Riječ Svetog Oca

Misa - Euharistijska liturgija. III. „Oče naš" i lomljenje kruha

U molitvi Gospodnjoj – u „Očenašu" – molimo za „kruh svagdašnji", u kojem vidimo posebni podsjećaj na euharistijski kruh, koji nam je potreban da bismo živjeli kao Božja djeca. Molimo također: „oprosti nam duge naše", a da bismo bili dostojni primiti od Boga oproštenje trudimo se oprostiti onima koji su nas uvrijedili. A to nije lako. Oprostiti osobama koje su nas uvrijedile nije lako: to je milost za koju moramo moliti: „Gospodine, nauči me opraštati kao što si ti oprostio meni". To je milost. Svojim snagama to ne možemo: oprostiti je milost Duha Svetoga. Tako, dok nam otvara srce Bogu, „Očenaš" stvara u nama također raspoloživost za bratsku ljubav. Na kraju, molimo Boga i da nas „oslobodi od zla" koje nas odvaja od Njega i razdvaja nas od naše braće. Dobro shvaćamo da su to vrlo prikladne molbe za našu pripravu za svetu pričest (usp. Opća uredba Rimskog misala, 81).
14.3.2018.

Bog je s nama i zbog toga se „veselimo"

Kad otkrijemo hrabrost priznati se onakvima kakvi doista jesmo – za to je potrebna hrabrost! –, postajmo svjesni da smo pozvani nositi se sa svojom krhkošću i svojim ograničenjima. Tad se može dogoditi da nas obuzme tjeskoba, strepnja za budućnost, strah od bolesti i smrti. To objašnjava zašto mnoge osobe, tražeći izlaz, ponekad idu opasnim prečacima, primjerice, tunelom droge ili pak putom praznovjerja ili razornih magijskih rituala. Dobro je poznavati vlastita ograničenja i slabosti, moramo ih poznavati, ali ne kako bismo očajavali, nego da bismo ih prikazali Gospodinu. On nam pomaže na putu iscjeljenja, prima nas za ruku i nikad nas ne ostavlja same. Bog je s nama i zbog toga se „veselim", zbog toga se „veselimo" danas: „Veseli se, Jeruzaleme", kaže se, jer Bog je s nama.
11.3.2018.

Misa – Druga euharistijska molitva

U euharistijskoj se molitvi upućuje molitva Bogu da sabere svu svoju djecu u savršenstvu ljubavi, u jedinstvu s papom i biskupom, koje se spominje po imenu, što je znak da slavimo u zajedništvu sa sveopćom Crkvom i s partikularnom Crkvom. Molitva, kao prinos, prikazuje se Bogu za sve članove Crkve, žive i mrtve, koji iščekuju blaženu nadu da će postati dionicima vječne baštine u nebu s Djevicom Marijom (usp. KKC, 1369-1371). Nitko i ništa nije zaboravljeno u euharistijskoj molitvi, ali sve se ponovno vraća Bogu, kao što to dokazuje doksologija kojom se zaključuje. Nitko nije zaboravljen.
7.3.2018.

Poruka Svetoga Oca Franje za Svjetski dan mladih 2018.

"Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" (Mk 4, 40). Ovom opomenom učenicima Isus nam pomaže shvatiti kako zapreka vjeri često nije sumnjičavost, nego strah. U tome smislu, razlučivanje nam treba pomoći da, nakon što ih prepoznamo, pobijedimo vlastite strahove otvarajući se životu i ozbiljno se suočavajući s izazovima koje život stavlja pred nas. Za nas kršćane, na osobit način, strah ne smije nikada imati posljednju riječ, već bi trebao biti prigoda da izvršimo čin vjere u Boga... i u život! To znači vjerovati u temeljnu dobrotu postojanja koje nam je Bog dao i vjerovati da će nas On dovesti do dobrog svršetka, čak i kroz okolnosti i putovima koji su često za nas tajanstveni. Ako, naprotiv, hranimo svoje strahove, težit ćemo tome da se zatvorimo u same sebe kako bismo se obranili od svega i svih, i ostat ćemo kao paralizirani. Moramo djelovati! Nikad se ne smijemo zatvoriti! U Svetome pismu izraz "ne boj se" ponavlja se, u svojim različitim inačicama, 365 puta. Kao da nam se time želi reći da Gospodin želi da svaki dan u godini budemo slobodni od straha.
7.3.2018.

Ne činiti kuću trgovačku od svoje duše i Božjeg doma

Pozvani smo uvijek imati na umu one snažne Isusove riječi: „Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku" (r. 16). Vrlo je loše kad se Crkva priklanja tom stavu da se od Božjeg doma čini trgovinu. Te nam riječi pomažu odbaciti opasnost da od svoje duše koja je Božje prebivalište, načinimo trgovište, živeći u stalnoj potrazi za vlastitom korišću, umjesto da živimo u velikodušnoj i solidarnoj ljubavi. To Isusovo učenje uvijek je aktualno, ne samo za crkvene zajednice, nego i za pojedince, civilna društva i čitavo društvo. Zapravo, uobičajena je napast za ljude koristiti dobre, pa i nužne aktivnosti, radi njegovanja osobnih, ako ne i nedopuštenih aktivnosti. To je velika opasnost, posebno kad se instrumentalizira sam Bog, bogoslužje ili služenje čovjeku, Njegovoj slici. Zato je Isus iskoristio snažni način kako bi nas prodrmao iz te smrtne opasnosti.
4.3.2018.

Misa – Prva euharistijska molitva. Prinos darova

Naš prinos, sigurno, nije nešto veliko, ali Krist treba to malo. Gospodin traži malo od nas, a daje nam mnogo. Traži malo od nas. Traži od nas u svakodnevnom životu dobru volju; traži od nas otvoreno srce; traži od nas htijenje da budemo bolji kako bismo prihvatili Onoga koji nudi samoga sebe u Euharistiji; traži od nas ove simboličke darove koji će zatim postati Njegovo tijelo i Njegova krv. Sliku ove žrtvene molitve predstavlja tamjan koji izgaranjem u vatri oslobađa mirisni dim koji se uzdiže prema gore: kaditi darove koji se prinose, kao što se čini na blagdane, kaditi križ, oltar, svećenika i svećenički narod vidljivo očituje prinosnu vezu koja ujedinjuje sve te stvarnosti s Kristovom žrtvom (usp. OURM, 75). I ne zaboravite: postoji oltar koji je Krist, ali uvijek u odnosu na prvi oltar koji je križ i na oltar koji je Krist donosimo to malo naših darova, kruh i vino koji će postati nešto veliko: sâm Isus koji se daje nama.
28.2.2018.

Isusovo preobraženje je predokus uskrsnog ukazanja

Da bismo shvatili otajstvo križa potrebno je unaprijed znati da je Isus svojim trpljenjem i slavom pokazao da nije samo čovjek, već i Sin Božji, koji nas je spasio svojom vjernom ljubavlju sve do smrti. Otac je ponovno potvrdio mesijanstvo svog Sina, o kojem je govorio prilikom krštenja na Jordanu i poziva: „Slušajte ga!" (r. 7). Učenici su pozvani slijediti Učitelja s nadom i povjerenjem, unatoč njegovoj smrti. Isusovo božanstvo mora se očitovati upravo na Križu, upravo u njegovu umiranju „na taj način", tako da evanđelist Marko stavlja satniku u usta ispovijest vjere: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" (15, 39).
Obratimo se sada u molitvi Djevici Mariji, ljudskom stvorenju u duhu preobraženom Kristovom milošću. Povjerimo se s pouzdanjem njezinu majčinskom zagovoru da nastavimo s vjerom i velikodušno korizmeni hod.
25.2.2018.

Korizma je vrijeme pokore a ne žalosti

Samo Bog nam može dati istinsku sreću: beskorisno je gubiti svoje vrijeme tražeći je negdje drugdje, u bogatstvu, užicima, moći, karijeri… Kraljevstvo je Božje ostvarenje svih naših želja, zato jer je, u isto vrijeme, spasenje čovjeka i slava Božja. Na ovu Prvu korizmenu nedjelju pozvani smo pažljivo slušati i prihvatiti Isusov poziv da se obratimo i vjerujemo evanđelju. Potaknuti smo da zauzeto otpočeti put prema Uskrsu, kako bismo mogli sve više primati milost Boga koji želi preobraziti svijet u kraljevstvo pravde, mira i bratstva.
18.2.2018.

Misa – ispovijest vjere i sveopća molitva

Odgovor na Božju riječ prihvaćenu vjerom izražava se zatim u zajedničkoj molitvi, nazvanoj sveopća molitva, jer obuhvaća potrebe Crkve i svijeta (usp. OURM 69-71; Lekcionar, Prethodne napomene, 30-31). Naziva se još i molitva vjernika. Oci Drugog vatikanskog koncila odlučili su ponovno uvesti tu molitvu nakon evanđelja i homilije, osobito u nedjelje i na zapovijedane blagdane, da „se uz sudjelovanje naroda iznesu prošnje za svetu Crkvu, za one koji po ovlaštenju nama upravljaju, za one koje tište razne nevolje te za sve ljude i za spasenje svega svijeta" (konst. Sacrosanctum concilium, 53; usp. 1 Tim 2, 1-2). Stoga, pod vodstvom svećenika koji uvodi i zaključuje, „narod…, vršeći službu svoga krsnoga svećeništva, Bogu prinosi molitve za spas svih ljudi" (OURM, 69). A nakon pojedinih prošnji, koje čita đakon ili čitač, čitav okupljeni narod pridružuje svoj glas zazivajući: „Gospodine, usliši nas".
14.2.2018.

Grijeh je to što nas čini nečistima

Braćo i sestre, nijedna bolest nije uzrok nečistoće. Bolest, sigurno, pogađa čitavu osobu, ali ni na koji način ne utječe i ne sprječava njezin odnos s Bogom. Štoviše, bolesna osoba može biti čak i više sjedinjena s Bogom. Međutim, grijeh je to što nas čini nečistima! Sebičnost, oholost, ulazak u svijet korupcije, to su bolesti srca od kojih trebamo biti očišćeni, obraćajući se Isusu poput gubavca: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Ostanimo sada na trenutak u tišini i neka svaki od nas – svi vi, ja, svi – razmisli u svome srcu, zaviri u svoju nutrinu i pogleda svoju nečistoću, vlastite grijehe. I neka svaki od nas, u tišini, ali glasom srca kaže Isusu: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Učinimo to svi u tišini. „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Svaki put kad pristupimo sakramentu pomirenja raskajana srca, Gospodin i nama ponavlja: „Hoću, budi čist!" Kolike li radosti u tome! Tako nestaje guba grijeha, nastavljamo radosno živjeti svoj sinovski odnos s Bogom i bivamo ponovno potpuno primljeni u zajednicu. Po zagovoru Djevice Marije, naše Bezgrešne Majke, zamolimo Gospodina, koji je bolesnima donosio zdravlje, da ozdravi i naše unutarnje rane svojim beskrajnim milosrđem, kako bi nam tako ponovno darovao nadu i mir srca.
11.2.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr