Riječ Nadbiskupa

Kardinalova homilija na Stepinčevo

Premda znanost kaže da ljudski život počinje začećem, vidimo da se za zakonski okvir predlažu neka druga polazišta. Crkvi će se nevjerojatnom lakoćom prigovoriti kako se miješa u politiku, da narušava pravilo sekularnosti države, da je zatvorena za nova stajališta. A ne prigovara li se i nadbiskupu Stepincu, koji je spašavao ljudske živote, bez obzira na to o kojim se ljudima radilo, da se nije dovoljno zauzimao, a to znači da se nije dovoljno miješao u politiku. Pa zar je Nadbiskup mogao direktno utjecati na odluke i postupke što su ih donosile političke vlasti? 

Crkva nema mjerodavnost donositi zakone i političke odluke, ali smo, nasljedujući primjer blaženoga Alojzija, dužni dizati glas i iznijeti istinu, bez obzira kako se netko odnosio prema toj istini. Vjernik, koji želi biti katolik, ne može pregovarati o početku ljudskoga života, niti mu može biti svejedno kako se odnosi prema nerođenoj djeci. No, budući da pitanje ljudskoga života nadilazi stranačko odlučivanje, za nas katoličke vjernike ostaje neprihvatljivim zagovaranje pobačaja. Ne zaboravimo: pokušaj selektivne primjene istine zapravo je promicanje laži. I ne čudi nas što će se, uz isticanje nepostojećega ljudskog prava na pobačaj, paralelno zastupati dokidanje prigovora savjesti. Relativiziranjem i po mogućnosti gušenjem glasa savjesti, otvara se put novim nedjelima koja se protežu: od narušavanja odnosa u obitelji, do korupcije u svim slojevima društva, te do nebrige za Domovinu.
10.02.2019

Kardinalova uvodna riječ na Molitveno-komemorativnome susretu

Upravo svjesni snage zla, u ovom spomenu stavljamo preda se vrjednote dobra, nesebičnosti i ljubavi. To je sustav vrijednosti koji mi, kršćani, dijelimo s našom starijom braćom, Židovima. Ovdje smo u zajedništvu spomena koji govori, što je sve čovjek sposoban učiniti drugome, svome bratu i sestri. Ovdje smo da bismo prepoznavali zlo i govor mržnje te mu se oduprli. Ovdje smo da bismo zajedno gradili uzajamno poštovanje i ljubav, na dobro našega hrvatskog društva i svega čovječanstva.
24.01.2019

Kardinalova uvodna riječ na otvorenju 59. Teološko-pastoralnoga tjedna

Papa Franjo rado i često naglašava da će novi naraštaji biti sposobni prorokovati i imati vizije, ako stariji i odrasli budu znali prenijeti i dijeliti snove i nade koje nose u svom srcu. Stoga želimo i molimo za to pomazanje nadom da iz dana u dan učimo slušati i budemo poučljivi glasu Duha Svetoga. Neka nam Duh životvorac udijeli milost nade da budemo živo i djelatno sjećanje koje se iz naraštaja u naraštaj ne da ugušiti, niti utrnuti od zlogukih proroka. U vremenu u kojem se širi beznađe, pomanjkanje hrabrosti i konformizam s opravdanjem: »svi tako rade« ili »tako se  oduvijek radilo«, potrebna je proročka snaga nade da se s većom predanošću i bez predrasuda, kao pojedinci i kao Crkva, zauzmemo za sadašnjost, težeći većem dobru koje svima koristi u životu Crkve i društva. A nije li i za nas nada baš središnja poruka koju nam je ostavio blaženi Alojzije Stepinac: »In te, Domine, speravi! U tebe se, Gospodine, uzdam!«. U toj kršćanskoj nadi, oslonjeni na Boga, trebamo i mi svatko na svom mjestu prihvatiti odgovornost za svoje vrijeme da bismo izvršili zadaću koju nam  Bog daje. Od srca zahvaljujem predavačima, organizatorima i svim sudionicima 59. Teološko-pastoralnog tjedna. Preporučujem vas zagovoru blaženog Alojzija Stepinca, koji je bio i ostao proročki znak za Crkvu i hrvatski narod. Sa Stepinčevim pouzdanjem, uz cijenu trpljenja, vršimo svoje dužnosti na mjestima što nam ih je Providnost povjerila, u vjeri da Božja pomoć neće izostati.
22.01.2019

Kardinalova homilija na proslavi svetkovine Gospe Brze Pomoći

Draga braćo i sestre, Marija nas danas podsjeća da je obitelj povlašteno mjesto u kojem nam se Bog očituje. Obitelj je primarno mjesto gdje učimo o Božjoj ljubavi prema nama. Papa Franjo u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Radost ljubavi naglašava da je razmatranje uzajamnosti između obitelji i Crkve dragocjen dar, jer Crkva je dobro za obitelj, a obitelj za Crkvu (usp. br. 87). »Ljepota uzajamnog i besplatnog dara, radost zbog novonastalog života i skrb puna ljubavi o svim članovima, od djece do starih, neki su od plodova zbog kojih je odaziv na obiteljski poziv jedinstven i nezamjenjiv, kako za Crkvu tako i za cijelo društvo« (Radost ljubavi, 88). Obitelj sudjeluje u životu i poslanju Crkve. To čini svojim sebedarjem živeći kršćanski svoju svakodnevicu i sudjelujući u molitvi, posebno kada je ta molitva zajednička u obitelji: muž i žena, roditelji i djeca zajedno, u svim životnim okolnostima, kako se u ona vremena činilo pred slikom Gospe Brze Pomoći, koja je hodočastila ovim gradom da bi se otkrio Božji plan i osluškivalo njegovo nadahnuće za životne izazove.
08.01.2019

Božićna poruka kardinala Bozanića: Obitelj - prva škola života

Ako odgoj i obrazovanje osposobljuju djecu i mlade za život, a tako bi trebalo biti, u njegovo provođenje treba uključiti sve relevantne institucije: obitelj, vrtiće, škole, društvo, Crkvu, kulturu. Da bi zajedničko djelovanje bilo učinkovito, važno je graditi odgojni savez između navedenih institucija. Već je sveti Ivan Pavao II. proročki upozoravao da je u novije vrijeme došlo do raskola između obitelji i društva, između obitelji i škole te da je odgojni savez raskinut. Tako je odgojni savez društva s obitelji ušao u krizu jer je potkopano uzajamno povjerenje (usp. Obiteljska zajednica, 38)Ipak, u odgoju svoje djece roditelji imaju povlaštenu ulogu, kako u odnosu na prava tako i u odnosu na obveze. Stoga odgojno-obrazovni programi i ciljevi ne smiju biti u suprotnosti s obiteljskim temeljnim vrjednotama. Roditeljima pripada prvenstvo kada je riječ o dužnostima i pravima u odgoju svoje djece. (...) Danas, u sučeljavanju s odgojnim izazovima koji dolaze iz globalizirajuće kulture, društva, masovnih medija i novih tehnologija, nitko više ne može biti samodostatan u stvaranju odgojno-obrazovnoga programa jer je u pitanju opće dobro nacionalne zajednice i budućnost novih naraštaja. Naime, osoba je više od znanja, informacija, alata i kompetencija. Čovjek ne živi samo da bi se osposobio za tržište rada. Njegov je život puno uzvišeniji i životna zadaća zahtjevnija.
 
28.12.2018

Kardinalova homilija na božićnoj misi

Najradosniji dar Božića sveti evanđelist Ivan ovako obznanjuje: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga (Iv 1, 12-13). Ovo je srž božićnog otajstva, to je pravi razlog našega slavlja i božićnog blagdana. Mi po Božiću postajemo Božji, sinovi i kćeri u Isusu Kristu. Zbog toga Boga smijemo zvati Ocem, a mi se zovemo i jesmo djeca Božja, braća i sestre u Isusu rođenom u Betlehemu. To je dar Božića, zbog njega Božić traje i uvijek iznova otkriva Božju novost i našu potrebu za Bogom. Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, poručuje nam veliki Augustin.
25.12.2018

Kardinalova homilija na Misi polnoćki

Noćas svi imamo pokraj sebe Prijatelja Isusa koji nas nikada neće napustiti, koji nam donosi radost, mir i sreću. Recimo i mi jedni drugima: Sretan Božić, jer Božić je prijatelj svima, a posebno siromašnima. Stoga neka Božić zahvati nas i svako ljudsko srce da bismo se rodili na nov život u kojem će osamljeni i napušteni, starije osobe i stranci osjetiti Božić među nama. Takav nam je Božić potreban. Predraga braćo i sestre, dragi prijatelji, sudionici ove hrvatskim Božićem raspjevane polnoćke u Stepinčevoj katedrali, čestitajući vam Božić, želim vam radost Božje blizine: radost koja ispunja naša srca onom milinom koju samo Bog može dati, radost koju nam nitko ne može oduzeti.
25.12.2018

Kardinalov govor na susretu s ravnateljima osnovnih i srednjih škola te predškolskih ustanova

Cijenjene ravnateljice i ravnatelji, dok vam odajem priznanje i poštovanje, a preko vas i svim učiteljima i odgojiteljima koji rade u vrtićima, školama, posebnim ustanovama i domovima na području Zagrebačke nadbiskupije, na kojem živi više od jedne četvrtine sveukupnog pučanstva Republike Hrvatske, želim još jednom istaknuti da radite najvrjedniji posao u našem društvu – posao i poslanje koji u jednakoj mjeri zahtijevaju i znanje, i ljubav, i srce i predanje. Hvala vam što se svojom zauzetošću, poučavanjem i odgajanjem svakodnevno uključujete u najvažniji zadatak društvene zajednice, a to je podizanje čovjeka. Vi od male djece oblikujete velike, zrele i odgovorne ljude koje naše društvo treba. Možda osjećate da ono što činite nije dovoljno prepoznato i vrjednovano, ali neka vas to ne obeshrabri, jer odgoj i obrazovanje je poput sađenja, sijanja i zalijevanja mladica koje će tek u budućnosti donijeti rod.
Kao učitelji i odgojitelji možda nećete nikada u potpunosti saznati koliko ste pridonijeli rastu jednog djeteta, koliko ste zaslužni za unutarnje oblikovanje i sazrijevanje svojih učenika. Ovom prigodom pozivam odgovorne društvene institucije da u jednakoj mjeri i na isti način štite prava učenika te prava i dostojanstvo učitelja, koji su sve više izloženi različitim pritiscima, u kojima je sve češće uključeno i nasilje.
19.12.2018

Kardinalova homilija u bazilici sv. Marije Velike na završetku pohoda hrvatskih biskupa "ad limina apostolorum"

Između brojnih poveznica koje su u povijesti spajale hrvatske vjernike i ovu Baziliku, spominjem tek dvije. Prva se odnosi na činjenicu da ova Bazilika čuva spomen prvih dana studija u Rimu mladoga Alojzija Stepinca i slavlja njegove Mlade mise. Sam nadbiskup Stepinac, prema svjedočanstvu župnika Vranekovića, rekao je ovo: »U početku bilo mi je u Rimu malo čudno. Pa kud sam to došao? – Ponovno sumnje: je li to uistinu Božji poziv? – Bili su to teški dani. I onda, kako je to običaj, da alumni Germanicuma u I. godini iza predavanja – u pratnji starijih – pregledaju malo rimske crkve, dođem tako u Sv. Mariju Veliku. Tu se pomolim – i tu je bio kraj svakoj mojoj sumnji!... Prvu sam Misu služio baš kod Majke Božje Velike na Isusovim jaslicama. To mi je bilo najmilije mjesto: služiti prvu Misu na mjestu, gdje je Spasitelj došao na svijet…« (Josip Vraneković, Dnevnik. Život u Krašiću zasužnjenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca (5. XII. 1951 – 10. II. 1960.), Zagreb, 2011., str. 213). Povezanost između jaslica i križa vidljiva je i u Stepinčevoj svećeničkoj službi. On je, naime, svoje svećeništvo počeo živjeti pod geslom, uzetim iz poslanice sv. Pavla: »A ja, ne daj Bože, da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu« (Gal 6,14).
17.11.2018

Kardinalova homilija na svetkovinu Svih svetih

Danas, na svetkovinu Svih svetih, smijemo s ponosom reći u meni je nešto od mojeg svetog zaštitnika, od sveca ili svetice koju posebno častim i kojoj se posebno molim. Moja je snaga u onome koji je jači i moćniji od mene. S pouzdanjem se utječemo našem blaženom Alojziju Stepincu i posebno Presvetoj Bogorodici Mariji, Majci Isusovoj i našoj nebeskoj Majci. Braćo i sestre, danas u imenu ove Svetkovine, nalaze se sva imena i sva lica. I ja, kao i svatko od vas možemo izreći ime sveca i svetice, osobe koju smo upoznali i koja nas je učila ljubiti. Svatko od nas ima svoje svece, kao što svatko od nas ima svoje pokojne. Svoje, ponavljam, jer svatko od nas polazi od svojih iskustava, od svoga života. Sveci su naši prijatelji, oni su istinski prijatelji ljudskoga roda. Oni nas uče kako u svom životu, trebamo posvuda nalaziti tragove Božje prisutnosti, tragove Božje dobrote koja hoće da se svi ljudi spase i jednom uđu u vječni zagrljaj s Bogom Ocem i Sinom i Duhom Svetim i sa svima svetima.
01.11.2018