Nekoliko zadnjih nedjelja, nakon govora o kruhu i životu, 'Tko mene blaguje, živi', zapravo se provlači kroz čitanja navještaj Isusove muke. Kao da Isus želi od učenika čuti da li su shvatili uopće koje je njegovo poslanje? Da li oni uopće shvaćaju što to zapravo Isus želi od njih? Da li oni uopće promatraju koji je plan, koja je strategija, što se treba dogoditi, što bi trebalo svjedočiti? Mogli bismo reči da taj Isusov govor i taj upit učenika zapravo na neki način iznenađuje. Zato što vidimo jednu zbunjenost kod apostola. Oni znaju odgovore, sjetimo se i Petra prije mjesec i koji tjedan, da ti si Pomazanik, da, znamo mi da si ti Mesija, ali kad Isus govori da mu je poći u Jeruzalem i da mu je umrijeti, da je to smisao, jer radi toga je došao, umrijeti za čovjeka, za mene, za tebe, tada Petar progovara - ne, pa čekaj, naša strategija, naša logika, naši planovi su malo drugačiji.
Tada mu Isus progovara, možda najstrašnije što je uopće u svojim susretima s ljudima progovorio kad mu kaže - ma nosi se od mene sotono, jer nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko, bježi od mene, nije dovoljno da znaš da sam ja Mesija Pomazanik?

Zato braćo i sestre koji puta se i mi zavaravamo, mi mislimo da je dovoljno naučiti katekizam da je Isus druga božanska osoba. Nije dovoljno samo znati tko je Isus Krist, nije dovoljno. Koje je uopće poslanje, radi koga je došao Isus i radi čega je došao i ta spoznaja koja me onda pokreće i nosi u mojoj svakodnevnici.

Učenici uopće nisu razumjeli Isusovo poslanje. Oni ga pitaju - hoćemo li mi sjesti jedan s desna, a drugi s lijeva,  dakle oni još razmišljaju u svojoj glavi o uspostavi zemaljskog kraljevstva. Oni još misle - pa tu će se nešto dogoditi, ide nam sve po planu, sve kak Bog zapovijeda, vidite idu ljudi, okupljaju se ljudi, dive se ljudi, događaju se čuda, sve ide po planu, zašto onda ne bismo sebe vidjeli negdje?

I kad promatramo taj Isusov susret sa apostolima i njegov poziv, kojega On upućuje, taj poziv je vrlo snažan - pođi za mnom. Apostoli ostavljaju na neki način svoju sigurnost, svoj posao, svoju egzistenciju i upućuju se i kreću u nepoznato, zapravo se uključuju u neku avanturu idući za Isusom.
Spoznaju -  on je Mesija, prorok, dive mu se kako čini čuda, ali to očito nije dovoljno, jer i oni imaju nekakav plan.

Braćo i sestre, što bi zapravo htio poručiti za ovu veliku obljetnicu i baš na temu ovog svetog evanđelja, što bismo u tim svim duhovnim pripremama morali pokušati shvatiti? Danas svi imamo svoje planove, danas kao da se ništa više ne može dogoditi bez projekata.
Svi imamo nekakve projekte, neke planove. Razmišljamo - pa daj Bože vidiš mlad sam, pa zgodan sam, pa bilo bi fer u mom projektu je da nađem dobru ženu, da mi bude dobro, da mi dobro ide, da to sve bude dobro. Ili - ja bih htjela dobrog muža da bude zgodan, pametan, pa da djeca budu pametna, da bude karijere, da bude svega, mira…

Tražimo od Boga da se on uklopi zapravo u naš život. A onda nam se dogodi bolest, ili iznenadna smrt osobe na koju smo naslanjali svoj život. I što se dogodilo? Prvi prigovor Bogu. Zašto? Jer nije primjetio moj projekt, moj plan. I počinje prigovor - Bože, ni ti nisi pravedan, Bože ni ti ne razumiješ, ne prepoznaješ to. I evo ti razočaranoga krščanina! Jer Bog nije prepoznao njegov projekat, nije ispunio njegove želje da bi projekt bio u cijelosti ostvaren.
Zato bih ja htio da u tom razumu budemo zapravo otvoreni Duhu Svetomu i zatražimo milost i način da prepoznamo što to Bog hoće s nama, koje to Bog ima planove samnom, s tobom, s vašom župom.
Što želi zapravo vašim sudjelovanjem na euharistiji, vašim okupljanjem, vašim osobnim molitvama, sakramentima?

Isus je došao do kraja ispuniti Očevu volju i zato ga apostoli ne razumiju. Zato je za nas često ovakav govor jako tvrdi govor, jako težak govor kojega nisu niti apostoli razumijeli. Dakle, to je hod od 40 godina, i to okupljanja u raznim poteškoćama, u raznim križevima, u raznim proklinjanjima, u raznim ne razumjevanjima, nek bude plodonosan i baš u tome da prepoznamo koji je to Očev plan. Jer onog trenutka kad mi prepoznamo koji je Očev plan, da mi njemu nismo ne važni, da on s nama računa, da on s nama ima plan. Pa nema jačega. 

Tek onda kada se shvati da Bog s nama ima plan, tada se prihvaća i križ. Tada se prihvaća i odgovornost, tada se ne čekaju pozicije, karijera, stolica, nekakva sigurnost koju ovaj svijet ne može dati. Kada se otkriva Božji plan, tada se iz Božje ruke prihvaća zapravo sve. Jer ne može mi Bog učiniti nešto što će mi biti loše. Ne može Bog učiniti svome stvorenju, kojeg neizmjerno ljubi nešto što bi ga uništilo. Da, braćo i sestre, nosit ćete križ, ali nećete vi drugu nagradu dobiti doli susreta s Ocem. To je jedina ulaznica - Tko želi biti prvi neka bude svima poslužitelj. Tvrdi je to govor, teško je to. Svi kad dođemo na nekakvu poziciju svatko onda očekuje da ga se onda malo posluži, pa da ga se primjeti. Ali to nije u Božjem planu. Navažnije bi trebalo biti da me Bog primjetio, da me Bog podržava i da mi Bog prosvijetljuje pamet da bih mogao otkriti taj njegov plan. Otkrivši plan, nije upitna niti žrtva, niti darivanje, tada se ne špekulira, ide se do kraja. Zato Isus na posljednjoj večeri nije špekulirao, a znao je da će biti teško, da će biti potrebno, tamo je sve rekao. Kruh je razlomljen, čaša se proljeva za vas, pere, čisti jer nema zajedništva bez darivanja, nema zajedništa bez razlomljenog kruha, bez služenja. 

Zajednica živi od neprestanog darivanja. Zar majka špekulira kad se daje djetetu? Zar otac špekulira kad žrtvuje i svoje znanje i svoje sposobnosti za svoju obitelj? Samo kad se dajemo, samo kad služimo. A to je smisao i euharistije, ona je spasenjsko-otkupiteljska, jer je u njoj posvemašnji dar. Imaš li hrabrosti i odvažnosti brate i sestro povjerovati Bogu? Imaš li hrabrosti otvoriti se Božjem planu? Imaš li hrabrosti otkriti Božji plan i upustiti se u avanturu s Bogom?