Izbornik

Riječ Svetog Oca

Poruka pape Franje za korizmu 2020.

Činjenicu da nam Gospodin još jednom pruža milosno vrijeme za naše obraćenje nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo. Ova nova prilika trebala bi u nama probuditi osjećaj zahvalnosti i trgnuti nas iz naše tromosti. Unatoč, kadikad tragičnoj, prisutnosti zla u našemu životu kao i u životu Crkve i svijeta, ova prilika da učinimo zaokret izražava Božju nepokolebljivu volju da ne prekida dijalog spasenja s nama. U raspetome Isusu, kojega »Bog za nas grijehom učini« (usp. 2 Kor 5, 21), u toj je svojoj spremnosti išao tako daleko da je na svoga Sina svalio svu težinu naših grijeha dotle da je okrenuo »Boga protiv samoga sebe«, kao što reče papa Benedikt XVI. (enc. Deus caritas est, 12). Bog, naime, ljubi i svoje neprijatelje (usp. Mt 5, 43-48).

Dijalog koji Bog želi uspostaviti sa svakim čovjekom po pashalnom misteriju svoga Sina nije poput onoga koji se pripisuje drevnom žitelju Atene koji »ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti« (Dj 17, 21). Takav isprazni govor, nošen praznom i površnom znatiželjom, karakterizira svjetovnost u svim vremenima, a u našim se danima može, među inim, uvući u sredstva komunikacije kad ih se koristi na neprimjeren način.
24.02.2020

Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji (Bari, nedjelja 23. veljače 2020.)

 Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji Bari, nedjelja 23. veljače 2020. Draga braćo i sestre, dok smo ovdje okupljeni kako bismo se molili i razmišljali o miru i
23.02.2020

„Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“

U današnjoj katehezi bavimo se trećim od osam blaženstava iz Matejeva Evanđelja: „Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“ (Mt 5, 5). Izraz „krotak“ koji se ovdje koristi doslovno znači umiljat, blag, nježan, nenasilan. Krotkost se očituje u trenucima konflikta, vidi se iz toga kako pojedinac reagira kad ga snađe kakva protivština. Svatko se može činiti krotkim kad je sve mirno, ali kako reagira „pod pritiskom“ ako je napadnut, ako ga se uvrijedi, ako se na nj nasrne? U jednom odlomku sveti Pavao podsjeća na „blagost i obazrivost Kristovu“ (2 Kor 10, 1).

I sveti Petar podsjeća na Isusov stav u Muci: nije odgovarao i nije prijetio, jer se „prepuštao… Sucu pravednom“ (1 Pt 2, 23). A Isusova krotkost snažno se vidi u njegovoj Muci. 
U Svetome pismu riječ „krotak, blag“ također označava onoga koji nema zemaljskih posjeda. Čudi nas zato da se u trećem blaženstvu kaže upravo to da će krotki „baštiniti zemlju“.
19.02.2020

Bog nas uči istinskoj slobodi i odgovornosti

Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da, kad se ne ljubi bližnjega, ubija se u stanovitoj mjeri samoga sebe i druge, jer mržnja, suparništvo i razdor ubijaju bratsku ljubav koja je u temelju međuljudskih odnosa. A to vrijedi jednako i za ono što sam rekao o ratovima i za naklapanja, jer jezik ubija. Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da se vlastitim željama mora upravljati, jer se ne može imati sve što se želi i nije dobro podleći sebičnim i posesivnim osjećajima. Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da treba napustiti način života u kojem se kršilo dana obećanja te da treba prijeći sa zabrane lažnog zaklinjanja na odluku da se uopće ne zaklinje, zauzimajući stav pune iskrenosti sa svima.

Isus je svjestan da nije lako živjeti zapovijedi na ovaj tako potpun način. Zato nam nudi pomoć svoje ljubavi: On je došao na svijet ne samo zato da ispuni Zakon, nego i da nam dà svoju milost kako bismo mogli vršiti volju Božju, ljubeći njega i braću. Sve, sve možemo učiniti s Božjom milošću! Štoviše, svetost nije ništa drugo nego čuvati tu besplatnost koju nam je dao Bog, tu milost. Riječ je o tome da vjerujemo i uzdamo se u njega, njegovu milost, onu besplatnost koju nam je dao i prihvatimo ruku koju nam On neprekidno pruža, kako bi naši napori i naše nužno predano zalaganje bili podržani Isusovom pomoći, koji je pun dobrote i milosrđa.
16.02.2020

„Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“

Ovdje moramo razlikovati neke stvari: ima onih koji se rasrde zato što su pogriješili. Ali to je ponos. Ima, naprotiv, onih koji plaču zbog učinjenog zla, zbog propuštenog dobra, zbog izdaje odnosa s Bogom. Plače se zato što nismo ljubili, lije se suze zato što nam je stalo do života drugih. Plače se zato što se nije odgovorilo Gospodinu koji nas toliko ljubi i rastužuje nas misao na dobro koje nismo učinili; to je osjećaj za grijeh. Takvi kažu: „Povrijedio sam onoga koga ljubim“ i to ih boli sve do suza. Blagoslovljen bio Bog ako te suze dođu!

Ovo je tema vlastitih pogrešaka s kojima se valja suočiti, to je teško, ali je od vitalne važnosti. Sjetimo se plača svetoga Petra koji će ga odvesti do nove i istinske ljubavi: plač je to koji pročišćuje, obnavlja. Petar je pogledao Isusa i zaplakao: srce mu se obnovilo. Za razliku od Jude, koji nije prihvatio da je pogriješio i, jadnik, počinio je samoubojstvo. Shvatiti da se učinilo grijeh je Božji dar, to je djelo Duha Svetoga. Mi sami od sebe ne možemo shvatiti učinjeni grijeh. To je milost za koju moramo moliti. Gospodine, daj da razumijem zlo koje sam učinio ili koje mogu učiniti! To je vrlo veliki dar i nakon što se to shvati dolazi plač ispunjen kajanjem.
12.02.2020

Crkva se ne može odreći svojeg poslanja evangelizacije i služenja

Isus nas poziva da se ne bojimo živjeti u svijetu, premda se u njemu ponekad nalazi stanja konflikta i grijeha. Kada se suoči s nasiljem, nepravdom, ugnjetavanjem, kršćanin se ne smije zatvarati u sebe samoga ili se sakrivati u sigurnost vlastitog ograđenog prostora; ni Crkva se ne smije zatvarati u sebe samu, ona se ne može odreći svojeg poslanja evangelizacije i služenja. Isus je na Posljednjoj večeri molio Oca da ne uklanja učenike iz svijeta, nego da ih ostavi, ondje, u svijetu, ali da ih čuva od duha svijeta.

Crkva se velikodušno i nježno razdaje za malene i siromašne: to nije duh svijeta, to je njegova svjetlost, to je sol. Crkva osluškuje vapaj posljednjih i isključenih, jer je svjesna da je hodočasnička zajednica pozvana produžiti spasotvornu prisutnost Isusa Krista u povijesti.
09.02.2020

»Da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku« (Izl 10, 2). Život postaje priča

Sveto pismo je Priča nad pričama. Koliko je samo događaja, naroda i pojedinaca u njemu prikazano! Ono nam pokazuje od samoga početka Boga koji je i Stvoritelj i istodobno Pripovjedač. On, naime, zbori svoju Riječ i sve nastaje (usp. Post 1). Svojom riječju Bog sve poziva na život, a kao vrhunac stvara muškarca i ženu kao svoje slobodne sugovornike koji zajedno s njim oblikuju povijest. U jednom od psalama stvor govori Stvoritelju: »Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno […] kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje« (139, 13-15). Nismo rođeni cjeloviti, već nas treba neprestano “tkati”, “prȅsti”. Život nam je darovan kao poziv da nastavimo tkati onu “čudesnost” koju predstavljamo mi sami.

U tome smislu Biblija je velika povijest ljubavi između Boga i čovjeka. U njenom središtu je Isus: njegova povijest privodi punini Božju ljubav prema čovjeku i istodobno čovjekovu povijest ljubavi prema Bogu. Čovjek će tako biti pozvan, iz naraštaj u naraštaj, prepričavati i čuvati sjećanje na najznačajnije zgode iz te priče nad pričama, zgode koje mogu najbolje prenositi smisao i značenje onoga što se zbilo.
08.02.2020

„Blago siromasima duhom“

Kraljevstvo Božje pripada siromasima duhom. Postoje oni koji imaju kraljevstva ovoga svijeta: imaju dobra i imaju udobnost. Ali to su kraljevstva kojima kad-tad dođe kraj. Moć ljudi, čak i najveća carstva, prolaze i nestaju. Mnogo puta vidimo u vijestima ili novinama kako je pao neki snažni, moćni vladar ili kako je pala vlada koja je jučer bila, a danas je više nema. Bogatstva ovoga svijeta su prolazna, a novac također. Stariji su nas učili da sudarij (rubac kojim se u starini brisao znoj sa čela, nap. pr.) nema džepova. To je istina. Nikad nisam vidio da iza pogrebne povorke ide kamion za selidbu: nitko ništa ne nosi sa sobom. Ta bogatstva ostaju ovdje.

Kraljevstvo Božje pripada siromasima duhom. Ima onih koji imaju kraljevstva ovoga svijeta, imaju dobra i imaju udobnost. Ali znamo kako završavaju. Kraljuje istinski onaj tko zna ljubiti istinsko dobro više od sebe. A to je moć Božja. U čemu se Krist pokazao moćnim? Jer je znao učiniti ono što zemaljski kraljevi ne čine, a to je dati život za ljude. I to je prava moć. Moć bratstva, moć dobročinstva, moć ljubavi, moć poniznosti. To je učinio Krist. U tome se sastoji istinska sloboda: tko ima tu moć poniznosti, služenja, bratstva taj je slobodan. U službi te slobode nalazi se siromaštvo koje se hvali u blaženstvima.

Jer postoji siromaštvo koje moramo prihvatiti, to je naše biće, i siromaštvo koje, naprotiv, moramo tražiti, ono konkretno, siromaštvo od stvari ovoga svijeta, kako bismo bili slobodni i mogli ljubiti. Uvijek moramo tražiti slobodu srca, onu koje ima svoje korijene u siromaštvu nas samih.
05.02.2020

Četiri uzora prihvaćanja i darivanja vlastitoga života Bogu

Prvi je stav kretanje. Marija i Josip su se zaputili prema Jeruzalemu. Šimun, pak, nagnan od Duha svetoga, odlazi u Hram, dok Ana služi Bogu danju i noću bez prestanka. Na taj način tih četvero protagonista iz tog evanđeoskog odlomka pokazuju nam da kršćanski život iziskuje dinamizam i traži spremnost na pokret i prepustiti se vodstvu Duhu Svetoga. Nepokretnost ne dolikuje kršćanskom svjedočenju i poslanju Crkve. Svijet treba kršćane koji se daju prodrmati, koji se ne umaraju kročiti putovima života kako bi svima donijeli Isusovu utješnu riječ. Svaki krštenik je primio poziv na naviještanje – naviještati nešto, naviještati Isusa –, poziv na evangelizacijsko poslanje: naviještati Isusa! Župe i razne crkvene zajednice pozvane su potaknuti sudjelovanje mladih, obitelji i starijih kako bi svi mogli doživjeti kršćansko iskustvo živeći kao protagonisti život i poslanje Crkve.

Drugi stav kojim sveti Luka predstavlja četvero osoba iz ovoga izvješća jest divljenje. Marija i Josip „divili se što se to o njemu [Isusu] govori“ (r. 33). Divljenje je eksplicitna reakcija također starca Šimuna, koji u Djetešcu Isusu vidi svojim očima spasenje koje je Bog izveo za svoj narod: ono spasenje koje je on očekivao godinama. A isto vrijedi za Anu koja „hvalila je Boga“ (r. 38) i pošla narodu pokazati Isusa. To je jedna brbljiva svetica, brbljala je o dobru, brbljala je o dobrim, a ne lošim stvarima. Govorila je, naviještala: svetica koja je išla od jedne žene do druge pokazujući im Isusa. To su likovi svetaca obuzeti divljenjem jer su se dali uključiti i zaplesti u događaje koji su se događali pred njihovim očima. Sposobnost divljenja stvarima koje nas okružuju potiče vjersko iskustvo i čini plodnim susret s Gospodinom. Naprotiv, nesposobnost divljenja čini čovjeka ravnodušnim i produbljuje jaz između puta vjere i svakodnevnog života. Braćo i sestre, budimo uvijek u pokretu i pustimo da nam srce bude otvoreno divljenju!
02.02.2020

Blaženstva su slika samog Isusa

Ali što znači riječ „blažen“? Zašto svako od osam blaženstava započinje s riječju „blago“? Izvorni izraz ne označava nekoga kome je pun trbuh ili mu dobro ide, nego je osoba koja je u stanju milosti, koja napreduje u milosti Božjoj i koja napreduje na Božjem putu: strpljivost, siromaštvo, služenje drugima, utjeha… Oni koji napreduju u tim stvarima sretni su i bit će blaženi.

Dajući se nama Bog često bira nezamislive putove, možda naše ograničenosti, naše suze, naše poraze. To je uskrsna radost o kojoj govore istočna braća, radost koja na sebi nosi biljege muke, ali je živa, prošla je kroz smrt i iskusila Božju snagu. Blaženstva ti uvijek donose radost; ona su put kojim se prispijeva radosti.
29.01.2020