Zagrebačka nadbiskupija

Uoči Svjetskoga dana bolesnika i ove godine Caritas Zagrebačke nadbiskupije prigodnim poklon-paketima s prehrambenim i higijenskim potrepštinama obradovao je sedamdeset (70) osoba - uglavnom korisnika ali i neke od zaposlenika koji su na dužem bolovanju.

Svojom vrijednom donacijom dio paketa upotpunila je Ljekarna Diakonia Hrvatskoga Caritasa.

TRPLJENJE KOJE SE PRIHVATI IMA SVOJE PLODOVE

"Što Bog stavi pred nas, ako to prigrlimo, daje nam snage da sve to lijepo izdržimo. Važno je samo da nemamo otpor i ne odbijemo to od sebe, a to sve ima svoje plodove", kaže gospođa Anđelka, čijeg supruga Jozipa su posjetili zaposlenici zagrebačkog Caritasa povodom Dana bolesnika. Njezine riječi izraz su životnog iskustva supruge, majke sedmero djece, bake i njegovateljice, koja već četrnaest godina skrbi za supruga - stopostotnog invalida.

Anđelka Ljubičić ima pedeset i tri (53) godine, a njezin suprug šezdeset i šest (66). Moždani udar dobio je u 52. godini života, kada su imali dvoje vrtićke djece i pet školaraca. U međuvremenu su dobili i osmero unuka. Četvero djece i troje unuka trenutno živi s njima tako da ih u stanu ima ukupno devetero.

Gospodin Jozip je bolesnik koji treba 24-satnu njegu jer je nepokretan. Lijeva polovica tijela mu je oduzeta. Hrana mu se treba usitniti. Ne može se obuti niti obući. Moraju ga redovito okretati u krevetu i dizati da bi izbjegli pojavu dekubitusa u čemu sve ove godine i uspijevaju.

"Suprug je bio u bolnici samo za vrijeme moždanog udara te za vrijeme povratnog moždanog udara, a takoder i za vrijeme jedne operacije poslije istoga. Udar je bio dosta težak. Liječničke prognoze su bile loše - bilo je pitanje samo trenutka. Nije mogao ni sjediti. Jedno vrijeme bio je u Krapinskim Toplicama.

Od tada se zajedno s djecom brinem za njega", kaže gospođa Anđelka, koja je 60% invalid. Naime, tijekom bolesti supruga i ona je oboljela; uz već postojeći artritis i četiri operativna zahvata uslijedio je karcinom kojeg je također morala operirati, a zatim još jedna operacija i tromboza. Dok je bila u bolnici za njega su se brinula djeca. Čitavo to vrijeme u njezi gospodina Jozipa nisu imali pomoći sa strane, osim kada je ona bila na posljednjoj operaciji. Tada mu je jednom dnevno dolazila patronažna sestra.

"U želji da se ne osjeti zakinutim u svakodnevnom životu, vodimo ga gdje god kolica mogu pristupiti - na svadbe, krštenja, rođendane - a kada je lijepo vrijeme izlazimo u šetnju. Razumije što mu se govori ali mu je pažnja slaba. Riješili smo na tisuće križaljki, igrali na karte i slično. Sada računa do sto i piše svojom rukom - sve što nije mogao poslije udara.

Napredovao je čak i poslije dvije godine oporavka, za što nam nisu davali nadu, a tada nije mogao brojati ni do deset. No, ostao mu je oštećen osjećaj za prostor i vrijeme, a često ima i nagle promjene raspoloženja i reakcije primjerene dječjoj dobi", ističe brižna supruga Anđelka.

IZVOR RADOSTI

"Veseli ga sve što je dobro i lijepo, a vezano je za našu djecu i čitavu obitelj. Bolest je provodio u ovoj sobi, koja je pored ulaznih vrata. Soba je uvijek otvorena tako da tko god uđe u stan najprije svrati k njemu. Djeca kada dođu kažu što su dobili u školi, a uglavnom su to petice, on se ozari. Cure su dobre učenice. Iva, koja je imala cetiri godine kada je on obolio, sada je maturantica. Ona je odlična! Svaki dan donosi petice, a sve ove njezine medalje iz Zagrebačkih mažoretkinja su za tatu.

Smatram da su ga taj boravak u obitelji i djeca podizali", objašnjava gospođa Anđelka, koja je tijekom proteklih četrnaest godina nastojala držati pod kontrolom učenje djece i njihov školski, moralni i duhovni napredak. Josipa je magistra kemije, Antonija je završila fakultet za turistički menadžment; Marija u lipnju treba diplomirati pedagogiju, a Petra je medicinski kozmetičar te je upisala predškolski odgoj. Manda je završila jezičnu gimnaziju, Iva je maturantica VIII. gimnazije, a Jelena se priprema za upis na faks.

POMOĆ IZVAN OBITELJI

Gospođa Anđelka sa svojim suprugom Jozipom ima jako pozitivno iskustvo s Caritasom i sa svećenicima te želi posvjedočiti o velikim dobročinstvima koja je od njih primila njezina obitelj. Kada je suprug obolio 2002. godine među prvima su joj došli ponuditi pomoć iz zagrebačkog Caritasa, a bili su u zaista nezavidnoj situaciji. Od tada povremeno dobiva pomoć iz Caritasa. Redovitu pomoć u prehrambenim i higijenskim proizvodima iz Caritasovog projekta "Socijalna košarica" primaju od 2010. godine, a uz to su dobili i novčanu pomoć.

"Nezaboravna nam je i pomoć bivšega župnika vlč. Ivana Buhina. Naša djeca uz njega su rasla. Jednom, u vrijeme kada sam imala karcinom, došao je k nama s košarom punom hrane, a uvijek je išao biciklom, pa nam je tu pripremio obrok kao otac djeci", do suza dirnuta prisjeća se gospođa Anđelka, ujedno beskrajno zahvaljujući i sadašnjem župniku vlč. Vjekoslavu Meštriću i župnom Caritasu koji im također jako puno pomaže, a gospodina Jozipa redovito posjećuje svaki prvi petak u mjesecu.