Izbornik

Riječ Svetog Oca

Otvorimo srce Isusovoj dobroti i ovo će biti godina mira i nade

Isus je blagoslov za one koji stenju pod jarmom ropstva, duhovnog ropstva i materijalnog ropstva. On oslobađa s ljubavlju. Onima koji su izgubili samopoštovanje i postali taoci zla u kojem se vrte kao u nekom začaranom krugu, Isus kaže: Otac te ljubi, ne napušta te, s nepokolebljivim strpljivošću čeka da mu se vratiš (usp. Lk 15, 20). Onima koji su žrtve nepravde i iskorištavanja i ne vide izlaza, Isus otvara vrata bratstva, gdje se može naći gostoljubiva lica, srca i ruke, gdje se može dijeliti ogorčenost i očaj i vratiti bar malo dostojanstva. Onima koji su ozbiljno bolesni i osjećaju se napuštenima i obeshrabrenima Isus se približava, dotiče rane s nježnošću, izlijeva ulje utjehe i slabost pretvara u snagu dobra kako bi razvezao i najzamršenije čvorove. Onima koji su u zatvoru i u napasti su da se zatvore u sebe, Isus ponovno otvara obzorje nade, počevši od male zrake svjetla.
01.01.2020

Neka se roditelji i djeca uzajamno podržavaju u prianjanju uz evanđelje

Marija, Josip, Isus: Sveta Obitelj iz Nazareta koja predstavlja složni odgovor na Očevu volju: tri člana ove obitelji uzajamno se pomažu otkriti Božji plan. Molili su, radili, komunicirali. I pitam se: umiješ li ti u svojoj obitelji komunicirati ili si poput one djece za stolom, svaki s mobilnim telefonom u ruci, koji komuniciraju preko chata? Za tim stolom vlada tišina kao da su na misi…

Ali oni ne komuniciraju međusobno. Moramo ponovno vratiti dijalog u obitelji: očevi, roditelji, djeca, djedovi i braća i sestre moraju komunicirati jedni s drugima… To je zadaća koju treba danas napraviti, upravo na dan Svete Obitelji. Neka Sveta Obitelj bude uzor našim obiteljim, kako bi se roditelji i djeca međusobno podržavali u prianjanju uz evanđelje, taj temelj svetosti obitelji. 
Povjerimo Mariji „Kraljici obitelji“, sve obitelji svijeta, posebno one koje trpe i koje su nevoljne, i zazivamo na njih njezinu majčinsku zaštitu.
29.12.2019

Naviještati Krista djelima bratstva i evanđeoske ljubavi

Poučeni primjerom svetoga Stjepana, koji je postao sličan svome Učitelju i u životu i u smrti, i mi upravimo svoj pogled u Isusa, vjernog svjedoka Oca. Spoznajmo da se nebeska slava, koja traje vječni život, ne sastoji od bogatstva i moći, nego od ljubavi i sebedarja. Trebamo držati svoj pogled upravljen u Isusa, „Početnika i Dovršitelja vjere“ (Heb 12, 2), kako bismo mogli obrazložiti nadu koja nam je dana (usp. 1 Pt 3, 15), kroz izazove i kušnje s kojima nam se valja svakodnevno suočavati. Za nas kršćane, nebo više nije daleko, odvojeno od zemlje: u Isusu se Nebo spustilo na zemlju. Zahvaljujući Njemu, snagom Duha Svetoga, možemo uzeti sve ono ljudsko i upraviti to prema Nebu. Tako da prvo svjedočanstvo bude upravo naša čovječnost, način života oblikovan prema Isusu: krotak i hrabar, ponizan i plemenit, nenasilan.

Stjepan je bio đakon, jedan od prvih sedam đakona Crkve (usp. Dj 6, 1-6). On nas uči naviještati Krista djelima bratstva i evanđeoske ljubavi. Njegovo svjedočanstvo, koje je imalo vrhunac u mučeništvu, izvor je nadahnuća za obnovu naših kršćanskih zajednica. One su pozvane postajati sve više misionarske, potpuno okrenute evangelizaciji, odlučne doći do muškaraca i žena na egzistencijalnim i zemljopisnim periferijama, gdje se najviše žudi za nadom i spasenjem. Pozvane su postati zajednice koje ne slijede ovozemaljsku logiku, koje ne stavljaju u središte same sebe, svoju sliku, nego isključivo slavu Božju i dobro ljudi, posebno malenih i siromašnih.
26.12.2019

Poruka pape Franje Urbi et orbi, gradu i svijetu

Neka Krist bude svjetlo za mnogu djecu koja trpe zbog rata i sukoba na Bliskom Istoku i u raznim zemljama svijeta. Neka bude utjeha za ljubljeni sirijski narod koji još uvijek ne vidi kraja neprijateljstvima koja su razdirala tu zemlju u ovom desetljeću. Neka prodrma savjesti ljudi dobre volje. Neka nadahne vladare i međunarodnu zajednicu da pronađu rješenja koja će jamčiti sigurnost i miran suživot narodâ cijele te regije i okončati njihove patnje. Neka bude potpora libanonskom narodu da uzmogne izaći iz trenutne krize i ponovo otkrije svoj poziv da bude glasnikom slobode i skladnog suživota za sve.

Neka Gospodin Isus bude svjetlo za Svetu Zemlju gdje je rođen On, Spasitelja čovjeka i gdje mnogi i dalje, usprkos zaprekama ne daju se obeshrabriti već iščekuju dane mira, sigurnosti i blagostanja. Neka bude utjeha za Irak, u kojem vladaju društvene napetosti, kao i za Jemen koji prolazi kroz ozbiljnu humanitarnu krizu.

Neka malo Betlehemsko Djetešce bude nada za cijeli američki kontinent gdje više zemalja prolazi kroz razdoblje društvenih i političkih previranja. Neka ohrabri dragi venecuelski narod tako dugo iskušavan političkim i društvenim napetostima i neka ne dopusti da ostane bez pomoći koja mu je potrebna. Neka blagoslovi napore onih koji rade na promicanju pravde i pomirenja i trude se prevladati različite krize i mnoge oblike siromaštva koji vrijeđaju dostojanstvo svake osobe.
25.12.2019

Jaslice su slavlje Božje blizine

Jaslice nam pružaju još jednu životnu lekciju. U današnjim, kojiput frenetičnim ritmovima, one su poziv na kontemplaciju. Podsjećaju nas da je važno zaustaviti se. Jer tek kad se znamo sabrati možemo prihvatiti ono što je bitno u životu. Samo ako buku svijeta ostavimo izvan vrata svoga doma otvaramo se slušanju Boga koji govori u tišini. Jaslice su aktualne, to je aktualitet svake obitelji. Jučer su mi poklonili malu sliku posebnih, malenih jaslica, koje se zovu: „Pustimo mamu da se odmori“. U njima su Majka Božja koja je usnula i Josip s Djetešcem koji ga uspavljuje. Koliko vas je ovdje muževa i žena koji ste zbog dječaka ili djevojčice koji plaču i nikako da prestanu morali „dežurati“ naizmjence cijelu noć! „Pustite mamu da se odmori“ to je nježnost jedne obitelji, jednoga braka. Jaslice su aktualnije no ikad, dok se svaki dan u svijetu proizvode tolika oružja i iz kojeg dolaze tolike nasilne slike, koje ulaze u oči i srce. Jaslice su naprotiv umješno izrađena slika mira. Zbog toga je to živo evanđelje.
18.12.2019

Papa: Ne dajmo da nas ometa ono izvanjsko, nego stvorimo prostor u srcu za Isusa koji dolazi

I radost i sumnja predstavljaju iskustva koja su sastavni dio našeg života. Na izričiti poziv na radost proroka Izaije: „Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta“ (35, 1), u Evanđelju se suprotstavlja sumnja Ivana Krstitelja: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ (Mt 11, 3). Naime, prorok vidi onkraj te situacije: pred sobom ima obeshrabrene ljude: ruke klonule, koljena klecava, preplašena srca (usp. 35, 3-4). To je ista stvarnost koja stavlja vjeru u kušnju u svakom vremenu. Ali Božji čovjek vidi dalje od toga, jer mu Duh Sveti daje da u svome srcu oćuti snagu svoga obećanja, i on naviješta spasenje: „Budite jaki, ne boj se! Evo Boga vašega […] on sâm hita da nas spasi“ r. 4). I tada se sve preobražava: pustinja cvjeta, utjeha i radost zavladaju izgubljenim srcima, hromi, slijepi, nijemi ozdravljaju (usp. rr. 5-6). To je ono što se ostvaruje Isusovim dolaskom: „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje“ (Mt 11, 5).
15.12.2019

Mučeništvo je znak da idemo Isusovim putem

Apostolov dolazak u Jeruzalem, opisan u 21. poglavlju Djela, raspiruje žestoku mržnju prema njemu jer mu predbacuju: „Ovaj je bio progonitelj! Ne vjerujte mu!“ Kao što je to bio za Isusa, i za njega je Jeruzalem neprijateljski grad. Nakon što je otišao u hram, prepoznali su ga, izveli van i okomili se na njega ali su ga rimski vojnici spasili in extremis. Optužen da podučava protiv Zakona i Hrama, uhićen je i započinje njegov put utamničenika: izvedoše ga najprije ispred sinedrija, zatim pred rimskog prokuratora u Cezareji, a na kraju pred kralja Agripu. Luka ističe sličnost između Pavla i Isusa: obojicu su mrzili njihovi protivnici, javno su optuživani i carske vlasti su ih proglasili nevinima. Tako Pavao biva pridružen muci svoga Učitelja i njegova muka postaje živo evanđelje. Dolazim iz bazilike Svetoga Petra i ondje sam jutros imao prvu audijenciju s ukrajinskim hodočasnicima iz jedne ukrajinske biskupije. Kako se te ljude progonilo; koliko su pretrpjeli zbog evanđelja! Ali nisu htjeli dati svoju vjeru ni za što. Oni su primjer. Danas u svijetu, u Europi, mnogi kršćani su progonjeni i daju svoj život za svoju vjeru, ili ih progone „u rukavicama“, to jest gurnuti su na rub društva, marginalizirani… Mučeništvo je zrak života kršćanina, kršćanske zajednice. Među nama će uvijek biti mučenika: to je znak da idemo Isusovim putem. Blagoslov je Gospodinov da u Božjem narodu ima muškaraca ili žena koji daju ovo svjedočanstvo mučeništva.
11.12.2019

Mir kao put nade: dijalog, pomirenje i ekološko obraćenje

Put pomirenja iziskuje strpljivost i povjerenje. Mir se ne može postići ako mu se ne nadamo. U prvom redu, to znači vjerovati u mogućnost mira, vjerovati da drugi, baš kao i mi, trebaju mir. U tome se možemo nadahnjivati ljubavlju koju Bog ima prema svakome od nas, ljubavlju koja je oslobađajuća, bezgranična, besplatna i neumorna. Strah je često izvor sukoba. Stoga je važno nadići svoje ljudske strahove i prepoznati da smo potrebita djeca pred Onim koji nas ljubi i očekuje, kao otac rasipnog sina (usp. Lk 15, 11-24). Kultura bratskog susreta slama kulturu prijetnji. Ona svaki susret pretvara u mogućnost i dar Božje velikodušne ljubavi. Vodi nas onkraj granica naših uskih obzora i stalno nas potiče na život u duhu sveopćega bratstva, kao djeca jednog nebeskog Oca.

Za Kristove sljedbenike taj je put također poduprt sakramentom pomirenja, koji je Gospodin dao za oproštenje grijeha krštenikâ. Taj sakrament Crkve, koji obnavlja pojedince i zajednice, poziva uprijeti svoju pogled u Isusa, koji je »uspostavivši mir krvlju križa njegova izmiri(o) sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima« (Kol 1, 20) i traži od nas da u mislima, riječima i djelima odbacimo svako nasilje bilo prema bližnjima, bilo prema stvorenom svijetu. Milost Boga Oca daruje se kao bezuvjetna ljubav. Dobivši njegov oprost u Kristu, možemo krenuti na put da ga ponudimo muškarcima i ženama našeg vremena. Iz dana u dan, Duh Sveti sugerira nam stavove i riječi kako bismo postali graditelji pravde i mira. Neka nas Bog mira blagoslovi i pritekne nam u pomoć.
09.12.2019

Marijino spremno i potpuno predanje Bogu

Marija se ne gubi u mnogim razmišljanjima, ne postavlja prepreke Gospodinu, nego se spremno pouzdaje i ostavlja prostor Duhu Svetom da djeluje. Odmah stavlja na raspolaganje Bogu čitavo svoje biće i svoju osobnu povijest, tako da ih Riječ i Božja volja mogu oblikovati i privesti punini. Tako, odgovarajući potpuno na Božji naum za nju, Marija postaje „sva lijepa“, „sva sveta“, ali bez i najmanje trunke samozadovoljstva. Ponizna je. Ona je remek-djelo, ali ostaje skromna, malena, siromašna. U njoj se zrcali Božja ljepota koja je sva ljubav, milost, sebedarje. Želim također naglasiti riječ kojom Marija samu sebe definira u svojemu predanju Bogu: ona za sebe kaže da je „službenica Gospodnja“. Marijino „da“ Bogu od početka poprima oblik služenja, pažnje prema potrebama drugih. O tome konkretno svjedoči pohod Elizabeti, koji slijedi neposredno nakon Navještenja. Raspoloživost prema Bogu nerazdruživo je povezana sa spremnošću da preuzme na sebe teret brige za potrebe drugih. Sve to bez buke i razmetanja, bez traženja časnih mjesta, bez oglašavanja, jer ljubav i djela milosrđa ne treba izlagati kao trofej. Djela milosrđa čine se u tišini, u tajnosti, bez hvastanja. I u našim zajednicama pozvani smo slijediti Marijin primjer, prakticirajući stil diskrecije i skrovitosti.
08.12.2019

Vjera u Krista je nespojiva s magijom

Moć Božja koja svom silinom izbija u Efezu razotkriva one koji žele koristiti Isusovo ime da izgone zloduhe, a nemaju duhovnu vlast za to (usp. Dj 19, 13-17), te otkriva slabost magijskih praksi, koje napušta veliki broj osoba koje se opredjeljuju za Krista i napuštaju vradžbine (usp. Dj 19, 18-19). Pravi je preokret to za grad poput Efeza koji je bio središte poznato po prakticiranju magije! Luka tako naglašava nespojivost vjere u Krista s magijom. Ako izabereš Krista, ne možeš ići vračaru: vjera je potpuno predanje u ruke Boga na kojeg se možeš osloniti, koji se ne objavljuje okultnim praksama, nego objavom i besplatnom ljubavlju. Možda će mi netko od vas reći: „Ah, da, ta magija je nešto što pripada davnoj prošlosti: danas se s kršćanskom civilizacijom to ne događa“. Ali budite na oprezu! Pitam vas: koliki od vas idu da im se čita iz karata, koliko vas ide gatalicama da vam čita sudbinu iz dlana ili karata? I danas u velikim gradovima praktični kršćani rade te stvari. I kada ih pitate: „Ali zašto, ako vjeruješ u Isusa Krista, ideš gatalici, vračari, svim tim ljudima?“, odgovaraju: „Ja vjerujem u Isusa Krista ali radi praznovjerja idem i njima“. Molim vas: magija nije kršćanska! Te stvari koje se čini kako bi se proreklo budućnost ili proreklo mnoge stvari ili promijenile životne situacije nisu kršćanske. Kristova milost ti donosi sve: moli se i uzdaj se u Gospodina.
04.12.2019