Izbornik

Riječ Nadbiskupa

Kardinalova homilija na Misi za domovinu

Draga braćo i sestre, za što moliti na Dan hrvatske državnosti, u odmaku od trideset godina od pada komunističkoga totalitarizma, nego za ovo troje: da prepoznamo bisere koji su prenošeni s koljena na koljeno, da ih zavolimo i čuvamo, da bismo njihovim sjajem radovali i sebe i druge. Zato molimo za hrvatsko zajedništvo. Oslobodimo se nepotrebne radikalizacije hrvatskoga društva, nemojmo naivno prihvaćati pusta i nerealna obećanja. Molimo za zajedništvo nasuprot malodušnosti, cijenimo ono što smo postigli i što nam drugi priznaju. Ne obescjenjujmo ono što je naše i čime se trebamo ponositi. To prepoznaju ljudi i gosti koji dolaze u našu državu; to osjete i naši ljudi koji se udalje od Domovine.
25.06.2019

Kardinalova homilija na Misi prigodom proslave 50. obljetnice uspostave Riječke crkvene pokrajine

Ova obljetnica Riječke metropolije ohrabruje i ispunja nadom. Povijesnih previranja raznih boja i predznaka bilo je i prije nas. Ne postoje vremena koja ljudi nisu nazivali teškima, ali niti vremena koja bi za vjernike bila beznadna. No, nada je tada bila, a i danas je moguća samo uz prihvaćanje i otvaranje Bogu.

Kršćanska nada ima i socijalnu dimenziju, jer ona upućuje na zajedništvo i solidarnost. Kršćanska nada je otvoreni prostor sigurnosti u vjeri da Bog upravlja ljudskim životom i poviješću. Kršćanska nada može biti dar vjernika svijetu. Tajna kršćanske nade leži u tome da je ona vidljiva samo ako se odjene ljubavlju. Kršćanska je nada rođena iz vjere i darovana u ljubavi.

Riječka katedrala sv. Vida, kao i naše katedrale u Poreču, Puli, Krku, Gospiću i Senju, čuvaju brojne spomene na ljude i događaje što ih je ispisivao čovjek nadahnut Duhom Božjim. U njima se nalaze predaje koje ohrabruju i učvršćuju naša srca u nadi. Neka i ova obljetnica Riječke metropolije osvijetli našim Crkvama nove putove nade po Mariji, zvijezdi nade.
15.06.2019

Kardinalova homilija u misi svećeničkog ređenja

Dragi vjernici, Isus se spušta na našu razinu da bi nas podigao. Dragi ređeniče, Isus je i tebi sada bliz, i bit će ti uvijek sasvim blizu. On se spušta do tebe, do tvoje ljudskosti, do tvojih radosti i nada, do tvojih žalosti i teškoća. Samo je tako moguća ljubav između tebe i Isusa. Naime, Isus traži prijatelje, a ne sluge, traži prijatelje, a ne podložnike koji naslijepo slušaju. Isus traži prijatelje, a ne nepobjedive heroje. Pripadnost koju Isus traži temelji se na prijateljstvu i zato osigurava slobodu duha koju nitko ne može oduzeti.

Dragi ređenici, Isus prosi vašu ljubav, kao što je prosio i Petrovu ljubav. U Petrovu ožalošćenom pogledu vidio je želju za tom ljubavlju. Ta želja, to nastojanje u ljubavi prema Kristu, već je ljubav. Kada Isus postavlja pitanje Petru, to isto pitanje upravlja i meni, tebi, svima nama. Stoga smijemo zajedno s Petrom odgovoriti: Da, Gospodine, ti to znaš, ja te volim, želim biti tvoj prijatelj, iako ponekad prevlada indiferentnost i hladnoća. Dobri moj Isuse, s Petrom želim ponoviti da jesam i želim ostati tvoj prijatelj.
08.06.2019

Pozdravni govor na proslavi Dana Hrvatskoga katoličkog sveučilišta

U valu događanja koja pokazuju slabljenje uporišta, pa i promicanje slabljenja institucija, sveučilišta i centri istraživanja kao da gube ono temeljno od svoje glavne zadaće. Nju mi vjernici vidimo unutar proročkoga poziva koji nam je dan, a koji se ne svodi na izvršavanje projekata po nečijoj mjeri, na tragu poželjnih rezultata koji bi opravdali nečije planove. Imam dojam da se sveučilištima namjerno želi oduzeti njihova najljepša sposobnost: gledati budućnost. Sveučilišta su, darom slobode i odgovornosti, pozvana unositi u društvo prijedloge koji neće iznevjeriti, nego – štoviše – promicati dostojanstvo čovjeka, odgovarati na njegove najdublje čežnje i čuvati nadu. Naime, sveučilišta su prostori duha, slobode, kreativnosti, oduševljenja i, ponavljam, odgovornosti. U sveučilištima vidim i za Hrvatsku najveću mogućnost da po novim naraštajima pridonose potrebnim obnovama hrvatskoga društva i njegovih temeljnih institucija. Mladi ljudi, studentice i studenti, za to trebaju i vrijedne pratitelje, profesore, odgojitelje, koji će im dati podlogu i biti nadahnuće za kreativnost koja se njima povjerava.
03.06.2019

Pozdravni govor prigodom svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata

U prostoru ove naše Prvostolnice zbijen je spomen na vjersku i kulturnu baštinu koja je obilježila povijest hrvatskog naroda. S našom su Katedralom na različite načine povezani sveci, kršćanski umjetnici, nositelji duhovnosti i kulture. U zahvalnosti za bogatu hrvatsku prošlost, s povjerenjem gledam ovu kršćansku zajednicu koja velikodušno prihvaća poziv da u naše vrijeme unosi mudrost i nadu Evanđelja. Dragi Zagrepčani, s vama sam večeras i ja hodočasnik Mariji, Božjoj i našoj Majci, kojoj prinosim vaše molitve i nade. Presveta Bogorodica je u trajnom pohodu svojim vjernicima. Ona nas u radostima i kušnjama svakodnevnog života uči vjerovati, nadati se i ljubiti. Marija nas poziva da se približimo Isusu koji nam je donio spasenje i pokazao put kojim nam je ići. A spasenje je dar, milost Božja. Milost koja zahtijeva naš osobni pristanak, nasljedovanje djelima posvjedočeno. Zato smo večeras ovdje okupljeni oko Isusa uskrsloga i živoga među nama da s Marijom obnovimo svoju vjeru i nasljedujemo je u poniznosti.
31.05.2019

Homilija na Misi prigodom oproštaja mons. Giuseppea Pinta, apostolskog nuncija u RH

Dragi vjernici, tolike su situacije u našem životu slične onome što se dogodilo učenicima. Životne nas rane često zatvaraju u izolaciju. A Isus nas neprestano poučava i poziva da nikada ne prestanemo vjerovati u snagu dobra i da ne upadnemo u napast koja nas zatvara u mržnju i beznadnost. Današnje nam Evanđelje pokazuje put. Kada je apostol Toma uspio izaći iz izolacije i smogao snage da s drugima podijeli svoju ranjenost, upravo to postaje trenutak u kojem uspijeva uistinu susresti Uskrsloga te ustati i započeti novi život, izrekavši jednu od najljepših ispovijesti vjere sadržanu u Evanđelju: »Gospodin moj i Bog moj!« (Iv 20,28). U Tominoj ispovijesti sadržana je sva novost Uskrsa. Isus, koji je umro na križu, jest Pobjednik. Uskrs nas podsjeća na križ, pokazuje nam ga. Križ postaje životni put Uskrsloga. Križ i uskrsnuće su neraskidivo povezani. To pokazuju rane Uskrsloga.
 
28.04.2019

Kardinalova homilija na Uskrs

Svetkovina Uskrsa što je danas slavimo nije dan izvan vremena. Naprotiv, za kršćane je upravo Uskrs u središtu vremena. Svaka nedjelja nama je Uskrs, mali Uskrs, dan kojim zaključujemo tjedan i ujedno dan početka novog tjedna. Za kršćanskog vjernika je sveta misa u središtu nedjelje, stoga su kršćani govorili mi ne možemo bez nedjeljne Euharistije. Mogli bismo sasvim jednostavno reći da je za praktičnog kršćanina znak raspoznavanja njegovo redovito sudjelovanje na nedjeljnoj misi. Danas na Uskrs zagledani smo u Krista, jutarnju Danicu koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku, kako smo noćas pjevali u Vazmenom hvalospjevu. Uskrsu je prethodio Veliki tjedan, koji nazivamo i svetim, jer sav je bio označen otajstvima Isusove prisutnosti, posebno muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Taj tjedan posvećuje sve naše dane. A budući da smo Isusovi, njegov Vazam, njegov prijelaz i naš je prijelaz od staroga u novoga čovjeka.
21.04.2019

Kardinalova homilija na Misi posvete ulja

Draga braćo, uvijek trebamo imati na pameti Isusove riječi: »Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen« (Mt 24, 12-13). Naime, toliko se puta daje prednost našim planovima i programima, nasuprot Isusovoj Riječi i Sakramentima. Stoga je dirljiva i snažna raspoloživost ponovno izgovoriti onaj »hoću«, svi zajedno, mnoge generacije i razne redovničke karizme, svi zajedno sinovi jedne majke Crkve zagrebačke. Taj zajednički čin relativizira posebnosti, oslobađa od predrasuda i čini da se bolje otkriva bit svećeničkog bratstva, zasigurno puno dubljeg i istinskijeg, nego što i sami mislimo. Čineći to u Crkvi i vjeri ne želimo prihvatiti neke druge razloge i logike. One uvijek imaju za cilj oslabiti Crkvu. Nije dovoljno samo ne govoriti loše o subratu, nego moramo nastojati biti dobrohotni jedni prema drugima u međusobnom poštivanju. Pozvani smo podržavati se noseći terete jedni drugih. Posebno molimo za one između nas čiji su tereti teški, da ne bi posrnuli. Molimo za subraću koja trpe možda zbog bolesti, osamljenosti ili nerazumijevanja bilo koje vrste.
18.04.2019

Kardinalova homilija prigodom hodočašća redovnica Grada Zagreba u Krašić

Cijenjene i drage redovnice, braćo i sestre, ovdje u Krašiću susrećemo školu otajstva života, otajstva kršćanskog, svećeničkog i redovničkog poziva; ovdje je škola crkvenosti i ljudskosti.
U toj školi, koja je dar svima nama i za naše vrijeme, susreće se osobita prisutnost sestara redovnica. One su prisutne u životu Blaženika kao neodvojiva sastavnica njegova životnog puta, njegove službe i mučeničkog svjedočanstva. Danas zahvaljujemo Gospodinu na daru redovnica koje su vjerno živjele svoj poziv, prateći molitvom, življenjem svoje karizme, blizinom i svekolikom pomoći kardinala Stepinca. Sigurni smo da blaženi Alojzije svojim blagoslovom prati redovnice i danas, pozivajući da se utječemo Gospodinu po njegovu zagovoru.Ovo je prigoda da čujemo i poticajne naglaske što nam ih je Blaženik ostavio.
06.04.2019

Kardinalova homilija prigodom 17. obljetnice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića

Jedno od osporavanih mjesta, koje se gotovo više i ne veže uz izvorište, jest naziv »Stepinčeva Crkva«. Na kraju poslušajmo što o tome kaže kardinal Kuharić: »Ja pod terminom 'Stepinčeva Crkva' mislim Crkvu vjernu Isusu Kristu. To je etiketa Stepinčeva optužitelja i ja sam na nju odgovorio 10. veljače 1981. godine. Kad jedan komunist kaže da smo Stepinčeva Crkva, to je čast, to znači da smo vjerna Crkva Isusu Kristu, kao što je on bio vjeran« (Franjo kardinal Kuharić, Principi dobra, Glas Koncila, Zagreb 1996., str. 54).

Dragi vjernici, i dalje molimo da budemo takva Crkva i da je svjedočimo jasnoćom duha i riječi sluge Božjega kardinala Franje. Ovu godinu spomena na njegovo rođenje kanimo zaključiti početkom listopada u Pribiću, kamo već sada pozivam vjernike, da bismo se u toj neposrednoj blizini Krašića, u ozračju u kojemu su i kardinali Alojzije i Franjo odrastali u ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji, mogli duhovno obnoviti i osvježiti svoj poziv na življenje i svjedočenje svetosti.
11.03.2019