Župe

Zagreb - Gospa Lurdska
Majka Božja Lurdska
Župnik:Maletić fra Ivan, OFM
Župni vikar:Radas fra Kristijan, OFM, Ivan Marija Đuzel, OFM
Adresa:Vrbanićeva 35, 10000 Zagreb
Telefon:01 4660 555
Fax:01 4660 555
E-adresa:zupa. mblurdske@zg-nadbiskupija.hr
Internetska adresa:www.gospa-lurdska.hr

Osnutak i djelovanje samostana i svetišta Majke Božje Lurdske

Godine 1930. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja iz Splita otkupila je od župe sv. Petra zemljište za gradnju novog samostana u Zagrebu. Tadašnji provincijal fra Petar Grabić je u molbi Poglavarstvu grada Zagreba naglasio da se samostan podiže kako bi njegovi članovi, osim duhovne i kulturne uloge, obavljali i socijalnu jer će osnovati: "... za siromašnu radničku djecu obdanište i pučku siromašnu kuhinju..." 29. lipnja 1932. je svečano otvoren samostan i u njemu kapela Majke Božje Lurdske. Blagoslov je obavio zagrebački nadbiskup mons. Antun Bauer.

Sljedeće godinu je osnovan Promicateljski odbor koji je uputio proglas vjernicima da pomognu podići "opće hrvatsko zavjetno svetište Majke Božje Lurdske". Dana 20. kolovoza 1934. "L' Alliance Catholique" iz Lurda poslala je kip Majke Božje Lurdske, a već 28. kolovoza arhitekt Joža Plečnik iz Ljubljane izradio je idejnu skicu za buduće Svetište. Članice Trećeg reda sv. Franje 1934. su otvorile pučku kuhinju za pedesetak siromaha, a s društvom Katolička žena su ušle u dobrotvorni odbor za pomaganje siromašnih slojeva zagrebačkih građana. 

Na dan proslave Gospe Lurdske 1935. godine prvi je put priređena procesija zagrebačkim ulicama u kojoj su vjernici sa svijećama pratili Svetotajstvo. Gradsko poglavarstvo odobrilo je 17. rujna 1935. Plečnikov nacrt, a 16. prosinca upućena je molba za gradnju nove crkve Gradskom građevinskom odsjeku. Istodobno su počele pučke misije uoči blagoslova temeljnog kamena novog svetišta. 25. ožujka 1936. dr. Alojzije Stepinac, pomoćni zagrebački nadbiskup, je blagoslovio temeljni kamen budućeg Svetišta. Obredima su nazočili gradski i državni dužnosnici te oko 25 000 vjernika. Povelju, zazidanu u temeljni kamen, potpisalo je tridesetak kumova nove crkve. U njoj se ističe da se usred Zagreba podiže hram Majci Božjoj, kao "sinovska harnost za bezbroj dobročinstava", uzdajući se da će ona biti "zalog sretnije budućnosti hrvatskog naroda na ovoj zemlji i jamstvo vječnog spasa pred licem Majke Božje u vječnoj Domovini..." Gradnja kripte je započela 8. lipnja iste godine, a 24. listopada 1937. je blagoslovljen sagrađeni dio kripte. Veliki oltar izradio je Alojz Vodnik po nacrtima J. Plečnika, a posvetu je obavio nadbiskup-koadjutor A. Stepinac.

Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 1938. Svetište je već obišlo oko 50 000 vjernika, a 31. svibnja iste godine održano je u kripti prvo svibanjsko proštenje Kraljici Hrvata s večernjom procesijom. U njoj su sudjelovala sva zagrebačka crkvena društva i mnoštvo vjernika sa svijećama. Krajem 1942. zahvaljujući pomoći Provincije i vjernika nastavilo se s radovima i iznad cijele kripte je postavljen jednostrešan krov.

Nakon drugoga svjetskog rata rad u Svetištu je ograničen, a zapeli su i pokušaji nastavljanja gradnje crkve. Predvorje crkve je dovršeno 1966. i omogućen je pristup u kriptu s ulice. Nakon toga je nastao zastoj u izgradnji. 1970. godine je potaknuto pitanje nastavka gradnje Svetišta te je u drugoj polovici godine počela gradnja gornje crkve. Gornja je crkva zamišljena i izvedena potpuno drukčije od Plečnikova plana. Ona je jednostavna, velika dvorana s osvjetljenjem koje ulazi kroz uske prozore sa strane, ukrašene betonskim okvirima u obliku križeva.

Time je dobivena idealna dvorana koju treba oplemeniti. Od 12. do 14. kolovoza 1971. u Svetištu je bilo Marijansko slavlje u prigodi Marijanskog kongresa i blagoslova gornje crkve. Lurdski biskup mons. Henri Donze je blagoslovio gornju crkvu. U svom govoru pozvao je prisutne na ustrajnost u pobožnosti prema Majci Mariji i zaželio "...da ovo Svetište, gdje se sada nalazimo, bude doskora dovršeno i da ono služi kao svjedočanstvo trajne povezanosti između Lurda i hrvatskog naroda..." S uređenjem se nastavilo idućih godina, iako gornja crkva, nažalost, još ni danas nije dovršena.
Utemeljenje župe i pastoralno djelovanje

Dekretom Nadbiskupskog Duhovnog Stola od 27. studenoga 1942., zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac potpisao je odredbu o osnutku župe Majke Božje Lurdske. Župa je ustanovljena 8. prosinca iste godine, a prvim je župnikom imenovan fra Albert Bukić. Odredba o osnutku župe nije došla nenadano. Već od 1932. razvija se živa aktivnost oko samostana i kapele Majke Božje Lurdske. Svake nedjelje u određene sate slavljene su svete mise. Godišnje bi se podijelilo i do 80 000 pričesti. Katolička akcija imala je 16 društava, a samostan tri dječja igrališta, posudbenu biblioteku, i dr.

Dakle, župa nije morala započeti od nule. Mnogo toga već je bilo na čvrstim nogama. Lurdsko proštenje u veljači bijaše okosnica svega. Osnutak župe je dao franjevcima novog poleta, a vjernicima oduševljenja.
Župa je rođena usred ratnih neprilika. Kao da joj je time predskazano da će se čitav život boriti s raznim nedaćama. Ipak, neko vrijeme nakon osnutka župe samostan i župa gotovo i ne osjećaju ratne neprilike, pa vjerski život teče normalno. Podsjećamo da su župni uredi ujedno i državni matični uredi sve do 8. svibnja 1946., da nekrštenih nema, da se vjeronauk predaje u školama kao obvezatan predmet sve do 1949., da postaje samo crkveni brakovi, itd. Iako se rat u Zagrebu 1943. gotovo i ne osjeća, naš je samostan ipak nespokojan.

Zato svečana procesija svibanjskog proštenja imala je 1943. pokornički karakter (procesija je išla od naše crkve do pred katedralu). Godine 1944. više se ne živi spokojno ni u Zagrebu. Vapilo se za pomoć s neba. Ni u tim teškim ratnim prilikama nije zamro vjerski život župe. Osnovano je "Društvo Marijinih kćeri pod zaštitom Bezgrešne djevice i sv. Agneze, djevice i mučenice". Pod istim nazivom osnovano je i društvo za učenice srednjih škola.

Vjerski život župe u poratnom razdoblju proživljava mnoge nevolje. Tobožnje "oslobođenje 1945." nije Crkvu, ni samostan niti župu oslobodilo i poštedjelo od nevolja. Zagreb 8. svibnja slavi Dan pobjede, a već 19. svibnja 1945. komanda grada Zagreba je zabranila samostanu sabiranje milodara za gradnju crkve. Trebalo se, dakle, učiti letjeti svezanih krila. Dana 6. srpnja 1945. Kotarski narodni sud osudio je fra Mateja Vodanovića, tadašnjeg gvardijana, zbog prijestupa Zakona o povlačenju i zamjeni novčanica. To bijaše samo predigra. Gaonovu tvornicu, nedaleko našeg samostana, uništila je eksplozija bombe. Nepravedno su i montirano za to okrivljeni fratri u samostanu i župi, a fra Matej Vodanović, gvardijan i fra Serafin Rajić, kapelan, su osuđeni na smrt. Na zatvor su osuđeni fra Leonardo Bajić, kapelan od osnutka župe i kasnije župnik, fra Albert Bukić, prvi župnik, fra Josip Visković, kapelan, te fra Petar Grabić, prvi gvardijan samostana. Fra Leonard Bajić umro je od upale pluća 17. prosinca 1948. u zatvoru u Staroj Gradiški, a nad Vodanovićem i Rajićem izvršena je smrtna kazna 4. rujna 1947.

Sva su društva, osim Trećeg reda sv. Franje (FSR) prestala djelovati. Ipak je od 1946. do 1948. u župi bilo godišnje u prosjeku 198,7 krštenja, dok ih je prije toga od 1943. do 1945. bilo samo 147, no naglo je pao broj crkvenih vjenčanja, jer je uvedeno civilno vjenčanje i mnogi se u ratnim uvjetima nisu dospjeli crkveno vjenčati. Svijetli znak milosti i blagoslova župi i samostanu u teškom vremenu komunističkog bezboštva donio je o. fra Ante Antić. Od jeseni 1946. boravi u Zagrebu od kada započinje njegova ispovjednička i svetačka misija.  Početkom 1947. statistički ured grada Zagreba dostavio je župnom uredu podatke o broju stanovnika u župi i broju kućanstava po ulicama. Župa broji 23 770 stanovnika u 6 697 kućanstava (tu je uključeno područje koje će biti odcjepljeno 1977. s oko 1470 kućanstava i 5 900 stanovnika). Ako se 1947. izuzme dio župe koji će biti odcjepljen 1977., može se pretpostaviti da je u župi živjelo oko 18 000 stanovnika u 5230 kućanstava.

Godina 1949. donosi nove tegobe Crkvi u Hrvata, pa i ovoj župi. U školama se dokida vjeronauk kao obvezan predmet. Crkveni brakovi prestaju biti jedini važeći, jer država uvodi civilne brakove s mogućnošću rastave braka. Župni pastoral odvija se u okviru mogućnosti. Župni vjeronauk ostaje jedina nada. Na tom planu svećenici nastoje neustrašivo raditi. Pobožnost prema BDM je obilježena svečanim slavljem "Marijinih subota".

I pedesetih godina u župi je pastoralni rad sveden u okvire mogućega. Treći red djeluje na karitativnom planu, promiču se ministrantski i vjeronaučni susreti, započinje djelovati Dječji zbor (zahvaljujući gospođi Zlati Svoboda) te se nastavlja rad Mješovitog pjevačkog zbora (započet osnutkom župe), kao i rad Zbora gospođa Trećeg reda sv. Franje.
Šezdesetih godina u župi su upriličene velike pučke misije (1960.), proslavljena je 20. obljetnica župe (1962.), posvećeni su oltari sv. Franji i sv. Anti (1963.), čime je porasla pobožnost prema tim svecima (posebno antunovska pobožnost). Svibanjsko proštenje BDM i devetnica dušama u čistilištu osobito su zapaženi.

Sedamdesete godine, buđenjem hrvatskog proljeća, daju veći zamah pastoralnom radu. Započela je gradnja gornje crkve te otvorena vicepostulatura za proces beatifikacije Sluge Božjega fra Ante Antića. Franjevački svjetovni red plodonosno djeluje, upriličene su velike pučke misije prigodom Godine Pomirenja i obljetnice Lurdskih ukazanja (1974.). Godine 1976. slavila se 750. obljetnica smrti sv. oca Franje i tom je prigodom započelo izlaziti glasilo župe i svetišta "Majka". Pučke misije ponovno su upriličene 1978. pod nazivom "Živjeti za novi život", a sve to bijaše priprava za veliko slavlje Godine obitelji (1979.), u koje se župa aktivno uključila. Dječji zbor uspješno djeluje, a Mješoviti zbor pod vodstvom mo. fra Anđelka Milanovića (1969. – 1980.) postiže zavidne rezultate.

Osamdesetih godina župa i njezini duhovni pastiri obilježavaju 800. obljetnicu rođenja sv. Franje, utemeljitelja Franjevačkog reda. U tom su ozračju uspješno organizirane pučke misije kao i proslava 50. obljetnice samostana i 40. obljetnica župe (1982.). To je dalo plodan zamah pastoralnom radu, potaklo prigodne tribine, zanimljive vjeronaučne kateheze i pobožnosti, kao i brojne aktivnosti u djelovanju pjevačkih zborova. Dječji zbor započeo je nastupati na Zlatnoj harfi, Mješoviti zbor bogatim je repertoarom bio dragi gost u Domovini i inozemstvu, a od godine 1987. započeo je djelovati i Zbor fra Ante Antića.
Devedesete godine obilježava ratno i poratno stanje u tijeku stvaranja slobodne i samostalne države Hrvatske. U tom razdoblju pastoralno djelovanje nije onemogućeno. Župni caritas (1991. – 1995.) bijaše blagoslov za najpotrebnije u svakom pogledu. "Na pragu trećeg tisućljeća", naziv je velikih pučkih misija koje su uspješno organizirane (1991.). Pedeseta obljetnica župe (1992.) dala je snagu duhovnoj obnovi unutar materijalne obnove uzrokovane ratom. U spomenutom razdoblju stvorene su dvije zajednice u župi: "Vjera i Svjetlo", terapeutska zajednica za osobe s posebnim potrebama (1993.) i zajednica "Franjevačka mladež-Frama" (1997.).

U razdoblju od 2000. do danas zapaža se kontinuitet u svim aspektima župnog pastoralnog djelovanja. On obuhvaća sakramentalna slavlja i pobožnosti te brigu za pastoral djece i mladih (vjeronauk, ministranti, Dječji zbor, Franjevačka mladež), pastoral braka i obitelji (kateheze, zaručnički tečajevi, katekumenat, pjevački zborovi, roditeljski susreti, biblijske večeri), pastoral bolesnika i starijih osoba, karitativni rad i rad putem sredstava informiranja (mrežna stranica i župni listić). Sve bilo na slavu Božju i na dobrobit našega Naroda!
 


Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr