Izbornik

Kardinalova uvodna riječ prigodom blagoslova križeva koji će privremeno stajati na vrhovima zvonika Katedrale

07.05.2020



Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup metropolit zagrebački
Uvodna riječ prigodom blagoslova križeva koji će privremeno stajati na vrhovima zvonika Katedrale
Zagreb, 7. svibnja 2020. godine.

 
Na ovome istom mjestu, točno prije tri tjedna (četvrtak, 16. travnja 2020.), okupili smo se u molitvi, zazivajući Gospodinovu milost i pomoć u djelu spuštanja vrha sjevernoga zvonika, što je uspješno izvršeno dan kasnije (17. travnja). Bogu smo zahvalni za suradnju raznih stručnjaka i služba, za svakoga čovjeka koji je pridonio svojim znanjem i nesebičnošću u tome zahtjevnom poslu.

Danas smo ponovno zajedno, u drukčijemu raspoloženju, s osjećajima koji raduju i bude nadu. Onaj smo blagoslov završili pjevajući 'Kraljice neba', a ovaj smo tom pjesmom započeli, nastavljajući u Božjemu Duhu djelo za koje znamo da nije samo naše.
Pred nama su križevi koje kanimo podići na sadašnje vrhove zvonika, kao 'glasnike' novoga hoda u obnovi naše prvostolnice. U budućnosti želimo podignuti križeve koji su vlastiti ovoj građevini, ovomu domu naše Crkve zagrebačke te iznimnomu znamenu grada Zagreba i domovine Hrvatske. Do toga će vremena ovi križevi biti zamjena, koja će nas još snažnije upućivati na istinu o zemaljskoj privremenosti i prolaznosti te uzdizati našu dušu k Bogu.

Draga braćo i sestre, i tijekom proteklih dvadesetak dana, premda križevi nisu bili na zvonicima, u pogledu na katedralu, mi smo ih vidjeli svojim vjerničkim pogledom i srcem. U moru ranjenosti našega Zagreba vrhovi ovih zvonika sežu dalje od naših očiju. Na kamen se i dalje nadovezuje naša vjera u Krista, u njegovo Evanđelje, u žrtvu koja je pobijedila smrt i tjeskobu, donijevši nam radost blizine neba.

Započinjući ovu službu Riječi u sebi ponavljamo riječi našega poniznoga pouzdanja: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet!
Tako u vjeri iskazujemo poštovanje Božjoj providnosti i ljubavi po kojoj je otajstvo križa postalo sakramentom milosrđa. Promatrajući križ spomenimo se da je na njemu dovršen sakrament ljubavi kojom je Krist ljubio Crkvu. Pozdravljajući križ spomenimo se Kristova dara kojim je dokinuo podijeljenost među ljudima i ustanovio jedan Božji narod.

Dragi vjernici, spomenimo se sada da smo Kristovi učenici i da to ispovijedamo danomice noseći svoj križ velikodušno slijedeći svoga Učitelja i sigurni da je svakoga trenutka s nama. To posebno snažno osjećamo u ovome tjednu koji živimo razmatrajući Krista kao Dobroga pastira. On nam daje uvijek novu snagu i jača naš poziv da budemo živi članovi njegove Crkve, prepoznajući nadahnuća njegova Duha i čineći djela njegove ljubavi.

U slici spuštanja i podizanja križa vidimo ono što je Krist učinio za nas: ponizio se, postao čovjekom, nosio težinu naših muka i padao pod udarcima mržnje, da bi se ponovno uzdigao i nas proslavio u proslavi koju je nebeski Otac pripravio Njemu i nama.
Zajedno smo s Blaženom Djevicom Marijom koja je stajala pod križem, gdje nam je i dana da bude i našom Majkom.

Preporučimo Gospodinu i ovo djelo i sve koji su sebe u njega nesebično ugradili. Siguran sam da su i radnici koji su oblikovali ove križeve i oni koji će ga postaviti zahvaćeni posebnim raspoloženjem, jer sve što se radi na zagrebačkoj katedrali, simbolu našeg katoličkog i hrvatskog identiteta, zahvaća i srca svih vjernika diljem Lijepe naše. To je zalog naše radosti i mira, naše budućnosti.