Riječ Svetog Oca

Teškoće i kušnje dio su evangelizacijskog djela

Učenik je pozvan suobličiti vlastiti život Kristu, kojeg su ljudi progonili i koji je upoznao odbačenost, napuštenost i smrt na križu. Ne postoji kršćansko poslanje u znaku spokoja! Teškoće i kušnje su dio evangelizacijskog djela, a mi smo pozvani pronalaziti u njima priliku da potvrdimo vjerodostojnost svoje vjere i svojeg odnosa s Isusom. Moramo te teškoće promatrati kao mogućnost da budemo bolji misionari i da rastemo u povjerenju u Boga, Oca našega, koji ne napušta svoju djecu u vrijeme oluje. U teškoćama kršćanskog svjedočenja u svijetu, mi nikada nismo zaboravljeni, nego nam Otac uvijek brižno i spremno priskače u pomoć. To je razlog zbog kojeg Isus tri puta u današnjem Evanđelju umiruje svoje učenike riječima: "Ne bojte se!"
25.6.2017.

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih

U srcu mnogih konkretnih inicijativa koje će se moći provoditi na taj Dan treba uvijek biti molitva. Ne zaboravimo da je Oče naš molitva siromašnih. Naše traženje kruha, naime, izražava naše povjerenje u Boga za naše osnovne potrebe u životu. Sve što nas je Isus učio u toj molitvi izražava i objedinjuje vapaj svih onih koji pate zbog nesigurnosti života i manjka onoga što im je potrebno. Kada su učenici zamolili Isusa da ih nauči moliti, odgovorio je riječima siromašnih koji se obraćaju jednom Ocu u kojem se svi prepoznaju kao braća i sestre. Oče naš je molitva koja se izražava množini: kruh za koji molimo je „naš", a to podrazumijeva dijeljenje, sudjelovanje i zajedničku odgovornost. U toj molitvi svi prepoznajemo potrebu za prevladavanjem svakog oblika sebičnosti, kako bismo ušli u radost uzajamnog prihvaćanja.
24.6.2017.

Sveci – svjedoci i suputnici nade (usp. Heb 11, 40-12, 2a)

Neka Gospodin dadne svima nama nadu svetosti. Ali netko bi me od vas mogao pitati: „Oče, može li se biti svet u svakodnevnom životu?" Da, da, može. „Ali znači li to da moramo moliti po cijeli dan?" Ne, to znači da moraš obavljati svoje dužnosti kroz dan: moliti, ići na posao, brinuti se o djeci. Ali sve to treba činiti srcem koje je otvoreno Bogu, tako da rad, također u bolesti i trpljenju, pa i u nevoljama, bude otvoren Bogu. I tako se može postati svetim. Neka nam Gospodin dadne nadu svetosti. Ne mislimo da je to teško, da je lakše biti zlotvor no svet! Ne. Moguće je postati svet jer nam Gospodin pomaže; On nam pomaže. To je veliki dar koji svaki od nas može dati svijetu. Neka nam Gospodin udijeli milost da tako duboko vjerujemo u njega da postanemo slika Krista za ovaj svijet. Našoj su povijesti potrebni „mistici": ljudi koji odbijaju svaki oblik prevlasti, koji teže ljubavi i bratstvu. Trebaju nam muškarci i žene koji u svojem životu prihvaćaju također dio trpljenja, jer preuzimaju na sebe napor drugih ljudi. Bez takvih muškaraca i žena svijet ne bi imao nade. Zato vam želim – a želim to i sebi – da nam Gospodin dadne nadu svetosti.

21.6.2017.

Svi smo dionici jednoga kruha

Hraniti se Isusom Euharistijskim znači također prepustiti se s povjerenjem Njemu i pustiti da nas On vodi. Riječ je o tome da prihvatimo Isusa na mjesto vlastitoga „ja". Na taj način besplatna ljubav koju primamo od Isusa na euharistijskoj pričesti, po Duhu Svetom, jača ljubav prema Bogu i braći sestrama koje susrećemo u svom svakodnevnom životu. Nahranjeni Kristovim tijelom mi postajemo sve više i na sve konkretniji način Kristovo mistično Tijelo. Na to nas podsjeća apostol Pavao: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha" (1 Kor 10, 16-17). 
18.6.2017.

Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2017.

Misija Crkve oživljuje duhovnost stalnog izlaska. Pred nas se postavlja izazov „izići iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja" (Evangelii gaudium, 20). Misija Crkve nas potiče na trajno hodočašće po različitim bespućima života, kroz različita iskustva gladi i žeđi za istinom i pravednošću. Misija Crkve nadahnjuje iskustvo stalnog progonstva, kako bismo, u svojoj žeđi za beskonačnošću, postali svjesni da smo prognanici koji putuju prema svojoj konačnoj domovini, smještenoj između „već" i „još ne" Kraljevstva nebeskog. Misija podsjeća Crkvu da ona nije svrha samoj sebi, već ponizno sredstvo i posredovanje Kraljevstva. Crkva koja je autoreferencijalna i zadovoljava se zemaljskim uspjehom, nije Kristova Crkva, njegovo raspeto i slavno Tijelo. Zato bismo trebali više voljeti „Crkvu koja je doživjela nezgodu, koja je ranjena i prljava zato što je izišla na ulice, nego Crkvu koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti" (isto, 49).
15.6.2017.

„Ljubljeni sinovi, sigurnost nade“ (usp. Lk 15, 20-24a)

Tko od nas ljubi na taj način ako ne otac ili majka? Majka nastavlja voljeti svoje dijete i kad je to dijete u zatvoru. Sjećam se tolikih majki koje su stajale u redu pred zatvorom, u mojoj prethodnoj biskupiji. I nisu se sramile. Dijete im je bilo u zatvoru, ali to je bilo njihovo dijete. I podnosile su tolika poniženja prilikom pretraživanja prije ulaska u zatvor, ali: „To je moje dijete!" „Ali, gospođo, vaš sin je delinkvent!" – „To je moje dijete!" Jedino ta ljubav oca i majke nam daje shvatiti kakva je Božja ljubav. Majka koja ne traži da se ne ispuni ljudska pravda jer svaka pogreška zahtijeva iskupljenje, no majka ne prestaje nikada trpjeti za svoje dijete. Voli ga i kad je grešnik. Bog isto to čini s nama: mi smo njegova ljubljena djeca! No može li biti da ima djece koju Bog ne ljubi? Ne. Svi smo djeca koju Bog ljubi.
14.6.2017.

Kršćanska zajednica može postati odrazom zajedništva Presvetoga Trojstva

Draga braćo i sestre, dobar dan! Svetopisamska čitanja ove nedjelje, na svetkovinu Presvetoga Trojstva, nam pomažu ući u otajstvo Božjeg identiteta. U drugom čitanju
11.6.2017.

„Očinstvo Boga izvora naše nade“ (usp. Lk 11, 1-4)

Draga braćo i sestre, nismo nikada sami. Možemo biti daleko, neprijateljski nastrojeni, možemo se čak izjašnjavati kao osobe „bez Boga", ali evanđelje Isusa Krista nam otkriva da Bog ne može bez nas: on neće biti Bog „bez čovjeka"; on je taj koji ne može biti bez nas, a to je veliki misterij! Bog ne može biti Bog bez čovjeka: veliki je to misterij! I ta sigurnost je izvor naše nade, koju nalazimo sačuvanu u svim zazivima molitve Očenaš. Kada trebamo pomoć, Isus nam ne kaže da se predamo rezignaciji i zatvaramo u sebe same, već da se obratimo Ocu i od njega zatražimo s povjerenjem što nam je potrebno. Sve naše potrebe, od onih najočitijih i svakodnevnih, poput hrane, zdravlja, posla, sve do potrebe da nam se oprosti i da imamo oslonac u napastima, nisu zrcalo naše samoće: postoji naprotiv Otac koji nas uvijek gleda s ljubavlju i koji nas zasigurno neće napustiti.
7.6.2017.

Neka Duh Sveti podari mir cijelom svijetu, neka izliječi ljage rata i terorizma

Neka Duh Sveti podupre misijsko djelovanje Crkve po cijelom svijetu i dadne snagu svim misionarima i misionarkama evanđelja. Neka Duh Sveti podari mir cijelom svijetu, neka izliječi ljage rata i terorizma, koji je i protekle noći, u Londonu, pogodio nevine civile: molimo za žrtve i članove njihovih obitelji.
4.6.2017.

"Duh Sveti nam daje obilovati u nadi" (usp. Rim 15, 13-14)

Izraz "Bog nade" ne znači samo da je Bog ono čemu se nadamo, to jest Onaj kojem se nadamo da ćemo prispjeti jednoga dana u vječnome životu; to znači također da je Bog Onaj koji nam već sada daje nadati se, štoviše daje nam da budemo "u nadi… radosni" (Rim 12, 12): to znači da smo sada radosni u nadi, a ne samo da se nadamo da ćemo biti radosni. To je radost nadanja koju imamo već sada a ne nadanje da ćemo imati radost. Narodna poslovica kaže da "dok živimo ima nade", ali vrijedi i obratno: dok ima nade ima i života. Ljudima je potrebna nada da bi mogli živjeti i zbog toga im je potreban i Duh Sveti da bi se nadali.
31.5.2017.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr