Izbornik

Kardinalova homilija na đakonskom ređenju

29.09.2019



Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na đakonskom ređenju

Zagreb, Katedrala, 29. rujna 2019. godine.

Liturgijska čitanja: Am 6, 1a.4-7; 1 Tim 6, 11-16; Lk 16, 19-31
 
 
Dragi ređenici, draga braćo i sestre!

1. Iako je danas prema crkvenom kalendaru blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, budući da ove godine on pada u nedjelju, liturgija daje prednost svetkovini Dana Gospodnjega i zato su danas naviještena čitanja 26. nedjelje kroz godinu.

Evanđeoska prispodoba je veoma živa i jasna. Opisuje nam tri scene kao na pozornici. Prva govori o dvojici protagonista. Jedan je bogataš koji nema imena. Ocrtan je kao samodostatni samotnjak, ne spominju mu se ni žena, ni djeca, već samo braća. On može predstavljati i sliku onih samoživih, koji su se - isključujući djecu - povezali i u brak. Bogataš ne dijeli bogatstvo s drugima, odijeva se prema zadnjem kriku mode, uživa u luksuzu provoda, na zabavama i primanjima.

Drugi protagonist je siromašni Lazar koji u čirevima leži pred bogataševim vratima i priželjkuje nasititi se onim što pada s bogataševa stola. On ima ime. U Bibliji imati ime znači biti vrijedan, a nemati ime znači biti beznačajan. Ime Lazar predstavlja skraćenicu od Eleazar, a znači »Bog pomaže«. Kakve li suprotnosti između Božje riječi i kriterija ovoga svijeta! »Čovjek više vrijedi po onome što on jest negoli po onome što ima«, naglašava Koncil (GS, 35).
 
2. Druga scena je smrt koja izjednačava i bogataša i Lazara. Ta sudbina pripada svima jednako. Ali nakon smrti Lazara su anđeli odnijeli u Abrahamovo krilo. Divne li slike! A bogataš je pokopan. Tu je i središte prispodobe, koja tumači u čemu je težina bogataševa grijeha. Nije u činjenici da je bogat. Nije u prvom redu ni u njegovoj težnji prema uživanju, luksuzu, lijepoj odjeći, dobroj hrani. Bogatašev temeljni grijeh je druge naravi. On nije dao Lazaru nikakav znak pozornosti, ni zalogaj hrane, ni riječ blizine. Ostavio ga je samoga sa psima. Njegov glavni grijeh je indiferentnost, nebriga, samodostatnost koja paralizira dušu.

Bogataš nije kažnjen zbog svoga bogatstva, nego zbog svoje bezbrižne ravnodušnosti prema siromašnom Lazaru. Bogataš se naizgled nije čak ni pokazao zao prema siromahu, nije ga mrzio, ni ugnjetavao, niti progonio. On ga naprosto nije vidio, nije ga primijetio. I bogataš i Lazar bili su tako blizu jedan drugome, a opet tako daleko. Eshatološka golema provalija koja zjapi između njih, započela je već na ovoj zemlji.
 
3. Braćo i sestre, često se pitamo, pa i branimo se govoreći: kakvo sam zlo učinio? Mogli bismo reći da ni bogataš nije učinio zlo. Jednostavno nije ništa učinio. Njegov je grijeh veliko ništa. Nije vidio Lazara, nije mislio na njega i ostavio ga je da umre u svojoj bijedi.

Siromah iz Evanđelja ima ime. Štoviše, zanimljivo je da nosi ime Isusova prijatelja Lazara iz Betanije. Znakovita je ta poruka. Lazar iz Betanije i Lazar u čirevima Isusovi su prijatelji. Svaki siromah, potrebit i odbačeni, Isusov je prijatelj.

Evanđeoska prispodoba nije nam prvotno naviještena da opiše pakao ili raj, nego da nam ukaže kako trebamo živjeti na ovoj zemlji, gdje se započinje put prema onome kamo ćemo stići poslije smrti. Evanđeoska prispodoba nam otvara oči da gledamo oko sebe i da vidimo bližnje, našu braću i sestre, kojima smo pozvani pomoći. Poziv je jasan: uočiti, vidjeti i djelovati danas, dok još ima vremena. Prorok Amos upire prstom na društvene nepravde i nagoviješta Božji sud. Isus nas je upozorio na Posljednji sud, koji će prihvatiti i ratificirati naše izbore, naše djelovanje na zemlji. Ovdje na zemlji izabire se ili raj ili pakao. »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25,40).
 
4. Dragi ređenici, đakonat je prvenstveno služba ljubavi, koja ne prestaje i kad je netko zaređen za prezbitera ili biskupa. Potrebno je uvijek imati oči otvorene za potrebne u sredini u kojoj živimo. Bogataš iz Evanđelja je ostao slijep za potrebe drugih. Nemojmo se zavaravati. Ta napast je i danas prisutna, i u Crkvi i u društvu. Smijemo reći da su pomoću kanonskih propisa crkveni službenici zbrinuti ne za raskošan, već za doličan život. Baš to nas treba ne zatvoriti nego motivirati da još budnije gledamo oko sebe i da zajedno s povjerenim nam vjernicima tražimo one kojima crkvena zajednica želi i treba pomoći.

Dragi ređenici, službu ljubavi učite neprestano na dobrim primjerima ljubavi i požrtvovnosti svojih roditelja, djedova i baka, osoba koje vam žele i čine dobro. Budite oni koji će takve slijediti, odgajajući povjerene vam vjernike u vjeri za službu ljubavi, ugledajući se u našega Gospodina, koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj položi za mnoge (usp. Mt 20, 28).

Upravo na području karitativnog djelovanja imamo svijetli uzor u blaženom Alojziju Stepincu. Preporučujući vas njegovom zagovoru ponavljam danas i molim za vas da u vama obiluje svaka vrsta evanđeoske krjeposti: iskrena ljubav, zauzimanje za bolesne i siromašne, skromnost u upravljanju te potpuna neporočnost i obdržavanje duhovne stege (usp. Molitvu ređenja đakona).

5. Dragi kandidati za đakonat, u obredu ređenja vi danas svečano pred Bogom i Crkvom izgovarate ove kratke, ali bremenite izričaje: »Evo me«, »Hoću s Božjom pomoću« i »Obećavam«.

»Evo me«, najuzvišeniji je odgovor što ga čovjek može dati Bogu. To znači: Gospodine, pred tobom sam, dajem ti se na raspolaganje, ako želiš možeš računati sa mnom. To je odgovor Djevice iz Nazareta anđelu Gabrijelu u Navještenju. Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti« (Lk 1, 35). Sličan odgovor dali su toliki pravednici Staroga zavjeta, zatim i apostoli. Ponavljaju ga i Isusovi učenici do današnjega dana. Zajedno s Marijom molite da vas osjeni snaga Duha Svetoga, da Božje djelovanje prenosite, a ne zasjenjujete. Budite muškarci koji su osjenjeni, ispunjeni Duhom Božjim, ali i sluge koji se znaju maknuti u stranu da ne zasjene Isusa.

Dragi ređenici, nije to laka služba, jer od danas postajete javni službenici Crkve i zauzimat ćete vidljivo mjesto u Crkvi. Naime, ono što čini crkveni službenik, čak i njegove takozvane privatne geste, poistovjećuju se s Crkvom. Ali želio bih naglasiti i pozitivan vid takvog djelovanja citirajući riječi sv. Pavla »postali smo prizor svijetu i anđelima i ljudima« (1Kor 4, 9). Ovdje se ne radi o spektakularnoj vidljivosti na svjetovan način, nego o crkvenoj vidljivosti u svijetu koja vam omogućuje vidljivim sredstvima očitovati nevidljivo Evanđelje.

To je ono što ćemo uskoro moliti, da odsada u vašem životu sjaje Božje zapovijedi i da primjer vašega ponašanja potiče vjernike, posebno mlade, da vas nasljeduju (usp. Molitva ređenja đakona). Osjenjeni Duhom Svetim tražite one koji su se udaljili, izgubili povjerenje, koji dvoume, koji sumnjaju, a osobito one koji su nezainteresirani, indiferentni. Imajte vremena za ljude.
 
6. Povjeravajući vam vjerno obdržavanje službe Božanskoga časoslova koji ćete moliti s Božjim narodom, za njega i za čitav svijet, Crkva vas postavlja za javne zagovornike naroda pred Bogom. Molite s onima koji mole, molite za one koji ne znaju moliti, molite za one koji ne žele ili misle da ne žele moliti. Budite blizi ljudima i s puno ih strpljenja susrećite.  

Danas je i dan vašeg obećanja. Između ostalog javno ćete obećati da prihvaćate život u celibatu radi kraljevstva nebeskoga u službi Bogu i ljudima.  Želim posebno naglasiti da to što obećajete jest zauvijek, ne za jedan dan. Ali nemojte se osloniti samo na svoje slabe ljudske snage, nego na Boga koji ostaje vjeran zauvijek, na Božju dobrotu, na Božju ljubav, na Božju pomoć. Hoću, s Božjom pomoću.

7. Dragi izabrani đakoni, posebno me sada u našoj Prvostolnici raduje molitveno zajedništvo i blizina vaših dragih roditelja, braće i sestara, rodbine, prijatelja i znanaca, vjernika župa iz kojih potječete, vaših župnika, svih svećenika i redovnika, sestara redovnica, bogoslova i sjemeništaraca, redovničkih kandidata i kandidatica, odgojitelja Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa i redovničkih zajednica, profesora i profesorica, mnogopoštovanih provincijala, zagrebačkih pomoćnih biskupa i svekolikog naroda Božjega. Draga braćo i sestre, u svoje molitve unesite naše ređenike i uvijek ih pratite svakom crkvenom potporom i zajedništvom.
            Dragi ređenici, preporučujem vas danas i svetim arkanđelima. Anđeli su za nas ponajprije izraz beskrajne Božje ljubavi. O anđelima znamo ponajviše ne po onome što oni jesu, nego po onome što oni čine, a to je služenje koje im je Bog povjerio. Služite i vi težeći za pravednošću i pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću i krotkošću (usp. 1 Tim 6, 11). Presveta Bogorodica Marija i blaženi Alojzije Stepinac neka posreduju za vas da se neprestano učvršćujete u svojoj odluci. Amen.