Riječ Nadbiskupa

Kardinalova homilija na Uskrs

Isus nije, da se tako izrazim, populist koji bi se svima želio svidjeti, a prema tome ni njegova Crkva ne može biti takva. Katolički vjernici pozvani su svima željeti dobro. Crkva želi sudjelovati u Božjem planu da se svi ljudi spase, ali pri tom nipošto ne može zanijekati istinu. Naime, Isus nikada nije obećavao raj na zemlji, jer On je u svojoj ljudskoj naravi, kao i onaj razbojnik kojemu je dao obećanje, u raj stigao tek nakon smrti. Zato, draga braćo i sestre, uvijek treba s oprezom slušati one koji ljudima obećaju »raj na zemlji«, koji se predstavljaju kao donositelji novog poretka, mira, blagostanja, potpune ravnopravnosti i slično. Time su se služile propale ideologije prošlog stoljeća, a slično pokušavaju i nove.
01.04.2018

Kardinalova homilija na Misi posvete ulja

Dragi prijatelji i subraćo svećenici, što bi bio vaš Nadbiskup bez vas. Ne kažem što bih činio, nego što bih bio. Biskup i njegovi svećenici su za narod. Naša je snaga u našem zajedništvu, zajedništvu biskupa i svećenika, međusobnom zajedništvu svećenika, zajedništvu u Crkvi. Krist Gospodin nas danas poziva da zajedno usmjerimo pogled tražeći Božju volju. Hvala vam, draga subraćo u svećeništvu, za vaše svjedočenje, za sve što činite i podnosite za Crkvu i svoj hrvatski narod, za pastoralnu ljubav i za ustrajnost u nošenju tereta i žege dana i godina.
          
29.03.2018

Kardinalova homilija prigodom 16. obljetnice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića

Prezbitersko i biskupsko služenje kardinala Kuharića obilježeno je njegovim nutarnjim mirom koji se nalazio u suprotnosti s izvanjskim ozračjem, na tragu onoga što – koristeći suprotnosti – ističe evanđelist Ivan. Tako među omiljenim temama o kojima je govorio, propovijedao, koje su ga zaokupljale kao nit vodilja u svim pitanjima, nalazimo slijed iz današnjega Evanđelja: vjera, ljubav, vječni život, svjetlo, istina. Svaka od tih tema bila je snažno sučeljavana, osporavana i odbijana u doba komunističke vladavine koja je bila nošena materijalističkom ideologijom i ateističkim sustavom, hranjena mržnjom prema klasnom i ideološkom neprijatelju, izrugujući se vječnom životu, promičući principe koji su proizlazili iz totalitarističke doktrine političke Partije, zauzimajući mjesto religije, te grubo gazeći načelo istinitosti i pravednosti, a neprestano unoseći podjele u hrvatski narod. U takvim osporavanjima bila je u prvom planu napadana osoba kardinala Kuharića, jer je neprijatelj dobro znao, a znade i danas, da je to najneposredniji način da se udari samu Crkvu, koja je prvi i zadnji cilj takvih napada.
11.03.2018

Kardinalova homilija na blagdan bl. Alojzija Stepinca

Braćo i sestre, nakon što smo jučer, 9. veljače 2018. godine, Petim sinodskim zasjedanjem završili radni dio Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, u ovom svečanom zaključnom Slavlju obraćam se vama zaređenim službenicima, redovnicima i redovnicama; vama vjernicima laicima, svima nama želim reći: Usudimo se više! Papa Franjo, zahvaljujući za Božje darove naše Sinode, želi da budemo svjedoci obnovljene »Pedesetnice« Crkve zagrebačke, pozivajući nas da idemo ususret svakom vjerniku, svakoj obitelji i konačno svim ljudima dobre volje (usp. Papina poruka prigodom završetka Sinode). Potičem vas da u događaju Sinode vidite novi početak, novi zamah pastoralnog djelovanja, posebno u našim župnim zajednicama, u njima prisutnim molitvenim zajednicama, vjerničkim udrugama i pokretima te župnim tijelima sudjelovanja. Kršćanstvo uvijek započinje iznova. Sinoda nam daje sigurnost, učvršćuje korake, izoštrava pogled, osobito u novim ozračjima, u kojima se jedan naraštaj pokušavao nositi s izazovima na svoj način, a sada je to pozvan činiti novi naraštaj.
10.02.2018

Uvodni govor na Petom zasjedanju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije

Želim i molim da Sinoda očituje našu volju da cijelim svojim bićem hoćemo slijediti Isusa Krista, da želimo uvijek postojano stajati i ostati na njegovoj strani, navješćujući ga kao svoga Spasitelja i Otkupitelja, kako bi po nama i po svim Kristovim vjernicima pozvanima na hod u novosti života Crkva zagrebačka odražavala lice našega Gospodina. Želim, predrage članice i članovi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, od srca zahvaliti svakome od vas pojedinačno i svima zajedno na spremnosti kojom ste se založili u radu Sinode, za vaše doprinose, prijedloge, primjedbe, jednostavno za vaše sudjelovanje.
09.02.2018

Uvodna riječ zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na otvorenju 58. Teološko-pastoralnoga tjedna

Sinoda je posebno posvijestila potrebu za učinkovitijim unutarcrkvenim komuniciranjem, da bismo što bolje upoznali Crkvu kojoj pripadamo, čiji smo članovi, da bismo što bolje upoznali otajstvo Crkve, njezinu ljepotu, njezine darove, uspjehe i dvojbe, slabosti i nesavršenosti i onda kada je Crkva pozvana na hrabrije čišćenje i temeljitiju reformu nekih svojih možda i drevnih institucija. Jedino sredstvo komunikacije u crkvenoj zajednici jest dijalog, on nema alternative, njega treba promicati strpljivo i ustrajno na svim razinama, počevši od župnih zajednica, župnih vijeća i udruženih skupina vjernika, do biskupijskih tijela suodlučivanja, kao i međubiskupijske crkvene suradnje, posebno na nacionalnoj razini.
23.01.2018

Kardinalova homilija u danjoj misi svetkovine Rođenja Gospodinova

Draga braćo i sestre, Bog ne postupa kao čovjek. On nam daruje sve. To Božje »sve« za čovjeka sažeto je u poruci: Bog je dobar. On nas neizmjerno ljubi. Zato se s pravom govori da je Božić svetkovina Božje ljubavi. »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3,16). Božje »sve« je čovjek, od začeća do naravne smrti, zato se njime ne poigrava nego ga se štiti. Božje »sve« su obitelji, zato se njima ne poigrava, nego ih se čuva kao uporište budućnosti. Božje »sve« su narodi, zato se njima ne poigrava, nego im se omogućuje miran život poštujući njihov kulturni i povijesni identitet. Božje »sve« je zemlja, zato se njome ne trguje i ne poigrava nego je se čuva kao svetinju vlastitoga doma. Božje »sve« su i naši dobri međuljudski odnosi, zato se njima ne poigrava nego ih se učvršćuje rastom međusobnoga povjerenja, dijaloga i opraštanja. Božje »sve« su na poseban način bolesni, siromašni, napušteni, prognanici zato se njima ne poigrava, nego im se pomaže, ide im se ususret. Božje »sve« je dostojanstvo: i života, i rada, i zaslužene plaće za rad, i odgoja, i školovanja, i svega onoga što je usmjereno prema čovjekovoj dobrobiti. Danas, na Božić, moramo se pitati koliko smo, kao vjernici, spremni sve to štititi? Uvjeren sam da postoji nedvojbena spremnost i otvorenost za dobro, no svjestan sam da se javlja i pitanje kako to provoditi u djelo.
25.12.2017

Govor zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na susretu sa svećenicima prigodom božićnog čestitanja

Pozvani smo, draga braćo svećenici, očima vjere razmatrati stvarnost vremena što ga živimo, a u kojem se događa naše spasenje. Narod Božji koji u ovo vrijeme došašća rado dolazi na mise zornice, zatim vjernici, i mlađi i stariji, koji u redu strpljivo čekaju svetu ispovijed, pa i oni kršćani i ljudi dobre volje kojima je lijepo doći ovih adventskih dana na naše trgove i ulice da bi se družili u jednom drukčijem ozračju, svi oni čekaju Onoga koji dolazi, oni to svjedoče, pa iako toga i ne bili svjesni. Čovjek čeka Boga koji mu dolazi. Ljudi traže Spasitelja, jer čovjek bez Boga ne može.
Zahvaljujući liturgijskoj godini Crkva nam otvara i nudi vjerničku perspektivu života, koji je prosvijetljen vjerom Evanđelja. Stoga su i novija događanja u došašću, pa i »Advent u Zagrebu«, izazov i prilika Crkvi zagrebačkoj za kršćanski navještaj u ovom vremenu i suvremenim prilikama. Nemojmo nikad posustati pred teškoćama na koje nailazimo. Jedan od zadataka naše svećeničke službe jest da budemo među ljudima djelatni posrednici i živi svjedoci Kristova spasiteljskog djela.
11.12.2017

Kardinalov uvodni govor na Četvrtom zasjedanju Sinode

Dragi članovi Sinode, dok propitkujemo odnos Crkve i društva potrebno je jasno reći da Crkva nema gotova tehnička rješenja za svakodnevna društvena pitanja, niti je pozvana preuzeti neposrednu odgovornost u njihovom rješavanju. Ona ne predlaže ekonomske i političke programe, niti daje prednost jednima na račun drugih. Crkva prepoznaje autonomiju ovozemnih stvarnosti, promiče dostojanstvo čovjeka koji je pozvan izvršiti svoju zadaću u svijetu. U toj zadaći Crkva, koristeći se bogatstvom vlastitog nauka i iskustva, predlaže čovjeku takvo iščitavanje povijesnih događanja koje u razvitku društva može raspoznati otajstveni plan Božje providnosti. Crkva se u svijetu suprotstavlja i zlogukim prorocima koji naviještaju katastrofe, protivna je svakom fatalističkom pesimizmu. Pouzdajući se u Krista želi čovjeku i svekolikoj ljudskoj zajednici ponuditi razloge nade koju posjeduje, nade koja nadilazi i ovozemne okvire.
24.11.2017

Kardinalova homilija na svetkovinu Svih svetih

Draga braćo i sestre, svi smo pozvani na svetost. A kako možemo postati sveti? Svêtī su prijatelji Božji. Da bi bili sveti nije potrebno činiti izvanredna djela, niti posjedovati posebne karizme. Ono što je jedino i neophodno potrebno jest slušati Isusa i njega slijediti bez obzira na teškoće s kojima se susrećemo na životnom putu. »Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac« (Iv 12,26). Povijest čovječanstva doista je mukotrpna i često isprepletena zlim djelima pojedinaca i skupina. Ali ta naša ljudska povijest ispunjena je i divnim svjedočanstvima bezbrojnih ljudi koji u poniznoj i iskrenoj vjeri ljube Boga i hrabro prihvaćaju Božju volju te zbog toga podnose razne životne kušnje. Potrebno je otvoriti oči i prepoznati svece u svojoj sredini, u našim obiteljima i našim zajednicama. Dovoljno je promatrati jednostavne ljude, zatim naše bolesnike, starije osobe, nemoćne, kao i mnoge mlade vjernike, ljude na raznim položajima, u različitim zvanjima i zanimanjima, koji savjesno vrše svakidašnje dužnosti tražeći Božju volju u svom životu.
01.11.2017