Izbornik

Riječ Svetog Oca

Blaženstva su slika samog Isusa

Ali što znači riječ „blažen“? Zašto svako od osam blaženstava započinje s riječju „blago“? Izvorni izraz ne označava nekoga kome je pun trbuh ili mu dobro ide, nego je osoba koja je u stanju milosti, koja napreduje u milosti Božjoj i koja napreduje na Božjem putu: strpljivost, siromaštvo, služenje drugima, utjeha… Oni koji napreduju u tim stvarima sretni su i bit će blaženi.

Dajući se nama Bog često bira nezamislive putove, možda naše ograničenosti, naše suze, naše poraze. To je uskrsna radost o kojoj govore istočna braća, radost koja na sebi nosi biljege muke, ali je živa, prošla je kroz smrt i iskusila Božju snagu. Blaženstva ti uvijek donose radost; ona su put kojim se prispijeva radosti.
29.01.2020

Kristova riječ mijenja svijet i srca

Poziv na obraćenje, koji Isus upućuje svim ljudima dobre volje, u punini se razumije upravo u svjetlu događaja objavljenja Sina Božjega o kojem smo razmišljali proteklih nedjelja. Mnogo je puta čovjeku nemoguće promijeniti svoj život, napustiti put sebičnosti, zla, napustiti put grijeha, jer je u svome radu na obraćenju fokusiran isključivo na sebe samog i vlastite snage, a ne na Krista i njegovog Duha. Ali naše prianjanje uz Gospodina ne može se svesti na osobni napor, to ne. Vjerovati to bio bi, među ostalim, grijeh oholosti. Naše prianjanje uz Gospodina ne može se svoditi na osobni napor, nego mora naći svoj izraz u povjerljivom otvaranju srca i uma kako bismo prigrlili Isusovu Radosnu vijest. Upravo to – Isusova Riječ, Isusova Radosna vijest, evanđelje – mijenja svijet i srca! Stoga smo pozvani vjerovati Kristovoj riječi, otvoriti se Očevu milosrđu i dopustiti milosti Duha Svetoga da nas preobrazi.

Odatle počinje pravi put obraćenja. Baš kao što se dogodilo s prvim učenicima: susret s božanskim Učiteljem, njegovim pogledom, njegovom riječju dao im je poticaj da ga slijede, da promijene život stavljajući se konkretno u službu Božjega kraljevstva. Iznenađujući i presudni susret s Isusom označio je početak hoda učenikâ i pretvorio ih u vjesnike i svjedoke Božje ljubavi prema svom narodu. Neka po uzoru na te prve vjesnike i glasnike Božje Riječi svaki od nas ide Spasiteljevima stopama kako bismo ponudili nadu onima koji za njom žeđaju.
26.01.2020

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana: „Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje“ (usp. Dj 28, 2)

Predragi, gostoprimstvo je važno; to je također važna ekumenska vrlina. Prije svega, to znači prepoznati da su drugi kršćani uistinu naša braća i sestre u Kristu. Mi smo braća. Netko će ti reći: „Ali ovaj je protestant, onaj pravoslavac…“. Da, ali mi smo braća u Kristu. To nije čin jednosmjerne velikodušnosti, jer kad iskazujemo gostoprimstvo drugim kršćanima mi ih primamo kao dar koji nam je dan. Kao i Maltežanima – baš su dobri ti Maltežani! – biva nam uzvraćeno jer primamo ono što je Duh Sveti zasijao u toj našoj braći i sestrama, i to postaje dar također za nas, jer i Duh Sveti posvuda razdaje svoje milosti. Primiti kršćane iz druge tradicije prije svega znači iskazati im Božju ljubav, jer su djeca Božja – naša braća.

To ujedno znači prihvatiti ono što je Bog učinio u njihovom životu. Ekumensko gostoprimstvo zahtijeva spremnost slušati druge, posvećujući pažnju njihovim osobnim povijestima vjere i povijesti njihove zajednice, zajedništvo vjere s drugom tradicijom različitom od naše. Ekumensko gostoprimstvo uključuje želju za upoznavanjem iskustva Boga koje imaju drugi kršćani i očekivanje da primimo duhovne darove koji su plod toga. A to je milost, to otkriti je milost. Sjetim se prošlih vremena, u mojoj zemlji na primjer. Kad su došli neki misionari evangelici mala skupina katolika krenula je paliti im šatore. To ne: to nije kršćanski. Mi smo braća, svi smo braća i jedni drugima moramo pružati gostoprimstvo.
22.01.2020

Na svom putu vjere moramo uvijek biti spremni na novi početak

Naučimo od Ivana Krstitelja da ne pretpostavljamo da već poznajemo Isusa, da već znamo sve o njemu (usp. r. 31). Nije tako. Zaustavimo se na Evanđelju, možda čak razmišljajući o slici Krista, „Svetog lica“. Kontemplirajmo očima, a još više srcem; i pustimo da nas pouči Duh Sveti koji nam u nutrini govori: To je On! On je Sin Božji koji je postao jaganjac, žrtvovan iz ljubavi.

On, samo On je nosio, samo On je trpio, ispaštao za grijeh svakog od nas, za grijeh svijeta, pa i za moje vlastite grijehe. Za sve grijehe. Sve ih je uzeo na sebe i otklonio od nas kako bismo napokon mogli biti slobodni, a ne više robovi zlu. Dà, još uvijek smo siromašni grešnici, ali ne robovi, to ne, ne robovi: djeca, djeca Božja!
19.01.2020

Papa: Budimo hrabri i radosni vjerovjesnici

U Rimu Pavao prije svega susreće svoju braću u Kristu koja ga pozdravljaju i ulijevaju mu hrabrost (usp. Dj 28, 15) i čije toplo gostoprimstvo kazuje koliko je njegov dolazak bio očekivan i željen. Zatim mu je bilo dopušteno da živi slobodno pod vojnom paskom (custodia militaris), odnosno s vojnikom koji ga je čuvao, bio je u kućnom pritvoru. Unatoč tome što je utamničen, Pavao se može susretati sa židovskim prvacima kako bi im objasnio zašto je bio prisiljen pozvati se na cara i kako bi im govorio o Božjem kraljevstvu. Pokušava ih navesti da povjeruju u Isusa, polazeći od Svetog pisma i pokazujući kontinuitet između Kristove novosti i „nade Izraelove“ (Dj 28, 20). Pavao prepoznaje da je židovstvo u njemu duboko usađeno i vidi u evanđelju koje propovijeda, to jest u naviještanju Krista koji je umro i uskrsnuo, ispunjenje obećanja danih izabranom narodu.

Nakon tog prvog neformalnog susreta u kojem nalazi spremne Židove, slijedi službeniji, tijekom kojega, čitav dan, Pavao naviješta Božje kraljevstvo i pokušava otvoriti svoje sugovornike vjeri u Isusa, polazeći od „Mojsijeva zakona i prorokâ“ (Dj 28, 23). Kako ih ne uspijeva sve uvjeriti, prokazuje otvrdnuće srca Božjeg naroda, razlog njegove osude (usp. Iz 6, 9-10) i s velikom ljubavlju slavi spasenje narodâ koji su se pokazali osjetljivima na Boga i sposobnima slušati Riječ evanđelja života (usp. Djela 28, 28).
15.01.2020

Božja smo milina

Liturgija nam ove godine stavlja pred oči događaj Isusova krštenja prema izvješću iz Matejeva Evanđelja (usp. 3, 13-17). Evanđelist opisuje dijalog između Isusa koji traži krštenje i Ivana Krstitelja koji želi to odbiti primjećujući: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ (r. 14). Ta Isusova odluka iznenađuje Krstitelja: naime, Mesiji ne treba čišćenja; On je onaj koji čisti. Ali Bog je Svetac, njegovi putevi nisu naši, a Isus je Božji put, nepredvidivi put. Upamtimo da Bog je Bog iznenađenja.

Ivan je rekao kako između njega i Isusa postoji neizmjerna, nepremostiva udaljenost. „Ja nisam dostojan obuće mu nositi“ (Mt 3, 11), rekao je. Ali Sin Božji došao je upravo zato da premosti tu udaljenost između čovjeka i Boga. Ako je Isus sav na Božjoj strani, onda je i sav na strani čovjeka i spaja ono što je bilo podijeljeno. Zato odgovara Ivanu: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ (r. 15). Mesija traži da ga se krsti kako bi se ispunilo svu pravednost i ostvario se Očev naum koji vodi putem sinovske poslušnosti i solidarnosti s krhkim i grešnim čovjekom. To je put poniznosti i potpune Božje blizine svojoj djeci.
12.01.2020

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28)

Draga braćo i sestre koji ste bolesni, vaša vas bolest na poseban način svrstava među one koji, “izmoreni i opterećeni”, privlače Isusov pogled i srce. Odatle dopire svjetlo koje će rasvijetliti trenutke tame, odatle dolazi nada koja će ublažiti nevolju koja vas je snašla. On vas poziva da dođete k Njemu: »Dođite«. U Njemu ćete naći snagu da se nosite s brigama i pitanjima koji vas salijeću u toj “mračnoj noći” tijela i duše. Krist nam nije dao recepte, nego nas svojom patnjom, smrću i uskrsnućem oslobađa od jarma zla.

U tome stanju sigurno vam je potrebno mjesto gdje ćete naći počinka duši svojoj. Crkva želi sve više postajati “gostinjac” dobrog Samarijanca koji je Krist (usp. Lk 10, 34), to jest kuća gdje ćete moći pronaći njegovu milost koja nalazi svoj izraz u prisnosti, prihvaćanju i utjesi. U toj ćete kući moći susresti osobe izliječene Božjim milosrđem koje će znati pomoći vam nositi križ i promatrati vlastito trpljenje i patnju kroz novu prizmu. Znat ćete tako izdići svoj pogled onkraj bolesti i primiti novo svjetlo i snagu za svoje živote.
09.01.2020

Papa: „Ljubav prema Bogu uvijek rađa plodovima“

Doista, boravak na Malti postaje za Pavla povoljna prilika da „učini opipljivom“ riječ koju naviješta i da na taj način vrši službu suosjećanja u izlječenju bolesnih. I to je jedan od zakona evanđelja: kad vjernik iskusi spasenje ne zadržava ga za sebe, nego ga širi dalje. „Dobro uvijek teži tome da se širi. Svako autentično iskustvo istine i ljepote po samoj svojoj naravi teži tome da raste u nama, i svaka osoba koja je iskusila duboko oslobođenje stječe veću osjetljivost na potrebe drugih“ (apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 9). „Prekaljeni“ kršćanin zasigurno može iskazati veću blizinu onima koji pate jer on zna što je patnja i učiniti svoje srce otvorenim i osjetljivim za solidarnost s drugima.

Pavao nas uči prolaziti kroz kušnje privijajući se uz Krista, kako bi u nama sazrelo „uvjerenje da Bog može djelovati u svakoj situaciji, pa i usred prividnih neuspjeha“ i kako bismo postali svjesni toga „da onaj koji se žrtvuje i daje Bogu iz ljubavi sigurno će biti plodan“ (ibid., 279). Ljubav je uvijek plodna, ljubav prema Bogu uvijek rađa plodovima, a ako se prepustiš Gospodinu i primiš Gospodinove darove, to će ti omogućiti da ih daješ drugima. Ljubav prema Bogu ide sve dalje.

Molimo danas Gospodina da nam pomogne živjeti svaku kušnju poduprti snagom vjere te da budemo osjetljivi na mnoge brodolomce u povijesti koji iscrpljeni pristižu na naše obale kako bismo ih i mi znali primiti onom bratskom ljubavlju koja dolazi od susreta s Isusom. To je ono što spašava od hladnoće ravnodušnosti i nečovječnosti.
08.01.2020

Bog otvara putove novosti i slobode

Svako iskustvo susreta s Isusom navodi nas na to da se zaputimo različitim stazama, jer od njega proizlazi dobra snaga koja ozdravlja srce i odvaja nas od zla. Između kontinuiteta i novosti postoji mudrosna dinamika: vraćamo se „u svoju zemlju“, ali „drugim putem“. To pokazuje da smo mi ti koji se moramo mijenjati, stubokom promijeniti svoj način života premda i dalje nastavljamo živjeti u uobičajenom okruženju, mijenjati kriterije prosuđivanja stvarnosti koja nas okružuje. U tome se ogleda razlika između pravog Boga i izdajničkih idola, poput novca, moći, uspjeha…; između Boga i onih koji obećavaju da će ti dati te idole, poput onih koji se bave gatanjem, vračanjem, kartomantijom.

Razlika je u tome što nas idoli vežu uz sebe. Oni nas čine ovisnima te mi postajemo opsjednuti njima. Pravi Bog niti nas zaustavlja niti dopušta da mi zaustavimo njega: on otvara putove novosti i slobode, jer je On Bog koji je uvijek s nama da nam pomogne rasti. Ako susretneš Isusa, ako imaš duhovni susret s Isusom, sjeti se: moraš se vratiti istim mjestima na kojima si oduvijek, ali drugim putem, drugim stilom. To je tako, to je Duh Sveti, kojega nam Isus daje, koji nam mijenja srce.
06.01.2020

Evanđelje nije bajka, nego je objava Božjeg nauma ljubavi prema nama

Dakle, braćo i sestre, dok nastavljamo kontemplirati čudesni znak jasala današnja nam liturgija poručuje da Kristovo evanđelje nije neka bajka, nije mit, pobudna priča. Ne! Kristovo evanđelje jest puna objava Božjeg nauma, Božjeg nauma o čovjeku i svijetu. To je poruka u isti mah jednostavna i veličanstvena, koja nas potiče zapitati se: koji je to konkretni plan Gospodin stavio u mene učinivši da se u sadašnjem času iznova rodi među nama?

Apostol Pavao sugerira nam odgovor: „[Bog] nas… izabra… da budemo sveti i bez mane pred njim“ (r. 4). Eto značenja Božića. Ako Gospodin nastavi dolaziti među nas, ako nam i dalje nastavlja davati dar svoje Riječi, to je zato da svatko od nas može odgovoriti na ovaj poziv: postati sveti u ljubavi. Biti svet znači pripadati Bogu, to je zajedništvo s Njim, transparentnost njegove beskrajne dobrote. Biti svet znači čuvati dar koji nam je Bog dao. Samo to: čuvati besplatnost. To znači biti svet. Zato onaj tko prihvaća u sebi svetost kao dar milosti, naprosto je mora pretočiti u konkretno djelovanje u svakodnevnom životu. Taj dar, ta milost koju mi je Bog dao, ja pretačem u konkretna djela u svakodnevnom životu, u susretu s drugima. Ta ljubav, ta ljubav prema bližnjemu, odraz Božje ljubavi, istodobno pročišćava naše srce i čini nas spremnima na praštanje, čineći nas „besprijekornima“ iz dana u dan. Ali besprijekornima ne u smislu da sam ja taj koji uklanjam neku prljavštinu: besprijekorni u smislu da Bog ulazi u nas, taj dar, Božja besplatnost ulazi u nas i mi je čuvamo i dajemo drugima.
05.01.2020