Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Dva ploda Euharistije


Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 14. lipnja 2020.

Prije Angelusa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se u Italiji i drugim zemljama slavi svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, Tijelovo. U drugom čitanju današnje liturgije, sveti Pavao iznova budi našu vjeru u to otajstvo zajedništva (1 Kor 10, 16-17). On ističe dva učinka kaleža iz kojega se zajednički pije i kruha koji se lomi: mističan učinak i učinak zajedništva.

Apostol najprije kaže: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?“ (r. 16). Te riječi izražavaju mističan odnosno mogli bismo reći duhovan učinak Euharistije, a odnosi se na sjedinjenje s Kristom koji se u kruhu i vinu daje za spas svih ljudi. Isus je prisutan u sakramentu Euharistije kako bi bio naša hrana, da bismo ga primili i da bi u nama postao obnavljajuća snaga koja ponovo vraća energiju i želju da se nakon svakog zaustavljanja i pada ponovno vratimo na pravi put. No to zahtijeva naš pristanak i spremnost da dopustimo da se preobrazi nas same, naš način razmišljanja i djelovanja. U protivnom euharistijska slavlja na kojima sudjelujemo svode se na prazne i formalne obrede. Toliko puta neki idu na misu zato što se mora ići, kao neki društveni čin, koji se poštuje, ali koji je čisto društveni. Ali otajstvo je nešto drugo: prisutan je Isus koji nas dolazi nahraniti.

Drugi je učinak zajedništva. Sveti Pavao je to izrazio ovim riječima: „Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi“ (r. 17). Radi se o međusobnom zajedništvu onih koji sudjeluju u Euharistiji do te mjere da postaju među sobom jedno tijelo, kao što je jedan kruh koji se lomi i dijeli. Mi smo zajednica koja se hrani Kristovom tijelu i krvlju. Zajedništvo u Kristovu tijelu djelotvoran je znak jedinstva, zajedništva i međusobnog dijeljenja. Ne možemo sudjelovati u euharistiji, a ne zalagati se oko iskrenog uzajamnog bratstva. Ali Gospodin dobro zna da za to nisu dovoljne naše ljudske snage. Štoviše, zna da će uvijek među njegovim učenicima biti prisutne napasti suparništva, zavisti, predrasude, podjele… Svima su nam poznate te stvari. I zbog toga nam je ostavio sakrament svoje stvarne, konkretne i trajne prisutnosti, tako da, ostajući ujedinjeni u njemu, uvijek možemo primiti dar bratske ljubavi. „Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15, 9), rekao je Isus, a to je moguće zahvaljujući Euharistiji. Ostati u prijateljstvu, u ljubavi.

Taj dvostruki plod Euharistije: prvi, jedinstvo s Kristom i drugi, zajedništvo među onima koji se njime hrane, stalno stvaraju i obnavljaju kršćansku zajednicu. Crkva čini Euharistiju, ali na još temeljniji način Euharistija čini Crkvu i omogućuje joj da bude njezino poslanje, prije no nešto što ona čini. To je otajstvo zajedništva Euharistije: primati Isusa da nas preobrazi iznutra i primati Isusa da čini od nas jedinstvo, a ne podjelu. Neka nam Presveta Djevica pomogne da uvijek s divljenjem i zahvalnošću prihvaćamo veliki dar koji nam je Isus dao, ostavivši nam sakrament svojega Tijela i Krvi

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

s velikom zebnjom i bolom pratim dramatične prilike u Libiji. Posljednjih je dana prisutna u mojim molitvama. Molim vas, pozivam međunarodna tijela i sve koji imaju političku i vojnu odgovornost da se s uvjerenjem i odlučnošću ponovno upuste u traženje puta koji vodi prema prestanku nasilja, koji će dovesti do mira, stabilnosti i jedinstva u zemlji. Molim također za tisuće migranata, izbjeglica, azilanata i prognanika u Libiji. Zdravstvena situacija pogoršala je ionako nesigurne uvjete, učinivši ih ranjivijima na razne oblike izrabljivanja i nasilja. Vlada okrutnost. Pozivam međunarodnu zajednicu da uzme k srcu njihovo stanje iznalazeći putove i pružajući sredstva koja će im osigurati zaštitu koja im je potrebna, uvjete dostojne čovjeka i budućnost ispunjenu nadom. Braćo i sestre, svi smo odgovorni za to, nitko se ne može osjećati izuzetim. Pomolimo se svi za Libiju u tišini.

Danas se obilježava Svjetski dan darivatelja krvi. To je prilika da se potakne društvo da bude solidarno i osjetljivo na one koji trebaju krv. Pozdravljam prisutne volontere i izražavam zahvalnost svima koji obavljaju ovaj jednostavan, ali vrlo važan čin pomaganja drugima: darivanje krvi. Pozdravljam sve vas, vjernike iz Rima i hodočasnike. Želim vama, i onima koji su povezani putem medija, ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja.