Župe

Zagreb - Knežija
B. D. Marija Pomoćnica
Župnik:don mr. Ivan Šibalić, SDB
Župni vikar:don Bendra Branko;
Adresa:Omiška 10, 10000 Zagreb
Telefon:01 3836 643
Fax:01 3834 991
E-adresa:zupa.knezija@zg-nadbiskupija.hr
Internetska adresa:www.zupa-knezija.hr

Dolazak Salezijanaca na Knežiju

Mons. Antun Bauer povjerava salezijancima 1922. odgoj i upravu u Nadbiskupskom konviktu u samom centru Zagreba u Vlaškoj ulici 38.
Salezijanci su se u prvom redu posvećivali odgoju siromašne omladine i zato su već od dolaska tražili mogućnost da negdje u siromašnom  predgrađu otvore odgojnu ustanovu za siromašnu mladež iz predgrađa. Pobožna gospođa Marija Weble Valenčić darovala je lijep komada zemlje u gradskom predgrađu Knežiji da na njem sagrade i dom za odgoj omladine 1928. Gospođa Valenčić je i prije negoli je susrela salezijance štovala Majku Božju pod nazivom Marija Pomoćnica i željela je da se na njenom imanju sagradi odgojna ustanova za siromašnu djecu predgrađa i crkva za vjernike. S Marijom Valenčić salezijanci su potpisali ugovor 31. srpnja 1928. po kojemu se salezijanci obvezuju da će poštivati nakanu darovateljice i sagraditi oratorij za odgoj djece, a darovateljica u tu svrhu daruje salezijancima posjed od 7959 m2.

Cjeloviti nacrt je predviđao gradnju reprezentativne odgojne ustanove u kojoj bi bio omladinski dom velika crkva Marije Pomoćnice, kino dvorana i škola s radionicama.
Građevinska dozvola je brzo dobivena 24. kolovoza 1929. kada su radovi već bili u tijeku.
Uza sve to radovi su brzo napredovali i za Božić 1929. u još nedovršenoj zgradi nekako je uređena kapela i u njoj je održana polnoćka na kojoj se okupilo mnoštvo vjernika.


Nastanak Župe Marije Pomoćnice

Dekret o osnutku župe broj 1668. od 29. siječnja 1937. a potpisao je nadbiskup dr. Antun Bauer s tim da stupa na snagu 1. ožujka 1937. Na svim misama 21. veljače 1937. u kapeli Omladinskog doma pročitana je obavijest o osnutku župe Marije Pomoćnice. Vjernici su s oduševljenjem prihvatili vijest o njihovoj novoj župi. U nedjelju 28. veljače sam nadbiskup Stepinac je došao na Knežiju i u svečanom ozračju pred velikim mnoštvom vjernika proglasio osnivanje župe Marije Pomoćnice kršćana. Župa je nastala odvajanjem dijelova od župa sv. Blaža, sv. Marka i sv. Antuna. Za prvog župnika je imenovan Dragutin Brumec. Odredbom Sv. Stolice br. 1737/38 od 29. ožujka 1938. na preporuku nadbiskupa Alojzija Stepinca župa Marije Pomoćnice je predana salezijancima na trajnu upravu "ad nutum Sanctae Sedis".

Gradnja crkve Marije Pomoćnice

Kamen temeljac svečano je blagoslovio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 11. listopada 1942.  Crkva je stavljena pod krov u siječnju 1944.
Kad je rat završio u još uvijek vrlo teškim prilikama u jesen 1945. nastavljeno je sa uređenjem crkve. Crkva je toliko uređena do 1948. da se moglo u njoj početi služiti bogoslužje. Svečano je blagoslovljena 15. kolovoza 1948. Čin blagoslova crkve obavio je biskup dr. Salis Sevis, koji je upravljao Zagrebačkom nadbiskupijom dok je nadbiskup Stepinac bio u zatvoru, a svečani blagoslov predvodio biskup dr. Josip Lach.

Gradnja tornja

Za crkvu su nabavljene orgulje 1951. i uređeni su oltari Srca Isusova i sv. Josipa. U crkvi je uređen pod od teraca 1956. Stanko Gašparec je izradio kipove Krista, četvorice evanđelista i Marije Pomoćnice. Izliveni su iz bronce u radionici Likum i u ožujku 1960. postavljeni na pročelje crkve. U nišama na pročelju Krist je u sredini među evanđelistima, a kip Marije Pomoćnice na vrhu pročelja crkve. Kipovi u nišama visoki su 230 cm., a kip Marije Pomoćnice tri metra. Crkva je ožbukana izvana 1958. Te godine je zatražena molba za gradnju tornja crkve.

Nacrt za crkvu predviđao je toranj visok 46 metara. Kad je građena crkva sagrađeni su i temelji tornja i toranj do visine zida pobočne lađe crkve 1962. Kad je za ekonoma na Knežiju došao don Marko Rajković 1963. on je ličkom upornošću satima znao stajati u hodniku na općini, a da ga nitko ne bi htio primiti, ali je on dolazio iz dan u dan i zaista je dobio dozvolu za tornja. Kako nije odobren prvotni nacrt salezijanci su tu promjenu iskoristili tako da je po nacrtu koji je izradio ing. Dinko Tabain Toranj bio deset metara niži, ali je građen tako da se u njemu može urediti sedam soba. Gradnja tornja povjerena je građevinskom poduzetniku Franji Topaloviću, koji je s radovima započeo u veljači 1964., betonski radovi zidova tornja su već u kolovozu bili dovršeni. Na toranj je postavljeno zvono teško 540 kg. koje je izlilo ljevač Viktor Šikić iz Jaske. U jesen 1964. i proljeće 1965. izvodili su se radovi na uređenju tornja iznutra.

Projekt crkve Marije Pomoćnice predviđao je i zgradu za potrebe župe koja bi se naslanjala uz zapadni zid crkve. Dozvola je dobivena 1964. Nova kuća je svečano otvorena 17. listopada 1966.

Posveta crkve

Veliki radovi započeli su 1973. Stupovi su obloženi mramorom. Mramorom je popločan prezbiterij, postavljena nova električna instalacija, uvedeno ozvučenje, uvedeno grijanje. Veliki mozaik je strpljivo i ustrajno izrađivao Stanko Gašparec uz pomoć akademskog slikara S. Galetića i majstora V. Huzijaka. Kamenčić po kamenčić da svaki bude na svom mjestu i da tvore skladnu cjelinu umjetničkog djela i vjerničkog doživljaja.

Radovi na mozaiku dovršeni su pod kraj ljeta 1978. Svečanost posvete crkve i blagoslov mozaika 15. listopada 1978. predvodio je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić.  Kip Žalosne Gospe u niši pri ulazu u crkvu djelo je Stanka Gašpareca, a on je u mozaiku uredio čitavu nišu u kojoj je smješten kip 1980. Te godine je akademski slikar Stjepan Galetić u mozaiku izradio slike sv. Antuna  na oltaru toga sveca. Isti umjetnik uredio i oltar sv. Dominika Savia. Na mozaiku toga oltara prikazan je kardinal Alojzije Stepinac koji pokazuje mladima lik mladog sveca kao njihov uzor i zaštitnika.

Oba nanovo uređena oltara posvetio je na blagdan sv. Ivana Bosca 1981. pomoćni zagrebački biskup dr. Đuro Kokša. Autor mozaika  je akademski kipar Ante Starčević. Na sreću nitko nije optužio salezijance radi kardinalova lika na oltaru na Knežiji. Tako je njegov lik u crkvi koja je sagrađena najviše njegovom zaslugom postavljen na oltar puno prije nego je proglašen blaženim i preživjeti komunistički diktatorki režim i vjerojatno prvi lik bl Alojzija Stepinca postavljen na oltaru. U crkvi se i dalje vrše preuređenja i popravci. Tako su tijekom 2006. i 2007. obnovljeni vitraji koji su postavljen još 1944. Sakristija je temeljito uređena i obnovljen. Uređena je i vrlo lijepa kapela uz crkvu za molitvene skupine i duhovne susrete raznih pokreta koji djeluju u župi.

Pastoralne aktivnosti

Još prije osnutka župe kapela Omladinskog doma postala je mjesto okupljanja vjernika. Nedjeljama i blagdanima u kapeli se služilo četiri a kasnije i pet svetih misa.
Kad je osnovana župa uvodi se redoviti župni pastoral, krštenja, vjenčanja, duhovna briga za bolesnike, sprovodi, blagoslov obitelji itd. Dok komunistička vlast nije zabranila vjeronauk u školama u kapeli Omladinskog doma održava se samo kratka priprava na sakrament sv. potvrde na koju krizmanici prvih godina odlaze na Duhove u katedralu. Kad je oduzeta zgrada doma, a vjeronauk izbačen iz škole, vjeronauk se održavao u crkvi. Salezijanci, iako u teškim uvjetima, veliku brigu posvećuju katehizaciji.
Osim redovitih pastoralnih aktivnosti za mladiće, salezijance suradnike i Nadbratovštinu Marije Pomoćnice održavaju se redovite duhovne obnove, koje su se po salezijanskoj tradiciji dugo nazivale "vježbe sretne smrti".

Na velike blagdane: Božić, blagdan sv. Ivana Bosca, Mariju Pomoćnicu, Veliku Gospu i blagdan Bezgrešne organizirane su devetnice posebnim pobožnostima i propovijedima. Redovito su održavane svibanjske pobožnosti. U nekoliko navrata salezijanci s Knežije, iz Vlaške i Podsuseda su iza rata organizirali svibanjske pobožnosti tako da su nekih godina propovjednici naizmjenično propovijedali na sva tri mjesta. Njegovala se pobožnost Presvetom Srcu Isusovu kroz pobožnost devet prvih petaka. Zabilježeno je da je na Prvi petak u ožujku 1946. podijeljeno 750 pričesti. Svi su se oni toga dana ili dan prije i ispovjedili.

Već od samog početka postojanja župe posvećuje se briga i za siromahe u župi.
Salezijanci s Knežije su pomagali i u drugima župama u ispovijedanju u propovijedanju i duhovnim obnovama. Naročito su dobro surađivali sa župnikom u Stenjevcu Josipom Mokrovićem koji je isposlovao da je župa dozvolom nadbiskupije darovala salezijancima zemlju u Podsusedu gdje je osnovana župa i sagrađena salezijanska kuća za odgoj zvanja i sa župnikom u Remetama. Jedan svećenik salezijanac je bio dugi niz godina kapelan u susjednoj župi sv. Josipa sve do 1962. Kad je župnik župe sv. Josipa Ivan Gašpert bio 1949. zatvoren za privremenog upravitelja župe bio je od travnja do listopada te godine imenovan Dragutin Brumec, dok nadbiskupija nije našla svećenika koji je preuzeo upravu župe.
Tradicionalno na Knežiji postoje mnoge sportske grupe za djecu i mlade.

Župni zbor i glazbeni sastavi

Don Bosco je u svom odgoju veliku važnost posvećivao glazbi posebno glazbi koja je povezana s pobožnostima i bogoslužjem, jer prava  glazba oplemenjuje, a duhovna glazba uzdiže srce i dušu k Bogu prema onoj staroj izreci: "Tko pjeva dva put moli". U kapeli doma su kod misa svirali i pjevali oratorijanci. Ubrzo se formirao i zbor koji je pjevao na misi kada nisu svirali i pjevali oratorijanci. U vrijeme rata sposobni glazbenik, kompozitor i organizator dr. don Jerko Gržičić je okupio dječji i mješoviti zbor. Glazbeni život pod njegovim vodstvom je dostigao visoku razinu. Godinom svog nastanka zbor smatra 1942. U svojoj burnoj i bogatoj povijesti  zbor  je nastupao i izvan župe. Osobito su ponosni na nastup 1993. u dvorani Pavla VI. u Vatikanu na generalnoj audijenciji u nazočnosti Sveto Oca Ivana Pavla II. pred 14000 osoba. 

U početku crkva nije imala orgulja nego je zbor nastupao uz pratnju harmonija. Prve orgulje postavljene su u crkvi 1949. Blagoslovljene su prije polnoćke 1949. Orgulje nisu bile nove nego stare Riegerove orgulje koje je obnovio i u crkvu postavio majstor Heferer iz Zagreba. Imale su osamnaest registara. Nove orgulje djelo su graditelja Jenka iz Ljubljane. On je izrađivao orgulje tijekom 1988. tako da je u nove orgulje ugradio deset registara iz starih orgulja. Nove orgulje imaju trideset registara.

Dovršene se u početkom 1989. Orgulje je svečano blagoslovio na blagdan sv. Ivana Bosca nadbiskup Franjo Kuharić.
Osim župnog zbora koji pjeva kod bogoslužja mise koja se obično zavala „župna“ ili „poldanica“ redovito je postojao i zbor gospođa koji je pjevao redovito kod jutarnje mise, ali i u drugim prigodama.
Grupa mladih koji su se okupljali u prostorijama župe i koji vole živahnu mladenačku glazbu, poneseni salezijanskim veseljem i duhovnošću počeli su 1995.
Nedjeljno bogoslužje u 12 sati na kojemu su većinom mladi od 2004. glazbeno animira VIS Ivan Pavao II. Dvadesetak mladih glazbenika sa osjećajem za glazbu i bogoslužje daje svoj vrijedan doprinos nedjeljnoj liturgiji. Tu je i  VIS  Marija Pomoćnica i VIS PUŽ.

Zaključak

Kroz proteklih 80 godina Knežija je doživljavala velike promjene. Od siromašnog blatnjavog predgrađa postala je dio grada.
U svim urbanim, ekonomskim, političkim i društvenima promjenama na Knežiji su bili salezijanci i s njima djeca mladi. Za mlade je uvijek bilo igre,  glazbe, učenja i molitve. Uz mlade su i stariji nalazili više smisla i oduševljenja za životnu borbu i nesebično darivanje.

Koliko god je budućnost nepredvidiva i radi svega što se u svijetu događa neizvjesna nadamo se da će Knežija i nadalje sačuvati svoju osnovnu namjenu. Koristeći se iskustvom prijeđenog puta i čitajući znakove vremena koje dolazi nadamo se da će i nadalje biti dovoljno salezijanaca koji će vjerni don Boscovu duhu i pod moćnom zaštitom Marije Pomoćnice još plodonosnije pomagati mladima da odrastaju kao pošteni građani i dobri kršćani.
        don Marinko Ivanković


Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr