Riječ Svetog Oca

Marija Magdalena – apostol nade (usp. Iv 20, 15-18a)

Isus nije onaj koji se prilagođava svijetu, trpeći da u njemu vječno vladaju smrt, žalost, mržnja, moralno uništenje osobâ… Naš Bog nije tromi Bog, već je – dopustite mi da upotrijebim tu riječ – sanjar: on sanja o preobrazbi svijeta i to je ostvario u otajstvu uskrsnuća.
Marija je htjela zagrliti svoga Gospodina, ali on se već zaputio nebeskom Ocu, a nju je pozvao da javi učenicima da je uskrsnuo. I tako ta žena, koja je prije nego će susresti Isusa bila u raljama zla (usp. Lk 8, 2), sada postala apostol nove i veće nade. Neka nam svojim zagovorom pomogne da i mi živimo to iskustvo: u času tuge, i u času napuštenosti, slušati Isusa Uskrsloga koji nas zove po imenu, i srcem punim radosti poći naviještati: „Vidjela sam Gospodina!" (r. 18). Promijenio sam život jer sam vidio Gospodina! Sada sam drukčiji, sada sam druga osoba. Promijenio sam se jer sam vidio Gospodina. To je naša snaga i to je naša nada.
17.05.2017

Molitva i pokora za okončanje ratova

U Fatimi je Gospa izabrala nevino srce i jednostavnost malenih Franje, Jacinte i Lucije, kao čuvare njezine poruke. Ta djeca su je prihvatili na dostojan način, tako da su priznati kao pouzdani svjedoci njezinih ukazanja, i postali uzori kršćanskog života. Kanonizacijom Franje i Jacinte ponudio sam čitavoj Crkvi njihov primjer prianjanja uz Krista i evanđeoskog svjedočanstvo i ujedno sam htio predložiti čitavoj Crkvi da se brine za djecu. Njihova svetost nije posljedica ukazanja, nego vjernosti i žara kojim su odgovorili na tu povlasticu da mogu vidjeti Djevicu Mariju. Nakon susreta s „lijepom Gospođom" – tako su je zvali –, često su molili krunicu, vršili pokoru i prikazivali žrtve za okončanje rata i za duše kojima je najviše potrebno Božje milosrđe.
14.05.2017

Majka Nade (usp. Iv 19, 25-27)

U našem nizu kateheza o kršćanskoj nadi danas upravljamo svoje oči prema Mariji, Majci nade. Marija je u svome majčinstvu prošla kroz najtamniju noć. Od prvog pojavljivanja u povijesti evanđelja, Marija kao da je neki lik iz drame. Nije bilo jednostavno odgovoriti s „da" na anđelov poziv: a ipak ona, žena u cvijetu mladosti, hrabro odgovara, bez obzira što nije znala ništa o tome što je čeka. U tome nam času izgleda kao jedna od mnogih majki našega svijeta, hrabrih do krajnjih granica kad se radi o prihvaćanju u vlastitom krilu povijesti jednog novog čovjeka koji se rađa.
10.05.2017

Isus, dobri pastir i vrata ovcama

Isus, dobri pastir i vrata ovcama, je vođa čiji se autoritet izražava u poslušnosti, vođa koji, da bi upravljao, daruje život i ne traži od drugih da žrtvuju vlastiti. U takvog se jednog vođu možemo pouzdati, poput ovaca koje slušaju glas svoga pastira jer znaju da ih on vodi na dobre i obilne pašnjake. Dovoljan je jedan znak, jedan poziv i one idu za njim, slušaju, kroče vođeni glasom onoga kojeg doživljavaju kao prijatelja, koji je ujedno snažan i mio, koji vodi, štiti, tješi i liječi. Takav je Krist za nas.
07.05.2017

Apostolski pohod Egiptu

Egipat je, za nas, bio znak nade, utočišta, pomoći. Kada je u tome dijelu svijeta vladala glad, Jakov je, zajedno sa svojim sinovima, došao upravo tu; zatim, kad je Isus bio progonjen, pošao je u Egipat. Zato, govoriti o tome putovanju znači prijeći put nade: za nas Egipat je znak nade bilo za prošlost bilo za današnjicu, znak onoga bratstva o kojem sam vam htio govoriti.
03.05.2017

Papin nagovor uz molitvu Kraljice neba

Povjerimo Blaženoj Djevici Mariji nakanu mira, pomirenja i demokracije u toj dragoj zemlji. I molimo za sve zemlje koje prolaze kroz ozbiljne poteškoće, u ovim sam danima posebno u mislima s Republikom Makedonijom.
30.04.2017

„I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20): obećanje koje daje nadu

Naš Bog nije odsutni Bog, zatvoren veoma dalekim nebom; to je naprotiv Bog „silno zaljubljen" u čovjeka, koji tako nježno ljubi da nije sposoban odijeliti se od njega. Mi ljudi smo dobri u prekidanju vezâ i rušenju mostova. Ali on ne. Ako nam se srce ohladi, njegovo uvijek plamti žarom. Naš Bog nas uvijek prati, pa i onda kad na našu nesreću mi zaboravimo njega. Na grebenu koji dijeli nevjeru od vjere, od presudne je važnosti otkriće da nas naš Otac ljubi i prati, da nas nikada neće ostaviti same. Naš je život jedno putovanje, jedan hod. I oni koje pokreće čisto ljudska nada osjećaju privlačnost obzora, koji ih potiče istraživati svjetove koje još uvijek ne poznaju. Naša je duša putujuća duša.
26.04.2017

Milosrđe otvara vrata uma i srca

Milosrđe u svjetlu Uskrsa pokazuje se kao pravi oblik znanja. I to je važno: milosrđe je pravi oblik znanja. Znamo da se upoznavati može na razne načine. Upoznaje se kroz osjetila, upoznaje se kroz shvaćanje, pomoću razuma i na druge načine. Ali može se upoznavati također kroz iskustvo milosrđa, jer milosrđe otvara vrata uma za bolje razumijevanje Božjeg otajstva i našeg vlastitog života. Milosrđe nam pomaže shvatiti kako nasilje, mržnja i osveta nemaju nikakvog smisla, a prva žrtva je onaj koji te osjećaje živi, jer sam sebe lišava vlastitoga dostojanstva. Milosrđe također otvara vrata srca te nam omogućuje iskazati blizinu napose onima koji su sami i marginalizirani, jer im daje osjetiti se braćom i djecom jednog jedinog Oca. Ono pomaže prepoznati one koji su potrebiti utjehe i daje naći prave riječi kojima ćemo ih utješiti.
23.04.2017

Uskrsli Krist, nada naša (usp. 1 Kor 15)

Biti kršćani znači ne polaziti od smrti, već od Božje ljubavi prema nama, koji je pobijedio našeg najljućeg neprijatelja. Bog je veći od ništavila, i dovoljna je tek jedna zapaljena svijeća da razbije najgušću tamu noći. Pavao dovikuje, i u njegovim riječima odzvanjaju riječi prorokâ: "Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?" (r. 55). U ovim uskrsnim danima nosimo taj povik u srcu. I ako nas budu pitali koji je razlog našeg osmijeha koji darujemo drugima i našeg strpljivog dijeljenja, tada ćemo moći odgovoriti da je Isus još uvijek ovdje, da je i dalje živ među nama, da je Isus ovdje, na trgu, s nama: živi i uskrsli.
19.04.2017

Poruka Urbi et orbi Svetoga Oca Franje

Drevni blagdan Pashe, spomen oslobođenja židovskog naroda iz ropstva, dostiže ovdje svoje ispunjenje: svojim uskrsnućem Isus Krist nas je oslobodio od ropstva grijeha i smrti i otvorio nam prolaz u život vječni. Svi mi, kad pustimo grijehu da ovlada nama, gubimo pravi put i lutamo poput izgubljenih ovaca. Ali sâm Bog, naš Pastir, je došao potražiti nas i, da bi nas spasio, ponizio se sve do poniženja križa. Danas možemo svečano proglasiti: „Uskrsnu Pastir dobri koji život svoj položi za ovce svoje. Aleluja!" (Rimski misal, Četvrta vazmena nedjelja, Pričesna pjesma).
16.04.2017