Izbornik

Uvodna riječ i homilija kardinala Bozanića sa Službe riječi prigodom dolaska Misijskog križa u zagrebačku prvostolnicu

08.02.2020




Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Služba Božje Riječi u čast Svetoga križa, povodom dolaska u zagrebačku prvostolnicu
Misijskoga križa Međunarodnoga euharistijskog kongresa u Budimpešti 2020.
Zagreb, Katedrala, 8. veljače 2020. godine.
Liturgijska čitanja: 1 Pt 3, 14-17;  Lk 16, 9, 23-26.
 
UVODNA RIJEČ

Draga braćo biskupi, prezbiteri i đakoni,
sestre redovnice, bogoslovi i sjemeništarci,
dragi mladi, braćo i sestre!

Danas smo u našoj Prvostolnici postavili ovaj križ, koji je k nama došao iz Mađarske. On je simbol 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa koji će se proslaviti u Budimpešti, u rujnu ove godine. Drago nam je što na izravan način možemo biti dionici puta ovoga križa koji povezuje razne biskupije i narode, a tiče se događaja važnog za sveopću Crkvu, u kojemu će sudjelovati vjernici iz svih krajeva svijeta.

Zahvaljujem nadbiskupu ostrogonsko-budimpeštanskom, kardinalu Péteru Erdöu, koji je omogućio da ovaj križ bude u našoj sredini upravo u trodnevnici blagdana blaženoga Alojzija Stepinca. To je ponajprije znak blizine naših Crkava koje žive u Hrvatskoj i Mađarskoj. To je znak koji svjedoči o zajedništvu katoličke vjere.

Naime, ovaj Križ, koji je 20. studenoga 2017. u Rimu blagoslovio papa Franjo, iznimno je zanimljiv svojim izgledom i sadržajem. U njegovu je središtu dio onoga drveta koje vjernici časte kao relikviju Kristova križa, na kojemu je razapet i na kojemu nas je na Kalvariji Božji Sin otkupio za vječnost. Pod jednim je drvetom čovjek svojom neposlušnošću otvorio ponor propasti i smrti, a na drugome je drvetu Isus, poslušnošću Ocu, čovjeku vratio život.

Ovaj križ po sebi ima dekoraciju brončanih vitica koje nalikuju na grane i mladice, izrasle iz korijena Kristova prinosa u ljubavi. U tim se mladicama nalaze relikvije svetaca i blaženika, osobito iz Srednje i Istočne Europe. Oni su istinski cvjetovi i plodovi u kojima je vidljiv novi, vječni život.
Na tome stablu nalaze se i relikvije hrvatskih svetaca i blaženika mučenika: sv. Marka Križevčanina, blaženoga Alojzija Stepinca te blaženih sestara Kćeri Božje ljubavi koje zovemo 'Drinskim mučenicama'. I mađarski i hrvatski narod imaju predivne uzore u prinošenju svoga života za druge. Crkve jačaju njihovi mučenici i baš ih mučenici najsnažnije povezuju, u istoj nadi pobjede nad zlom i grijehom, u istoj snazi Duha koji daje da slabi ljudi ostvaruju velika djela.

S pouzdanjem u Gospodinovu blizinu i u zagovor svetih, molimo za nakane naše Crkve i domovine, za naše mlade i njihov svibanjski susret u Zagrebu; za Europu i za naše kršćansko svjedočanstvo u njoj te za svjetski euharistijski kongres.
 
HOMILIJA

Braćo i sestre!

1. U psalmu smo pjevali: »Tebe žeđa duša moja, Gospodine Bože moj.« To je zaziv koji rado vežemo uz euharistiju, a on nas upućuje i na Isusove riječi na križu: »Žedan sam.«

Međunarodni euharistijski kongres u Budimpešti ima svoje geslo: »Svi su moji izvori u tebi« (Psalam 87, 7). U povezanosti s križem susreće se Božja ljubav prema čovjeku, čežnja za našom srećom i spasenjem, i ljudska čežnja za Bogom.

Križ nam otkriva snagu i ljepotu Božjega dara, počevši od dara života. Od Boga je sve što je potrebno za naravni i nadnaravni život. Biblija to svjedoči na puno mjesta. Tako još jedan psalam svjedoči: »U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.« (Ps 36,10). Od toga se Izvora izabrani narod udaljavao i ponovno k njemu vraćao, pozivan od proroka: »S radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja« (Iz 12, 3).

Sam Isus u jeruzalemskome hramu posljednjega dana blagdana sjenica slušateljima objavljuje: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!« (Iv 7, 37).

2. Te riječi ponavlja i nama, dok smo zagledani u ovaj križ s relikvijama mučenika i svetaca. Među njima ima i onih koji nisu živjeli u dalekoj prošlosti. Njihov je život srašten s Bogom. Oni su – živeći na zemlji – crpili snagu iz života s Kristom, osobito u euharistiji, u hrani vječnosti. Po njoj su u najtežim prilikama, u trpljenjima nasilja svake vrste, bili živa prisutnost nebeskoga kraljevstva.

3. U trodnevnici smo za Stepinčevo. U povezanosti s ovim križem dobro je napomenuti da je upravo blaženi Alojzije sudjelovao na svjetskom euharistijskom kongresu 1938. koji je slavljen također u Budimpešti. Tada kad se nad Europom nadvijala tama svjetskoga rata pod prijetnjom ideologije nacizma, Stepinac je prepoznao sustave mržnje koje ne vode u mir nego u strahote sukoba.

Svoju je homiliju na tome Kongresu završio riječima:

»Sveta Euharistija zaista je najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama. Ako čovječanstvo želi isplivati iz svojih poteškoća i naći sreću i mir, nema mu drugog puta negoli vraćanje svetoj Euharistiji. Materijalizam prošloga stoljeća, kao što sam rekao na početku, prekinuo je vezu čovjeka s Bogom, i zbog toga je nužno morao donijeti pakao u ljudsko srce i očaj u ljudsku dušu.

Sveta Euharistija veže čovjeka s Bogom, i zbog toga nužno uspostavlja mir i sreću u ljudskom srcu, a prema tome donosi sreću i blaženstvo cijelom ljudskom društvu.« (BATELJA, Juraj (prir.), Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 242).

4. Naši su mladi za svoj susret ove godine kao vodilju izabrali riječi Blažene Djevice Marije učenicima: »Što god vam rekne, učinite« (Iv 2, 5).

Nadamo se da će po ovome križu snažnije u srcima mladih odjeknuti riječi: Što god vam rekne, učinite! te da će se velikodušno odazvati Gospodinu koji ih zove u svećeništvo ili redovništvo; koji im daje dar da budu kršćanski supružnici i roditelji; da žive radost svoje vjere u svijetu koji odvraća od Izvora života.

Sa sobom nosimo riječi apostola Petra da nam Krist bude u srcima, što je jamstvo da se ne trebamo bojati. S Kristom u srcu spremni smo obrazložiti nadu, noseći svoj križ, jasno gledajući da život darovan drugima nije izgubljen život nego njegova punina.

Amen.