Izbornik

Novosti

Riječ Svetog Oca

16.01.19

»Abbà, Oče!«

Prava je rijetkost u Novome zavjetu da aramejski izrazi nisu prevedeni na grčki. Možemo zamisliti kako je u tim aramejskim riječima ostao „zabilježen“ sâm Isusov glas: poštivali su Isusov idiom. Već u prvoj riječi molitve Očenaš nalazimo radikalnu novost kršćanske molitve. Nije riječ samo o korištenju simbola – u ovom slučaju očeva lika – koje se veže uz Božje otajstvo, već se radi o tome da se, da tako kažemo, cijeli Isusov svijet pretoči u vlastito srce. Ako izvršimo taj zahvat možemo istinski moliti „Oče naš“. Reći „Abbà“ je nešto mnogo intimnije i dirljivije nego jednostavno nazivati Boga „Ocem“. Eto zašto je netko predložio da se tu izvornu aramejsku riječ „Abbà“ prevodi s „tata“. Umjesto „Oče naš“ da kažemo „tata“. Nastavljamo govoriti „Oče naš“, ali srcem smo pozvani reći „tata“, pozvani smo imati odnos s Bogom nalik odnosu djeteta sa svojim ocem, koji kaže „tata“ i „tatica“. Zapravo, ovi izrazi dozivaju u svijest ljubav, dozivaju u pamet toplinu, nešto što nas vraća u djetinjstvo: slika djeteta potpuno uronjena u zagrljaj oca koji prema njemu osjeća beskrajnu nježnost. I zato, draga braćo i sestre, da bismo dobro molili, moramo imati srce djeteta. Ne smijemo biti uskogrudni: tako se ne može dobro moliti. Moramo biti poput djeteta u naručju njegova oca, njegovog tate.

Riječ Nadbiskupa

22.01.19

Kardinalova uvodna riječ na otvorenju 59. Teološko-pastoralnoga tjedna

Papa Franjo rado i često naglašava da će novi naraštaji biti sposobni prorokovati i imati vizije, ako stariji i odrasli budu znali prenijeti i dijeliti snove i nade koje nose u svom srcu. Stoga želimo i molimo za to pomazanje nadom da iz dana u dan učimo slušati i budemo poučljivi glasu Duha Svetoga. Neka nam Duh životvorac udijeli milost nade da budemo živo i djelatno sjećanje koje se iz naraštaja u naraštaj ne da ugušiti, niti utrnuti od zlogukih proroka. U vremenu u kojem se širi beznađe, pomanjkanje hrabrosti i konformizam s opravdanjem: »svi tako rade« ili »tako se  oduvijek radilo«, potrebna je proročka snaga nade da se s većom predanošću i bez predrasuda, kao pojedinci i kao Crkva, zauzmemo za sadašnjost, težeći većem dobru koje svima koristi u životu Crkve i društva. A nije li i za nas nada baš središnja poruka koju nam je ostavio blaženi Alojzije Stepinac: »In te, Domine, speravi! U tebe se, Gospodine, uzdam!«. U toj kršćanskoj nadi, oslonjeni na Boga, trebamo i mi svatko na svom mjestu prihvatiti odgovornost za svoje vrijeme da bismo izvršili zadaću koju nam  Bog daje. Od srca zahvaljujem predavačima, organizatorima i svim sudionicima 59. Teološko-pastoralnog tjedna. Preporučujem vas zagovoru blaženog Alojzija Stepinca, koji je bio i ostao proročki znak za Crkvu i hrvatski narod. Sa Stepinčevim pouzdanjem, uz cijenu trpljenja, vršimo svoje dužnosti na mjestima što nam ih je Providnost povjerila, u vjeri da Božja pomoć neće izostati.

Za svećenike

Kutak za medije

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel: 01/ 4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr