Riječ Svetog Oca

Obitelj je blago koje treba čuvati i braniti

U Nazaretskoj obitelji čuđenje je bilo trajno prisutno, pa čak i u dramatičnom trenutku kao što je gubitak Isusa: to je sposobnost čuđenja nad postupnim očitovanjem Sina Božjega. To je isto čuđenje kojim su obuzeti pismoznanci u hramu zadivljeni „razumnošću i odgovorima njegovim“ (r. 47). Ali što je čuđenje, što znači čuditi se? Čuditi se i diviti se suprotno je od uzimanja svega zdravo za gotovo, suprotno je tumačenju stvarnosti koja nas okružuje i događaja povijesti isključivo prema našim kriterijima. A osoba koja to čini ne zna što je divljenje, što je čuđenje. Čuditi se znači otvoriti se drugima, shvatiti razloge koje su druge naveli da nešto učine: taj je stav važan za ozdravljenje narušenih odnosa među ljudima, a također je prijeko potreban za ozdravljenje otvorenih rana u obitelji. Kad se jave problemi u obiteljima, uzimamo zdravo za gotovo da smo mi u pravu i zatvaramo vrata drugima. Umjesto toga, moramo misliti: „Što je dobro kod te osobe?“ i divite se ovom „dobru“. I to pomaže jedinstvu obitelji. Ako imate problema u obitelji, sjetite se onog dobrog kod pojedinog člana obitelji s kojim imate problema i divite se tome. I to će pomoći ozdravljenju obiteljskih rana.
30.12.2018.

Logika opraštanja i milosrđa uvijek pobjeđuje i otvara obzore nade

Moramo uvijek biti otvoreni za oprost. Logika opraštanja i milosrđa uvijek pobjeđuje i otvara obzore nade. Ali oproštenje se njeguje molitvom, koja nam omogućuje da neprestano imamo pred očima Isusa. Stjepan je mogao oprostiti svojim ubojicama jer je, pun Duha Svetoga, upro pogled u nebo i otvorenim očima promatrao Boga (usp. Dj 7, 55). Molitva mu je davala snagu da može podnijeti mučeništvo. Moramo se ustrajno moliti Duhu Svetom da izlije na nas dar hrabrosti koji liječi naše strahove, slabosti, malenosti i proširi naše srca da opraštamo. Uvijek opraštati! Zazovimo zagovor Majke Božje i sv. Stjepana: neka nam njihova molitva pomogne da se uvijek uzdamo u Boga, osobito u teškim trenucima i neka nas podupre u odluci da budemo muškarci i žene sposobni opraštati.
26.12.2018.

Papa: Svi su ljudi braća u čovještvu

A lice Božje se očitovalo u konkretnom ljudskom licu. Nije se pojavio u anđelu, nego u čovjeku, rođenom u jednom vremenu i u jednome mjestu. I tako, svojim utjelovljenjem, Sin Božji nam pokazuje da je spasenje povezano s ljubavlju, prihvaćanjem, poštivanjem prema ovom našem siromašnom čovještvu koje svi zajedno dijelimo u velikoj različitosti etničkih skupina, jezika, kultura…, ali svi smo braća u čovještvu! Tada naše razlike nisu šteta ili opasnost, one su bogatstvo. Poput umjetnika koji želi izraditi mozaik: bolje je imati na raspolaganju dijelove od mnogo, a ne samo nekoliko boja! Iskustvo obitelji nas tome uči: kao braća i sestre različiti smo jedni od drugih i ne slažemo se uvijek, ali postoji neraskidiva veza koja nas povezuje i ljubav roditelja nam pomaže da se međusobno ljubimo. Isto vrijedi i za ljudsku obitelj, ali ovdje je Bog „roditelj“, temelj i snaga našeg bratstva. Neka nam ovaj Božić pomogne ponovno otkriti veze bratstva koje nas ujedinjuju kao ljudska bića i povezuju sve narode.
25.12.2018.

Susret s Bogom plod je vjere

Marija je blažena jer je povjerovala: susret s Bogom plod je vjere. Zaharija, koji je sumnjao i nije vjerovao, ostao je gluh i nijem zato da može rasti u vjeri tijekom te dugotrajne šutnje: bez vjere neizbježno ostajemo gluhi za utješni Božji glas; i ne možemo izreći riječi utjehe i nade za našu braću. Gledamo to svakodnevno: ljudi koji nemaju vjere ili koji imaju vrlo malu vjeru, kad trebaju prići osobi koja pati, upućuju joj prigodne riječi, ali ne uspijevaju prodrijeti do srca jer nemaju snagu potrebnu za to. Nemaju tu snagu jer nemaju vjere, a ako nema vjere nema ni riječi koje dolaze do srca drugih. Vjera se, pak, hrani u ljubavi.

23.12.2018.

Dobra politika je u službi mira

Šaljući svoje učenike u misiju, Isus im reče: »U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas« (Lk 10, 5-6). Donošenje mira je u središtu poslanja Kristovih učenika. Taj mir se nudi svim onim muškarcima i ženama koji gaje nadu u mir usred tragedija i nasilja koji obilježavaju ljudsku povijest [1]. “Kuća” o kojoj Isus govori je svaka obitelj, zajednica, zemlja i kontinent, u svojoj osobitosti i svojoj povijesti. To je prije svega svaka pojedina osoba, bez razlika ili diskriminacije. Ali to je i naš “zajednički dom”: svijet u koji nas je Bog postavio da u njemu živimo i koji smo pozvani brižno čuvati. Neka zato ovo bude moj pozdrav na početku nove godine: “Mir kući ovoj!” 
22.12.2018.

Božić – iznenađenja koja Bog voli

Ukratko, Božić donosi neočekivane promjene u životu. I ako mi želimo doživjeti Božić, moramo otvoriti srce i biti spremni na iznenađenja, to jest na nenadanu promjenu života. No, u noći Isusova rođenja stiže iznenađenje najveće od svih: Svevišnji je malo dijete. Božja Riječ je djetešce (tal. „infante“), što doslovno znači „onaj koji ne zna govoriti“. Božja riječ postaje „nesposobna govoriti“. Spasitelja ne dolaze pozdraviti vlasti toga vremena ili mjesta ili veleposlanici: ne, čine to jednostavni pastira koji, iznenađeni od anđelâ dok su noću radili, pohitaše bez oklijevanja. Tko bi to očekivao? Božić znači slaviti Božju novost, ili bolje, to znači slaviti novog i nepoznatog Boga, koji stubokom izokreće našu logiku i naša očekivanja. Zato božićevati znači prihvatiti na zemlji iznenađenja Neba. Ne može se živjeti „samo na zemlji“, kad je Nebo donijelo svoje novine u svijet. Kristovim rođenjem započinje novo doba, gdje se život ne planira, već se daruje; gdje čovjek više ne živi za sebe, prema vlastitim ukusima, već za Boga; i s Bogom, jer od Kristova rođenja naovamo Bog je Bog s nama.
19.12.2018.

Papa: Isusova prisutnost je izvor radosti

U zabačenom selu u Galileji, u srcu mlade žene nepoznate svijetu, Bog užiže iskru sreće za čitav svijet. I danas je isti taj navještaj upućen Crkvi, koja je pozvana prihvatiti evanđelje kako bi ono postalo opipljivo, konkretan život. Kaže Crkvi, svima nama: „Raduj se, mala kršćanska zajednice, siromašna i skromna, ali lijepa u mojim očima jer žarko želiš moje Kraljevstvo, gladna si i žedna pravde, strpljivo pleteš niti mira, ne trčiš za onima koji imaju trenutno moć u svojim rukama, već vjerno ostaješ uz siromašne. I tako se ne bojiš ničega već ti je u srcu radost“. Ako mi živimo ovako, u Gospodinovoj prisutnosti, u našem će srcu uvijek biti radost. Radost „visokog stupnja“, kad postoji i kad je potpuna, i ponizna radost svakoga dana, to jest mir. Mir je najmanja radost, ali je radost.
16.12.2018.

Zaufana molitva

... nitko od nas nije dužan prihvatiti teoriju koju su nekoć u prošlosti neki zastupali, to jest da je prosidbena molitva slab oblik vjere, dočim bi najautentičnija molitva bila čista hvala, ona koja traži Boga bez tereta svake prošnje. Ne, to nije istina. Prosidbena molitva je autentična, spontana, čin vjere u Boga koji je Otac, koji je dobar, koji je svemoćan. To je čin vjere u meni, koji sam mali, grešan, potrebit. I zato je molitva, u kojoj za nešto molimo, veoma uzvišena. Bog je Otac koji ima veliku samilost prema nama i želi da njegova djeca s njim razgovaraju bez straha, da ga izravno nazivaju „Oče“; ili mu u teškoćama govore: „Gospodine, što si mi to učinio?“. Zato mu sve možemo ispripovijedati, čak i stvari koje u našem životu ostaju naopake i neshvatljive. I obećao nam je da će biti s nama zauvijek, do posljednjih dana našega života na ovoj zemlji. Molimo se našem Ocu, počinjući tako, jednostavno: „Oče“ ili „tata“. On nas razumije i silno ljubi.
12.12.2018.

Putom obraćenja ići ususret Gospodinu

Nije lako pomiriti se s drugim. Uvijek mislimo: „tko će učiniti prvi korak?” Gospodin nam pomaže u ovome, ako imamo dobru volju. Obraćenje je, naime, potpuno ako dovede do toga da ponizno priznamo svoje pogreške, svoje nevjere i neispunjavanja svojih obaveza prema drugima. Vjernik je onaj koji svojom blizinom s bratom poput Ivana Krstitelja otvara putove u pustinji, to jest pokazuje perspektive nade čak i u onim „neprohodnim“ životnim okolnostima, obilježenim neuspjehom i porazom. Ne smijemo se predati pred negativnim situacijama zatvorenosti i odbacivanja; ne smijemo dopustiti da nas podjarmi duh svijeta, jer je središte našega života Isus i njegova riječ svjetla, ljubavi i pomirenja. To je on. Krstitelj je snažno, odlučno i strogo pozivao ljude svoga vremena na obraćenje. Ipak, znao je slušati, znao je činiti geste nježnosti, geste opraštanja prema mnoštvu muškaraca i žena koji su mu dolazili priznati svoje grijehe i primiti krst pokore.
9.12.2018.

„Evo me“ najveća je hvala koju možemo dati Bogu

„Evo me“ je ključna riječ života. Ona označava prijelaz iz jednog horizontalnog života, usredotočenog na sebe i na svoje potrebe, u vertikalni život koji se vinuo Bogu. Evo me znači biti na raspolaganju Gospodinu, to je lijek za sebičnost, to je protuotrov za nezadovoljan život kojem uvijek nešto nedostaje. Evo me lijek je protiv ostarjelosti uslijed grijeha, to je terapija koja pomaže da ostanemo mladi u svom srcu. Evo me znači vjerovati da Bog vrijedi više od mojega “ja”. To znači staviti sve na kocku zbog Gospodina, poučljivi njegovim iznenađenjima. Stoga, reći mu evo me najveća je hvala koju Mu možemo dati. Zašto ne započeti tako svoje dane, s “evo me, Gospodine”? Bilo bi lijepo svako jutro reći: “Evo me, Gospodine, neka se danas na meni ispuni tvoja volja“. To ćemo reći u molitvi Angelusa, ali možemo to ponoviti već sada, zajedno: „Evo me, Gospodine, neka se danas na meni ispuni tvoja volja!“.
8.12.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr