Izbornik

Riječ Svetog Oca

Marija – utjeha i nada na našem ovozemaljskom hodočašću

To što danas slavimo su „velike stvari“. Marija je uznesena na nebo: ona, neznatna i ponizna, prva prima najveću slavu. Ona, koja je ljudsko biće, jedna od nas, postiže vječnost u duši i tijelu. I ona nas ondje čeka, poput majke koja čeka da joj se djeca vrate kući. Naime, Božji narod je zaziva kao „vrata nebeska“. Mi smo na putu, putnici prema nebeskom domu. Danas gledamo Mariju i vidimo cilj. Vidimo da je jedno stvorenje uzneseno u slavu Isusa Krista uskrsloga i da to stvorenje nije mogao biti nitko drugi doli ona, Otkupiteljeva Majka.

Vidimo da je u raju, zajedno s Kristom, Novim Adamom, također Marija, nova Eva, i to nam daje utjehu i nadu na našem ovozemaljskom hodočašću.

Blagdan Uznesenja Marijina poziv je svima nama, posebno onima koje muče sumnje i žalosti, i žive pognute glave, ne uspijevaju podići pogled. Pogledajmo gore, nebo je otvoreno; ne ulijeva strah, nije više daleko, jer na pragu neba je majka koja nas čeka i naša je majka. Ljubi nas, smiješi se i brižno nam pritječe u pomoć. Kao i svaka majka želi najbolje za svoju djecu i kaže nam: „Dragocjeni ste u Božjim očima; niste stvoreni za sitna zadovoljstva ovoga svijeta, nego za velike radosti neba“. Dà, jer Bog je radost, ne dosada. Bog je radost. Pustimo da nas Majka Božja primi za ruku. Svaki put kad uzmemo krunicu u ruke i molimo se njoj činimo korak naprijed prema velikom životnom cilju.
15.08.2019

Moramo držati upaljenom svjetiljku vjere

Svaki od nas ima svoj datum konačnog susreta. Gospodin kaže: „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!… Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!“ (rr.37 -38). Tim riječima Gospodin nas podsjeća da je život putovanje prema vječnosti; stoga smo pozvani oploditi sve talente koje imamo da urode plodom, ne zaboravljajući nikada da „nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo“ (Heb 13, 14). U toj perspektivi svaki trenutak postaje dragocjen te je potrebno živjeti i djelovati na ovoj zemlji čeznući za nebom: čvrsto stajati na zemlji, putovati zemljom, raditi na zemlji, činiti dobro na zemlji, a u srcu gajiti čežnju prema nebu.

Ne možemo doista razumjeti od čega se sastoji ta najveća radost, ali Isus nam to pomaže naslutiti usporedbom s gospodarom koji, našavši sluge još uvijek budne o svome povratku: „pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih“ (r. 37). Tako se očituje vječna radost raja: situacija će se stubokom okrenuti i neće više sluge, to jest mi, služiti Bogu, nego će sam Bog posluživati nas. I to Isus čini već od sada: Isus moli za nas, Isus nas gleda i moli se Ocu za nas, Isus nam služi sada, on je naš poslužitelj. I to će biti konačna radost. Pomisao na konačni susret s Ocem, bogatim milosrđem, ispunjava nas nadom i potiče nas na stalni predani rad na našem posvećenju i izgrađivanju pravednijeg i svijeta u kojem će biti više bratstva.
11.08.2019

„U ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!“

Isus uvijek pruža ruku, uvijek nastoji podići, djelovati tako da ljudi ozdrave, da budu sretni, da susretne Boga. To je „umijeće praćenja“ koje karakterizira nježnost kojom pristupamo „svetome tlu drugoga“, dajući hodu „odmjeren i ohrabrujući [ritam], odražavajući našu bliskost i pogled pun poštivanja i suosjećanja koji ujedno ozdravlja, oslobađa i potiče rast u kršćanskom životu“ (isto, 169). I to čine ova dvojica apostola s bogaljem: gledaju ga, govore „pogledaj nas“, pružaju mu ruku, podižu ga i ozdravljaju.

To je ono što Isus čini sa svima nama. Mislimo na to kad prolazimo kroz teške trenutke, mislimo na to u trenucima grijeha, u trenucima žalosti. Tu je Isus koji nam kaže: „Pogledajte me: ovdje sam!“ Primimo Isusovu ruku i pustimo da nas podigne. Petar i Ivan nas uče da se ne uzdamo u sredstva, koja su također korisna, nego u pravo bogatstvo koje je odnos s Uskrslim. Mi smo, naime, kao što bi rekao sveti Pavao, „siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju“ (2 Kor 6, 10). Sve naše je Evanđelje, koje očituje snagu imena Isusova koji čini čuda.
07.08.2019

Pravo je blago na nebu

Bogataš stavlja pred svoju dušu, to jest pred sebe samoga, tri promišljanja: mnoštvo nagomilanih dobara, mnogo godina za koje se čini da mu ta dobra jamče i, treće, spokoj i neobuzdano blagostanje (r. 19). Ali riječ koju mu je Bog uputio poništava te njegove planove. Umjesto „godina mnogih“, Bog ukazuje na neposrednost: „već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe“; umjesto uživanja u životu pred njega stavlja polaganje Bogu računa o svome životu, s posljedičnom presudom. Što se tiče stvarnosti mnogih nagomilanih dobara na kojima je bogataš sve temeljio, ona je pokrivena sarkazmom pitanja: „A što si pripravio, čije će biti?“ (r. 20). Sjetimo se borbe za baštinu; mnogih obiteljskih borbi i tolikih ljudi, svi znamo neku od tih priča, koje počinju izbijati u času smrti: unuci dolaze vidjeti: „Što je moje?“ i sve odnesu.
04.08.2019

Kršćanska je molitva dijalog između djece i Oca

Odgovarajući na izričito pitanje učenikâ, Isus ne daje apstraktnu definiciju molitve, niti poučava učinkovitoj tehnici molitve i „postizanja“ nečega. On, naprotiv, poziva svoje da dožive iskustvo molitve, stavljajući ih izravno u komunikaciju s Ocem, izazivajući u njima čežnju za osobnim odnosom s Bogom, s Ocem. Tu se krije novost kršćanske molitve! Ona je dijalog između osoba koje se ljube, dijalog utemeljen na povjerenju, podržan slušanjem i otvorenim za solidarnost. To je dijalog Sina s Ocem, dijalog između djece i Oca. To je kršćanska molitva. Stoga im predaje molitvu Očenaš, možda najdragocjeniji dar koji nam je ostavio božanski Učitelj u njegovu zemaljskom poslanju. Nakon što nam je otkrio svoje otajstvo Sina i brata, Isus nam tom molitvom daje prodrijeti u Božje očinstvo; želim to naglasiti: kad nas Isus uči molitvi Očenaš daje nam ući u Božje očinstvo i pokazuje nam način kako ući u molitveni i izravni dijalog s Njim, putem sinovskog povjerenja. I dijalog između oca i njegova sina, sina s ocem.
28.07.2019

Mudrost srca krije se u tome da znamo združiti kontemplaciju i djelovanje

Današnje nas Evanđelje, dakle, podsjeća da se mudrost srca krije upravo u tome da znamo združiti to dvoje: kontemplaciju i djelovanje. Marta i Marija nam pokazuju put. Ako želimo radosno uživati u životu, moramo povezati ta dva stava: s jedne strane, „biti do nogu“ Isusovih, slušati ga dok nam otkriva tajnu svega; s druge strane biti brižni i pripravni u gostoprimstvu, kad On prolazi i kuca na naša vrata, s licem prijatelja koji treba trenutak osvježenja i bratstva. Treba nam to gostoprimstvo. Neka nam Presveta Marija, Majka Crkve, dadne milost da ljubimo i služimo Bogu i našoj braći Martinim rukama i Marijinim srcem, tako da uvijek slušajući Krista možemo biti graditelji mira i nade. I to je zanimljivo: s ta dva stava mi ćemo biti graditelji mira i nade.
21.07.2019

Milosrđe prema čovjeku u potrebi pravo je lice ljubavi

Sâm Isus je Očeva samilost prema nama. Ako prolaziš ulicom i vidiš beskućnika kako ondje leži i prođeš pokraj njega a da ga ni ne pogledaš ili pomisliš: „To mu je učinilo vino. On je pijanac“, nemoj se pitati je li taj čovjek pijan, nego se zapitaj je li tvoje srce otvrdnulo, je li ti srce postalo led. Ovaj zaključak pokazuje da je milosrđe prema ljudskom životu u stanju potrebe pravo lice ljubavi. Tako se postaje Isusovim pravim učenikom i očituje se Očevo lice: „Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan“ (Lk 6, 36). A Bog, Otac naš, je milosrdan zato što je suosjećajan; on je sposoban imati tu samilost, približiti se našoj boli, našemu grijehu, našim manama, našim bijedama. Neka nam Djevica Marija pomogne shvatiti i iznad svega sve više živjeti neraskidivu vezu koja postoji između ljubavi prema Bogu, našem Ocu, i konkretne i velikodušne ljubavi prema našoj braći, i neka nam dadne milost da imamo suosjećanje i rastemo u samilosti.
14.07.2019

Poruka pape Franje za 3. Svjetski dan siromaha [33. nedjelja kroz godinu, 17. studenoga 2019.]

I danas možemo nabrojiti mnoge nove oblike ropstva kojima su izloženi milijuni muškaraca, žena, mladih i djece. Svakodnevno se susrećemo s obiteljima koje su prisiljene napustiti svoj zavičaj i negdje drugdje potražiti mogućnost da prežive; siročad koja je izgubila roditelje ili je nasilno odvojena od njih radi brutalnog izrabljivanja; mladi ljudi koji traže ostvarenje u vlastitome zvanju, ali kojima se priječi pristup zaposlenju zbog kratkovidnih ekonomskih politika; žrtve različitih vrsta nasilja, od prostitucije do trgovine drogom, koje su duboko ponižene. Zar možemo, također, zaboraviti milijune imigranata koji su žrtve mnogobrojnih skrivenih interesa, koje se često iskorištava u političke svrhe, kojima se niječe solidarnost i jednakost? Kao i mnoge beskućnike i marginalizirane koji lutaju ulicama naših gradova?
09.07.2019

Poslanje Crkve je navještaj i svjedočenje

Šaljući sedamdeset dvojicu učenika Isus im daje precizne upute, koje izražavaju karakteristike toga poslanja. Prva – već smo vidjeli – jest molite; druga: idite; a zatim: Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe…; recite: „Mir kući ovoj“… u toj kući ostanite… Ne prelazite iz kuće u kuću; liječite bolesnike i kazujte im: „Približilo vam se kraljevstvo Božje!“; i ako vas ne prime iziđite na ulice i otiđite odatle (usp. rr. 2-10). Ti imperativi pokazuju da se poslanje temelji na molitvi; da je putujuće: nije nepomično, putujuće je; da zahtijeva odricanje i siromaštvo; da donosi mir i ozdravljenje, znakove blizine Kraljevstva Božjeg; da to nije prozelitizam, nego naviještanje i svjedočenje; te da također zahtijeva evanđeosku otvorenost i slobodu da se ode iz nekoga mjesta naglašavajući odgovornost odbacivanja poruke spasenja, ali bez osuda i prokletstava.
07.07.2019

Crkva putnica

Da bi slijedila Isusa, Crkva kreće na put, djeluje odmah, brzo i odlučno. Vrijednost tih uvjeta koje je postavio Isus – putnički karakter, spremnost i odlučnost – ne krije se u nizu „ne“ dobrim i važnim stvarima u životu. Naglasak, radije, treba staviti na glavni cilj: postati Kristov učenik! Slobodan je to i svjestan izbor, učinjen iz ljubavi, kako bi se uzvratilo Bogu na neprocjenjivoj milosti, a ne učinjen način da se promiče samoga sebe. To je tužno!

Jao onima koji misle slijediti Isusa radi vlastite samopromocije, to jest, zato da stvore karijeru, da se osjećaju važnima ili da se dokopaju nekog prestižnog mjesta. Isus želi da budemo nošeni velikom ljubavlju prema Njemu i evanđelju. To je velika ljubav srca koja se pretvara u konkretne geste bliskosti, blizine s braćom koja najviše trebaju prihvaćanje i brigu. Upravo kao što je On sam živio.
30.06.2019