Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Imamo samo jedno boravište – Krista

 

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 20. ožujka 2011.

Draga braćo i sestre!

Zahvaljujem Gospodinu koji mi je dao sudjelovati proteklih dana na duhovnim vježbama i zahvalan sam također onima koji su mi bili blizu svojom molitvom. Današnja nedjelja, druga korizmena, zove se još i Nedjelja preobraženja, jer je u današnjem čitanju Evanđelja opisan upravo taj misterij Kristova života. On, nakon što je unaprijed najavio učenicima svoju muku, "uze… sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima.

I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost" (Mt 17, 1-2). U svijetu osjetila, sunčevo svjetlo je najjače naravi poznato svjetlo, ali u duhovnoj zbilji učenici su, nakratko, vidjeli još snažniji sjaj, onaj Isusove božanske slave, koja prosvjetljuje čitavu povijest spasenja. Sveti Maksim Ispovjednik tvrdi da "haljine koje su postale bijele nose simbol svetopisamskih riječi, koje su postale jasne i prozirne i svijetle" (Ambiguum 10: PG 91, 1128 B).

U Evanđelju se kaže da, pokraj preobraženog Isusa, "ukazaše… se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime" (Mt 17, 3); Mojsije i Ilija, slika zakona i proroka. Tada Petar, u zanosu, uskliknu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu" (Mt 17, 4). Ali sveti Augustin u svojem tumačenju kaže da mi imamo samo jedno boravište: Krista; on "je Božja riječ, Božja riječ u zakonu, Božja riječ u prorocima" (Sermo De Verbis Ev. 78,3: PL 38, 491).

Naime, sam otac svečano izjavljuje: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga" (Mt 17, 5). Preobraženje nije Isusova promjena, već je objava njegova božanstva, "duboka prožetost njegova bića s Bogom, koje postaje čisto svjetlo. U svojoj istovjetnosti s Ocem, sam Isus je Svjetlo od Svjetla" (Isus iz Nazareta, Milano 2007., 357). Petar, Jakov i Ivan, promatrajući Gospodinovo božanstvo, bili su pripremljeni za sablazan križa, kao što se pjeva u jednom drevnom himnu: "Na gori si se preobrazio i tvoji učenici, koliko im je to bilo u moći, promatrahu tvoju slavu, da, vidjevši te raspeta, shvate da je tvoja muka bila dragovoljna te naviještaju svijetu da si ti doista Očev sjaj".

Dragi prijatelji, sudjelujmo i mi u tome gledanju i u tome nadnaravnom daru, dajući prostora molitvi i slušanju Božje riječi. Osim toga, napose u ovom korizmenom vremenu, pozivam, kao što piše sluga Božji Pavao VI., "da odgovorimo na Božju zapovijed o pokori nekim dragovoljnim činom, osim odricanja koje nameće teret svakodnevnog života" (ap. konst. Paenitemini, 17. veljače 1966., III, c: AAS 58 (1966), 182). Zazovimo Djevicu Mariju da nam pomogne slušati i uvijek slijediti Gospodina Isusa, sve do muke i križa, da bismo bili dionici i njegove slave.

Nakon Angelusa

Proteklih dana zabrinjavajuće vijesti koje su stizale iz Libije pobudile su u meni duboku strepnju i strahove. Uputio sam za to posebnu molitvu Gospodinu tijekom tjedna duhovnih vježbi. Pratim sada posljednje događaje s velikom zabrinutošću, molim za one koji su uključeni u dramatično stanje u toj zemlji i upućujem žurni apel svima onima koji imaju političku i vojnu odgovornost, da imaju na srcu, prije svega, živote i sigurnost građana te da zajamče pristup humanitarnoj pomoći.

Libijskom pučanstvu želim zajamčiti svoju ganutu blizinu, dok molim od Gospodina da obzor mira i sloge što prije svane nad Libijom i nad čitavim područjem sjeverne Afrike. (IKA)