Izbornik

Riječ Nadbiskupa

Kardinalova homilija prigodom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Geslo koje sažima i usmjeruje ovogodišnju Molitvenu osminu, preuzeto iz Djela apostolskih (Dj 28, 2), naglašava brodolom, prijetnju, nesigurnost, i to da je učenicima »iskazano nesvakidašnje čovjekoljublje«.
Grčki izvornik koristi riječ »filanthropía« (»pareihon ou ten tyhousan filanthropían hemin«), snažan kršćanski pojam, čiju vrijednost prepoznaju svi ljudi. Bog je poslao svoga Sina na svijet radi čovjeka, da bi ga spasio iz svakoga životnog brodoloma; da bi objavio put do punine života: kršćanski humanizam, koji izrasta iz stvorenosti čovjeka i svijeta, ostvaruje se u ljubavi prema drugima, a ne u sebičnosti.

U ovom znakovitom zajedništvu molimo za suradnju s Duhom Svetim koji ostvaruje jedinstvo Kristova Tijela, Crkve. Naime, ako se sve veći broj Isusovih sljedbenika bude duhovno sjedinjavao s Gospodinovom molitvom »da svi budu jedno« (Iv 17, 21), takva molitva u Isusovo ime neće otići u prazno. Stoga večeras molimo i za povezanost između Božje riječi i naših djela, što daje vjerodostojnost svjedočanstvom života i sposobno je otkrivati ljepotu naše vjere novim naraštajima.
 
19.01.2020

Uvodna riječ kardinala Bozanića prigodom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Posebno mi je drago da ove godine u našoj prvostolnici, uz prisutne predstavnike Crkava u Hrvatskoj, možemo pozdraviti i zajedno slaviti Gospodina s predsjednikom Komisije biskupskih konferencija Europske unije (COMECE-a) uzoritim kardinalom Jean-Claudeom Hollerichom i predsjednikom Konferencije europskih Crkava (KEK-a) gospodinom pastorom Rev. Christianom Kriegerom te delegacijama koje oni predvode.

U ovom se slavlju sjedinjujemo s kršćanima diljem svijeta, pozorni na iskazivanje čovjekoljublja, što je u središtu ovogodišnje teme, izražene riječima iz Djela apostolskih. Dolazimo sada pred Gospodina s pouzdanjem. Vjerujemo u njegovu prisutnost među nama. Zajedno upućujemo prošnje na nakane što ih osjećamo kao snažnu potrebu, dok se istodobno susrećemo sa svojim slabostima i granicama.
19.01.2020

Kardinalova homilija na božićnoj misi

Braćo i sestre, pred suvremenim obiteljima nalaze se novi izazovi, jer »treba uzeti u obzir sve veću opasnost pretjeranog individualizma, koji izobličuje obiteljske veze i u konačnici promatra svakog člana obitelji kao jedan otok, što ima za posljedicu da, u određenim slučajevima, prevladava poimanje pojedinca kao osobe koja izgrađuje samu sebe prema vlastitim željama koje se shvaćaju kao neka apsolutnost« (Amoris laetitia, 33). Papa Franjo doslovno nam je poručio: »Neka nitko ne misli da je slabljenje obitelji kao prirodnog društva utemeljenog na braku nešto korisno za društvo u cjelini. Događa se sasvim suprotno: to predstavlja prijetnju za zreli rast pojedinaca, njegovanje zajedničkih vrednota i etički napredak gradova i država« (Amoris laetitia, 52).

Dragi vjernici, očito je da svako vrijeme donosi nove izazove. Stoga nam upravo po Božiću dolazi odgovor: Nijedna osoba, nijedna obitelj nisu prepušteni sami sebi u suočavanju sa životnim izazovima, jer je u našoj sredini prisutan Bog koji se u Isusu, rođenom u Betlehemu, približio svakoj ljudskoj osobi. Kad bi bilo suprotno, tada se pred Božić ne bi pojačavala čežnja članova obitelji da budu zajedno; tada se ne bi oni koji su osamljeni još više utjecali blizini drugih ljudi. To je privlačnost Boga u Božiću koji ljubavlju prožima sve ljudske odnose.
25.12.2019

Kardinalova homilija na Misi polnoćki

U svakidašnjem životu zauzeti smo brojnim stvarima i često zaboravimo ono najbitnije: biti s Bogom u molitvi, u njegovoj Riječi, u Euharistiji, tražiti pomirenje u sakramentu sv. Ispovijedi, prepoznati Isusa u siromasima što ih dnevno susrećemo, strpljivo nositi križeve vlastitoga života koji postaju spasonosan lijek za naš duhovni rast… To je poziv Božića.
           
Slaviti Božić znači odbaciti sve ono što u našem životu ne prepoznaje ili odbija Božju ljubav koja prethodi svakom činu naše ljubavi, ali jednako tako potrebno je izbrisati iz srca svaku srdžbu i ljutnju, mržnju i svaku predrasudu prema drugima, prema onima koji su mi možda i zlo učinili. Božić nas poziva da se, kao ljudi dobre volje, borimo protiv svake neprijateljske primisli prema drugima, i onima koji su nam blizu i onima koji su daleko od nas, i prema slabima, i prema jakima. Po božićnom daru dokinuta je udaljenost između Boga i ljudi. Božić donosi mir ljudima na zemlji, miljenicima njegovim. Taj Božji mir omogućuje i mir među ljudima. Čovjek koji je u miru s Bogom, u miru je i sam sa sobom te širi mir u sredini u kojoj živi.
25.12.2019

Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića

U ovoj se poruci želim zadržati upravo na Isusovu znaku i ljepoti objave koju nam Isus daruje na svadbi u Kani Galilejskoj. Na to se osjećam potaknut zbog toga što su naši mladi vjernici za Susret hrvatske katoličke mladeži, koji ćemo proslaviti u Zagrebu 9. i 10. svibnja 2020. godine, kao geslo izabrali riječi Blažene Djevice Marije što ih je izgovorila upravo tom prigodom u Kani: »Što god vam rekne, učinite!« (Iv 2, 5). To su Marijine posljednje riječi koje su nam ostale zapisane u Evanđeljima, te ih gledamo kao dragocjenu baštinu i poticaj za naš kršćanski život.

Isusov dolazak na svijet na najdublji i najljepši način objavljuje Božju ljubav prema ljudima i prema svemu svijetu što ga je stvorio. U Kani se objavljuje kao Zaručnik Božjega naroda u Novom savezu ljubavi. Kršćanski je život, kako kaže papa Franjo, »odgovor na tu ljubav, poput povijesti dvoje zaljubljenih«. »Bog i čovjek se susreću, traže se, nalaze se, slave se i vole… Sve ostalo posljedica je toga odnosa. Crkva je Isusova obitelj u koju se unosi njegova ljubav, a to je ona ljubav koju Crkva čuva i želi darivati svima. Voda je neophodna za život, ali vino izražava puninu gozbe i radost slavlja« (Opća audijencija, 8. lipnja 2016.).
24.12.2019

Kardinalov govor na susretu s ravnateljima osnovnih i srednjih škola te predškolskih ustanova s područja Zagrebačke nadbiskupije

Ne dopustimo da današnja djeca i mladi ostanu bez lijepih, toplih, živopisnih, a nadasve životnih uspomena. Svjedoci smo jačanja komercijalizacije došašća koja sve više ugrožava kršćansko slavljenje Božića. Na našim ulicama i trgovima, u vrtićima i školama, sve je više simbola, sadržaja i običaja koji nisu dio hrvatske kulture i kršćanske baštine. Nemojmo uskraćivati djeci sadržaje, simbole i obrede koji im otkrivaju što je u životu uistinu bitno, lijepo i dobro.

U vidu očuvanja dragocjene kršćanske tradicije izrade božićnih jaslica, papa Franjo je ovog došašća uputio apostolsko pismo Admirabile signum, u kojem, među ostalim, objašnjava zašto i danas jaslice pobuđuju toplinu i ganuće u srcu. »Ponajprije zato, kaže papa Franjo, što očituje Božju nježnu ljubav. On, Stvoritelj svemira, spušta se na našu malenost. Dar života, koji je svaki put iznova za nas tajanstven, još nas više očarava kad vidimo da je Onaj koji je rođen od Marije izvor svakog života i svedržitelj. U Isusu nam je Otac dao brata koji dolazi tražiti nas kad god smo zbunjeni ili odlutamo s pravog puta, vjerni prijatelj koji je uvijek uz nas. Dao nam je svoga Sina koji nam oprašta i oslobađa nas od grijeha. Postavljanje jaslica u našim domovima pomaže nam ponovno oživjeti povijest onoga što se zbilo u Betlehemu« (Admirabile signum, br. 3).
17.12.2019

Kardinalova homilija na Misi o 99. obljetnici smrti sluge Božjega krčkog biskupa Antuna Mahnića

Biskup Antun Mahnić bio je do kraja života zagledan u privlačnost i smisao Kristova križa s kojim je stopio svoje poslanje. Ta ga je privlačnost pratila svega života da bi i sam mogao dati cijeli svoj život u ljubavi prema ljudima. On nas danas privlači te zagledani u Kristov križ prepoznajemo dar sluge Božjega Antuna Mahnića.

Ono što čovjek ne može podnijeti nije toliko bol ili teškoće života, nego besmisao boli, bol iza koje ljudski pogled ne dodiruje ništa, bol iza koje zjapi praznina. Sluga Božji Mahnić je iza boli uvijek vidio Kristov blagi pogled ljubavi. Nadahnjivao se na Kristovu križu koji za njega nije bio razlog prepuštanja sudbini, malodušju, beznađu. On za njega nije bio prepuštanje s uzdahom: nije moguće ništa učiniti, popraviti, pokrenuti… O, dragi vjernici, koliko nam je potreban takav stav u našoj suvremenosti na svim područjima hrvatskog i crkvenog i društvenog života.
14.12.2019

Kardinalova homilija na Misi prigodom 20.obljetnice smrti dr. Franje Tuđmana, prvog predsjednika RH

Znamo koliko je u vremenu snažnih kontrasta koji su pratili Hrvatsku na putu oslobađanja od nepravda, nasilja i gušenja ljudskoga dostojanstva, bilo važno čuvati nadu, nositi utjehu, imati čvrst oslonac; kada se činilo da je svaka sigurnost dovedena u pitanje. U tom povijesnom vrtlogu naš je narod u Franji Tuđmanu prepoznao darove koji su davali nadu, polet, zanos te imali moć utjehe u patnji i tjeskobama.

Dr. Franjo Tuđman bio je samo čovjek, kao i svatko od nas, sa svojim ograničenostima, manama i grijesima, ali i čovjek u čijemu poslanju, s vremenskim odmakom, jasnije vidimo njegovu suradnju s Božjim Duhom. Ne zato da bismo veličali pokojnog Predsjednika, nego radi toga da bismo ponajprije u svome životu vidjeli bitnu odliku kršćanskoga življenja vjere: da suradnja s Bogom donosi bogate plodove, da samo žrtva za druge može ispuniti smislom. Bog s ljudima, koji ga srcem slušaju i traže njegovu a ne svoju slavu, čini naizgled nemoguće.

Zato danas, moleći za domovinu i za pokoj duše predsjednika Tuđmana, pred Gospodina stavljamo svoje živote. U nakane ove svete mise unesimo spremnost da poslušamo ono na što nas potiče Duh Sveti. Nakon svega, dovijeka ostaje samo Božja prisutnost. U ljudima koje povijest zove velikima istinsku veličinu nalazimo ondje, gdje su pokazali dovoljno malenosti da se Bog očituje u svojoj veličini.
10.12.2019

Kardinalova homilija prigodom biskupskog ređenja mons. Bože Radoša

Legitimitet i valjanost biskupskog djelovanja proizlazi iz pravovaljanosti njegova izbora i ređenja, a učinkovitost njegove službe dolazi od Božje milosti. Međutim, vjerodostojnost njegova djelovanja proizlazi od intenziteta biskupova osobnog odnosa s Gospodinom, od dnevnog nastojanja što ga on svakoga dana ostvaruje u sebi da bi prije svega bio dobar učenik Krista Kralja, te iz dana u dan sve više postajao dobar Učitelj i Pastir Božjeg naroda.

Stoga Ti želim, dragi mons. Bože, da budeš uvijek biskup po srcu Isusa Krista Kralja, nasljedovatelj njegove Ljubavi do kraja, srdačan i velikodušan, neka Tvoja čvrstoća bude povezana s krotkošću, kako bi osobe Tebi povjerene prepoznale u Tebi odraz Božjeg milosrđa i dobrote. Pozvan si biti za druge, Kristovom ljubavlju davati, trošiti svoj život za povjerene Ti vjernike, dapače za svakoga čovjeka. Biskup je onaj koji povezuje i gradi zajedništvo. On povezuje ljude s Bogom. On gradi crkveno zajedništvo služeći radosno Gospodinu. Tvoje biskupsko geslo je dakle i Tvoj program, Tvoja težnja, Tvoja osobna biskupska iskaznica.
 

24.11.2019

Kardinalov pozdravni govor na otvorenju konferencije prigodom 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael (1994. - 2019.)

Na početku ove konferencije smatram važnim podsjetiti da je događaj od prije dvadeset i pet godina znak koji ne prestaje privlačiti i poticati. On je plod ne samo dijaloga koji se oslanja na uvide i smjernice Drugoga vatikanskog koncila, nego i zauzetosti konkretnih ljudi potaknutih djelovanjem Božjega Duha, među kojima se s posebnim poštovanjem sjećamo pape Ivana Pavla II., kojega u Crkvi častimo kao sveca. Sveti papa Ivan Pavao II. svojom je osobnošću, blizinom židovskomu narodu i svima koji trpe, svojom gorljivošću za mir i evanđeoskim osjećajem za pravednost, pozivao na otvorenost i svjedočio neprolazne vrjednote, utemeljene na dostojanstvu čovjeka kao Božjega stvorenja i na slobodi koja teži prema dobru i suradnji s drugima.

Ta 1994. godina, u povezanosti s papom Ivanom Pavlom II., draga je hrvatskomu narodu i našoj Crkvi, jer u rujnu te godine on je prvi put pohodio Hrvatsku u Zagrebu, i to upravo u godinama ratnih stradanja, dok smo čeznuli za slobodom i mirom.

Osjećam se potaknutim reći i to da je ovaj povod važan za nas u Hrvatskoj. Uspostavljanje odnosa uvijek poziva na njihovo razvijanje i snažniju suradnju. To je okvir koji omogućuje bolje uzajamno poznavanje i jačanje povjerenja.
11.11.2019