Riječ Svetog Oca

Marija donosi svijetu Isusovu radost

Donoseći Isusa, Majka Božja donosi također nama novu radost, punu smisla; donosi nam novu sposobnost da s vjerom prolazimo kroz najbolnije i najteže trenutke; donosi nam sposobnost milosrđa, da bismo jedni drugima opraštali, međusobno se razumjeli i jedni druge podržavali.
Marija je uzor kreposti i vjere. Dok je danas razmatramo uznesenu na nebo, kao konačnom ispunjenju njezinog zemaljskog putovanja, zahvaljujemo joj što nam uvijek prethodi na hodočašću života i vjere – ona je prva učenica. I molimo je da nas čuva i podupire; da uzmognemo imati snažnu, radosnu i milosrdnu vjeru; da nam pomogne da budemo sveti, kako bi se jednoga dana susreli s njom u raju.
15.08.2017

Vjera – oslonac na životnom putu

Petrova molba: „Gospodine, zapovjedi mi da dođem k tebi!" i njegov krik: „Gospodine, spasi me!" veoma su nalik našoj želji da osjetimo Gospodinovu blizinu, ali i strahu i tjeskobi koji nas prate u najtežim trenucima našeg života i naših zajednica, obilježenog unutarnjim krhkostima i vanjskim teškoćama. U tom trenutku, Petru nije bila dovoljna Isusova sigurna riječ, koja je bila poput ispružena konopa za koji se trebao uhvatiti kako bi se odupro protivnim i turbulentnim vodama. To je ono što se može dogoditi i nama. Kad se ljudi čvrsto ne drže Gospodinove riječi nego, da bi imali veću sigurnost, konzultiraju horoskope i vidovnjake tada počinje tonuti. To je znak da vjera nije jaka. Današnje Evanđelja nas podsjeća da nam vjera u Gospodina i u njegovu riječ ne otvara put gdje je sve lako i spokojno; ne oslobađa nas oluja života. Vjera nam daje sigurnost u jednu Prisutnost, prisutnost Isusa koji nas potiče prebroditi oluje života, sigurnost ruke koja nas hvata kako bi nam pomogla suočiti se s teškoćama, pokazujući nam put i kad vlada tama. Vjera, ukratko, nije bijeg od životnih problema, već je oslonac na putu i daje mu smisao.
13.08.2017

Božje opraštanje – pokretač nade

Mi koji smo navikli doživljavati oproštenje grijeha, možda previše „jeftino", trebali bi se ponekad prisjetiti koliku je Bog ljubavi morao za nas platiti cijenu. Svaki od nas ga je puno stajao: stajao ga je Isusova života! On bi ga dao također za samo jednog od nas. Isus ne završava na križu jer ozdravlja bolesne, propovijeda ljubav, proglašava blaženstva. Sin Božji završava na križu prije svega zato što oprašta grijehe, jer želi potpuno, konačno oslobođenje čovječjeg srca. Jer on ne prihvaća da ljudsko biće provede čitav svoj život s tom neizbrisivom „tetovažom", s mišlju da ne može biti prihvaćeno od milosrdnog srca Boga. I s tim osjećajima Isus ide ususret grešnicima, a to smo svi mi.
09.08.2017

Događaj Preobraženja Gospodinova nudi nam poruku nade

Uzlazak učenika na goru Tabor potiče nas da razmišljamo o važnosti da se odvojimo od svjetovnih stvari, da uzdignemo svoj duh k nebu i razmišljamo o Isusu. Riječ je o tome da se oraspoložimo za pozorno i molitveno slušanje Krista, ljubljenog Sina Očeva, tražeći trenutke molitve koji omogućuju poslušno i radosno prihvaćanje Riječi Božje. U ovom duhovnom uzdignuću, u ovom odvajanju od svjetovnih stvari, pozvani smo ponovno otkriti smirujuću i preobražavajuću tišinu meditacije Evanđelja, čitanje Biblije, koji vode do cilja punog ljepote, raskoši i radosti. A kad to učinimo, s Biblijom u ruci, u tišini, počinjemo osjećati tu unutarnju ljepotu, tu radost koja rađa Božju riječ u nama. U toj perspektivi, ljeto je providnosni trenutak za povećanje naše zauzetosti za traženjem i susretanjem s Gospodinom. U tome vremenu učenici su slobodni od školskih obaveza a mnoge obitelji nalaze se odmoru; važno je u razdoblju odmora i odmaka od svakodnevnih poslova ponovno obnoviti tjelesne i duhovne snage, produbljujući duhovni put.
06.08.2017

Krštenje – vrata nade

Najljepši poticaj koji možemo jedni drugima uputiti jest taj da se uvijek spominjemo našeg krštenja. Želim vas pitati: koliki od vas pamte datum vlastitog krštenja? Ne odgovarajte jer će se neki postidjeti! Razmislite i ako se ne sjećate, danas imate jednu domaću zadaću: pođi svojoj mami, svome tati, svojoj strini, stricu, baki, djecu i pitaj ih: „Koji je datum moga krštenja?". I više ga nemojte zaboraviti! Je li jasno? Hoćete li to učiniti? Današnja zadaća je naučiti i zapamtiti datum krštenja, koji je datum ponovnog rođenja, dan svjetla, to je dan u kojem – bit ću slobodan upotrijebiti taj izraz – na koji smo zaraženi Kristovim svjetlom. Rođeni smo dvaput: prvi put na prirodni život, drugi put zahvaljujući susretu s Kristom, na krsnom zdencu. Ondje smo umrli smrti, da bismo živjeli kao Božja djeca na ovome svijetu. Ondje je naše čovještvo oplemenjeno na način na koji nikada ne bismo mogli zamisliti. Eto zašto svi moramo širiti miris krizme, kojim smo bili obilježeni na dan našeg krštenja. U nama živi i djeluje Duh Isusa, prvorođenca mnoge braće, svih onih koji se opiru neizbježnosti tame i smrti.
02.08.2017

Isus Krist je skriveno blago i dragocjeni biser

Suočeni s neočekivanim otkrićem i seljak i trgovac shvaćaju da se nalaze pred jedinstvenom prilikom koju ne smiju propustiti i zato odlučuju prodati sve što posjeduju. Procjena da je riječ o blagu neprocjenjive vrijednosti dovela ih je do odluke koja podrazumijeva i žrtvu, nenavezanost i odricanja. Kad su blago i biser otkriveni, odnosno kad smo pronašli Gospodina, to otkriće ne smije ostati besplodno, već tomu treba žrtvovati sve drugo. Ne radi se o tome da se ostalo obezvrijedi, već da se podredi Isusu, da on bude na prvome mjestu. Kristov učenik nije onaj koji se lišio nečeg bitnog, nego onaj koji je pronašao mnogo više: pronašao je puninu radosti koju samo Gospodin može podariti. To je evanđeoska radost ozdravljenih bolesnika, grešnika kojima je oprošteno, razbojnika kojemu se otvaraju rajska vrata. Radost evanđelja ispunja srce i sav život onih koji susreću Isusa. Oni koji dopuštaju da ih On spasi bivaju oslobođeni od grijeha, žalosti, nutarnje praznine i osame. S Isusom Kristom uvijek se nanovo rađa radost (usp. ap. pobud. Evangelii gaudium, 1).
30.07.2017

Isus nas uči promatrati stvarnost drukčijim očima

Gospodin, koji je utjelovljena Mudrost, danas nam pomaže shvatiti da se dobro i zlo ne mogu poistovjetiti s omeđenim područjima ili određenim društvenim skupinama: „Ovi su dobri, a oni loši". On nam kaže da „crta razgraničenja" između dobra i zla prolazi srcem svake osobe, srcem svakog od nas. Svi smo grešnici. Dolazi mi da vas upitam: „Tko nije grešnik, neka digne ruku!" Nitko! Zato što smo svi grešnici. Isus Krist nas je svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem izbavio iz ropstva grijeha i daje nam milost da živimo novim životom; ali zajedno s krštenjem dao nam je i ispovijed, jer smo uvijek potrebni oproštenja za svoje grijehe. Stalno i samo gledati zlo koje je izvan nas, znači ne htjeti priznati grijeh koji je i u nama.
23.07.2017

Isus se ne nameće, već se nudi i daruje sebe

Draga braćo i sestre, Isus nas danas poziva da zavirimo u vlastito srce, da zahvalimo zbog vlastitog dobrog tla te poradimo na tlima koja još nisu dobra. Zapitajmo se je li naše srce otvoreno za primanje sjemena Božje Riječ s vjerom. Zapitajmo se je li u nama kamenje lijenosti još uvijek veliko i brojno; uočimo i nazovimo pravim imenom trnje porokâ. Iznađimo odvažnost da poboljšamo zemljište našeg srca, da lijepo poboljšamo naše srce, donoseći Gospodinu u ispovijedi i molitvi naše kamenje i trnje. Ako budemo to činili, Isus, dobri sijač, radosno će tada učiniti i dodatni posao: očistit će naše srce, uklanjajući kamenje i trnje što guši Njegovu Riječ.
16.07.2017

„Dođite k meni"

Naime, izići iz sebe nije dovoljno; potrebno je znati kamo se zaputiti. Jer mnoga su odredišta iluzorna: obećavaju odmor i tek nakratko nam odvraćaju pozornost od stvarnosti, osiguravaju mir i pružaju zabavu, a zatim nas ostavljaju u samoći od prije, ona su poput „vatrometa". Zato nam Isus pokazuje kamo trebamo otići: „Dođite k meni". Toliko puta, pod teretom života ili kada se suočimo sa situacijom koja nas žalosti, pokušavamo razgovarati s nekim tko će nas saslušati; s prijateljem, stručnjakom... I veoma je dobro tako postupiti, ali ne zaboravimo Isusa! Ne zaboravimo se otvoriti njemu i ispričati mu svoj život, povjeriti mu ljude i situacije. Možda postoje „područja" našega života koja mu nikada nismo otvorili i koja su ostala nejasna, jer u njih nije nikada prodrlo Gospodinovo svjetlo. Svatko od nas ima svoju povijest. I ako netko ima to mračno područje, potražite Isusa, pođite nekom misionaru milosrđa, svećeniku, pođite njemu... Ali pođite Isusu i ispričajte to Isusu. On danas govori svima: „Hrabro, nemoj podleći pod teretom života, nemoj se zatvoriti pred strahom i grijehom, nego dođi k meni!".
09.07.2017

Kršćaninovo srce ne smije biti podvojeno

„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan" (r. 37), kaže Isus. Ljubav oca, nježnost majke, slatko prijateljstvo među braćom i sestrama, sve to, iako je vrlo dobro i opravdano, ne može biti ispred Krista. I to ne zato što On želi da budemo bez srca i nezahvalni, štoviše, upravo suprotno; nego stanje učenika zahtijeva da mu na prvome mjestu bude odnos s Učiteljem. To vrijedi za bilo kojega učenika, bio on laik, laikinja, svećenik ili biskup: na prvome mjestu mu mora biti odnos s Isusom. Možda prvo pitanje koje moramo postaviti kršćaninu jest: „Susrećeš li se s Isusom? Moliš li se Isusu?" Odnos. Moglo bi se gotovo parafrazirati Knjigu Postanka: zato će čovjek ostaviti svoga oca i majku svoju da prione uza Isusa Krista i njih dvoje bit će jedno (usp. Post 2, 24). Tko dopusti da bude uvučen u tu vezu ljubavi i života s Gospodinom Isusom, postaje njegov predstavnik, njegov „veleposlanik", posebice načinom života, svojim životom. Toliko da sam Isus, kada šalje učenike u misije, kaže im: „Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao" (Mt 10, 40). 
02.07.2017