Riječ Svetog Oca

Izaberimo put blaženstva

Zapitajmo se na kojoj smo mi strani: na strani neba ili zemlje? Živimo li za Gospodina ili za sebe same, za vječnu sreću ili za neki časoviti užitak? Zapitajmo se: želimo li zaista svetost? Ili se zadovoljavamo time da budemo kršćani koji se nemaju čega sramiti ali koji se nemaju čime ni hvaliti, koji vjeruju u Boga i cijene druge, ali bez pretjerivanja? Gospodin „traži sve, a zauzvrat nam nudi pravi život – on nudi sve –, sreću za koju smo stvoreni“ (apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 1). Ukratko, ili svetost ili ništa! Dobro nam je da dopustiti da nas sveci, u čijem životu nije bilo osrednjosti i koji s neba „navijaju“ za nas, potaknu da izaberemo Boga, poniznost, krotkost, milosrđe, čistoću, da više budemo zaljubljeni u nebu nego u zemlju.
1.11.2018.

Sinoda o mladima bila je dobra berba i obećava dobro vino

Ovo je jedan od najljepših darova koje Gospodin daje Katoličkoj Crkvi: okupiti glasove i lica iz najrazličitijih stvarnosti i tako pokušati dati jedno tumačenje koje uzima u obzir bogatstvo i složenost pojava, uvijek u svjetlu Evanđelja. Tako smo ovih dana razgovarali o tome kako kročiti zajedno kroz mnoge izazove, kao što su digitalni svijet, fenomen migracija, značenje tijela i spolnosti, drama ratova i nasilja. Plodovi ovog rada već „vriju“, poput mošta u bačvama nakon berbe. Sinoda o mladima bila je dobre berba i obećava dobro vino. Ali želim reći da bi se prvi plod ove Sinodske skupštine treba sastojati upravo u primjeru metode koje smo pokušali držati, i to od same pripremne faze. Bio je to jedan sinodalni stil koji nema za glavni cilj izradu dokumenta, koji je također dragocjen i koristan. Međutim, važnije od dokumenta je to da se širi način postojanja i zajedničkog rada, mladih i starih, u slušanju i razlučivanju, kako bi se prispjelo do pastoralnih izbora koji odgovaraju stvarnosti.
28.10.2018.

„Ne čini preljuba“

Vjernost je zapravo način života, stil života. Osoba koju resi ta krepost radi iskreno, govori iskreno, ostaje vjerna istini u vlastitim mislima i djelima. Život prožet vjernošću izražava se u svim dimenzijama i vodi tome da budemo muškarci i žene vjerni i pouzdani u svim okolnostima. Ali da bismo prispjeli tako lijepom životu, naša ljudska narav nije dovoljna; potrebno je da Božja vjernost uđe u naše postojanje. Ova Šesta riječ poziva nas da upravimo svoj pogled Kristu, koji svojom vjernošću može oduzeti od nas preljubničko srce i dati nam vjerno srce. U Njemu, i jedino u Njemu, postoji ljubav bez pridržaja i preispitivanja, potpuno darivanje bez ograda i ustrajnost u prihvaćanju do kraja. U njegovoj smrti i uskrsnuću svoj korijen ima naša vjernost, u njegovoj bezuvjetnoj ljubavi korijen je postojanosti u odnosima. Iz zajedništva s Njim, s Ocem i s Duhom Svetim proizlazi zajedništvo među nama i umijeće življenja u vjernosti našim vezama s drugima.
24.10.2018.

Služenje je najučinkovitiji lijek protiv bolesti traženja prvih mjesta

Put služenja je najučinkovitiji lijek protiv bolesti traženja prvih mjesta; to je lijek za one koji su skloni laktaštvu, onom traženju prvih mjesta, koje truje tolike društvene sredine i nisu ga pošteđeni ni kršćani, Božji narod, pa ni crkvena hijerarhija. Stoga, kao Kristovi učenici, prihvatimo ovo Evanđelje kao poziv na obraćenje, da hrabro i velikodušno svjedočimo Crkvu koja se priginje do nogu posljednjih da bi im služila s ljubavlju i jednostavnošću. Neka nam Djevica Marija, koja je potpuno i ponizno prianjala uz Božju volju, pomogne da s radošću slijedimo Isusa na putu služenja, glavnom putu koji vodi prema nebu.
21.10.2018.

Isus otkriva dublji smisao zapovijedi „Ne ubij”

Nitko ne može sebe sama obmanjivati misleći: „Dobar sam jer ne činim nikakvo zlo“. Mineral ili biljka se odlikuju tom vrstom postojanja, ali ne i čovjek. Čovjek – bio on muškarac ili žena – ne. Od muškarca i žene se više traži. Postoji neko dobro koje treba činiti, pripremljeno za svakoga od nas, svaki od nas ima svoje vlastito, po kojem postajemo u punini to što jesmo. „Ne ubij“ je apel na ljubav i milosrđe, to je poziv da živimo po Gospodinu Isusu koji nam je dao život i uskrsnuo za nas. Jednom smo zgodom, ovdje na Trgu, svi zajedno ponovili rečenicu jednoga sveca o tome. Možda će nam pomoći: „Dobro je ne činiti zlo. Ali nije dobro ne činiti dobro“. Uvijek moramo činiti dobro. Ići uvijek naprijed. On, Gospodin, je svojim utjelovljenjem posvetio naš život; On ga je svojom krvlju učinio neprocjenjivim; On je „začetnik života“ (Dj 3, 15), zahvaljujući kojem je svaka osoba Očev dar. U Njemu, u Njegovoj ljubavi jačoj od smrti i snagom Duha koji nam daje Otac, možemo prihvatiti riječ: „Ne ubij“ kao najvažniji i bitni poziv: poziv na ljubav.
17.10.2018.

Papa u katehezi posvećenoj petoj Božjoj zapovijedi: "Ne ubij"

Bolesno dijete je poput svakog bića na svijetu koje je u potrebi, poput starije osobe koja treba pomoć, poput tolikih siromašnih ljudi koji se teškom mukom probijaju kroz život: on, ona, koje se predstavlja kao problem, zapravo je dar od Boga koji me može istrgnuti iz ralja moga egocentrizma i dati mi da rastem u ljubavi. Ranjivi život pokazuje nam izlaz, put izbavljenja od života prignutog nad samim sobom i otkrivanja radosti ljubavi. I ovdje bih se htio zaustaviti da zahvalim, da zahvalim mnogim volonterima, da zahvalim snažnom talijanskom volonterstvu koje je najsnažnije od svih koje poznajem. Hvala vam! A što je to što navodi čovjeku da odbacuje život? To su idoli ovoga svijeta: novac – bolje da ga uklonite, jer je to skupo –, moć, uspjeh. To su pogrešna mjerila za prosuđivanje života. Koje je jedino pravo mjerilo za život? To je ljubav, ljubav kojom ga Bog ljubi! Ljubav kojom Bog ljubi život: to je mjerilo. Ljubav kojom Bog ljubi svaki ljudski život.
10.10.2018.

Ljepota bračnoga zajedništva

Božji način djelovanja s njegovim nevjernim narodom – to jest, s nama – uči nas da ranjena ljubav može biti izliječena od Boga milosrđem i oproštenjem. Stoga se u takvim situacijama od Crkve ne traži odmah i samo osuda. Naprotiv, suočena s tolikim bolnim bračnim neuspjesima, osjeća se pozvanom biti prisutna s ljubavlju, dobrohotnošću i milosrđem kako bi vratila Bogu ranjena i izgubljena srca. Zazovimo Djevicu Mariju da pomogne supruzima živjeti i trajno obnavljati svoju zajednicu polazeći od izvornog Božjeg dara.
7.10.2018.

U Kristu nalazi puninu naš zaručnički poziv

Kako se očituje ljubav? U vjernosti, prihvaćanju i milosrđu. Ne treba, međutim, zaboraviti da se ta zapovijed izričito odnosi na bračnu vjernost te je stoga dobro dublje razmisliti o njezinu značenju u povezanosti s bračnim zajedništvom. Ovaj svetopisamski odlomak, ovaj odlomak iz Poslanice svetoga Pavla, je revolucionaran! Zamislite samo, reći u to doba, s tadašnjom antropologijom, da muž mora ljubiti ženu kao što Krist ljubi Crkvu: pa to je prava revolucija! Možda je to u to doba bila najrevolucionarnija stvar rečena o ženidbi. Uvijek na putu ljubavi. Možemo se zapitati: kome je upućena ova zapovijed o vjernosti? Samo supruzima? Zapravo ova zapovijed je za sve, to je očinska Božja riječ upućena svakom muškarcu i ženi.
1.10.2018.

Isus nas poučava unutarnjoj slobodi

Velika Božja sloboda u darivanju nama predstavlja izazov i poticaj na promjenu naših stavova i naših odnosa. To je poziv koji nam Isus danas upućuje. On nas poziva da ne razmišljamo u kategorijama „prijatelj/neprijatelj“, „mi/oni“, „oni koji su unutra/oni koji su vani“, „moj/tvoj“, nego da idemo dalje, da otvorimo srce da bismo prepoznali prisutnost i djelovanje Boga i u neuobičajenim i nepredvidljivim sredinama i u ljudima koji nisu dio našeg kruga. Radi se o tome da trebamo više biti pozorni na istinitost dobra, lijepoga i istinskog koje se ostvaruje, no na ime i porijeklo onoga koji to čini. I – kao što nam sugerira ostatak teksta današnjeg Evanđelja – umjesto da sudimo druge, moramo preispitati sebe same i „odsjeći“ bez kompromisa sve što može sablazniti najslabije u vjeri. Neka nam Djevica Marija, uzor poučljivog prihvaćanja Božjih iznenađenja, pomogne prepoznati znakove Gospodinove prisutnosti u našoj sredini, otkrivajući ga gdje god se očituje, pa i u najnevjerojatnijim i najneobičnijim situacijama. Neka nas nauči ljubiti našu zajednicu bez ljubomore i zatvorenosti, uvijek otvoreni širokom obzoru djelovanja Duha Svetoga.
30.9.2018.

Apostolski pohod Litvi, Latviji i Estoniji

Kada je riječ o sjećanju, u Vilniusu sam odao počast žrtvama genocida nad Židovima u Litvi, točno 75 godina nakon zatvaranja velikog geta, koji je bio predsoblje smrti za desetke tisuća Židova. Istodobno sam posjetio Muzej okupacija i borbe za slobodu: zadržao sam se u molitvi upravo u prostorijama u kojima su protivnici režima bili zatočeni, mučeni i ubijani. Svake noći ih je ubijano četrdesetak. Potresno je bilo vidjeti koliko daleko može ići ljudska okrutnost. Razmislimo o tome. Prolaze godine, prolaze režimi, ali iznad Vrata Zore Vilniusa, Marija, Majka milosrđa, nastavlja bdjeti na svojim narodom kao znak nade i utjehe (usp. Drugi vatikanski koncil, dogm. konst. Lumen gentium, 68). Živi znak Evanđelja uvijek je konkretna ljubav. I tamo gdje je sekularizacija uzela velikog maha, Bog govori jezikom ljubavi, brige, besplatnog služenja onima kojima je to potrebno. I tada se srca otvaraju i čuda se događaju: u pustinjama se rađa novi život.
26.9.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr