Riječ Svetog Oca

Svjedočanstvo kolumbijskog naroda je bogatstvo za čitavu Crkvu

Posebno zahvaljujem kolumbijskom narodu koji me primio s tolikom ljubavlju i radošću! Radostan je to narod sred tolikih patnji, ali radostan; narod s nadom. Jedna od stvari koja je na mene ostavila najdublji utisak u svim gradovima, među mnoštvom, bili su očevi i majke s djecom, koji su podizali djecu da ih Papa blagoslovi, ali su također s ponosom pokazivali svoju djecu kao da žele reći: "Ovo je naš ponos! Ovo je naša nada!" Pomislio sam: ovo je narod koji voli imati djecu i voli ih s ponosom pokazivati, kao nadu: taj narod ima budućnost. I jako mi se to svidjelo.
13.9.2017.

Gospodin nas uči primjerom poniznih

Gospodin nas uči primjerom poniznih i onih koji su u očima svijeta bezvrijedni. Ako je Maríji Ramos, jednostavnoj ženi, dao milost prihvaćanja slike Djevice u siromaštvu tog oštećenog platna, Isabeli, domorotkinji, i njezinu sinu Miguelu, udijelio je dar da budu prvi koji će vidjeti preobraženo i obnovljeno platno s likom Djevice. Oni su bili prvi koji su jednostavnim očima vidjeli taj komad tkanine u potpuno novom sjaju, i u njemu sjaj božanske svjetlosti koja sve pretvara i čini sve novo. Siromašni, ponizni su ti koji kontempliraju Božju prisutnost, oni kojima se objavljuje otajstvo Božje ljubavi s većom jasnoćom.
10.9.2017.

Istinske ljubavi nema bez samopožrtvovnosti

Uvijek, pa tako i danas, postoji iskušenje da se slijedi Krist bez križa, pa čak i da se Boga pouči ispravnom putu, poput Petra: "Ne, ne Gospodine, to ne, to se ne smije nikada dogoditi". Ali Isus nas podsjeća da je njegov put, put ljubavi, a istinske ljubavi nema bez samopožrtvovnosti. Pozvani smo ne dopustiti da nas obuzme duh ovoga svijeta, već moramo biti sve svjesniji da se kao kršćani trebamo truditi ići protiv struje i da je kršćaninov put mukotrpan.
3.9.2017.

Sjećanje na poziv oživljava nadu

Danas se vraćam važnoj temi: odnosu između nade i sjećanja, s posebnim osvrtom na sjećanje na poziv. Poslužit ću se pritom slikom poziva prvih Isusovih učenikâ. U njihovu se sjećanju tako snažno urezalo to iskustvo, da je netko zabilježio čak i sat kad se to dogodilo: „Bila je otprilike deseta ura" (Iv 1, 39). Evanđelist Ivan izvješćuje o tome događaju kao jasnom sjećanju iz mladosti, koje nije nimalo izblijedjelo u njegovu sjećanju ni nakon mnogo godina. Ivan je to naime napisao kad je već bio u poznoj dobi.
30.8.2017.

U Isusovim rukama i najmanji kamen postaje dragocjen

Isus i s nama danas želi nastaviti izgrađivati Crkvu, tu kuću s čvrstim temeljima, no u kojoj ne nedostaje pukotina te je treba neprestano obnavljati. Uvijek. Crkvu treba neprestano obnavljati, popravljati. Mi se zasigurno ne osjećamo poput stijena, već poput malenih kamenčića. Ipak nijedan kamenčić nije beskoristan, štoviše, u Isusovim rukama najmanji kamen postaje dragocjen, jer ga On uzima, gleda ga s nježnošću, oblikuje ga svojim Duhom i stavlja na pravo mjesto, koje je od vječnosti u njegovoj namisli i gdje je najkorisniji čitavoj građevini. Svaki je od nas mali kamen, ali u Isusovim rukama sudjeluje u izgrađivanju Crkve. I svi smo mi, ma kako maleni bili, „živo kamenje", jer kad Isus uzme u ruku svoj kamen, čini ga svojim, čini ga živim, punim života, punim Duha Svetoga, ispunjava mu život svojoj ljubavlju i na taj način imamo mjesto i poslanje u Crkvi koja je zajednica života sastavljena od mnoštva kamenja koji su svi različiti i koji u znaku bratstva i zajedništva tvore jednu građevinu.
27.8.2017.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice

Promatrajući trenutnu situaciju, prihvatiti znači, prije svega, pružiti veće mogućnosti migrantima i izbjeglicama za siguran i legalan ulazak u zemlje odredišta. U tome smislu je poželjno uložiti konkretne napore kako bi se povećalo i pojednostavilo postupke za odobravanje humanitarnih viza i ponovno spajanje obitelji. Istodobno, nadam se da će veći broj zemalja usvojiti pojedinačne i zajedničke programe pokroviteljstva, te otvoriti humanitarne koridore za posebno ranjive izbjeglice. Nadalje, trebalo bi se pobrinuti da se onima koji bježe od sukobâ u susjednim zemljama dodjeljuju posebne privremene vize. Kolektivna i proizvoljna protjerivanja migranata i izbjeglica nisu prikladna rješenja, osobito kad ih se vraća u zemlje koje ne mogu jamčiti poštivanje ljudskog dostojanstva i temeljnih prava. [3] Još jednom želim istaknuti važnost pružanja migrantima i izbjeglicama prikladnog i doličnog početnog smještaja.
25.8.2017.

"Evo, sve činim novo!" (Otk 21, 5). Novost kršćanske nade

Može biti. Ali ima jedan Otac koji plače s nama; ima jedan Otac koji rone suze beskrajne samilosti prema svojoj djeci. Imamo Oca koji zna plakati, koji plače s nama. Otac koji nas čeka da nas utješi jer poznaje naše patnje i pripremio nam je drugačiju budućnost. To je velika vizija kršćanske nade koja se proteže na sve dane našeg postojanja i želi nas ponovno podići. Bog nije želio naš život pogreškom, prisiljavajući sebe samog i nas na teške noći tjeskobe. On nas je stvorio jer želi da budemo sretni. To je naš Otac i ako mi ovdje, sada, proživljavamo život koji nije onakav kakav je On želio za nas, Isus nam jamči da sâm Bog izvodi svoje otkupljenje. On radi na tome da nas otkupi.
23.8.2017.

Ustrajnost i hrabrost u molitvi

Gospodin se ne okreće na drugu stranu pred našim potrebama i, ako se katkad čini neosjetljivim na molbe za pomoć, čini to zato da iskuša i ojača našu vjeru. Mi moramo nastaviti vikati poput te žene: „Gospodine, pomozi mi! Gospodine, pomozi mi!" Tako, ustrajno i hrabro. I to je hrabrost koja nam je potrebna u molitvi. (...) Pouzdajmo se u Duha Svetoga da nam on pomogne ustrajati u vjeri. Duh ulijeva odvažnost u srca vjernika; daje našem životu i našem kršćanskom svjedočenju snagu uvjerljivosti i uvjeravanja; hrabri nas da nadvladamo nevjeru prema Bogu i ravnodušnost prema braći.
Neka nas Djevica Marija učini sve svjesnijima naše potrebe za Gospodinom i njegovim Duhom; neka nam izmoli snažnu vjeru, punu ljubavi, i ljubav koja se zna pretvoriti u prošnju, hrabru prošnju Bogu.
20.8.2017.

Marija donosi svijetu Isusovu radost

Donoseći Isusa, Majka Božja donosi također nama novu radost, punu smisla; donosi nam novu sposobnost da s vjerom prolazimo kroz najbolnije i najteže trenutke; donosi nam sposobnost milosrđa, da bismo jedni drugima opraštali, međusobno se razumjeli i jedni druge podržavali.
Marija je uzor kreposti i vjere. Dok je danas razmatramo uznesenu na nebo, kao konačnom ispunjenju njezinog zemaljskog putovanja, zahvaljujemo joj što nam uvijek prethodi na hodočašću života i vjere – ona je prva učenica. I molimo je da nas čuva i podupire; da uzmognemo imati snažnu, radosnu i milosrdnu vjeru; da nam pomogne da budemo sveti, kako bi se jednoga dana susreli s njom u raju.
15.8.2017.

Vjera – oslonac na životnom putu

Petrova molba: „Gospodine, zapovjedi mi da dođem k tebi!" i njegov krik: „Gospodine, spasi me!" veoma su nalik našoj želji da osjetimo Gospodinovu blizinu, ali i strahu i tjeskobi koji nas prate u najtežim trenucima našeg života i naših zajednica, obilježenog unutarnjim krhkostima i vanjskim teškoćama. U tom trenutku, Petru nije bila dovoljna Isusova sigurna riječ, koja je bila poput ispružena konopa za koji se trebao uhvatiti kako bi se odupro protivnim i turbulentnim vodama. To je ono što se može dogoditi i nama. Kad se ljudi čvrsto ne drže Gospodinove riječi nego, da bi imali veću sigurnost, konzultiraju horoskope i vidovnjake tada počinje tonuti. To je znak da vjera nije jaka. Današnje Evanđelja nas podsjeća da nam vjera u Gospodina i u njegovu riječ ne otvara put gdje je sve lako i spokojno; ne oslobađa nas oluja života. Vjera nam daje sigurnost u jednu Prisutnost, prisutnost Isusa koji nas potiče prebroditi oluje života, sigurnost ruke koja nas hvata kako bi nam pomogla suočiti se s teškoćama, pokazujući nam put i kad vlada tama. Vjera, ukratko, nije bijeg od životnih problema, već je oslonac na putu i daje mu smisao.
13.8.2017.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr