Izbornik

Riječ Svetog Oca

Živjeti svoju vjeru u stavu služenja

Vjera koju se može prispodobiti zrnu gorušičinu je vjera koja nije ohola i puna sebe; ne pretvara se da je vjera velikog vjernika ostavljajući ponekad prilično jadnu sliku! To je vjera koja u svojoj poniznosti osjeća veliku potrebu za Bogom i u malenosti se s punim prepušta Njemu. To je vjera koja nam daje mogućnost gledati s nadom na nepredvidljiva zbivanja u životu, koja nam pomaže prihvatiti također poraze, patnje, sa sviješću da zlo nikada nema, niti će ikada imati, zadnju riječ.

Kako možemo razumjeti imamo li doista vjere, tj. je li naša vjera, premda malena, istinska, čista? Isus nam to objašnjava ukazujući na to koja je mjera vjere: to je služenje. I to čini prispodobom koja na prvi pogled pomalo zbunjuje, jer prikazuje lik bahatog i ravnodušnog gospodara. Ali upravo takav način postupanja gospodara otkriva ono što je pravo središte prispodobe, odnosno stav raspoloživosti sluge. Isus želi reći da je takav čovjek vjere u odnosu na Boga: potpuno se prepušta njegovoj volji, bez kalkulacija ili zahtijeva.
06.10.2019

Značajka onih koji evangeliziraju jest radost

Duh Sveti je glavni protagonist evangelizacije. „Oče, idem evangelizirati“ – „Da, što ćeš učiniti?“ – „Ah, ja naviještam Evanđelje i govorim tko je Isus, pokušavam uvjeriti ljude da je Isus Bog“. Dragi moj, to nije evangelizacija, ako nema Duha Svetoga nema evangelizacije. To može biti prozelitizam, publicitet… Ali evangelizacija znači prepustiti se vodstvu Duha Svetoga, da On bude taj koji na potiče na naviještanje, na naviještanje sa svjedočenjem, pa i mučeništvom, pa i riječju. Nakon što je pomogao Etiopljaninu susresti se s Uskrslim – Etiopljanin susreće uskrslog Isusa jer razumije ono proroštvo – Filip nestaje, Duh ga uzima i šalje ga da čini nešto drugo.

Rekao sam da je glavni protagonist evangelizacije Duh Sveti i koji je znak da si ti kršćanine, ti kršćanko, vjerovjesnik? To je radost. Pa i u mučeništvu. A Filip pun radosti pošao je na drugo mjesto propovijedati Evanđelje. Neka Duh učini krštenike muškarcima i ženama koji naviještaju evanđelje kako bi privukli druge ne sebi, nego Kristu, koji znaju dati Bogu prostora za djelovanje, koji znaju učiniti druge slobodnima i odgovornima pred Gospodom.
02.10.2019

Papa: Nitko ne smije biti isključen iz društva

Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 29. rujna 2019.   Draga braćo i sestre, Želim pozdraviti sve vas koji ste sudjelovali na ovome molitvenom slavlju kojim
29.09.2019

„Stjepan 'pun Duha Svetoga' (Dj 7, 55): diakonia i martyria“

Stjepan evangelizira snagom i parresijom, ali njegova riječ nailazi na najuporniji mogući otpor. Ne pronalazeći drugi način da ga zaustave, što rade njegovi protivnici? Oni biraju najbjednije rješenje za uništavanje ljudskog bića: to jest, klevetu ili lažno svjedočenje. A znamo da kleveta uvijek ubija. Taj „đavolski rak“, koji je plod želje da se uništi ugled neke osobe, napada i ostatak crkvenog tijela i nanosi mu ozbiljnu štetu kada se, zbog sitnih interesa ili zato da prikrije neispunjavanje vlastitih dužnosti i obveza, skupina ljudi udružuje kako bi nekoga ocrnjivali. (...)

Stjepanova molitva, koju je izrekao u tome trenutku, je prelijepa: „Gospodine Isuse, primi duh moj!“ (Dj 7, 59) – i umro je kao sin Božji, opraštajući: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ (Dj 7, 60). Te Stjepanove riječi uče nas da naš identitet djece Božje ne otkrivaju lijepi govori, nego vrsnost naše vjere pokazuje jedino predavanje vlastitoga života u Očeve ruke i opraštanje onima koji nas vrijeđaju. Danas je više mučenika nego u počecima života Crkve i mučenici su posvuda. Današnja Crkva bogata je mučenicima, natopljena je njihovom krvlju koja je „sjeme novih kršćana“ (Tertulijan, Apologeticum, 50.13) i osigurava rast i plodnost Božjem narodu. Mučenici nisu „drveni kipovi“, već muškarci i žene od krvi i mesa koji su – kako se kaže u Otkrivenju – „oprali… haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj“ (7, 14). Oni su pravi pobjednici.
25.09.2019

Uvijek imamo vremena dobrom izliječiti zlo koje smo učinili

Naime, u životu plod ne donosi onaj tko ima mnogo bogatstva, nego tko stvara i održava mnoge veze, odnose i prijateljstva kroz različita „bogatstva“, to jest kroz različite darove kojima ga je Bog obdario. No Isus također ukazuje na krajnju svrhu svoga nagovora: „napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“. Ako budemo sposobni pretvoriti bogatstva u oruđa bratstva i solidarnosti, u raju će nas primiti ne samo Bog, nego i oni s kojima smo bogatstvo dijelili, upravljajući dobro svime onim što je Gospodin stavio u naše ruke.

Braćo i sestre, taj nam evanđeoski tekst doziva u pamet pitanje nepoštenog upravitelja kojega je gospodar otpustio: „Što da učinim?“ (r. 3). Suočen s našim nedostacima i pogreškama, Isus nam jamči da uvijek imamo vremena dobrom izliječiti zlo koje smo učinili. Tko je prouzročio suze neka nekoga učini sretnim, a tko je pronevjerio neka daruje potrebitima. Ako tako činimo, Gospodin će nas pohvaliti, „jer smo postupili snalažljivo“ to jest s mudrošću koja resi onoga koji se priznaje djetetom Božjim i ulaže sebe samoga poradi Kraljevstva nebeskoga.
22.09.2019

„Da se i s Bogom u ratu ne nađete“ (Dj 5, 39). Kriteriji za razlučivanje mudrog Gamaliela

Sjetite se samo tolikih političkih projekata i kako se oni mijenjaju i brzo nestaju u svim zemljama. Pomislite na velika carstva, pomislite na diktature iz prošlog stoljeća: osjećali su se vrlo moćnima, mislili su da gospodare svijetom. A onda su se sve srušile. Pomislite također na današnje vladavine: one će se srušiti ako Bog nije s njima, jer snaga koju ljudi imaju u sebi nije trajna. Samo Božja snaga traje. Sjetimo se povijesti kršćana, pa i povijesti Crkve, s toliko grijeha, s tolikim sablaznima, s toliko loših stvari u ova dva tisućljeća. I zašto se nije srušila? Jer Bog je tu. Mi smo grešnici, i mnogo puta sablažnjavamo. Ali Bog je s nama. I Bog spašava prvo nas, a potom i njih; ali on Gospodin uvijek spašava. Snaga je „Bog s nama“. Gamaliel dokazuje, citirajući neke ličnosti koje su se izdavale za Mesiju, da svaki ljudski projekt isprva može naići na odobravanje, a zatim doživjeti krah. Zato Gamaliel zaključuje da, ako su učenici Isusa iz Nazareta povjerovali u varalicu, suđeno im je da nestanu i potpuno iščeznu; ako naprotiv slijede onoga koji dolazi od Boga, bolje je odustati od borbe protiv njih; i upozorava: „da se i s Bogom u ratu ne nađete“ (Dj 5, 39). Uči nas ovom razlučivanju.
18.09.2019

S Bogom grijeh nema posljednju riječ

Bog nas uvijek čeka, ne umara se, nikada ne klone duhom. Jer mi smo, svaki od nas onaj sin kojeg otac ponovno prima u zagrljaj, onaj ponovno pronađeni novčić, ona ovca koju miluje i stavlja na svoja ramena. On svaki dan čeka da primijetimo njegovu ljubav. A ti kažeš: „Ali toliko sam se upropastio, baš sam se udesio!“ Ne boj se: Bog te ljubi, ljubi te takvog kakav jesi i zna da samo njegova ljubav može promijeniti tvoj život. 

Ali tu beskrajnu Božju ljubav prema nama grešnicima, koja je srce Evanđelja, može se odbaciti. To je ono što čini stariji sin iz prispodobe. U tome času ne razumije ljubav i očevu ljubav više doživljava kao ljubav gospodara nego kao ljubav oca. Ta opasnost prijeti i nama, naime da vjerujemo više u strogog boga negoli milosrdnog, u boga koji pobjeđuje zlo više snagom nego li opraštanjem. No tomu nije tako, Bog spašava ljubavlju, a ne silom; nudi se, a ne nameće.
15.09.2019

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 11. rujna 2019.

Nada svijeta je Krist, a njegovo je evanđelje najmoćniji kvasac bratstva, slobode, pravde i mira za sve narode. Svojim posjetom, stopama svetih evangelizatora, nastojao sam donijeti ovaj kvasac, kvasac Isusov, stanovništvu Mozambika, Madagaskara i Mauricijusa. U Mozambik sam pošao širiti sjeme nade, mira i pomirenja u zemlji koja je toliko trpjela u nedavnoj prošlosti zbog dugotrajnog oružanog sukoba i koju su prošlog proljeća pogodila dva ciklona koja su nanijela vrlo ozbiljnu štetu. Crkva i dalje prati mirovni proces u kojem je također 1. kolovoza učinjen korak naprijed s novim sporazumom među stranama. I ovdje bih se želio zaustaviti kako bih se zahvalio zajednici Svetoga Egidija koja je veoma mnogo truda uložila u ovaj mirovni proces.

U tome smislu ohrabrio sam vlasti te države, potičući ih da rade zajedno za opće dobro. Potaknuo sam okupljene mlade, pripadnike različitih vjeroispovijesti, da grade zemlju, prevladavajući rezignaciju i tjeskobu, šireći prijateljstvo u društvu i njegujući tradiciju svojih pređa. Biskupima, svećenicima i posvećenim osobama, s kojima sam se susreo u katedrali u Maputu, posvećenoj Bezgrešnoj Djevici, predložio sam put Nazareta, put velikodušnoga „da“ Bogu u zahvalnome sjećanju na njegov poziv i vlastite korijene. 
11.09.2019

Izaberimo, dakle, život!

Stvoreni smo ne zato da budemo individue koje samovoljno gospodare, nego zato da budemo u središtu mreže života koju čine milijuni vrsta koje nam je s ljubavlju pridružio naš Stvoritelj. Kucnuo je čas da ponovno otkrijemo svoj poziv djece Božje, uzajamnog bratstva i čuvara stvaranja. Kucnuo je čas da se pokajemo, da se obratimo i vratimo korijenima: ljubljena smo stvorenja Božja, koji nas svojom dobrotom poziva da ljubimo život i živimo ga u zajedništvu s ostalim stvorovima.

Stoga upućujem snažni poziv vjernicima da se posvete molitvi u ovome vremenu koje se, kao rezultat korisne ekumenske inicijative, slavi kao Vrijeme stvaranja. To je vrijeme intenzivnije molitve i djelovanja na dobrobit našeg zajedničkog doma koje započinje danas, 1. rujna, Svjetskim danom molitve za skrb o stvorenome svijetu, a završava 4. listopada, kada se spominjemo svetog Franje Asiškog. To je prilika da se osjetimo još više povezanima s našom braćom i sestrama različitih kršćanskih konfesija. Tu mislim posebno na pravoslavne vjernike, koji ovaj Dan slave već trideset godina.

U ovoj ekološkoj krizi koja pogađa sve trebamo oćutjeti duboku povezanost s muškarcima i ženama dobre volje. Pozvani smo zajedno promicati čuvanje mrežu života čiji smo dio.
01.09.2019

Put prave poniznosti vodi do zajedništva s Bogom

Evanđelje ove nedjelje (usp. Lk 14, 1.7-14) pokazuje nam Isusa kako sudjeluje na gozbi u kući nekog prvaka farizejskog. Isus gleda i promatra kako uzvanici trče, žure se da si osiguraju prva mjesta. To je prilično raširen stav čak i u naše dane, i to ne samo kad smo pozvani na ručak: obično se traži prvo mjesto zato da bi se potvrdilo tobožnju nadmoćnost nad drugima. U stvarnosti, ta utrka za prvim mjestima šteti zajednici, i građanskoj i crkvenoj, jer uništava bratstvo. Svi znamo te ljude: laktaše, koji se probijaju ne bi li se penjali sve više i više… Oni čine zlo bratstvu, štete bratstvu. (...)

Skromna velikodušnost je kršćanska. Ljudski uzvrat, naime, obično narušava odnose, čini ih „komercijalnim“, uvodeći osobni interes u odnos koji bi trebao biti velikodušan i slobodan. Isus nas, naprotiv, poziva na nesebičnu velikodušnost, da nam otvori put prema mnogo većoj radosti, radosti što smo dionici same ljubavi Boga koji nas očekuje, sve nas, na nebeskoj gozbi. Neka nam Djevica Marija, „ponizna i viša od svih stvorenja“ (Dante, Raj, XXXIII, 2), pomogne da prepoznamo sebe onakvima kakvi jesmo, tj. maleni; i nalazimo radost u davanju bez uzvrata.
01.09.2019