Izbornik

Riječ Nadbiskupa

Kardinalov pozdravni govor na otvaranju Druge europske konferencije "Formacija i prevencija – moć kao služenje"

Na ovom skupu u Zagrebu posebno nam je draga nazočnost nadbiskupa mons. Jorgea Carlosa Patrona Wonga, izaslanika pročelnika Kongregacije za kler, kardinala Beniamina Stelle.

Ujedno zahvaljujem svima koji su naše Hrvatsko katoličko sveučilište prepoznali kao primjerenu instituciju i prikladno ozračje za održavanje ovoga znakovitoga skupa ne samo za Crkvu, nego i za društvo, kako hrvatsko tako i europsko.

Mi Kristovi vjernici, kako na putu ljudskoga odgovora na Božji poziv, tako i na zahtjevnome putu pročišćavanja i obnavljanja Crkve, uvijek smo pozvani početi i iznova se vraćati na dar Radosne vijesti, objavljene u Isusu Kristu.
 
18.09.2019

Kardinalova homilija prigodom blagoslova spomen-crkve Našašća sv. Križa u Zrinu

U predslovlju današnjega blagdana molimo: »Sa stabla u raju nikla je smrt, a sa stabla Križa rodio se život«. Čudesan je to obrat. I ovdje u Zrinu, koji povijest pamti kao iznimno bogato i lijepo mjesto, čovjek je – prihvaćanjem grijeha – donio: razaranje, oduzimanje zemaljskoga života i imovine, progonstvo i zabranu povratka.

Ovo današnje slavlje pokazatelj je obrata u odnosu na plodove mržnje i nasilja, jer umjesto rušenja, ovdje svjedočimo građenju; umjesto oduzimanja života, ističemo davanje života i oživljavanje; umjesto straha progonstva i nemogućnosti povratka, ovdje smo u novome zajedništvu koje govori jezikom molitve i obnove.

Silnici su, svi odreda, pomoću raznih ideologija, na izvanjski grublji ili finiji način, nastojali ukloniti Križ, ne dopustiti mu da bude vidljiv, ali su zaboravili da je ljubav sadržana u Križu posijana u srca i nikada ne može biti uklonjena. A zlo se vraća onome koji ga je učinio!
14.09.2019

Kardinalova homilija prigodom 25. obljetnice pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj

Dragi vjernici Župe svetog pape Ivana Pavla II. u Novom Jelkovcu, iako ste ovdje naizgled bili »zatvoreni«, svedeni na maleni prostor, poslušali ste poziv Ivana Pavla II.: Otvorite, raskrilite vrata Kristu!
Papa nas je pozivao i pokazivao nam da se ne trebamo bojati. Njegov nam primjer govori da istinske promjene i na društvenome području ne polaze poglavito od nekih političkih odnosa, nego su plod Duha i ljubavi. Iz srca i života ljudi predanih Gospodinu, nošenih njegovom ljubavlju, nastaje novi svijet.
Molimo da prostori ovdje izgrađene nove crkve i svetišta Ivana Pavla II. budu prostori pronalaženja Boga, osluškivanja njegove Riječi i potreba čovjeka; prostori susreta i razgovora, prepoznavanja otajstva života, zalaganja za poštivanje svakog ljudskoga bića, počevši od nerođenih; prostori jačanja obitelji; prostori promicanja slobode i mira, zajedništva i međusobnog opraštanja.
 
11.09.2019

Kardinalova homilija prigodom 288. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu

Isus koristi riječ »mrziti«, da bi nas upozorio da nijedna ljubav koju živimo ne smije zanemariti prvenstvo ljubavi prema Bogu. Još točnije: ljubavi koje živimo kao posjedovanje nisu povezive s ljubavlju prema Bogu. Duga je lista nama dragih ljubavi, počevši od najbližih obiteljskih veza: roditelji, braća i sestre, žena i djeca… Isus se ne zaustavlja na njima, nego ih proteže na život kao takav. Ako smo zauzeli stav da posjedujemo život, da njime – svojim ili tuđim – možemo raspolagati kao sa svojim vlasništvom, očito nismo prihvatili Isusov nauk.
 
Zbog njihove snage, ton Isusovih riječi može zvučati nedohvatljivo i premalo stvarno. No, Isus je vrlo konkretan, jer spominje obiteljske povezanosti, drage osjećaje i svakidašnje odnose. Na temelju toga traži od nas da niti osobama, niti stvarima, niti svakidašnjim planovima, ne pridajemo važnost koja pripada Bogu. I očito da Isusu nije cilj zanemariti, ili oslabiti životna uporišta. Upravo suprotno: stavljanjem Boga na prvo mjesto, odnosi među ljudima, naročito najdublji, oni obiteljski, postaju snažniji.
           
U odnosima muža i žene, roditelja i djece, braće i sestara, vjera u Boga i povezanost s Njime pruža čvrstoću i sigurnost kakvu nijedan zemaljski osjećaj ne može dati. Ljubav nošena Božjom ljubavlju otvara nove prostore slobode i dara koji obnavljaju ne samo međusobne odnose, nego obiteljski život i život društva u cjelini.
 
08.09.2019

Kardinalova homilija u Križevcima na proslavi 400. obljetnice mučeništva sv. Marka Križevčanina

Sveti Marko Križevčanin radije je pošao u smrt nego se odrekao vjere i vjernosti Kristu i Crkvi. To njegovo vrhunsko svjedočanstvo blista i danas pred nama kao svijetli primjer evanđeoske dosljednosti koju uvijek treba imati pred očima u svim životnim odlukama, a posebno u opasnostima kojih ni danas ne manjka u redovitom kršćanskom životu.

Sveti Marko Križevčanin je svijetli simbol mukotrpne povijesti i hrabre vjernosti hrvatskih vjernika. On nam svijetli kao divan primjer Kristova učenika koji se, poput gotovo našega suvremenika blaženog Alojzija Stepinca i mnogih vjernih kršćanki i kršćana, nedavne i davne hrvatske povijesti, znao suočiti sa svakovrsnim patnjama da ne bi postupio protiv vlastite savjesti.

Sveti Marko podnio je mučeništvo u Košicama u Slovačkoj, zajedno s jednim Poljakom i jednim Mađarom, što bi u suvremenim okolnostima unutar europskog zajedništva moglo poticati na obnavljanje i utvrđivanje eklezijalnih i drugih veza s tim Crkvama, narodima i državnim zajednicama srednjoeuropske katoličke baštine.
07.09.2019

Kardinalova homilija na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici

Kao vjernici nosimo u sebi sjeme te budućnosti, koja je obasjana Božjim svjetlom. U našim je srcima posijano sjeme ispunjeno nadom i obećanjem. Iako u životu trebamo proći kroz borbu i tamu zla, a toliki nam događaji daju privid osporavanja vjerničke nade, slavlje Velike Gospe obasjava naš životni hod, jača našu vjeru i obnavlja snagu za život. Ova nam svetkovinaotkriva istinsku ljepotu života, ljubavi i zajedništva, kako međusobnog zajedništva, tako i zajedništva s Bogom.

Draga braćo i sestre, Velika Gospa je hrvatski ljetni Božić. Ovaj nam blagdan samim slavljem daje osjetiti snagu vjere i pomaže jače živjeti odlike našega kršćanstva. Identitet hrvatskoga kršćanstva duboko je obilježen marijanskom pobožnošću. Crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji i Marijina svetišta diljem naše Domovine preplavljena su danas mnoštvom Marijinih štovatelja, jer na neki način svi mi osjećamo da se danas kao vjernici, katolici, trebamo naći zajedno kod Isusove i naše Majke, Presvete Bogorodice Marije.
15.08.2019

Kardinalova homilija na Misi za domovinu

Draga braćo i sestre, za što moliti na Dan hrvatske državnosti, u odmaku od trideset godina od pada komunističkoga totalitarizma, nego za ovo troje: da prepoznamo bisere koji su prenošeni s koljena na koljeno, da ih zavolimo i čuvamo, da bismo njihovim sjajem radovali i sebe i druge. Zato molimo za hrvatsko zajedništvo. Oslobodimo se nepotrebne radikalizacije hrvatskoga društva, nemojmo naivno prihvaćati pusta i nerealna obećanja. Molimo za zajedništvo nasuprot malodušnosti, cijenimo ono što smo postigli i što nam drugi priznaju. Ne obescjenjujmo ono što je naše i čime se trebamo ponositi. To prepoznaju ljudi i gosti koji dolaze u našu državu; to osjete i naši ljudi koji se udalje od Domovine.
25.06.2019

Kardinalova homilija na Misi prigodom proslave 50. obljetnice uspostave Riječke crkvene pokrajine

Ova obljetnica Riječke metropolije ohrabruje i ispunja nadom. Povijesnih previranja raznih boja i predznaka bilo je i prije nas. Ne postoje vremena koja ljudi nisu nazivali teškima, ali niti vremena koja bi za vjernike bila beznadna. No, nada je tada bila, a i danas je moguća samo uz prihvaćanje i otvaranje Bogu.

Kršćanska nada ima i socijalnu dimenziju, jer ona upućuje na zajedništvo i solidarnost. Kršćanska nada je otvoreni prostor sigurnosti u vjeri da Bog upravlja ljudskim životom i poviješću. Kršćanska nada može biti dar vjernika svijetu. Tajna kršćanske nade leži u tome da je ona vidljiva samo ako se odjene ljubavlju. Kršćanska je nada rođena iz vjere i darovana u ljubavi.

Riječka katedrala sv. Vida, kao i naše katedrale u Poreču, Puli, Krku, Gospiću i Senju, čuvaju brojne spomene na ljude i događaje što ih je ispisivao čovjek nadahnut Duhom Božjim. U njima se nalaze predaje koje ohrabruju i učvršćuju naša srca u nadi. Neka i ova obljetnica Riječke metropolije osvijetli našim Crkvama nove putove nade po Mariji, zvijezdi nade.
15.06.2019

Kardinalova homilija u misi svećeničkog ređenja

Dragi vjernici, Isus se spušta na našu razinu da bi nas podigao. Dragi ređeniče, Isus je i tebi sada bliz, i bit će ti uvijek sasvim blizu. On se spušta do tebe, do tvoje ljudskosti, do tvojih radosti i nada, do tvojih žalosti i teškoća. Samo je tako moguća ljubav između tebe i Isusa. Naime, Isus traži prijatelje, a ne sluge, traži prijatelje, a ne podložnike koji naslijepo slušaju. Isus traži prijatelje, a ne nepobjedive heroje. Pripadnost koju Isus traži temelji se na prijateljstvu i zato osigurava slobodu duha koju nitko ne može oduzeti.

Dragi ređenici, Isus prosi vašu ljubav, kao što je prosio i Petrovu ljubav. U Petrovu ožalošćenom pogledu vidio je želju za tom ljubavlju. Ta želja, to nastojanje u ljubavi prema Kristu, već je ljubav. Kada Isus postavlja pitanje Petru, to isto pitanje upravlja i meni, tebi, svima nama. Stoga smijemo zajedno s Petrom odgovoriti: Da, Gospodine, ti to znaš, ja te volim, želim biti tvoj prijatelj, iako ponekad prevlada indiferentnost i hladnoća. Dobri moj Isuse, s Petrom želim ponoviti da jesam i želim ostati tvoj prijatelj.
08.06.2019

Pozdravni govor na proslavi Dana Hrvatskoga katoličkog sveučilišta

U valu događanja koja pokazuju slabljenje uporišta, pa i promicanje slabljenja institucija, sveučilišta i centri istraživanja kao da gube ono temeljno od svoje glavne zadaće. Nju mi vjernici vidimo unutar proročkoga poziva koji nam je dan, a koji se ne svodi na izvršavanje projekata po nečijoj mjeri, na tragu poželjnih rezultata koji bi opravdali nečije planove. Imam dojam da se sveučilištima namjerno želi oduzeti njihova najljepša sposobnost: gledati budućnost. Sveučilišta su, darom slobode i odgovornosti, pozvana unositi u društvo prijedloge koji neće iznevjeriti, nego – štoviše – promicati dostojanstvo čovjeka, odgovarati na njegove najdublje čežnje i čuvati nadu. Naime, sveučilišta su prostori duha, slobode, kreativnosti, oduševljenja i, ponavljam, odgovornosti. U sveučilištima vidim i za Hrvatsku najveću mogućnost da po novim naraštajima pridonose potrebnim obnovama hrvatskoga društva i njegovih temeljnih institucija. Mladi ljudi, studentice i studenti, za to trebaju i vrijedne pratitelje, profesore, odgojitelje, koji će im dati podlogu i biti nadahnuće za kreativnost koja se njima povjerava.
03.06.2019