Riječ Svetog Oca

Svi smo dionici jednoga kruha

Hraniti se Isusom Euharistijskim znači također prepustiti se s povjerenjem Njemu i pustiti da nas On vodi. Riječ je o tome da prihvatimo Isusa na mjesto vlastitoga „ja". Na taj način besplatna ljubav koju primamo od Isusa na euharistijskoj pričesti, po Duhu Svetom, jača ljubav prema Bogu i braći sestrama koje susrećemo u svom svakodnevnom životu. Nahranjeni Kristovim tijelom mi postajemo sve više i na sve konkretniji način Kristovo mistično Tijelo. Na to nas podsjeća apostol Pavao: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha" (1 Kor 10, 16-17). 
18.06.2017

Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2017.

Misija Crkve oživljuje duhovnost stalnog izlaska. Pred nas se postavlja izazov „izići iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja" (Evangelii gaudium, 20). Misija Crkve nas potiče na trajno hodočašće po različitim bespućima života, kroz različita iskustva gladi i žeđi za istinom i pravednošću. Misija Crkve nadahnjuje iskustvo stalnog progonstva, kako bismo, u svojoj žeđi za beskonačnošću, postali svjesni da smo prognanici koji putuju prema svojoj konačnoj domovini, smještenoj između „već" i „još ne" Kraljevstva nebeskog. Misija podsjeća Crkvu da ona nije svrha samoj sebi, već ponizno sredstvo i posredovanje Kraljevstva. Crkva koja je autoreferencijalna i zadovoljava se zemaljskim uspjehom, nije Kristova Crkva, njegovo raspeto i slavno Tijelo. Zato bismo trebali više voljeti „Crkvu koja je doživjela nezgodu, koja je ranjena i prljava zato što je izišla na ulice, nego Crkvu koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti" (isto, 49).
15.06.2017

„Ljubljeni sinovi, sigurnost nade“ (usp. Lk 15, 20-24a)

Tko od nas ljubi na taj način ako ne otac ili majka? Majka nastavlja voljeti svoje dijete i kad je to dijete u zatvoru. Sjećam se tolikih majki koje su stajale u redu pred zatvorom, u mojoj prethodnoj biskupiji. I nisu se sramile. Dijete im je bilo u zatvoru, ali to je bilo njihovo dijete. I podnosile su tolika poniženja prilikom pretraživanja prije ulaska u zatvor, ali: „To je moje dijete!" „Ali, gospođo, vaš sin je delinkvent!" – „To je moje dijete!" Jedino ta ljubav oca i majke nam daje shvatiti kakva je Božja ljubav. Majka koja ne traži da se ne ispuni ljudska pravda jer svaka pogreška zahtijeva iskupljenje, no majka ne prestaje nikada trpjeti za svoje dijete. Voli ga i kad je grešnik. Bog isto to čini s nama: mi smo njegova ljubljena djeca! No može li biti da ima djece koju Bog ne ljubi? Ne. Svi smo djeca koju Bog ljubi.
14.06.2017

Kršćanska zajednica može postati odrazom zajedništva Presvetoga Trojstva

Draga braćo i sestre, dobar dan! Svetopisamska čitanja ove nedjelje, na svetkovinu Presvetoga Trojstva, nam pomažu ući u otajstvo Božjeg identiteta. U drugom čitanju
11.06.2017

„Očinstvo Boga izvora naše nade“ (usp. Lk 11, 1-4)

Draga braćo i sestre, nismo nikada sami. Možemo biti daleko, neprijateljski nastrojeni, možemo se čak izjašnjavati kao osobe „bez Boga", ali evanđelje Isusa Krista nam otkriva da Bog ne može bez nas: on neće biti Bog „bez čovjeka"; on je taj koji ne može biti bez nas, a to je veliki misterij! Bog ne može biti Bog bez čovjeka: veliki je to misterij! I ta sigurnost je izvor naše nade, koju nalazimo sačuvanu u svim zazivima molitve Očenaš. Kada trebamo pomoć, Isus nam ne kaže da se predamo rezignaciji i zatvaramo u sebe same, već da se obratimo Ocu i od njega zatražimo s povjerenjem što nam je potrebno. Sve naše potrebe, od onih najočitijih i svakodnevnih, poput hrane, zdravlja, posla, sve do potrebe da nam se oprosti i da imamo oslonac u napastima, nisu zrcalo naše samoće: postoji naprotiv Otac koji nas uvijek gleda s ljubavlju i koji nas zasigurno neće napustiti.
07.06.2017

Neka Duh Sveti podari mir cijelom svijetu, neka izliječi ljage rata i terorizma

Neka Duh Sveti podupre misijsko djelovanje Crkve po cijelom svijetu i dadne snagu svim misionarima i misionarkama evanđelja. Neka Duh Sveti podari mir cijelom svijetu, neka izliječi ljage rata i terorizma, koji je i protekle noći, u Londonu, pogodio nevine civile: molimo za žrtve i članove njihovih obitelji.
04.06.2017

"Duh Sveti nam daje obilovati u nadi" (usp. Rim 15, 13-14)

Izraz "Bog nade" ne znači samo da je Bog ono čemu se nadamo, to jest Onaj kojem se nadamo da ćemo prispjeti jednoga dana u vječnome životu; to znači također da je Bog Onaj koji nam već sada daje nadati se, štoviše daje nam da budemo "u nadi… radosni" (Rim 12, 12): to znači da smo sada radosni u nadi, a ne samo da se nadamo da ćemo biti radosni. To je radost nadanja koju imamo već sada a ne nadanje da ćemo imati radost. Narodna poslovica kaže da "dok živimo ima nade", ali vrijedi i obratno: dok ima nade ima i života. Ljudima je potrebna nada da bi mogli živjeti i zbog toga im je potreban i Duh Sveti da bi se nadali.
31.05.2017

Crkva postoji zato da naviješta evanđelje

Uzašašće nam doziva u pamet tu pomoć Isusa i njegova Duha koji daje pouzdanje i sigurnost našem kršćanskom svjedočenju u svijetu. Otkriva nam zašto Crkva postoji: Crkva postoji zato da naviješta evanđelje, samo zbog toga! Za Crkvu je naviještanje evanđelja ujedno radost. Crkva, to smo svi mi koji smo kršteni. Danas smo pozvani bolje razumjeti da nam je Bog dao veliko dostojanstvo i odgovornost da ga naviještamo svijetu; da ga približimo čovjeku. To je naše dostojanstvo, to je najveća čast svakog od nas, svih krštenika!
28.05.2017

Emaus, hod nade (usp. Lk 24, 28-32)

Isus im prije svega govori kroz Pisma. Onaj tko uzme u ruke Božju knjigu neće na njezinim stranicama naći priče o junaštvu bez žrtve, munjevitim osvajačkim podvizima. Prava nada nije po maloj cijeni: ona uvijek vodi kroz poraze. Nada onoga koji ne trpi, možda i nije nada. Bogu se ne sviđa da ga se ljubi kao što bi se ljubilo vojskovođu koji vodi svoj narod k pobjedi zatirući u krvi svoje neprijatelje. Naš Bog je blijedo svjetlo koje sja u hladnom i vjetrovitom danu, i kolikogod da se njegova prisutnost na ovome svijetu činila krhkom, On je izabrao mjesto koje svi preziremo.
Zatim Isus ponavlja za dvojicu učenika stožerni čin svake euharistije: uzima kruh, blagoslivlja ga, lomi i daje im. Nije li u tome nizu gesti sadržana čitava Isusova povijest? I nije li, u svakoj euharistiji, sadržan također znak onoga što Crkva mora biti? Isus nas uzima, blagoslivlja nas, "lomi" naš život – jer nema ljubavi bez žrtve – i prinosi ga drugima, prinosi ga svima.
24.05.2017

Duh Branitelj

Isus kaže u današnjem Evanđelju: „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati" (r. 21). To je ljubav koja nas uvodi u spoznanje Isusa, zahvaljujući djelovanju toga „Branitelja" kojega je Isus poslao, to jest Duha Svetoga. Ljubav prema Bogu i bližnjemu je najveća zapovijed u Evanđelju. Gospodin nas danas poziva velikodušno odgovoriti na evanđeoski poziv na ljubav, stavljajući Boga u središte našega života i posvećujući se služenju braći, napose onoj kojima su pomoć i utjeha najpotrebnija.
21.05.2017