Riječ Svetog Oca

Ulica - mjesto radosnog navještaja evanđelja

Prije zore sljedećega dana, on potajno izlazi kroz gradska vrata i povlači se na osamljeno mjesto kako bi molio. Isus moli. Na taj način odbija od sebe i od svoga poslanja svaki trijumfalizam koji iskrivljava značenje i njegovih čuda i njegove karizmatske moći. Čuda su „znakovi" koji pozivaju na odgovor vjere; znakovi koje uvijek prate riječi koje ih rasvjetljuju; zajedno, znakovi i riječi, potiču vjeru i obraćenje snagom Kristove božanske milosti. Zaključak današnjega odlomka (rr. 35-39) naznačuje da Isusov navještaj kraljevstva Božjega nalazi svoje pravo mjesto na ulici. Učenicima koji ga traže kako bi ga odveli u grad – učenici su naime pošli naći Isusa na mjestu njegove molitve i potom ga odvesti natrag u grad – što im Isus odgovara? „Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam!" (r. 38). To je bio hod Sina Božjega i to je hod njegovih učenika. To će morati biti hod svakoga kršćanina. Ulica, kao mjesto radosnog navještaja evanđelja, stavlja poslanje Crkve pod znak „hodanja", pod znak puta, pod znak „pokreta", a nikad pod znak statičnosti.
4.2.2018.

"Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira

Stalno trovanje lažima završava potamnjivanjem našeg unutarnjeg života. Dostojevski je mudro primijetio: "Onaj, koji sam sebi laže i sluša vlastitu laž svoju, dotjerat će dotle da neće više poznati nikakve istine ni u sebi, ni oko sebe, nego će, dosljedno, prestati poštovati i sebe i druge. A ne štujući nikoga, prestajete ljubiti, a da bi se bez ljubavi zabavio i razonodio, odaje se strastima i grubim slastima, te postaje prava životinja u svojim porocima, a sve zato, jer neprestano laže i drugima i samom sebi" (Braća Karamazov, II, 2). Kako se dakle obraniti? Najradikalniji protulijek za "virus laži" je čišćenje istinom. U kršćanskom shvaćanju, istina nije samo pojmovna stvarnost koja se tiče suda o stvarima, koje se definira kao istinite ili lažne. Istina nije samo iznošenje na vidjelo stvari koje su skrivene, "otkrivajući stvarnost", na što upućuje drevni grčki pojam aletheia (koji dolazi od a-lethès, "neskriven"). Istina ima veze sa čitavim našim životom. U Bibliji uključuje značenja kao što su podrška, postojanost i povjerenje, kako što se vidi iz korijena 'aman, od kojeg dolazi također naš liturgijski izraz Amen. Istina je nešto na što se možeš osloniti da ne padneš. U ovom relacijskom smislu, jedini uistinu pouzdan i vrijedan povjerenja – onaj na koga možemo računati – odnosno "istiniti", je živi Bog. Isus kaže: "Ja sam… Istina" (Iv 14, 6). Čovjek, dakle, otkriva istinu i iznova otkriva istinu kada je doživljava u sebi samom kao vjernost i pouzdanost Onoga koji ga ljubi. Jedino to može osloboditi čovjeka: "Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32).
2.2.2018.

Misa – liturgija riječi

Znamo da je riječ Gospodnja nezaobilazna pomoć da se ne izgubimo, kao što to dobro zna psalmista koji se, obraćajući se Gospodinu, priznaje: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi" (Ps 119, 105). Kako da se nosimo s našim zemaljskim hodočašćem, njegovim naporima i njegovim kušnjama, ako se redovito ne hranimo i prosvjetljujemo Božjom riječju koja odjekuje u liturgiji? Svakako nije dovoljno slušati ušima, a ne primiti sjeme Božje riječi u srce, dopuštajući mu da donese plod. Sjetimo se prispodobe o sijaču i različitim ishodima već prema različitim vrstama tla (usp. Mk 4, 14-20). Djelovanje Duha, koji čini odgovor plodonosnim, treba srca koja se dopuštaju obrađivati i njegovati, tako da ono što se sluša na misi prijeđe u svakodnevni život, prema opomeni apostola Jakova: „Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe" (Jak 1, 22). Božja si riječ probija put u nama. Slušamo je svojim ušima i prelazi u srce; ne ostaje u ušima, ona mora ići u srce; i sa srca prolazi u ruke, na dobra djela. Ovo je put koji čini Božja riječ: od ušiju do srca i ruku. Naučimo te stvari. Hvala vam!
31.1.2018.

Isus je naš učitelj, moćan na riječi i djelu

Istodobno, Isus se pokazuje moćnim i na djelima. U sinagogi u Kafarnaumu zatekao se čovjek opsjednut nečistim duhom, koji se očituje izvikujući ove riječi: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" (r. 24). Đavao je u pravu, Isus je došao uništiti đavla, uništiti đavla, pobijediti ga! Taj nečisti duh poznaje Isusovu moć i proglašava također njegovu svetost. Isus se izderao na njega riječima: „Umukni i iziđi iz njega!" (r. 25). Tih nekoliko Isusovih riječi bilo je dovoljno da pobijedi Sotonu, koji izađe iz tog čovjeka: „nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega", kaže se u Evanđelju (r. 26). To ostavlja snažan dojam na prisutne; sve je obuzeo strah te se zapitkivahu: „Što li je ovo? […] i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se" (r. 27). Isusova moć potvrđuje snagu njegova nauka. Ne samo da govori, već i djeluje. Tako očituje Božji naum riječima i snagom djela. U Evanđelju, naime, vidimo da Isus u svojem ovozemaljskom poslanju objavljuje Božju ljubav, bilo propovijedanjem bilo nebrojenim gestama pažnje i pomoći bolesnima, potrebitima, djeci i grešnicima.
Isus je naš učitelj, moćan na riječi i djelu. Isus nam prenosi cjelokupno svjetlo koje osvjetljava, katkad mračne, staze našeg života. Priopćuje nam također potrebnu snagu kako bismo nadvladali teškoće, kušnje i napasti. Pomislimo samo koliko je velika milost za nas to da poznajemo tako moćnog i tako dobrog Boga! On je učitelj i prijatelj koji nam pokazuje put i brine se za nas, osobito kad smo u potrebi.
28.1.2018.

Apostolski pohod Čileu i Peruu

Susreti s mladima i na Katoličkom sveučilištu u Čileu odgovorili su na ključni izazov pružanja velikog smisla životu novih naraštaja. Mladima sam ostavio programske riječi svetog Alberta Hurtada: „Što bi Krist učinio na mom mjestu?" Na Sveučilištu sam predložio model cjelovite formacije, koji pretače katolički identitet u sposobnost sudjelovanja u izgrađivanju ujedinjenih i pluralnih društava, gdje se sukobe ne prikriva, već se njima upravlja dijalogom. Uvijek ima sukoba: pa i kod kuće; uvijek ih ima. Ali loše rješavanje sukoba još je gore. Ne smijemo sakrivati sukobe pod krevet: na sukobe koji se javljaju treba odgovoriti i rješavati ih dijalogom. Sjetite se malih sukoba koje zasigurno imate u svome domu: ne smijete ih sakrivati, već se s njima suočiti. Nađite malo vremena da razgovarate o tome: sukob se rješava tako, dijalogom.
24.1.2018.

Peru je zemlja „puna svetosti"

Dragi prijatelji, Gospodin vas gleda s nadom, nikada se ne da obeshrabriti zbog nas. Možda se nama dogodi da se obeshrabrimo zbog nekog prijatelja, prijateljice, jer smo mislili da je dobar, da je dobra a onda smo naprotiv vidjeli da nije bio tako dobar, da nije bila tako dobra i obeshrabrimo se i ne družimo se više s njim ili s njom. Isus se nikada ne obeshrabri, nikada: „Oče, kad biste vi samo znali za stvari koje činim…, jedno govorim a drugo činim, moj život nije posve čist…". Ali, usprkos svemu, Isus nije obeshrabren vama. A sada se zadržimo kratko u šutnji. Svi te u svoje srce da vidite kakav je vaš život. Pogledaj u svoje srce i vidjet ćeš da postoje trenuci s dobrim stvarima i postoje trenuci sa stvarima koji nisu tako dobre. Usprkos tome Isus nije obeshrabren zbog vas. I u svome srcu mu reci: „Hvala ti Isuse, hvala ti jer si me došao pratiti još dok sam bio u ružnoj situaciji. Hvala ti, Isuse". Recimo to svi zajedno: Hvala ti, Isuse. [ponavljaju: „Hvala ti, Isuse"]. Znam da svi volimo vidjeti digitalno poboljšane fotografije, ali to vrijedi samo za slike; ne možemo „fotošopirati" druge, svijet ili sebe. Filtriranje boja i visoka razlučivost funkcioniraju dobro samo u videozapisu; nikada ih ne možemo primijeniti na naše prijatelje. Postoje slike koje su vrlo lijepe, ali su potpuno lažne. Dopustite mi da vam kažem da se srce ne može „fotošopirati", jer tu treba pronaći autentičnu ljubav i istinsku sreću i tu se pokazuje tko ste: kakvo vam je srce?
21.1.2018.

Tražiti, susresti, slijediti Isusa

Nije dovoljno stvoriti sliku Boga koja je utemeljena na čuvenju; potrebno je krenuti u potragu za božanskim Učiteljem i otkriti gdje stanuje. Pitanje koje su dvojica učenika postavila Isusu: „Gdje stanuješ?" (r. 38), posjeduje snažan duhovni smisao: očituje želju da se sazna gdje stanuje Učitelj kako bi se moglo biti s Njim. Život vjere se sastoji u žarkoj želji da budemo s Gospodinom i, prema tome, u stalnoj potrazi za mjestom gdje On stanuje. To znači da smo pozvani nadvladati uobičajenu i očitu religioznost, oživljavajući susret s Isusom u molitvi, razmatranju Riječi Božje i učestalim primanjem sakramenata kako bismo bili s Njim i donosili plod zahvaljujući Njemu, Njegovoj pomoći, Njegovoj milosti. Tražiti Isusa, susresti Isusa, slijediti Isusa: to je put. Tražiti Isusa, susresti Isusa, slijediti Isusa. Neka nas Blažena Djevica Marija podupire u toj odluci da slijedimo Isusa, da bismo išli i bili tamo gdje On prebiva, kako bismo slušali Riječ života, da bismo se držali Onoga koji oduzima grijeh svijeta, kako bismo u Njemu pronašli nadu i duhovni poticaj.
14.1.2018.

Misa – Slava i zborna molitva

Šutnja se ne svodi na odsutnost riječi, već na to da se oraspoložimo osluškivati druge glasove: glas našeg srca i, nadasve, glas Duha Svetoga. U liturgiji narav svete šutnje ovisi o trenutku u kojemu u pojedinome slavlju dolazi: „Svaki pojedini vjernik sabire se u pokajničkome činu i nakon poziva na molitvu; kad završi čitanje ili homilija, kratko razmatra o onome što je čuo, a poslije pričesti hvali i moli Boga u svome srcu" (ibid., 45). Dakle, prije početne molitve, šutnja nam pomaže da se saberemo i razmišljamo o tome zašto smo tamo. Otud važnost osluškivanja svoje nutrine kako bi se otvorili Gospodinu. Možda su iza nas dani napora, radosti ili žalosti i želimo to reći Gospodinu, zamoliti ga za pomoć, moliti ga da nam bude blizu; imamo članove obitelji i prijatelje koji su bolesni ili koji prolaze kroz teške kušnje; želimo povjeriti Bogu sudbinu Crkve i svijeta. I tome služi kratka šutnja prije nego svećenik, sabirući nakane svakog pojedinog vjernika, glasno upravlja Bogu, uime sviju, zajedničku molitvu kojom se zaključuju uvodni obredi, vršeći upravo „kolektu" pojedinih nakana. Živo preporučujem svećenicima da obdržavaju ovaj trenutak šutnje i ne žure se: „pomolimo se" i neka vlada šutnja. Stavljam to na srce svećenicima. Bez te šutnje izlažemo se opasnosti da zanemarimo sabranost duše.
10.1.2018.

Isusovo krštenje na rijeci Jordanu

Blagdan krštenja Isusova poziva svakog kršćanina da se sjeti svoga krštenja. Ne mogu vas pitati pamtite li dan krštenja, jer ste većina bili djeca kao i ja; krštenje smo primili još kao djeca. Ali ću vam postaviti drugo pitanje: znate li datum svoga krštenja? Znate li na koji ste dan kršteni? Neka svaki od vas o tome razmisli. A ako ne znate datum ili ste ga zaboravili, kad se vratite kući, pitajte majku, baku, strica, strinu, djeda, kuma, kumu: koji je datum? I taj datum uvijek moramo imati u sjećanju, jer je to datum koji se slavi, to je datum našeg početnog posvećenja, datum na koji nam je Otac dao Duha Svetoga koji nas podupire na našemu putu, to je datum velikog oproštenja. Ne zaboravite: koji je datum moga krštenja?
7.1.2018.

Tri stava prema Isusu: traženje, ravnodušnost i strah

Samoljublje može dovesti do toga da se Isusov dolazak u vlastiti život može smatrati prijetnjom. Tada se nastoji zatrti ili ušutkati Isusovu poruku. Kada se u životu slijede ljudske ambicije, lagodnije perspektive, sklonosti zla, Isusa se doživljava kao zapreku.
S druge strane, uvijek je prisutna i kušnja ravnodušnosti. Iako znamo da je Isus Spasitelj – naš, sviju nas –, radije živimo kao da on to nije. Umjesto da se ponašamo u skladu s vlastitom kršćanskom vjerom, držimo se načela svijeta koja vode do toga da udovoljavamo sklonostima prema oholosti, prema žeđi za moći i bogatstvima.
6.1.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr