Papina kateheza povodom 50. svjetskog dana Zemlje

22.4.2020.


Opća audijencija u srijedu 22. travnja 2020.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slavimo 50. svjetski dan Zemlje. To je prigoda za obnovu svoje opredijeljenosti da ljubimo svoj zajednički dom i brinemo se o njemu i najslabijim članovima naše obitelji. Kao što nam pokazuje tragična pandemija koronavirusa, samo zajedno i preuzimajući na sebe brigu za najslabije možemo prevladati globalne izazove. Enciklika Laudato si ima upravo taj podnaslov: „O brizi za zajednički dom“. Danas ćemo malo zajedno razmišljati o toj odgovornosti koja karakterizira „naše ovozemaljsko putovanje“ (LS, 160). Moramo rasti u svijesti o brizi za zajednički dom.

Stvoreni smo od zemaljske materije, a plodovi zemlje održavaju nas na životu. No, kao što nas podsjeća knjiga Postanka, mi nismo jednostavno „zemaljski“: nosimo također u sebi onaj životni dah koji dolazi od Boga (usp. Post 2, 4-7). Živimo, dakle, u zajedničkom domu kao jedna ljudska obitelj i u bioraznolikosti s drugim Božjim stvorenjima. Kao imago Dei, Božja slika, pozvani smo voditi brigu i poštivati sva stvorenja i gajiti ljubav i suosjećanje prema našoj braći i sestrama, posebno najslabijima, po uzoru na Božju ljubav prema nama samima koja se očitovala u njegovu Sinu Isusu, koji je postao čovjekom da s nama dijeli ovo stanje i spasi nas.

Svoju zadaću da budemo čuvari i upravitelji Zemlje nismo ispunili zbog sebičnosti. „Dovoljno je iskreno pogledati stvarnost pa da se uvidi kako je naš zajednički dom izložen propadanju“ (ibid., 61). Onečistili smo ga, opustošili i time ugrozili svoj vlastiti život. Zato su osnovani razni međunarodni i lokalni pokreti ne bi li probudili savjesti. Iskreno cijenim te inicijative i bit će potrebno da nam djeca izađu na ulice kako bi nas naučila onome što je očito, odnosno da nam nema budućnosti ako uništimo okoliš od kojega živimo.

Nismo uspjeli čuvati zemlju, svoj dom i vrt, nismo uspjeli čuvati svoju braću. Sagriješili smo protiv zemlje, protiv bližnjega i, u konačnici, protiv Stvoritelja, dobroga Oca koji iskazuje svima svoju brižnu skrb i želi da živimo zajedno u zajedništvu i blagostanju. A kako reagira Zemlja? Ima jedna španjolska izreka koja je u ovome vrlo jasna a glasi: „Bog prašta uvijek; mi ljudi ponekad oprostimo, ponekad ne, a Zemlja ne oprašta nikada“. Zemlja ne oprašta: ako smo zemlju upropastili njezin odgovor nam se neće nimalo svidjeti.

Kako možemo uspostaviti skladan odnos sa zemljom i ostatkom čovječanstva? Skladan odnos… Mnogo puta gubimo viziju sklada: sklad je djelo Duha Svetoga. A kako obnoviti taj sklad u zajedničkom domu, na zemlji, i u našem odnosu s ljudima, s bližnjim, s najsiromašnijima? Trebamo na nov način gledati naš zajednički dom. Da se razumijemo: to nije spremište zaliha koje treba iskoristiti. Za nas vjernike, prirodni svijet je „Evanđelje stvaranja“ koje izražava Božju moć stvaranja u oblikovanju ljudskog života i stvaranju svijeta zajedno s onim što sadrži radi čovjekova uzdržavanja. Biblijsko izvješće o stvaranju zaključuje se ovako: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1, 31). Kad vidimo ove prirodne tragedije koje su odgovor Zemlje na naše zlo postupanje, pomislim: „Ako sada pitam Gospoda što misli o tome, ne vjerujem da će mi reći da je to nešto za što bismo rekli da je veoma dobro“. Mi smo upropastili Gospodinovo djelo!

Slaveći danas Svjetski dan Zemlje pozvani smo ponovno otkriti osjećaj svetog poštivanja prema Zemlji zato što ona nije samo naš dom, nego i dom Božji. Iz toga se u nama rađa svijest da stojimo na svetome tlu!

Draga braćo i sestre, „probudimo iznova estetski i kontemplativni osjećaj koji je Bog stavio u nas“ (Apost. posin. pob. Querida Amazonia, 56). Proroštvo kontemplacije nešto je što prije svega učimo od urođeničkih naroda koji nas uče da se ne možemo brinuti za zemlju ako je ne volimo i ne poštujemo. Oni imaju tu mudrost potrebnu za „dobro življenje“, ne u smislu da se dobro zabavljaju, to ne, nego u smislu da žive u skladu sa zemljom. Oni taj sklad nazivaju „dobrim životom“.

Potrebno nam je, istodobno, ekološko obraćenje koje se izražava u konkretnim djelima. Kao jednoj i međusobno ovisnoj obitelji potreban nam je zajednički plan kako bismo otklonili prijetnje našem zajedničkom domu. „Međuovisnost nas obvezuje da mislimo na samo jedan svijet, na zajednički projekt“ (LS, 164). Svjesni smo koliko je važno surađivati kao međunarodna zajednica u zaštiti našeg zajedničkog doma. Pozivam one koji imaju vlast u svojim rukama da vode proces koji će dovesti do dvije važne međunarodne konferencije: COP15 o bioraznolikosti u Kunmingu (Kina) i COP26 o klimatskim promjenama u Glasgowu (Ujedinjeno Kraljevstvo). Ova dva sastanka su vrlo važna.

Želim potaknuti organiziranje usklađenih intervencija također na nacionalnoj i mjesnoj razini. Dobro je da pripadnici svih društvenih slojeva djeluju složno i povezano te pokrenuti također pučki pokret „odozdo“. Sâm Svjetski dan Zemlje, koji danas slavimo, nastao je upravo tako. Svatko od nas može dati svoj vlastiti mali doprinos: „Ne smijemo misliti da ti napori neće promijeniti svijet. Oni su na korist društvu i uvijek donose plodove, nama često nepoznate, jer u krilu ove zemlje rađaju dobro koje se, iako nevidljivo, neizbježno sve više širi“ (LS, 212).

U ovom uskrsnom vremenu obnove trudimo se ljubiti i cijeniti veličanstveni dar zemlje, našeg zajedničkog doma i brinuti se za sve članove ljudske obitelji. Kao braća i sestre uputimo zajedničku prošnju našem nebeskom Ocu: „Pošalji Duha svojega i obnovi lice zemlje“ (usp. Ps 104, 30).

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr