Riječ Svetog Oca

Napustiti stranputice sebičnosti i krenuti putovima bratstva i sebedarja

Pastir dobri – Isus – je pažljiv prema svakome od nas, traži nas i ljubi nas, upravlja nam svoju riječ, poznaje u dubini naša srca, naše želje i nade, kao i naše neuspjehe i razočaranja. Prihvaća nas i ljubi nas takve kakvi jesmo, s našim dobrim stranama i našim manama. Za svakoga od nas on „daje život vječni“: pruža nam, to jest, mogućnost živjeti punim životom, kojem nema kraja. Čuva nas, k tome, i vodi nas s ljubavlju, pomažući nam proći neprohodne putove i katkad opasne staze koji se javljaju na životnom putu.

Glagolima i gestama koje opisuju način na koji se Isus, Dobri Pastir, odnosi s nama, odgovaraju glagoli koji se odnose na ovce, to jest nas: „slušaju glas moj“, „idu za mnom“. To su radnje koje pokazuju kako moramo odgovoriti na nježne i brižne Gospodinove postupke. Slušanje i prepoznavanje njegova glasa implicira prisnost s Njim, koja jača u molitvi, u susretu srca sa srcem s božanskim Učiteljem i Pastirom naših duša. Ta prisnost s Isusom, ta otvorenost, razgovarati s Isusom, jača u nama želju da ga slijedimo, izlazeći iz labirinta pogrešnih putova, napuštajući sebična ponašanja, kako bismo, po uzoru na Njega, krenuli na nove putove bratstva i sebedarja.

Ne zaboravimo da je Isus jedini Pastir koji nam govori, poznaje nas, daje nam vječni život i čuva nas. Mi smo jedno stado i moramo se samo truditi slušati njegov glas, dok On s ljubavlju proniče iskrenost naših srdaca. I iz te stalne prisnosti s našim Pastirom, iz tog razgovora s Njim, rađa se radost da ga slijedimo puštajući da nas vodi k punini vječnog života.
12.5.2019.

Apostolski pohod Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji

U Bugarskoj me je vodila živa uspomena na sv. Ivana XXIII. koji je u tu zemlju poslan 1925. godine kao vizitator a zatim kao apostolski delegat. Potaknut njegovim primjerom dobrohotnosti i pastirske ljubavi susreo sam tamošnji puk, pozvan da djeluju kao most između Središnje, Istočne i Južne Europe; geslom „Pacem in terris“ pozvao sam sve da kroče putem bratstva; i na tome putu me posebno obradovao korak naprijed učinjen susretom s patrijarhom Bugarske pravoslavne Crkve Neofitom i članovima Svetog sinoda. Kao kršćani, naš poziv i poslanje je biti znak i oruđe jedinstva. I mi to možemo biti, uz pomoć Duha Svetoga, stavljajući ono što nas ujedinjuje ispred onoga što nas je dijelilo ili nas još uvijek dijeli.
8.5.2019.

Papa u molitvi Kraljice neba: Neka Bugarska bude zemlja susreta

Ta vjera u uskrslog Krista proglašena je dvije tisuće godina u svakom kutku zemlje, kroz velikodušno poslanje tolikih vjernika, koji su pozvani dati sve za evanđeosko naviještanje, ne zadržavajući ništa za sebe. U povijesti Crkve, i ovdje u Bugarskoj, postojali su pastiri koji su se istaknuli svetošću života. Među njima volim podsjetiti na mog predšasnika, kojeg vi nazivate „bugarskim svecem“, svetog Ivana XXIII., svetog pastira, čije je sjećanje posebno živo u ovoj zemlji, gdje je živio od 1925. do 1934. godine. Ovdje je naučio cijeniti tradiciju Istočne Crkve, uspostavljajući odnose prijateljstva s drugim vjeroispovijestima. Njegovo diplomatsko i pastoralno iskustvo u Bugarskoj ostavilo je tako snažan trag na njegovu pastirskom srcu da je favorizirao perspektivu ekumenskog dijaloga u Crkvi, koja je doživjela značajan poticaj na Drugom vatikanskom koncilu, kojeg je sazvao upravo papa Roncalli. U određenom smislu, moramo zahvaliti ovoj zemlji za mudru i nadahnjujuću intuiciju „dobrog pape“.
5.5.2019.

Otac ne postavlja djeci zamke

No, ni u najvećoj kušnji Bog nas ne ostavlja same. Kad se Isus povlači moliti u Getsemani, njegovo je srce preplavljeno neizrecivom tjeskobom – tako kaže učenicima – te proživljava samoću i napuštenost. Sam je, s odgovornošću za sve grijehe svijeta na leđima; sam, s neizrecivom tjeskobom. Kušnja je tako razorna da se događa nešto neočekivano. Isus nikada za sebe ne prosi ljubav, pa ipak one noći osjeća da mu je duša nasmrt žalosna te moli za blizinu svojih prijatelja: “Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” (Mt 26, 38). Kao što znamo, učenici, obamrli od straha, zaspali su. U času agonije, Bog traži od čovjeka da ga ne napušta, no čovjek spava. No, u času kad čovjek upoznaje svoju kušnju, Bog bdije. U najružnijim trenucima našega života, u trenucima najveće patnje, u najtjeskobnijim časovima, Bog s nama bdije, Bog se s nama bori, uvijek nam je blizu. Zašto? Zato što je Otac. Tako smo molitvu započeli riječima: “Oče naš”. On je Otac koji ne napušta svoju djecu. Ona noć Isusove patnje i borbe posljednji je pečat utjelovljenja: Bog silazi kako bi nas pronašao u našim ponorima i u patnjama koje prate našu povijest. To je utjeha u času kušnje: znati da ta dolina, otkako je Isus njome prošao, nije više pusta, nego je blagoslovljena prisutnošću Sina Božjega. On nas nikada neće ostaviti! Udalji stoga od nas, o Bože, čas kušnje i napasti. No, kad nam dođe taj čas, Oče naš, pokaži nam da nismo sami. Ti si Otac. Pokaži nam da je Krist uzeo na sebe teret i toga križa. Pokaži nam da nas Isus poziva da ga nosimo s njime, prepuštajući se s pouzdanjem tvojoj očinskoj ljubavi. Hvala!
1.5.2019.

Nagovor Svetog Oca uz molitvu Kraljice Neba

Dodirnuti Isusove rane, a to su mnogi problemi, progoni i bolesti tolikih ljudi koji trpe. Nemaš mira? Idi i pohodi nekoga tko je simbol Isusove rane. Dodirni Isusovu ranu. Iz tih rana izvire milosrđe. Zato je danas nedjelja milosrđa. Jedan je svetac govorio da je tijelo raspetoga Isusa poput škrinje milosrđa, koje kroz rane dopire do svih nas. Svima nam je potrebno milosrđe, to znamo. Približimo se milosrđu i dodirnimo njegove rane u našoj braći koja trpe. Isusove su rane blago: iz njih izlazi milosrđe. Budimo hrabri i dodirnimo Isusove rane. S tim ranama on stoji pred Ocem, pokazuje ih Ocu i kao da kaže: “Oče, ovo je cijena, ovim sam ranama platio za svoju braću”. Svojim ranama Isus nas zagovara pred Ocem. Daje nam milosrđe ako se približimo i zagovara nas. Ne zaboravi Isusovih rana!

Drugi dar koji Isus donosi učenicima jest radost. Evanđelista izvještava da se “učenici obradovaše vidjevši Gospodina” (r. 20). Postoji još jedan redak, u Lukinoj inačici, koji kaže da od radosti nisu mogli povjerovati. I nama, kad se možda dogodi nešto nevjerojatno lijepo, dođe da kažemo: “Ne mogu vjerovati, to nije istina!” Tako i učenici, nisu mogli vjerovati od radosti. To je radost koju nam Isus donosi. Ako si žalostan, ako nemaš mira, pogledaj u Isusa raspetoga, pogledaj u Isusa uskrsloga, gledaj u njegove rane i zadobit ćeš radost.
28.4.2019.

„Kako i mi otpuštamo dužnicima našim“

Ali Božja milost, tako izobilna, uvijek je zahtjevna. Oni koji su primili mnogo moraju naučiti toliko i davati i ne zadržavati samo za sebe ono što su primili. Oni koji su primili mnogo moraju naučiti davati mnogo. Nije slučajno da se u Matejevu Evanđelju, neposredno nakon što nam je darovan tekst Očenaša, među sedam korištenih izraza, ističe upravo bratsko opraštanje: „Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka“ (Mt 6, 14-15). Ovo je tako snažno! Nešto si mislim: imao sam prilike čuti kako ljudi kažu: „Nikad neću oprostiti toj osobi! Nikada neću oprostiti ono što su mi učinili!“ Ali ako ti ne oprostiš ni Bog neće tebi oprostiti. Zatvaraš vrata. Razmislimo o tome jesmo li u stanju oprostiti ili ne. Neki svećenik, kad sam bio u drugoj biskupiji, sav tjeskoban pripovijedao mi je kako je išao podijeliti sakramente umirućih starici koja je bila na umoru. Jadna gospođa nije mogla govoriti. I svećenik joj reče: „Gospođo, kajete li se za grijehe?“. Gospođa je rekla: „Da“; nije ih mogao ispovijedati, ali je odgovorila: „Da“. To je dovoljno. A zatim: „Opraštate li drugima?“ A gospođa, na samrtnoj postelji, rekla je: „Ne“. Svećenik je ostao uznemiren. Ako ti ne oprostiš ni Bog tebi neće oprostiti. Razmislimo, mi koji smo ovdje, opraštamo li i možemo li oprostiti. „Oče, ne mogu ja to, jer su mi ti ljudi toliko zla učinili.“ Ali ako ti to ne polazi za rukom, zamoli Gospodina da ti da snage da to učiniš: Gospodine, pomozi mi da oprostim. Ovdje nalazimo poveznicu između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Ljubav doziva ljubav, oprost doziva oprost. U istom Matejevom Evanđelju nalazimo vrlo intenzivnu prispodobu posvećenu bratskom opraštanju (usp. 18, 21-35). Poslušajmo je.
24.4.2019.

I mi smo pozvani Isusa osobno susresti i postati njegovi navjestitelji i svjedoci

Na ovaj Uskrsni ponedjeljak liturgija nas, s Matejevim Evanđeljem (usp. 28, 8-15), vraća na prazan Isusov grob. Dobro nam je u duhu se vratiti na prazan Isusov grob. Žene, pune straha i radosti, trče javiti učenicima da je grob prazan; i u tom trenutku pred njima se pojavljuje Isus. One „obujme mu noge i ničice mu se poklone“ (r. 9). Dotakle su ga: nije bio utvara, bio je Isus, živ, tijelom, bio je On. Isus razgoni strah iz njihovih srca i još više ih ohrabruje da navijeste braći što se dogodilo. Sva evanđelja naglašavaju ulogu žena, Marije Magdalene i drugih, kao prvih svjedoka uskrsnuća. Muškarci su se, u strahu, zatvorili u dvorani Posljednje večere. Petar i Ivan, obaviješteni od Magdalene, tek su nakratko izašli i na brzinu posjetili grob ustanovivši da je otvoren i prazan. Ali žene su prve susrele Uskrsloga i donijele navještaj da je On živ.
22.4.2019.

Krist živi!

Pred mnogim patnjama našeg vremena, neka nas Gospodin života ne nađe hladne i ravnodušne. Neka nas učini graditeljima mostova, a ne zidova. Neka Onaj koji nam daruje svoj mir učini da utihne buka oružja, bilo u područjima ratnog sukoba, bilo u našim gradovima, te potakne vođe narodâ da rade na okončanju utrke u naoružanju i zabrinjavajućeg širenja oružja, posebno u ekonomski naprednijim zemljama. Neka uskrsli Krist, koji je otvorio vrata groba, otvori naša srca potrebama onih koji trpe oskudicu, ranjivih, siromašnih, nezaposlenih, marginaliziranih i svih onih koji kucaju na naša vrata u potrazi za kruhom, utočištem i priznavanjem svoga dostojanstva. Draga braćo i sestre, Krist živi! On je nada i mladost za svakoga od nas i za čitav svijet. Dopustimo Mu da nas obnovi! Sretan Uskrs!
21.4.2019.

Molitva Ocu u kušnji

Braćo i sestre, neka ta Isusova molitva bude i naša: molimo Oca da ukloni velove s naših očiju kako bismo u ovim danima, gledajući Raspetoga, uzmogli prihvatiti da je Bog ljubav. Koliko puta ga zamišljamo kao gospodara, a ne kao Oca, koliko puta ga zamišljamo kao strogog sudca prije nego milosrdnog Spasitelja! Ali Bog na Uskrs poništava udaljenosti, pokazujući se u poniznosti ljubavi koja zahtijeva našu ljubav. Stoga mu dajemo slavu kad živimo sve što činimo s ljubavlju, kad sve činimo sa srcem, kao za Njega (usp. Kol 3, 17). Istinska slava je slava ljubavi, jer je jedina koja daje život svijetu. Naravno da je ta slava sušta suprotnost svjetovnoj slavi, koja se sastoji u tome da nam se netko divi, hvali nas, plješće nam: kad sam u središtu pozornosti. Božja slava, naprotiv, je paradoksalna: nema pljeska, nema publike. U središtu nisam ja, nego drugi: na Uskrs vidimo naime da Otac proslavlja Sina dok Sin proslavlja Oca. Nitko ne proslavlja samoga sebe. Možemo se zapitati danas: „Za koju slavu živim? Svoju ili Božju? Želim li samo primati od drugih ili također davati drugima?“.
17.4.2019.

Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji

Pozdravljam sve vas koji ste sudjelovali na ovome slavlju i one koji su nam se pridružili putem raznih sredstava društvene komunikacije. Ovaj se pozdrav proteže na sve mlade koji danas, okupljeni oko svojih biskupa, slave Dan mladih u svim biskupijama svijeta. Dragi mladi, pozivam vas da usvojite i živite u svakodnevnom životu smjernice iz nedavne apostolske pobudnice Christus vivit, koja je plod sinode u rad koje su bili uključeni također mnogi vaši vršnjaci. U tome tekstu svaki od vas može naći plodonosne poticaje za svoj život i put rasta u vjeri i služenju braći. Na ovu nedjelju odlučio sam svima vama okupljenima na Trgu sv. Petra darovati posebnu krunicu. Ove krunice od maslinovog drva izrađene su u Svetoj zemlji upravo za Svjetski susret mladih u Panami prošlog siječnja i za današnji dan. Ponavljam svoj poziv mladima i svima da mole krunicu za mir, osobito za mir u Svetoj zemlji i na Bliskom istoku.


14.4.2019.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr