Izbornik

Biskup Šaško krstio peto dijete u obitelji Markota

30.06.2020

 


Pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško predvodio je u nedjelju, 28. lipnja 2020. godine u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, euharistijsko slavlje i obred krštenja djevojčice Magdalene, petog dijeta u obitelji Josipa i Elizabete Markota. U koncelebraciji je bio prof. dr. Ante Crnčević, OFM, profesor liturgike na KBF-u u Zagrebu, a đakonirao je Miljenko Bošnjak, trajni đakon. Slavlje je uveličao župni zbor odraslih „Anima una“.
 
Na početku euharistijskog slavlja, biskup Šaško je obitelji Markota prenio blagoslovne čestitke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, uz riječi: „hvala vam što dopuštate da po vama Bog ponovno tako jasno progovara otajstvom života; hvala vam za darovanost i proročki znak koji nas potiče da pred Božjom ljubavi i nesebičnošću ljudi zahvalno zastanemo.“
 
U homiliji se biskup Šaško nadovezao na riječi iz Evanđelja po Mateju: Tko ljubi oca ili majku, sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan, ističući da „te riječi, kolikogod ih puta čitali, uvijek zvuče grubo, zbunjujuće i pomalo neljudski, u oprečnosti s ljepotom i snagom onih osjećaja koji su prva radost života, s onim što je najbliže vezi s nadnaravnim“.
 
Protumačivši da Isus nikad „ne poučava nešto suprotno ljubavi, ni neki novi raspored naših ljudskih emocija. On ne oduzima ljubavi iz ljudskoga gladnog srca, nego mu nešto dodaje.“
 
„Naš nas Gospodin podsjeća da je za izgradnju novoga svijeta potrebna snažna čežnja, barem onakva kakva postoji u vrijednostima obitelji. Posrijedi je nova ljudskost, obnovljena Božjom milošću. Tako je bilo od početka. U Knjizi Postanka čitamo Božje riječi: 'Čovjek će ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu' (Post 2,24). Ostavit će radi nečega dobrog, radi nečega boljeg; radi novih plodova“, istaknuo je biskup.
 


 
U nastavku homilije, tumačeći drugi zahtjev iz Evanđelja: Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom…, biskup je rekao: „Ovdje je najprije važno ne pomiješati križ i trpljenje. Isus očito ne želi da život na zemlji proživimo trpeći. Nije nam objavio da želi ljude, muževe, žene, djecu, raspete na svojim križevima na putu nasljedovanja. Rekao je da želi da slijedimo njegove tragove idući k ljudima, susrećući ih licem u lice, od prihvaćanja u prihvaćanje, liječeći rane i lomeći kruh.“
 
Također se osvrnuo i na životni paradoks zapisan u riječima: Tko izgubi svoj život - naći se ga, tumačeći da „izgubiti život ne znači ne živjeti, izgubiti život u ovome smislu znači ne se zaustaviti na onome što je prolazno. Izgubiti ne znači dati da nam život pobjegne, nego znači davati život, onako kako se to čini darivanjem, ponekad kap po kap.“
 
„Nije li naš život u konačnici bogat samo onime što smo nekome darovali, bez obzira kako se to činilo neznatnim i malenim; poput čaše hladne vode, zapitao je okupljene vjernike biskup Šaško, odgovorivši da „taj život ne ostaje bez primanja nagrade, ali Bog ne plaća stvarima; Bog ne daje ništa što je manje od Njega samoga. Nagrada, plaća je Bog sam. Ta se nagrada prima samo ako se s nagradom ne računa niti o njoj razmišlja.“
 
Zatim je biskup Šaško protumačio da je jedina mjera kršćanskoga poziva u slici čaše hladne vode, dodavši da je „potrebno pružiti najbolje, to je najbolja voda koju imaš; voda ispunjena osjećajima, poticajima srca, voda ispunjena radošću i suzama.“
„Ljubavi muža i žene, ljubavi roditelja i djece ne smeta Božja ljubav i ljubav prema Bogu. Upravo suprotno - ona svim zemaljskim ljubavima daje radost. Ona jedina nije isključiva, nema trunka sebičnosti. Radosna vijest je u daru Kristova života koji smo pozvani nasljedovati, a to znači i u čaši hladne vode pruženoj s otkucajima našega života, istaknuo je biskup Šaško.
 
Progovorio je i o imenu Magdalena, dodavši da „to ime dolazi po jednoj ženi, Mariji iz ribarskoga mjestašca Magdala, odnosno hebrejski Migdal. Nekada je Marija Magdalena bila prepoznatljiva po mjestu iz kojega dolazi, a sada je to mjesto poznato po njoj, u koje se dolazi da bi se susrelo s njenim životom, s vjerom u Isusa.“


 
„Prema Evanđelju, Isus je nju oslobodio od zarobljenosti zlima, a ona je u njemu našla najveću dragocjenost. Upoznala je Božju ljubav i ništa od nje nije voljela više. Ta ju je ljubav odvela pod Isusov križ i na grob u jutro uskrsnuća. Ljubav je prepoznala Isusov glas, kada je tog uskrsnog jutra izgovorio njezino ime. Postala je prvom navjestiteljicom uskrsnuća. Ona je uistinu primjer novosti života u Bogu“, rekao je biskup.
 
Zaključujući homiliju, biskup Šaško je rekao da je živjeti Bogu najizvrsniji način življenja za druge, a to svjedoči i obitelj Markota surađujući s Bogom u prihvaćanju dara života djece, dodavši u nastavku: „Samo u ljubavi koja nadilazi prolaznost možemo naći konačni razlog, ključ obnove obitelji i naroda. Ključ nije ništa što se može naći na zemlji, konačni ključ je uvijek u onostranosti i samo po ljubavi Bog daruje više od onoga što čovjek može očekivati“.
 
Biskup Šaško homiliju je završio riječima: „Važno je sa sobom imati čašu hladne vode, onaj otkucaj ljudskosti, malenosti, onoga što svatko može dati. Ljubav kojom je Marija Magdalena prepoznala uskrslog Gospodina“.
 
Na kraju euharistijskog slavlja, biskup Šaško je, u ime Zagrebačke nadbiskupije, predao obitelji Markota Ilustriranu Bibliju mladih i novčani dar.

 
Mateja Raič, župna medijska suradnica