Misa povodom 5. obljetnice uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije
Kardinalova homilija prigodom proslave 5. obljetnice Bjelovarsko-križevačke biskupije i biskupskog ređenja mons. Vjekoslava Huzjaka
Povodom 5. obljetnice uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije te imenovanja Vjekoslava Huzjaka njezinim prvim biskupom, u petak 20. ožujka u bjelovarskoj je katedrali sv. Terezije Avilske svečano euharistijsko slavlje predvodio zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić.
U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Errico, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki u miru Marin Srakić, vojni ordinarij u RH Juraj Jezerinac, šibenski biskup Ante Ivas, varaždinski biskup Josip Mrzljak, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, sisački biskup Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskupi Mijo Gorski i Ivan Šaško, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog Stjepan Kožul, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, generalni vikar Stjepan Ptiček te četrdesetak svećenika i redovnika.
To je slavlje kruna župnih hodočašća u bjelovarsku katedralu koja su kroz korizmeno vrijeme organizirana po dekanatima Bjelovarsko-križevačke biskupije u želji jačanja crkvenog zajedništva vjernika sa središtem biskupije. Tako su se i ovom prigodom okupili vjernici iz različitih krajeva biskupije: Nove Rače, Cirkvene, Velikog Trojstva, Samarice, Križevaca, Bedenice, Brezničkog Huma te uz narodne nošnje svoga kraja pridonijeli svečanosti proslave.
Na početku misnog slavlja, riječ srdačne dobrodošlice okupljenima, predvoditelju slavlja i nunciju uputio je domaćin Vjekoslav Huzjak.
U homiliji kardinal Bozanić se osvrnuo na Ivanovo Evanđelje koje govori o potajnom Isusovu uzlasku na Blagdan sjenica u Jeruzalem i potom njegovu javnu naučavanju usred Hrama. Istaknuo je složenu stvarnost u kojoj je Isus neprestano pod prijetnjom smrti. „Povijest svjedoči kako je Isus veoma složena stvarnost koja ne može ostati nepoznata, niti ju se može lako ukloniti, iako se to ponekad i želi. Tako je bilo nekada, tako je i danas. Ljudi koji su ga slušali divili su mu se, privlačio ih je, ali bilo je i onih koji su se sablažnjavali nad njim. Isus jest i ostaje znak osporavan u povijesti čovječanstva."
Ono što predstavlja bit sporenja oko Isusa jest njegovo podrijetlo koje je u suprotnosti s načinom kako se zamišljalo Mesiju i njegov dolazak. „Stoga je Isus osjetio potrebu da uđe u raspravu i sam pojasni. On zapravo kaže da je poznavanje njegovog zavičaja i njegova ovozemnog podrijetla u stvari nevažno i da to nije bit pitanja. Naime, Isus se nikada nije predstavljao kao poznata osoba koja dolazi iz nekog važnog grada. Isus se predstavlja kao Božji poslanik, kao predstavnik onoga koji ga šalje.
On sve usmjerava na Boga. To je pravo pitanje. U tom je smislu njegovo podrijetlo nepoznato. Ne poznajemo ga, ako ne poznamo Boga. Upravo je to Židove provociralo. Oni su se hvalili da poznaju Boga, da imaju Zakon i hram. A sada im Isus veli da ne poznaju Boga, jer se pravo poznavanje Boga očituje u prepoznavanju Isusa Krista. To je izazov za Židove, ali to je izazov i za nas ovdje okupljene, i za svakog čovjeka: spoznaja i prihvaćanje Isusa Krista vodi nas do Boga", pojasnio je kardinal.
U nastavku homilije kardinal je istaknuo važnost crkvenog zajedništva naglašujući kako je Krist središte kršćanskoga života, onaj koji nas poziva, okuplja i vodi kao zajednicu, Crkvu. Stoga, „naša crkvenost, naše pripadanje Crkvi, ovisi o našoj povezanosti s Kristom, o našem zajedništvu s Isusom Kristom koje se živi i hrani u Crkvi, po Riječi Božjoj, po sakramentima, a posebno po Euharistiji. Naše pripadanje Crkvi ovisi o našem zajedništvu s Isusom Kristom koje se ostvaruje u Duhu Svetom i o našem međusobnom zajedništvu vjere, nade i ljubavi. To je Crkva, to je naše pripadanje Crkvi. O Crkvi se u našoj suvremenosti dosta govori.
Ali da li se Crkvu dovoljno poznaje? Oni koji o njoj govore izvana često je kritiziraju, ponekad je poučavaju što bi trebala činiti, rado je žele predstaviti kao onu koja je u sebi podijeljena. Ne događa se to samo danas. Možemo reći da je to sudbina Crkve na njezinom povijesnom hodu do Isusovog ponovnog dolaska", podsjetio je kardinal ističući blaženoga Alojzija Stepinca koji je primjer mučenika jedinstva Katoličke Crkve.
„Od njega je komunistički režim tražio da Katoličku Crkvu u Hrvatskoj odcijepi od zajedništva s Papom i Svetom Stolicom i da uspostavi nacionalnu Crkvu kojoj bi formalno on bio na čelu, ali u potpunoj ovisnosti o komunističkoj diktaturi. Nadbiskup Stepinac na to nije pristao i zato je osuđen, zatvoren i mučeničkom smrću umro. Dragi vjernici, vi prepoznajete da su i danas na dijelu iste, stare i nama dobro poznate metode koje žele razarati zajedništvo Crkve. Oni u Crkvi vide samo ovozemnu organizaciju te svoj način ponašanja i gledanja na društvo žele vidjeti u Crkvi i primijeniti na Crkvu. Mi znamo da je Crkva u sebi ipak nešto drugo.
O njoj Drugi vatikanski koncil veli da je ujedno i ljudska i božanska, u njoj je ljudsko podređeno božanskome, vidljivo nevidljivome, djelovanje kontemplaciji, a sadašnje onome što očekujemo u vječnosti. To je ono za što danas Bogu zahvaljujemo: za Crkvu Božju koja je dar čovječanstvu, za ovu nama dragu biskupijsku Crkvu koja je s lokalnim obilježjima inkarnirana na ovom Bjelovarsko-križevačkom prostoru te opskrbljena i opremljena svim sredstvima spasenja koja nam je dao Krist da bismo ljubili Boga i bližnjega", zaključio je kardinal svoju homiliju.
Misi i proslavi nazočili su također predstavnici gradskih i županijskih vlasti, rektor Sveučilišta u Zagrebu, ravnatelji škola, velik broj članova vatrogasne zajednice i lovačkih društava i ostali uglednici.
Pjevanje su tijekom euharistijskog slavlja predvodili katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem Valentine Vedriš i pridruženi zbor sv. Marko Križevčanin iz Križevaca s orguljašem Markom Đurakićem.
Po završetku euharistijskoga slavlja kardinal je predvodio obred blagoslova novouređenih prostorija biskupijskog ordinarijata. (IKA)