Izbornik

Riječ Nadbiskupa

Homilija kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkoga na početku akademske godine 2020./2021.

Obraćajući se vama, dragi mladi vjernici, Sveti Otac nastavlja: »Osobito mladima nudim izazov: krenite u istraživanje svoje baštine. Kršćanstvo vas čini nasljednicima nenadmašive kulturološke baštine, koju trebate uzeti u posjed. Oduševite se tom poviješću koja je vaša povijest. Usudite se zagledati u onoga nemirnog mladog Jeronima koji je, poput čovjeka iz Isusove prispodobe, prodao sve što je imao da bi zadobio 'dragocjeni biser' (Mt 13, 46)«.

Draga braćo i sestre, ova akademska godina novi je dar i nova mogućnost da ponajprije nastojimo pronaći Kristov životni sok u sebi, u kategorijama naše kulture. »Ostati u Kristu« povezuje razne spoznaje, onu kakvu je u mističkim iskustvima, u »znanosti mistike«, živjela sveta Terezija, i onu, kakvu je sa znanstvenom strašću, prožetom dubokom duhovnošću, živio sveti Jeronim. Vremenski su udaljeni više od tisuću godina, a u biti očituju isto: ono, naime, što je Isus povjerio svojim učenicima: Ja sam trs, a vi loze.

Dragi sveučilištarci, ako nam se čini da ne možemo doprijeti do korijena trsa, razmotrimo plodove, jer oni nas vode do otajstva života. Neka nas na tom putu prate Presveta Bogorodica Marija, Prijestolje mudrosti, sveti Jeronim, Kristova biblioteka, sveta Terezija Avilska, svetica dubokog mističkog iskustva, te blaženi Alojzije Stepinac, postojani svjedok istine i čiste savjesti.
15.10.2020

Kardinalova homilija na đakonskom ređenju

Dragi ređenici, što Isus tim evanđeljem poručuje vama danas? Ključ evanđeoskog razumijevanja je u tome da je slava u Božjim očima sinonim za služenje, za jednostavne znakove ljubavi, davanja, besplatnosti. Đakonat nije za vas samo jedna etapa, stepenica do prezbiterata.

Da bi netko bio istinski prezbiter, nužno je da bude istinski đakon, to jest služitelj, osoba koja daje samu sebe, besplatno, bez da išta traži zauzvrat. Đakonat nije služenje podređeno svećeništvu, nego jest i ostaje sastavni dio svećeništva. Ovo što danas postajete treba obilježiti sav vaš život. Djakonija je besplatno služenje i trajno ostaje sastavni dio svećeničkoga identiteta.

Đakonsko ređenje vas sakramentalno povezuje s Kristom koji daruje svoj život sve do smrti na križu. Naime, samo u ljubavi koja crpi svoju milosnu snagu u Isusovu križu istinska je kršćanska slava. U tu ste ljubav pozvani uranjati, usvajati je čitavog života, da bi vas oblikovala. »Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« (Fil 2,5), poručuje vam sveti Pavao.

Dragi ređenici, ukorijenjeni u Krista moći ćete živjeti ono što danas postajete. Stoga rastite u prijateljstvu s Gospodinom, po Njegovoj Riječi, Euharistiji, redovitoj ispovijedi, čuvajući i razvijajući duh molitve, moleći Časoslov, osobno, za Božji narod i kad god je moguće zajedno s Božjim narodom, dapače za čitav svijet. Neka se vaš život, koji ćete živjeti u celibatu, sve više ukorjenjuje u Krista i jača dnevnom molitvom koja će biti snaga vaše pastoralne ljubavi.
03.10.2020

Kardinalova homilija prigodom 289. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Majci Božjoj Bistričkoj

Braćo i sestre, osjećamo da nam je baš sada potrebna veća vjernička blizina. Stoga molim svećenike i vjernike, a posebno vas, mladi, da budete nositelji života župa i promicatelji kršćanskoga zajedništva. Ovo vrijeme traži nove oblike građenja crkvene blizine i prisutnosti, ne zaboravljajući istine naše vjere i njezine oslonce. Jer, i mi se nalazimo na kušnji da nam takozvani virtualni svijet zamijeni susrete i zajedništvo. Zato želimo razvijati sve što promiče otajstvo života u postojanoj nadi da će i sadašnje kušnje proći.

Na kraju se vraćam na Isusovu evanđeosku prispodobu. Došli smo od Gospodina moliti milost i zahvaliti mu što nas je sačuvao u potresu, zahvaliti mu za njegovu prisutnost s nama u sve ovo vrijeme, u podnošenju teškoća vezanih uz zarazu i druge bolesti, jer On je sve naše boli ponio na križ. Dopustimo Bogu da nam ozdravi srce, kako bismo i sami mogli opraštati te po oproštenju i ljubavi drugima biti lijek protiv zla i nemira. Neka u našim ušima odzvanjaju riječi psalmista: »On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti izbavlja život, kruni te dobrotom i nježnošću« (Ps 103, 3-4).

Bistrička Majko, Pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje!
13.09.2020

Kardinalova homilija na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije

Današnjom Svetkovinom svake se godine pali svjetlo nade na našim putovima. To svjetlo nije samo svjetlo koje govori o onome što slijedi poslije smrti; to je svjetlo koje osvjetljava naš život ovdje i sada. Naime, upirući pogled u Mariju na nebo uznesenu i s pouzdanjem tražeći njezin zagovor naš se život već sada ispunja nebeskom radošću, na koju nas usmjerava Marijin hvalospjev.
 
Daleko je od toga da bi Marijin hvalospjev bio pohvala njoj samoj. Naprotiv njezine riječi izriču pjesmu hvale Bogu jer velika joj djela učini Svesilni. Marija blagoslivlja Boga, što pogleda na neznatnost službenice svoje. Njezina je duša potpuno okrenuta Gospodinu kojega veliča zbog silnih djela što ih čini prema njoj, svojoj poniznoj službenici. Marija svim svojim bićem veliča Boga. Ona, naime, želi da Bog bude velik u njezinu životu, da Bog bude prisutan među nama, da Bog bude silan u svijetu.

Ona nas poziva da se ne bojimo Boga, jer On svojom veličinom ne može biti »konkurent« našem životu, njegova veličina ne umanjuje našu slobodu. Marija dobro zna: ako je Bog velik u našem životu i mi smo veliki. Ako je Bog malen u našem životu i mi smo maleni; sužuju se naši vidici, slabi naša nada, prostor našeg djelovanja postaje tako uzak i malen da ne može prihvatiti druge, dopustiti im da uz nas postoje i djeluju.
15.08.2020

Kardinalova homilija na prezbiterskom ređenju

Dragi svećenici, dragi ređenici, u ovim izazovnim vremenima Bog nas poziva na ono bitno u našem vjerničkom životu, u našem svećeništvu, u našem pastoralu. To ne znači tražiti lagane putove, nego naprotiv uspinjanje. Potrebno je vratiti se u središte. Središte je uspinjanje do gore, a ta gora jest Krist raspeti, uskrsnuli i živi među nama. Isus sve oprašta, ali ne želi da se s njim pogađamo, jer to nije put Evanđelja, to nije put milosti i spasenja. Ili jesmo ili nismo!

Dragi ređenici, treba težiti za ljepotom života s Bogom, koja u sebi sadrži ljubav i istinu. Ona se postiže kad se čovjek podloži Božjoj volji i njegovoj spasonosnoj moći. Slušati Boga znači kraljevati, sa sviješću da nas njegovo gospodstvo spašava. Povratak središtu traži da naš pogled trajno bude s povjerenjem usmjeren prema Isusu, da ostanemo poslušni njegovoj Riječ.

»Oče, … za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini« (Iv 17, 19), molio je Isus i za nas. To je, dragi ređenici, vaš prvi pastoralni zadatak: vaše posvećenje, da bi i oni koji će vam biti povjereni rasli u svetosti. To očekuje čovjek današnjice: koji traži kako živjeti da bi postigao smisao svoga života. A otajstvo čovjeka stvarno postaje jasno jedino u otajstvu utjelovljene Riječi Božje (usp. GS, 22).

Današnje ređenike i sve vas, predraga braćo i sestre u Kristu, povjeravam Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije i bistričkom hodočasniku blaženom Alojziju Stepincu. Neka nam oni pomognu da u snazi Duha Svetoga ojačamo za unutarnjeg čovjeka po mjeri primljenoga dara. Amen.
20.06.2020

Uvodna riječ kardinala Bozanića na početku Euharistije prigodom svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata

Na svetkovinu svetoga Josipa, 19. ožujka ove godine, kad su proglašene posebne mjere zbog pandemije (Covid-19), osjećajući neizvjesnost, zajedno s biskupima Ivanom i Mijom hodočastili smo od naše Prvostolnice do Kamenitih vrata moleći poseban zagovor pred zemnim ostacima blaženoga Alojzija Stepinca i pred likom Majke Božje od Kamenitih vrata preporučujući Grad Zagreb, domovinu Hrvatsku i svijet njihovoj pomoći i nebeskom zagovoru pred prijestoljem Božjega milosrđa.

Nismo ni slutili da ćemo za tri dana biti pogođeni potresom, koji je u nedjelju 22. ožujka 2020. godine u 6 sati i 24 minute ostavio razorne tragove u našem Gradu i okolici, a posebno u podsljemenskoj zoni. To je bila i prva nedjelja kad su crkve u Hrvatskoj, kao i u drugim susjednim zemljama, zbog civilnih mjera, a u vidu zaštite ljudi bile zatvorene. Promatrajući velika oštećenja na našoj Katedrali i drugim, posebno velikim crkvama Grada i okolice, koje bi po redovitom redu u to vrijeme bile otvorene i ispunjene vjernicima, zahvaljujemo Bogu što nas je u tom iskušenju poštedio od velikih ljudskih žrtava.

Danas smo, braćo i sestre, okupljeni na ovom slavlju ispred oštećene Prvostolnice, koja čuva zemne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca, moleći svjetlo i snagu Duha Svetoga da nas prosvijetli kako bismo bolje razumjeli što Bog od nas očekuje i kojim nas putem vodi. Oltar ovoga slavlja nalazi se na ulazu u našu Prvostolnicu te spaja otvorenu crkvu naše Katedrale i živu Crkvu okupljenu na trgu ispred Katedrale i na prilazima prema njoj. Danas želimo zahvaliti Bogu za pomoć i utjehu. Zahvalimo našoj zaštitnici Majci Božjoj od Kamenitih vrata i blaženom Alojziju Stepincu te svim svetim zaštitnicima koji su nas čuvali i očuvali. Neka snaga Duha Svetoga jača sve koji su u posebnim teškoćama i iskušenjima.
31.05.2020

Homilija kardinala Bozanića na Misi za Domovinu prigodom Dana hrvatske državnosti

Ponovno slavimo Dan državnosti na onaj dan spomena koji je duboko urezan u povijest hrvatskoga naroda i koji je prirastao srcu ne samo ljudima koji su bili dionici tih događanja, nego i novom naraštaju, kojemu je prenesena važnost uspostave višestranačja, nakon partijske komunističke vladavine. S današnjim je datumom u narodu povezano široko prihvaćanje događaja koji je kasnije imao razna očitovanja u konačnom oblikovanju državnosti. S današnjim su datumom nadalje od početka povezani osjećaji, novi spomen-događaji, istinski simboli, sposobni ujedinjavati i nadahnjivati.

Vjerujem da se iz iskustava mijenjanja datuma i u Hrvatskoj naučilo koliko je nerazborito i štetno politički se poigravati kalendarom zajedničkoga nacionalnog spomena koji seže dublje od trenutnih stavova određenih političkih skupina.

Prije trideset godina, upravo na današnji dan, kardinal Franjo Kuharić je u svojoj propovijedi u našoj Katedrali, nakon što je pozvao na molitvu da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga, između ostalog rekao: »Ima u povijesti naroda tako važnih događaja i odlučnih trenutaka koji su prekretnica u narodnom životu i koji opet usmjeruju jedno novo razdoblje; mijenjaju tijek zbivanja pa se takve promjene s pravom ocjenjuju u svom značenju kao povijesne«. I pritom je dodao: »Hrvatski narod i svi građani Hrvatske birali su svoje predstavnike kojima povjeravaju odgovornost za svoju budućnost i brigu za ostvarenje svih opravdanih težnja da se izgrađuje društvo na zdravim temeljima pravednosti, istine i slobode… Novi je Sabor višestranački, što znači da će pristupi rješavanju životnih pitanja građana biti različiti, ali birači s pravom očekuju konstruktivnu suradnju većine i manjine, da u međusobnom poštovanju sve povezuje interes za opće dobro u kojem je uključeno dobro osobe, obitelji i naroda«.
           
Zacijelo da ni danas te Kardinalove riječi o pravednosti, istini i slobodi, kao ni druge tada izgovorene: o dostojanstvu, ravnopravnosti, poštovanju; o radosti »sinova i kćeri hrvatskoga naroda u domovini i tuđini«; o dobru osobe, obitelji i naroda, o katolicima u Saboru i Vladi, nisu izgubile na vrijednosti.
30.05.2020

Homilija kardinala Bozanića na Misi posvete ulja

Draga braćo i sestre, središte crkvenog bogoslužja je sakrament, a to posebno živimo u današnjem slavlju. Sakrament prvotno naglašava temeljnu istinu naše vjere da je Bog uvijek onaj koji prvi djeluje. Bog je onaj koji prvi pristupa nama i privlači nas k sebi. Bog nas dotiče po materijalnim sredstvima koja je On stvorio i koja On preuzima da se njima posluži čineći ih sredstvima susreta između Njega i nas. Četiri su poglavita elementa stvaranja što ih je Bog izabrao da bi uredio ekonomiju sakramenata. A to su: voda, kruh, vino i ulje.

Svaki od spomenutih elemenata zavrjeđuje opširnije katehetsko tumačenje. Sada ćemo se u ovoj misi Posvete ulja kratko zaustaviti na ulju. Ulje dobiveno iz ploda masline ima široko značenje u ekonomiji spasenja. Ono je hranjivo, ljekovito, pridonosi ljepoti, učvršćuje i osnažuje. Njime su bili pomazivani kraljevi i svećenici. Stoga je ulje znak dostojanstva i odgovornosti kao i snage koja dolazi od Boga.
 
Braćo i sestre, već u našem imenu kršćanin prisutno je otajstvo ulja. Naime, kako nam svjedoče Djela apostolska u Antiohiji se učenici Kristovi najprije prozvaše kršćanima (Dj 11, 26). Naziv kršćanin dolazi od riječi Krist, koja je grčki prijevod riječi Mesija, što znači »Pomazanik«. Stoga biti kršćanin govori o pripadnosti Kristu; kršćanin pripada Božjem Pomazaniku, Onome kojem je Bog darovao kraljevstvo i svećeništvo. Pripada Onome kojega je sam Bog pomazao, ne materijalnim uljem, nego onim tko predstavlja sveto ulje, a to je Duh Sveti.




28.05.2020

Pismo zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima tijekom pandemije i o životu Nadbiskupije nakon potresa

Budući da nas je Gospodin pozvao da drukčije organiziramo tjedne i mjesece pred nama, i nadalje ostajemo zahvalni na dobru, što ga On ostvaruje po svojoj ljubavi u braći i sestrama, te pozorni na njegova nadahnuća i poticaje, prema Marijinim riječima, preuzetima kao geslo Susreta mladih: »Što god vam rekne, učinite!« (Iv 2, 5). Ovo vrijeme poteškoća vrijeme je razlučivanja duhova. Ovo vazmeno vrijeme je vrijeme prepoznavanja što Duh Sveti čini u Crkvi, da bi u svim okolnostima vjera živjela u nama i po nama se širila na druge ljude i na cijelo društvo.

U daru kršćanskog pouzdanja osjećam potrebu zahvaliti svima vama, dragi svećenici i vjernici: na zajedništvu i uzajamnoj potpori koju ste do sada očitovali, na razumijevanju odluka kojima smo bili vođeni ljubavlju prema bližnjima, na ustrajnoj molitvi i na karitativnom pomaganju potrebitima. Istim Duhom vođeni, s pouzdanjem u Gospodina koji je došao da bismo imali život, nastavljamo hod naše Crkve.

U svome Pismu od 1. svibnja 2020. godine, u kojemu sam dao smjernice za slavljenje sakramenta euharistije i pomirenja (svete ispovijedi), napomenuo sam da će o slavljima ostalih sakramenata uslijediti posebne upute.

Ovim pismom, nakon što sam se 7. svibnja 2020. godine, s prečasnom gospodom dekanima naše Nadbiskupije posavjetovao glede organizacije pastoralnoga djelovanja, obavješćujem vas o važnim slavljima koja su pred nama, a zatim – ponovno naglašavajući važeće opće preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i posebne crkvene odredbe vezane uz sprječavanje širenja bolesti Covid-19 – dajem upute o liturgijskim slavljima.

Misli me na početku ovoga pisma ponajprije vode prema ljudima koji su stradali u potresu, prema obiteljima i svakoj osobi koja je pogođena razaranjem i posljedicama na zdravlje duše i tijela, prema svakom tko je morao napustiti svoj dom i živjeti dodatnu nesigurnost svakodnevice.
12.05.2020

Kardinalova uvodna riječ prigodom blagoslova križeva koji će privremeno stajati na vrhovima zvonika Katedrale

Draga braćo i sestre, i tijekom proteklih dvadesetak dana, premda križevi nisu bili na zvonicima, u pogledu na katedralu, mi smo ih vidjeli svojim vjerničkim pogledom i srcem. U moru ranjenosti našega Zagreba vrhovi ovih zvonika sežu dalje od naših očiju. Na kamen se i dalje nadovezuje naša vjera u Krista, u njegovo Evanđelje, u žrtvu koja je pobijedila smrt i tjeskobu, donijevši nam radost blizine neba.

U slici spuštanja i podizanja križa vidimo ono što je Krist učinio za nas: ponizio se, postao čovjekom, nosio težinu naših muka i padao pod udarcima mržnje, da bi se ponovno uzdigao i nas proslavio u proslavi koju je nebeski Otac pripravio Njemu i nama.
Zajedno smo s Blaženom Djevicom Marijom koja je stajala pod križem, gdje nam je i dana da bude i našom Majkom.

Preporučimo Gospodinu i ovo djelo i sve koji su sebe u njega nesebično ugradili. Siguran sam da su i radnici koji su oblikovali ove križeve i oni koji će ga postaviti zahvaćeni posebnim raspoloženjem, jer sve što se radi na zagrebačkoj katedrali, simbolu našeg katoličkog i hrvatskog identiteta, zahvaća i srca svih vjernika diljem Lijepe naše. To je zalog naše radosti i mira, naše budućnosti.
07.05.2020