Zagrebačka nadbiskupija

I drugog dana trodnevnice u Župi sv. Franje Ksaverskoga na karlovačkoj Švarči, duhovna obnova je počela sakramentom ispovijedi i molitvom krunice, a središnji događaj je bilo euharistijsko slavlje koje je i ove večeri predvodio i propovijedao vlč. Filip Pavlović u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Dujom Kurtovićem.

U svojoj je homiliji vlč. Filip Pavlović pozvao vjernike na razmišljanje o 'žrtvi', što je ujedno i bila tema večerašnjega susreta zamišljenog kao kraća duhovna obnova. Povezujući evanđeoski tekst, u kojem je ispričana priča o 'gradnji kuće', od kojih jedna na pijesku, a druga na stijeni, te njihove različite manifestacije i posljedice poslije toga građenja, vlč. Pavlović  je idealno uklopio u zadanu temu.

Tako onaj laganiji način gradnje na pijesku ne osigurava sigurnost i dugoročnost kuće, nego onaj način gradnje na stijeni, gdje je potrebna ogromna 'žrtva' daje trajne i potrebne rezultate, jer žrtva ako je iskrena i iz ljubavi, uvijek ima svoj smisao postojanja pošto crpi snagu i uporište u Kristovom križu i njegovoj žrtvi. 

 

U daljnjem svom razmišljanju o 'žrtvi', vlč. Filip Pavlović  između ostalog  je naglasio: „Razmišljajući danas o žrtvi, govorit ćemo i o onome što trebamo učiniti, prije nego li se osposobimo živjeti novom logikom tj. Božjom logikom. Dakle, moramo otkloniti najveće zapreke koje nas od Boga udaljuju i koje nas tjeraju da gradimo na pijesku. Te velike zapreke koje nam ne daju rasti u našem duhovnom životu su svakako: oholost, neposlušnost i ne praštanje, jer nas ovi teški grijesi izrazito udaljavaju od Boga.

Oholost je temeljni grijeh koji vodi do drugih grijeha. Ona ima svoja različita lica kao što su: 'ja mogu sve sam, bez Božje pomoći';  'ja znam sam najbolje, nitko mi nije potreban';  'ja sam glavni i sve mora biti po mome, nitko mi nije ravan, niti može biti ispred mene'; ' ja sam savršen i idealan i imam sve darove i vrline'...



Zatim, neposlušnost Bogu i njegovoj volji pruža sotoni uporište da nas napadne. Zato je potrebno živjeti ono što nam Biblija objavljuje i Crkva propisuje, jer je to siguran put i zaštita od zla. A nepraštanje može biti veliki problem, jer u 'Molitvi Gospodnjoj' se susrećemo sa 'oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim', dakle, ako mi dragovoljno ne oprostimo drugima, nemamo pravo tražiti oproštenje od drugih, a niti od Boga.

Iz svega ovoga, mogli bismo zaključiti, da je potrebno odreći se i očistiti se od svoje oholosti i neposlušnosti, te naučiti opraštati drugima ljubeći ih Kristovom ljubavlju. A to je moguće ako se iz dana u dan vježbamo u poniznosti.

Ponizan čovjek se ne uznosi iznad drugih, sam sebe smatra najmanjim, dok je istovremeno odvažan u borbi protiv zla, u molitvi i ustrajnosti u dobru. Prema tome, kada se oslobodimo prepreka koje priječe Božji život u nama, biti ćemo sposobni podnijeti svaku 'žrtvu' za ljubav Božju, pa čak i darivanje vlastitoga života.“

Nakon euharistijskoga slavlja slijedilo je redovito klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu uz meditacije koje je pripremio vlč. Pavlović