Riječ Svetog Oca

Misa – ispovijest vjere i sveopća molitva

Odgovor na Božju riječ prihvaćenu vjerom izražava se zatim u zajedničkoj molitvi, nazvanoj sveopća molitva, jer obuhvaća potrebe Crkve i svijeta (usp. OURM 69-71; Lekcionar, Prethodne napomene, 30-31). Naziva se još i molitva vjernika. Oci Drugog vatikanskog koncila odlučili su ponovno uvesti tu molitvu nakon evanđelja i homilije, osobito u nedjelje i na zapovijedane blagdane, da „se uz sudjelovanje naroda iznesu prošnje za svetu Crkvu, za one koji po ovlaštenju nama upravljaju, za one koje tište razne nevolje te za sve ljude i za spasenje svega svijeta" (konst. Sacrosanctum concilium, 53; usp. 1 Tim 2, 1-2). Stoga, pod vodstvom svećenika koji uvodi i zaključuje, „narod…, vršeći službu svoga krsnoga svećeništva, Bogu prinosi molitve za spas svih ljudi" (OURM, 69). A nakon pojedinih prošnji, koje čita đakon ili čitač, čitav okupljeni narod pridružuje svoj glas zazivajući: „Gospodine, usliši nas".
14.2.2018.

Grijeh je to što nas čini nečistima

Braćo i sestre, nijedna bolest nije uzrok nečistoće. Bolest, sigurno, pogađa čitavu osobu, ali ni na koji način ne utječe i ne sprječava njezin odnos s Bogom. Štoviše, bolesna osoba može biti čak i više sjedinjena s Bogom. Međutim, grijeh je to što nas čini nečistima! Sebičnost, oholost, ulazak u svijet korupcije, to su bolesti srca od kojih trebamo biti očišćeni, obraćajući se Isusu poput gubavca: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Ostanimo sada na trenutak u tišini i neka svaki od nas – svi vi, ja, svi – razmisli u svome srcu, zaviri u svoju nutrinu i pogleda svoju nečistoću, vlastite grijehe. I neka svaki od nas, u tišini, ali glasom srca kaže Isusu: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Učinimo to svi u tišini. „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" „Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Svaki put kad pristupimo sakramentu pomirenja raskajana srca, Gospodin i nama ponavlja: „Hoću, budi čist!" Kolike li radosti u tome! Tako nestaje guba grijeha, nastavljamo radosno živjeti svoj sinovski odnos s Bogom i bivamo ponovno potpuno primljeni u zajednicu. Po zagovoru Djevice Marije, naše Bezgrešne Majke, zamolimo Gospodina, koji je bolesnima donosio zdravlje, da ozdravi i naše unutarnje rane svojim beskrajnim milosrđem, kako bi nam tako ponovno darovao nadu i mir srca.
11.2.2018.

Misa – Evanđelje i homilija

Tko drži homiliju mora dobro izvršiti svoj zadatak – onaj koji propovijeda, svećenik ili đakon ili biskup – pružajući pravo služenje svima koji sudjeluju na misi, ali i oni koji je slušaju moraju izvršiti svoje. Prije svega poklanjajući potrebnu pozornost, zauzimajući ispravno nutarnje raspoloženje, bez prethodnih očekivanja, znajući da svaki propovjednik ima kvalitete i ograničenja. Ako ponekad i postoji razlog za dosađivanje zbog preduge homilije ili homilije koja nije dobro usredotočena ili koja nije razumljiva, ponekad prepreku predstavlja predrasuda. Tko drži homiliju mora biti svjestan da ne čini nešto vlastito, nego da propovijeda dajući glas Isusu, propovijeda riječ Isusovu. Homilija mora biti dobro pripremljena, mora biti kratka, kratka! Pripovijedao mi je jedan svećenik da je jednom otišao u drugi grad u kojem su živjeli njegovi roditelji, pa mu je tata rekao: „Znaš, zadovoljan sam jer sam sa svojim prijateljima našao crkvu gdje se slavi misa bez propovijedi!" Kako često vidimo da neki za vrijeme homilije zaspu, drugi razgovaraju ili izlaze zapaliti cigaretu... Stoga, molim vas, neka homilija bude kratka, ali neka bude i dobro pripremljena. A kako se priprema homilija, dragi svećenici, đakoni, biskupi? Kako se priprema? Molitvom, proučavanjem Božje riječi iz koje se izvlači jasna i kratka sinteza. Molim vas, ne smije trajati dulje od deset minuta. Zaključno možemo reći da u liturgiji riječi, po evanđelju i homiliji, Bog razgovara sa svojim narodom, koji ga sluša pažljivo i s poštovanjem te ga, istodobno, priznaje prisutnoga i djelatnoga. Ako, dakle, slušamo „radosnu vijest", ona će nas obratiti i preobraziti, pa ćemo biti sposobni promijeniti sebe i svijet. Zašto? Jer radosna vijest, Božja riječ, ulazi u naše uši, ide u naše srce i stiže do naših ruku kako bismo činili dobra djela.
7.2.2018.

Poruka pape Franje za korizmu 2018.

Draga braćo i sestre, Pasha Gospodinova ponovno nam je pred vratima! U našoj pripravi za Uskrs Božja nam Providnost svake godine daje korizmu, »sakramentski znak našega obraćenja«, koja poziva i omogućuje povratak Gospodinu svim srcem i čitavim životom. I ove godine ovom porukom želim pomoći čitavoj Crkvi da doživi u radosti i istini ovo milosno vrijeme. Kao nadahnuće za to poslužile su mi Isusove riječi iz Matejeva Evanđelja: »Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih« (24, 12). Ova se rečenica nalazi u Isusovu govoru o posljednjim vremenima i izgovorena je u Jeruzalemu, na Maslinskoj gori, na istom onom mjestu na kojem će započeti Gospodinova muka.
6.2.2018.

Ulica - mjesto radosnog navještaja evanđelja

Prije zore sljedećega dana, on potajno izlazi kroz gradska vrata i povlači se na osamljeno mjesto kako bi molio. Isus moli. Na taj način odbija od sebe i od svoga poslanja svaki trijumfalizam koji iskrivljava značenje i njegovih čuda i njegove karizmatske moći. Čuda su „znakovi" koji pozivaju na odgovor vjere; znakovi koje uvijek prate riječi koje ih rasvjetljuju; zajedno, znakovi i riječi, potiču vjeru i obraćenje snagom Kristove božanske milosti. Zaključak današnjega odlomka (rr. 35-39) naznačuje da Isusov navještaj kraljevstva Božjega nalazi svoje pravo mjesto na ulici. Učenicima koji ga traže kako bi ga odveli u grad – učenici su naime pošli naći Isusa na mjestu njegove molitve i potom ga odvesti natrag u grad – što im Isus odgovara? „Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam!" (r. 38). To je bio hod Sina Božjega i to je hod njegovih učenika. To će morati biti hod svakoga kršćanina. Ulica, kao mjesto radosnog navještaja evanđelja, stavlja poslanje Crkve pod znak „hodanja", pod znak puta, pod znak „pokreta", a nikad pod znak statičnosti.
4.2.2018.

"Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira

Stalno trovanje lažima završava potamnjivanjem našeg unutarnjeg života. Dostojevski je mudro primijetio: "Onaj, koji sam sebi laže i sluša vlastitu laž svoju, dotjerat će dotle da neće više poznati nikakve istine ni u sebi, ni oko sebe, nego će, dosljedno, prestati poštovati i sebe i druge. A ne štujući nikoga, prestajete ljubiti, a da bi se bez ljubavi zabavio i razonodio, odaje se strastima i grubim slastima, te postaje prava životinja u svojim porocima, a sve zato, jer neprestano laže i drugima i samom sebi" (Braća Karamazov, II, 2). Kako se dakle obraniti? Najradikalniji protulijek za "virus laži" je čišćenje istinom. U kršćanskom shvaćanju, istina nije samo pojmovna stvarnost koja se tiče suda o stvarima, koje se definira kao istinite ili lažne. Istina nije samo iznošenje na vidjelo stvari koje su skrivene, "otkrivajući stvarnost", na što upućuje drevni grčki pojam aletheia (koji dolazi od a-lethès, "neskriven"). Istina ima veze sa čitavim našim životom. U Bibliji uključuje značenja kao što su podrška, postojanost i povjerenje, kako što se vidi iz korijena 'aman, od kojeg dolazi također naš liturgijski izraz Amen. Istina je nešto na što se možeš osloniti da ne padneš. U ovom relacijskom smislu, jedini uistinu pouzdan i vrijedan povjerenja – onaj na koga možemo računati – odnosno "istiniti", je živi Bog. Isus kaže: "Ja sam… Istina" (Iv 14, 6). Čovjek, dakle, otkriva istinu i iznova otkriva istinu kada je doživljava u sebi samom kao vjernost i pouzdanost Onoga koji ga ljubi. Jedino to može osloboditi čovjeka: "Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32).
2.2.2018.

Misa – liturgija riječi

Znamo da je riječ Gospodnja nezaobilazna pomoć da se ne izgubimo, kao što to dobro zna psalmista koji se, obraćajući se Gospodinu, priznaje: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi" (Ps 119, 105). Kako da se nosimo s našim zemaljskim hodočašćem, njegovim naporima i njegovim kušnjama, ako se redovito ne hranimo i prosvjetljujemo Božjom riječju koja odjekuje u liturgiji? Svakako nije dovoljno slušati ušima, a ne primiti sjeme Božje riječi u srce, dopuštajući mu da donese plod. Sjetimo se prispodobe o sijaču i različitim ishodima već prema različitim vrstama tla (usp. Mk 4, 14-20). Djelovanje Duha, koji čini odgovor plodonosnim, treba srca koja se dopuštaju obrađivati i njegovati, tako da ono što se sluša na misi prijeđe u svakodnevni život, prema opomeni apostola Jakova: „Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe" (Jak 1, 22). Božja si riječ probija put u nama. Slušamo je svojim ušima i prelazi u srce; ne ostaje u ušima, ona mora ići u srce; i sa srca prolazi u ruke, na dobra djela. Ovo je put koji čini Božja riječ: od ušiju do srca i ruku. Naučimo te stvari. Hvala vam!
31.1.2018.

Isus je naš učitelj, moćan na riječi i djelu

Istodobno, Isus se pokazuje moćnim i na djelima. U sinagogi u Kafarnaumu zatekao se čovjek opsjednut nečistim duhom, koji se očituje izvikujući ove riječi: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" (r. 24). Đavao je u pravu, Isus je došao uništiti đavla, uništiti đavla, pobijediti ga! Taj nečisti duh poznaje Isusovu moć i proglašava također njegovu svetost. Isus se izderao na njega riječima: „Umukni i iziđi iz njega!" (r. 25). Tih nekoliko Isusovih riječi bilo je dovoljno da pobijedi Sotonu, koji izađe iz tog čovjeka: „nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega", kaže se u Evanđelju (r. 26). To ostavlja snažan dojam na prisutne; sve je obuzeo strah te se zapitkivahu: „Što li je ovo? […] i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se" (r. 27). Isusova moć potvrđuje snagu njegova nauka. Ne samo da govori, već i djeluje. Tako očituje Božji naum riječima i snagom djela. U Evanđelju, naime, vidimo da Isus u svojem ovozemaljskom poslanju objavljuje Božju ljubav, bilo propovijedanjem bilo nebrojenim gestama pažnje i pomoći bolesnima, potrebitima, djeci i grešnicima.
Isus je naš učitelj, moćan na riječi i djelu. Isus nam prenosi cjelokupno svjetlo koje osvjetljava, katkad mračne, staze našeg života. Priopćuje nam također potrebnu snagu kako bismo nadvladali teškoće, kušnje i napasti. Pomislimo samo koliko je velika milost za nas to da poznajemo tako moćnog i tako dobrog Boga! On je učitelj i prijatelj koji nam pokazuje put i brine se za nas, osobito kad smo u potrebi.
28.1.2018.

Apostolski pohod Čileu i Peruu

Susreti s mladima i na Katoličkom sveučilištu u Čileu odgovorili su na ključni izazov pružanja velikog smisla životu novih naraštaja. Mladima sam ostavio programske riječi svetog Alberta Hurtada: „Što bi Krist učinio na mom mjestu?" Na Sveučilištu sam predložio model cjelovite formacije, koji pretače katolički identitet u sposobnost sudjelovanja u izgrađivanju ujedinjenih i pluralnih društava, gdje se sukobe ne prikriva, već se njima upravlja dijalogom. Uvijek ima sukoba: pa i kod kuće; uvijek ih ima. Ali loše rješavanje sukoba još je gore. Ne smijemo sakrivati sukobe pod krevet: na sukobe koji se javljaju treba odgovoriti i rješavati ih dijalogom. Sjetite se malih sukoba koje zasigurno imate u svome domu: ne smijete ih sakrivati, već se s njima suočiti. Nađite malo vremena da razgovarate o tome: sukob se rješava tako, dijalogom.
24.1.2018.

Peru je zemlja „puna svetosti"

Dragi prijatelji, Gospodin vas gleda s nadom, nikada se ne da obeshrabriti zbog nas. Možda se nama dogodi da se obeshrabrimo zbog nekog prijatelja, prijateljice, jer smo mislili da je dobar, da je dobra a onda smo naprotiv vidjeli da nije bio tako dobar, da nije bila tako dobra i obeshrabrimo se i ne družimo se više s njim ili s njom. Isus se nikada ne obeshrabri, nikada: „Oče, kad biste vi samo znali za stvari koje činim…, jedno govorim a drugo činim, moj život nije posve čist…". Ali, usprkos svemu, Isus nije obeshrabren vama. A sada se zadržimo kratko u šutnji. Svi te u svoje srce da vidite kakav je vaš život. Pogledaj u svoje srce i vidjet ćeš da postoje trenuci s dobrim stvarima i postoje trenuci sa stvarima koji nisu tako dobre. Usprkos tome Isus nije obeshrabren zbog vas. I u svome srcu mu reci: „Hvala ti Isuse, hvala ti jer si me došao pratiti još dok sam bio u ružnoj situaciji. Hvala ti, Isuse". Recimo to svi zajedno: Hvala ti, Isuse. [ponavljaju: „Hvala ti, Isuse"]. Znam da svi volimo vidjeti digitalno poboljšane fotografije, ali to vrijedi samo za slike; ne možemo „fotošopirati" druge, svijet ili sebe. Filtriranje boja i visoka razlučivost funkcioniraju dobro samo u videozapisu; nikada ih ne možemo primijeniti na naše prijatelje. Postoje slike koje su vrlo lijepe, ali su potpuno lažne. Dopustite mi da vam kažem da se srce ne može „fotošopirati", jer tu treba pronaći autentičnu ljubav i istinsku sreću i tu se pokazuje tko ste: kakvo vam je srce?
21.1.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr