Župe

Zagreb - Remete
Uznesenje BDM
Župnik:o. dr. Antonio Mario Čirko, OCD
Župni vikar:o. Danijel Čolo, OCD i o. Ilija Tipurić, OCD
Adresa:Česmičkoga 1, 10000 Zagreb
Telefon:01 4580 952
Fax:01 4580 952
E-adresa:zupa.remete@zg-nadbiskupija.hr
Internetska adresa:www.zuparemete.net

Smještaj

Župa, koja nosi naslov "Uznesenja blažene Djevice Marije”, koji je preuzet od prošteništa i samostanske crkve otaca Pavlina, osnovana je 12. listopada 1812. godine, ispravom zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca. Smještena je na jugoistočnim obroncima Medvednice, Zagrebačke gore.

Danas je uokvirena međama sa sjevera Remetskim Kamenjakom i Kvintičkom ulicom; s istoka međa je potok Bliznec sve do Jazbine i Čreta, a onda Svetošimunska cesta do Gornjeg Bukovca. Tu počinje južna granica koja ide na Požarinje i Oboj. Sa zapada granica ide Gornjim Bukovcem na Bukovačku cestu i spušta se na Barutanski jarak. Onda Goricama iznad Rima, pa od Krematorija Remetskim kamenjakom na sjever. U tim granicama živi oko 10 000 ljudi, uglavnom katolika. Između potoka Bliznec i šume Dotrščine župa ima podružnicu (filijalu) s naseljima Jazbina i Čret.

Povijest

Župa je osnovana 12. listopada 1812. godine. Opisani kraj bio je stoljećima u vlasništvu otaca pavlina remetskog samostana. Posjedi toga samostana prostirali su se od Sljemena Medvednice do Velike Gorice. Selo Pleso, danas Zagrebačka zračna luka, bilo je u posjedu remetskog samostana. Pavline je ukinuo car Josip II. 1786. godine.

Oko samostana i samostanske crkve bila su kmetska selišta ili pak posjedi zagrebačke gospode s radnom snagom. Pavlini su bili i njihovi dušobrižnici iako su spadali pod župu sv. Šimuna u Markuševcu. Nakon odlaska pavlina, tijekom 26 godina, stanovnici toga kraja bili su bez pastirske skrbi. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac došao je u posjed remetskog imanja, te upoznat s pastoralnim poteškoćama stanovništva odlučio je osnovati župu i pastoralno zbrinuti narod. Novonastala župa brojila je oko 650 stanovnika. Onda su joj pripadali Gračani, Dolje i Bešići. Imala je područnu crkvu sv. Mihalja u Gračanima i fakultetsku kapelicu sv. Jurja u Maksimiru.

Župnom crkvom postala je proštenjarska i samostanska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, poznatija pod naslovom Majka Božja Remetska. Biskupijski vizitator 1848. godine zabilježio je da je sva oslikana. Biskup Vrhovac učinio je u njoj znatne preinake. Uklonio je tri barokna oltara i veliku propovijedaonicu, oltar Majke Božje Remetske premjestio je u svetište prve lađe, nekad redovničkog kora, a dotadašnji glavni žrtvenik Marijina uznesenja, dar biskupa Mikulića, izgubio se u nepovrat.

Slike u kapeli kojima je Ranger prikazao Marijinu smrt, dao je preslikati Münchenskom slikaru Kelleru zgodama iz života sv. Maksimilijana. On je naslikao i veliku oltarnu sliku istoga sveca u kapeli kojoj je promijenio ime u sv. Maksimilijana. Tri barokna oltara, sv. Ane, sv. Križa i Isusovog uzašašća prodao je u župu sv. Petra u Čvrstecu kod Križevaca, a propovjedaonicu im je priložio kao poklon. Ta remek- djela pavlinskog baroka otišla su u bescjenje. Uklonjene su pavlinske orgulje a nove je biskup naručio kod orguljara, talijana Viscontija, koji je kao i slikar Keller puno radio u Zagrebačkoj biskupiji.

Samostanska zgrada preuređena je u župnikov stan i urede. Veći dio biskup Vrhovac je zadržao za sebe, jer je, kako je vidljivo iz njegova dnevnika, velik dio zagrebačkog vremena provodio u Remetama.
Nakon smrti biskupa Vrhovca, biskupi Alagović i Haulik dali su porušiti biskupski dio samostana a od građe je u Vlaškoj ulici izgrađena zgrada za potrebe vojnog lječilišta, kasnije vojna bolnica.
Velika prekretnica u povijesti župe, kao i župnih zdanja bio je zagrebački potres 9. studenoga 1880. Tada je došlo u pitanje postojanje crkve i zgrada, a i sam opstanak župe. Pomišljalo se sve porušiti pa iznova izgraditi crkvu i župnu kuću.

Novaca nije bilo niti za obnovu niti za novu gradnju. U gradskoj upravi bilo je prijedloga da se župa čak i ukine. Župljane je trebalo podijeliti u župe sv. Petra u Vlaškoj te u Markuševac i Šestine. Mali broj župljana nije mogao podnijeti svoj dio uloga u obnovu. Do ukinuća ipak nije došlo. Bilo bi dragocjeno da je župnik Matija Pavlec barem nešto zapisao u župnu spomenicu. To bi danas bilo od velike koristi. Tisak na hrvatskom i njemačkom jeziku donosi različite vijesti i obavijesti. Sva ta obnova je nekako dovršena. Herman Bolle, mladi austrijski arhitekt, porijeklom Nijemac iz Bavarske, učinio je po svojem. Kao i s katedralom i Bistricom. Po nekima na divljenje, a po drugima na užas. Bio je on pripadnik Evangeličke crkve. Bio je dobar graditelj i Zagreb se diči njegovim građevinama (Mirogoj).

Bolje vrijeme je započelo sa župnikom Gustavom Lepušićem. Došao je na ruševine 1890. godine. Zagrepčanin, Vlaškovuličanec. Župu je duhovno obnovio. Misije, hodočašće na Bistricu, vjeronauci, nedjeljne pouke, pjevački zborovi. Nabavio je nove orgulje iz zagrebačke radionice Heferrer 1900. Dao je postaviti oltar Srca Isusovoga povodom 1900. godišnjice rođenja Isusa Krista. Ta sveta 1900. godina bila je posvećena Božanskom Srcu. Za pedesetu obljetnicu Marijinih Ukazanja u Lurdu dao je izgraditi kapelicu Majke Božje Lurdske. Proširio je groblje. Izgradio je novu gospodarsku zgradu jer je 1912. stara izgorjela, a svoje je župnikovanje u Remetama okrunio svečanom proslavom stote obljetnice osnutka 1912. godine. Nakon toga je premješten na župu sv. Petra u Vlaškoj i imenovan kanonikom.

Drugi preznačajni župnik dolazi u Remete iz župe sv. Blaža, gdje je bio kapelan, Leopold Rusan. Od prosinca 1916. do kolovoza 1963. taj svećenik uzorno vodi župu. Surađuje s književnicima, slikarima, glazbenicima, arhitektima, a s druge strane vrsnim duhovnicima i teolozima. Sve je to ostavljalo duboki trag u župi. Od propasti je spasio zgrade, imanje i duše u župi. Sve što je učinio zapisano je u različitim knjigama. Drugi svjetski rat i poratno vrijeme ostavilo je užas iza sebe. Ništa se nije moglo učiniti. U to vrijeme uspio je ponovno postaviti sat na toranj 1950. Nepogodno vrijeme, a i godine, ostavilo je traga. Volio je Remete kao duhovno Marijansko središte, kao župu u kojoj su ljudi načeti svim novonastalim vrstama zla. Nakon puno molitve, promišljanja, razgovora s ljudima povjerenja, odlučuje u Remete pozvati redovnike. Računa s Franjevcima s Kaptola, ali zatočeni nadbiskup Alojzije Stepinac, bez ikakvog otpora prihvaća plan koji mu je s obzirom na Remete predložen, ali želi u Remetama Karmelićane. To se i dogodilo u rujnu 1959. godine.

Nakon smrti prelata Rusana u kolovozu 1963. karmelićani preuzimaju brigu i za župu. Tada započima novo doba Remeta. Gračanski dio župe 1942. dodijeljen je župi na Ksaveru. Karmelićani preuzimaju župu s oko 3 500 stanovnika. Doseljavanjem ljudi iz svih krajeva domovine župa raste, ali i zahtijevi pastorala. Osnivaju se dvije podružnice, filijale; na Čretu a onda i na Bešićima. Filijala na Bešićima je osnovana kao župa sv. apostola Petra i Pavla na spomen Branimirove godine 1979. godine a povjerena je Karmelićanima. Župa je osamostaljena 2000. godine i ima vlastito vodstvo.

Karmelićani se brinu za župu i pastoralno je pokrivaju. Kao redovnici Marijinog duha uzeli su svetište, gotovo ugašeno, u svoj značajan zadatak. Svetište je ponovo, kao i u vrijeme pavlina, postalo ispovjedaonicom i propovjedaonicom grada. Zaživjeli su proštenjarski dani od Uskrsa do Krista Kralja. Subotom se slavi misa za hodočasnike. Sa strane Reda prisutna je Škapularska bratovština, na planu grada i šire, Svjetovni Red Karmela. Na znanstevenom planu pridonosi ustanova “Sustavnog studija duhovnosti”.

 

Više o svetištu pročitajte ovdje





Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr