Riječ Svetog Oca

„Otpusti nam duge naše“

Dužnici smo prije svega zato što smo u ovome životu toliko toga primili: život, oca i majku, prijateljstvo, ovaj divni stvoreni svijet… Premda se svima događa da prolaze kroz teške dane moramo uvijek imati na umu da je život milost, čudo koje je Bog izveo ni iz čega. Nadalje, dužnici smo jer, čak i ako uspijemo ljubiti, nitko od nas to ne može učiniti samo svojim silama. Prava ljubav je kad možemo ljubiti, ali s Božjom milošću. Nitko od nas ne sja vlastitim svjetlom. Postoji ono što su drevni teolozi zvali „mysterium lunae“ ne samo u identitetu Crkve, nego također u povijesti svakog od nas. Što znači ovaj „mysterium lunae“? To je kao mjesec, koji nema vlastitu svjetlost, nego odražava sunčevu svjetlost. I mi nemamo svoju vlastitu svjetlost: svjetlost koju imamo odraz je Božje milosti, Božje svjetlosti. Ako ljubiš to je zato što ti se netko drugi nasmiješio dok si bio dijete, učeći te da odgovoriš osmijehom. Ako ljubiš to je zato što te netko tko je uz tebe probudio na ljubav, pomažući ti da shvatiš kako se u njoj krije smisao postojanja.
10.4.2019.

Bacimo iz svojih ruku kamenje ocrnjivanja i osuđivanja

Isusovi sugovornici su zatvoreni u uskogrudnost legalizma i žele zatvoriti Sina Božjeg u svoju perspektivu suda i osude. Ali On nije došao na svijet suditi i optuživati, već spasiti i ponuditi ljudima novi život. I kako je Isus reagirao na ovu kušnju? Najprije je kratko ostao u šutnji, sagnuo se te prstom pisao po tlu, malne podsjećajući kako je jedini Zakonodavac i Sudac Bog koji je napisao Zakon na kamenu. A zatim kaže: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen“ (r. 7). Na taj način Isus apelira na savjest tih ljudi: oni su se smatrali „braniteljima pravde“, ali On im doziva u svijest njihovo stanje ljudi grješnika, zbog čega si ne mogu svojatati pravo da odlučuju o životu i smrti bilo kog od svojih bližnjih. Kad su to čuli, jedan za drugim, počevši od starijih – to jest onih koji su najsvjesniji vlastitih bijeda – stadoše odlaziti odustajući od kamenovanja žene.
7.4.2019.

Hrabrost da se preuzme rizik za Božje obećanje

Gospodinov poziv nije uplitanje Boga u našu slobodu; to nije “kavez” ili teret koji nam se svaljuje na pleća. Naprotiv, to je inicijativa puna ljubavi kojom nam Bog ide ususret i poziva nas da budemo dio velikog pothvata, otvarajući pred našim očima horizont većeg mora i obilnog ulova. Bog ne želi da naš život bude banalan i predvidljiv, ne želi da budemo robovi svakodnevnih navika i inertni prema izborima koji bi mogli dati smisao našemu životu. Gospodin ne želi da se mirimo s tim da živimo od danas do sutra i mislimo da zapravo ne postoji ništa za što se isplati gorljivo zauzimati, gaseći unutarnji nemir traženja novih putova na svojem putovanju.
5.4.2019.

Apostolski pohod Maroku

Crkva u Maroku vrlo predano radi na iskazivanju blizine migrantima. Meni se ne sviđa riječ migranti; više mi se sviđa reći osobe koje su emigrirale. Znate li zašto? Zato što je migrant pridjev, a izraz osoba je imenica. Upali smo u pridjevsku kulturu: koristimo mnoge pridjeve i često zaboravljamo imenice, to jest bît. Pridjev mora uvijek biti povezan s imenicom, s osobom; dakle osoba koja je emigrirala. Tako postoji poštivanje i ne upadamo u tu pridjevsku kulturu koja je previše neodređena, previše nejasna. Crkva u Maroku, rekao sam, vrlo je predana u iskazivanju blizine osobama koje su migrirale te sam htio zahvaliti i ohrabriti one koji se velikodušno troše u njihovoj službi ispunjavajući Kristovu riječ: „Bijah stranac i primiste me“ (Mt 25, 35).
3.4.2019.

Kruh naš svagdanji daj nam danas

Kolike majke i očevi, i dan-danas, idu spavati mučeni brigom što sutra neće imati dosta kruha za svoju djecu! Zamislimo da se ovu molitvu moli ne u sigurnosti udobnog stana, nego u oskudnosti doma gdje se ljudi snalaze kako znaju i umiju, gdje nema nužnog za život. Isusove riječi poprimaju novu snagu. Kršćanska molitva počinje na ovoj razini. To nije vježba za askete; ona polazi od stvarnosti, od srca i tijela ljudi koji žive u potrebi ili koji dijele stanje onih koji nemaju nužno za život. Čak ni oni koji su se vinuli u najveće visine kršćanske mistike ne mogu zanemariti jednostavnost ove molbe. „Oče, daj da mi i svi ljudi imaju potreban kruh“. I pod „kruhom“ se također misli na vodu, lijekove, dom, posao… Tražiti nužno za život. Kruh za koji kršćanin moli u molitvi nije „moj“, nego „naš“ kruh. Tako želi Isus. On nas uči tražiti ga ne samo za sebe same, nego za čitavo bratstvo svijeta. Ako se ne moli na taj način, Očenaš prestaje biti kršćanska molitva. Ako je Bog naš Otac, kako mu možemo doći pred oči a da se ne držimo za ruke? Svi mi. I ako kruh koji nam On daje krademo jedni od drugih kako se možemo nazivati njegovom djecom? Ova molitva sadrži stav empatije, stav solidarnosti.
27.3.2019.

Spremno odgovoriti na Božje milosrđe

Ta prispodoba o vinogradaru očituje Božje milosrđe koje nam daje vremena za obraćenje. Svi se mi trebamo obratiti i napredovati, a Božja nam strpljivost i milosrđe pomaže u tome. Unatoč neplodnosti koja ponekad obilježava naš život, Bog ima strpljenja te nam na putu dobra nudi mogućnost promjene i napredovanja. Međutim, odgoda koja je bila izmoljena i odobrena u očekivanju da stablo konačno donese plodove, također ukazuje na potrebu hitnosti obraćenja. Vinogradar kaže gospodaru: „Ostavi je još ove godine“ (Lk 13, 8). Mogućnost obraćenja nije neograničena, stoga je potrebno odmah je iskoristiti, inače bi mogla zauvijek biti izgubljena. U ovoj korizmi možemo razmišljati: što moram ja učiniti da bih se više približio Gospodinu, da bih se obratio i „odrezao“ stvari koje nisu dobre? „Ne, ne, čekat ću sljedeću korizmu“. Ali hoćeš li sljedeće korizme biti živ. Neka svaki od nas razmisli što mora učiniti pred tim Božjim milosrđem koje ga čeka i koje uvijek oprašta. Što moram učiniti? Možemo imati veliko povjerenje u Božje milosrđe, no ne smijemo ga zloupotrebljavati. Ne smijemo opravdavati duhovnu lijenost, nego povećati svoju zauzetost da spremno odgovorimo na to milosrđe iskrena srca.
24.3.2019.

Budi volja tvoja

Jeste li razmišljali o tome što znači da me Bog traži? Svatko od nas može reći: „Ali zar Bog baš mene traži?“ – „Da! Traži tebe! Tražite mene“: traži svakoga ponaosob. Kako je samo velik taj Bog! Koliko se ljubavi krije iza svega toga. Bog nije dvoznačan, ne krije se iza zagonetki, nije planirao budućnost svijeta na neodgonetljiv način. Ne, On je jasan. Ako to ne razumijemo, u opasnosti smo da ne razumijemo značenje trećeg izraza iz molitve Očenaš. Naime, Biblija je puna izrazâ koji nam pripovijedaju o Božjoj pozitivnoj volji prema svijetu. A u Katekizmu Katoličke Crkve nalazimo zbirku citata koji svjedoče o ovoj vjernoj i strpljivoj Božjoj volji (usp. brr. 2821-2827). I sveti Pavao u Prvoj poslanici Timoteju piše: „Bog… hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (2, 4). Ovo je, bez trunke sumnje, Božja volja: spasenje čovjeka, ljudi, svakoga od nas. Bog svojom ljubavlju kuca na vrata naših srdaca. Zašto? Da nas privuče; da nas privuče k Sebi i nosi nas naprijed na putu spasenja. Bog je blizu svakome od nas svojom ljubavlju, da nas uzme za ruku i vodi k spasenju. Koliko se samo ljubavi krije iza toga! Dakle, moleći „budi volja tvoja“ nismo pozvani da sluganski prigibamo glavu, kao da smo robovi. Ne! Bog želi da budemo slobodni; to je ljubav Onoga koji nas oslobađa.
20.3.2019.

Vječnom životu se prispijeva Isusovim putem

Patnja nije sadomazohizam: ona je nužan, ali prolazan prijelaz. Cilj na koji smo pozvani jednako je blistav kao i preobraženo Kristovo lice: u Njemu je spasenje, blaženstvo, svjetlost, beskrajna Božja ljubav. Pokazujući tako svoju slavu, Isus nas uvjerava da križ, kušnje, teškoće s kojima se hrvamo imaju svoj konačni ishod i svoje uzdignuće u Uskrsu. Stoga u ovoj korizmi i mi uziđimo na goru s Isusom! Ali kako? Molitvom. Uspnimo se na goru molitvom: tihom molitvom, molitvom srca, molitvom koja uvijek traži Gospodina. Ostanimo nekoliko trenutaka u sabranosti, svaki dan malo, upravimo svoj nutarnji pogled na njegovo lice i dopustimo da nas njegovo svjetlo prožme i zrači u našem životu.
17.3.2019.

Učimo od Isusa kako se valja suočavati s napastima

Suočavajući se osobno s tim napastima, Isus tri puta pobjeđuje napast kako bi potpuno prionuo uz Očev naum. Pokazao nam je sredstva i načine za to: duhovni život, vjera u Boga i sigurnost Njegove ljubavi, sigurnost da nas Bog ljubi, koji je Otac, i s tom sigurnošću pobijedit ćemo svaku napast. Ima nešto na što vam želim skrenuti pozornost, nešto zanimljivo. Odgovarajući napasniku Isus ne ulazi u dijalog s njim, nego mu odgovara samo Božjom riječi. To nas uči da se s đavlom ne dijalogizira, ne smije se voditi dijalog, nego mu treba samo odgovoriti Božjom riječi. Iskoristimo, stoga, korizmu kao povlašteno vrijeme da se pročistimo i iskusimo utješnu Božju prisutnost u našemu životu. Neka nas majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, primjera vjernosti Bogu, podupire na našem putu, pomažući nam da uvijek odbacujemo zlo i prihvaćamo dobro.
10.3.2019.

„Dođi kraljevstvo tvoje“

Ponekad se pitamo: zašto se ovo Kraljevstvo ostvaruje tako sporo? Isus voli govoriti o svojoj pobjedi jezikom prispodoba. Na primjer, on kaže da je Božje kraljevstvo poput polja na kojem zajedno rastu dobra pšenica i korov: najgora bi pogreška bila da se želi intervenirati odmah iskorjenjujući iz svijeta one koji nam se čine štetnim korovom. Bog nije kao mi, Bog ima strpljenja. Kraljevstvo se ne uspostavlja nasiljem u svijetu: njegov način širenja je krotkost (usp. Mt 13, 24-30). Kraljevstvo Božje je zasigurno velika sila, najveća koja postoji, ali ne prema kriterijima svijeta; zato izgleda da nikada nema apsolutnu većinu. To je kao kvasac umiješan u brašnu: naizgled nestaje, ali upravo zahvaljujući njemu tijesto se diže (usp. Mt 13, 33). Ili kao zrno gorušice, tako maleno, gotovo nevidljivo, ali u sebi nosi eksplozivnu snagu prirode, i jednom kad uzraste postaje najveće od sve povrća u vrtu (usp. Mt 13, 31-32).
6.3.2019.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr