Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Svjedočanstvo vlč. Ivana Grbešića o Božjoj ljubavi



U zagrebačkom Botincu, na redovitom susretu molitvene zajednice Nanovo rođeni, u petak 15. ožujka, svoje svjedočanstvo iznio je vlč. Ivan Grbešić, bivši duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, a sada upravitelja župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku te povjerenik za pastoral mladih u Sisačkoj biskupiji. Dolazeći u Botinec, kao i većina gostiju, upute do crkve morao je utipkati u navigaciju te vidjevši crkvu na adresi Ulice Pere Kvržice, slatko se nasmijao. „… ali ovdje ne vidim družbu, nego nanovo rođene, vidim da je ovdje nešto od Duha Božjeg‟, započeo je vlč. Grbešić nakon pročitanog teksta iz knjige proroka Jeremije kojem Bog poručuje - ne boj se!



Ipak, život nekad piše priče pune strahova i neugodnih iskustava, ali svaka od njih sadrži i Božji čudesan plan. Upravo o tome je vlč. Grbešić pričao u svom kratkom svjedočanstvu. Odrastavši uz jednostavne i skromne roditelje, iz djetinjstva pamti lijepe priče, ali sve do početka rata. Naime, kako je rodom iz Gornje Budičine, malog sela pokraj Petrinje, nije mogao ni on ni njegova obitelj, kao ni cijelo selo, ostati nedodirnut ratom. Nakon što mu je otac ubijen, zajedno s majkom po završetku rata seli u Srbiju, gdje je živio s njom i poočimom, koji je bio sklon alkoholu i neprimjerenom ponašanju. Majka je rodila još dvojicu (polu)braće, međutim, Ivan se kao dijete nije mogao nositi s nelagodnom obiteljskom situacijom te se s 12 godina preselio k djedu i baki u Hrvatsku. Djed mu je tada odmah poklonio molitvenik te se Ivan ubrzo priključio ministrantima u župi. Već je od tada razmišljao o svećeničkom pozivu. „Čuo sam da kada netko ide u svećenike da ga Bog zove… Tako sam ja i svojoj baki rekao da mene Bog zove i da zato idem za svećenika‟, svjedoči vlč. Grbešić i kaže kako mu od tog trenutka u obitelji više nisu prigovarali za tu odluku.



Život obilježen teškim djetinjstvom, ranama od obitelji i slabog doticaja s vjerom u danima prije 12 godine, vlč. Grbešića nije spriječilo u opraštanju, milosrđu, služenju Gospodinu, ali ni u uspješnom studiranju kojeg je u jednom dijelu svog života proveo u Rimu. Kao pastira Davida kojeg je Bog odvojio od ovaca i okrunio za kralja, takav osjećaj ga je oduvijek pratio upravo tamo. „Nisam ništa posebno, ali volim Isusa i to i vama želim‟, bila je jedna od poticajnih rečenica koju je poručio okupljenim vjernicima u crkvi u Botincu. Nakon iznesenog svjedočanstva, uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu u koje su svi zajedno uronili s razmatranjem o oprostu, milosrđu i o potpunom predanju Isusu koje zasigurno obilježava život vlč. Grbešića.