Riječ Svetog Oca

U Isusovim rukama i najmanji kamen postaje dragocjen

Isus i s nama danas želi nastaviti izgrađivati Crkvu, tu kuću s čvrstim temeljima, no u kojoj ne nedostaje pukotina te je treba neprestano obnavljati. Uvijek. Crkvu treba neprestano obnavljati, popravljati. Mi se zasigurno ne osjećamo poput stijena, već poput malenih kamenčića. Ipak nijedan kamenčić nije beskoristan, štoviše, u Isusovim rukama najmanji kamen postaje dragocjen, jer ga On uzima, gleda ga s nježnošću, oblikuje ga svojim Duhom i stavlja na pravo mjesto, koje je od vječnosti u njegovoj namisli i gdje je najkorisniji čitavoj građevini. Svaki je od nas mali kamen, ali u Isusovim rukama sudjeluje u izgrađivanju Crkve. I svi smo mi, ma kako maleni bili, „živo kamenje", jer kad Isus uzme u ruku svoj kamen, čini ga svojim, čini ga živim, punim života, punim Duha Svetoga, ispunjava mu život svojoj ljubavlju i na taj način imamo mjesto i poslanje u Crkvi koja je zajednica života sastavljena od mnoštva kamenja koji su svi različiti i koji u znaku bratstva i zajedništva tvore jednu građevinu.
27.8.2017.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice

Promatrajući trenutnu situaciju, prihvatiti znači, prije svega, pružiti veće mogućnosti migrantima i izbjeglicama za siguran i legalan ulazak u zemlje odredišta. U tome smislu je poželjno uložiti konkretne napore kako bi se povećalo i pojednostavilo postupke za odobravanje humanitarnih viza i ponovno spajanje obitelji. Istodobno, nadam se da će veći broj zemalja usvojiti pojedinačne i zajedničke programe pokroviteljstva, te otvoriti humanitarne koridore za posebno ranjive izbjeglice. Nadalje, trebalo bi se pobrinuti da se onima koji bježe od sukobâ u susjednim zemljama dodjeljuju posebne privremene vize. Kolektivna i proizvoljna protjerivanja migranata i izbjeglica nisu prikladna rješenja, osobito kad ih se vraća u zemlje koje ne mogu jamčiti poštivanje ljudskog dostojanstva i temeljnih prava. [3] Još jednom želim istaknuti važnost pružanja migrantima i izbjeglicama prikladnog i doličnog početnog smještaja.
25.8.2017.

"Evo, sve činim novo!" (Otk 21, 5). Novost kršćanske nade

Može biti. Ali ima jedan Otac koji plače s nama; ima jedan Otac koji rone suze beskrajne samilosti prema svojoj djeci. Imamo Oca koji zna plakati, koji plače s nama. Otac koji nas čeka da nas utješi jer poznaje naše patnje i pripremio nam je drugačiju budućnost. To je velika vizija kršćanske nade koja se proteže na sve dane našeg postojanja i želi nas ponovno podići. Bog nije želio naš život pogreškom, prisiljavajući sebe samog i nas na teške noći tjeskobe. On nas je stvorio jer želi da budemo sretni. To je naš Otac i ako mi ovdje, sada, proživljavamo život koji nije onakav kakav je On želio za nas, Isus nam jamči da sâm Bog izvodi svoje otkupljenje. On radi na tome da nas otkupi.
23.8.2017.

Ustrajnost i hrabrost u molitvi

Gospodin se ne okreće na drugu stranu pred našim potrebama i, ako se katkad čini neosjetljivim na molbe za pomoć, čini to zato da iskuša i ojača našu vjeru. Mi moramo nastaviti vikati poput te žene: „Gospodine, pomozi mi! Gospodine, pomozi mi!" Tako, ustrajno i hrabro. I to je hrabrost koja nam je potrebna u molitvi. (...) Pouzdajmo se u Duha Svetoga da nam on pomogne ustrajati u vjeri. Duh ulijeva odvažnost u srca vjernika; daje našem životu i našem kršćanskom svjedočenju snagu uvjerljivosti i uvjeravanja; hrabri nas da nadvladamo nevjeru prema Bogu i ravnodušnost prema braći.
Neka nas Djevica Marija učini sve svjesnijima naše potrebe za Gospodinom i njegovim Duhom; neka nam izmoli snažnu vjeru, punu ljubavi, i ljubav koja se zna pretvoriti u prošnju, hrabru prošnju Bogu.
20.8.2017.

Marija donosi svijetu Isusovu radost

Donoseći Isusa, Majka Božja donosi također nama novu radost, punu smisla; donosi nam novu sposobnost da s vjerom prolazimo kroz najbolnije i najteže trenutke; donosi nam sposobnost milosrđa, da bismo jedni drugima opraštali, međusobno se razumjeli i jedni druge podržavali.
Marija je uzor kreposti i vjere. Dok je danas razmatramo uznesenu na nebo, kao konačnom ispunjenju njezinog zemaljskog putovanja, zahvaljujemo joj što nam uvijek prethodi na hodočašću života i vjere – ona je prva učenica. I molimo je da nas čuva i podupire; da uzmognemo imati snažnu, radosnu i milosrdnu vjeru; da nam pomogne da budemo sveti, kako bi se jednoga dana susreli s njom u raju.
15.8.2017.

Vjera – oslonac na životnom putu

Petrova molba: „Gospodine, zapovjedi mi da dođem k tebi!" i njegov krik: „Gospodine, spasi me!" veoma su nalik našoj želji da osjetimo Gospodinovu blizinu, ali i strahu i tjeskobi koji nas prate u najtežim trenucima našeg života i naših zajednica, obilježenog unutarnjim krhkostima i vanjskim teškoćama. U tom trenutku, Petru nije bila dovoljna Isusova sigurna riječ, koja je bila poput ispružena konopa za koji se trebao uhvatiti kako bi se odupro protivnim i turbulentnim vodama. To je ono što se može dogoditi i nama. Kad se ljudi čvrsto ne drže Gospodinove riječi nego, da bi imali veću sigurnost, konzultiraju horoskope i vidovnjake tada počinje tonuti. To je znak da vjera nije jaka. Današnje Evanđelja nas podsjeća da nam vjera u Gospodina i u njegovu riječ ne otvara put gdje je sve lako i spokojno; ne oslobađa nas oluja života. Vjera nam daje sigurnost u jednu Prisutnost, prisutnost Isusa koji nas potiče prebroditi oluje života, sigurnost ruke koja nas hvata kako bi nam pomogla suočiti se s teškoćama, pokazujući nam put i kad vlada tama. Vjera, ukratko, nije bijeg od životnih problema, već je oslonac na putu i daje mu smisao.
13.8.2017.

Božje opraštanje – pokretač nade

Mi koji smo navikli doživljavati oproštenje grijeha, možda previše „jeftino", trebali bi se ponekad prisjetiti koliku je Bog ljubavi morao za nas platiti cijenu. Svaki od nas ga je puno stajao: stajao ga je Isusova života! On bi ga dao također za samo jednog od nas. Isus ne završava na križu jer ozdravlja bolesne, propovijeda ljubav, proglašava blaženstva. Sin Božji završava na križu prije svega zato što oprašta grijehe, jer želi potpuno, konačno oslobođenje čovječjeg srca. Jer on ne prihvaća da ljudsko biće provede čitav svoj život s tom neizbrisivom „tetovažom", s mišlju da ne može biti prihvaćeno od milosrdnog srca Boga. I s tim osjećajima Isus ide ususret grešnicima, a to smo svi mi.
9.8.2017.

Događaj Preobraženja Gospodinova nudi nam poruku nade

Uzlazak učenika na goru Tabor potiče nas da razmišljamo o važnosti da se odvojimo od svjetovnih stvari, da uzdignemo svoj duh k nebu i razmišljamo o Isusu. Riječ je o tome da se oraspoložimo za pozorno i molitveno slušanje Krista, ljubljenog Sina Očeva, tražeći trenutke molitve koji omogućuju poslušno i radosno prihvaćanje Riječi Božje. U ovom duhovnom uzdignuću, u ovom odvajanju od svjetovnih stvari, pozvani smo ponovno otkriti smirujuću i preobražavajuću tišinu meditacije Evanđelja, čitanje Biblije, koji vode do cilja punog ljepote, raskoši i radosti. A kad to učinimo, s Biblijom u ruci, u tišini, počinjemo osjećati tu unutarnju ljepotu, tu radost koja rađa Božju riječ u nama. U toj perspektivi, ljeto je providnosni trenutak za povećanje naše zauzetosti za traženjem i susretanjem s Gospodinom. U tome vremenu učenici su slobodni od školskih obaveza a mnoge obitelji nalaze se odmoru; važno je u razdoblju odmora i odmaka od svakodnevnih poslova ponovno obnoviti tjelesne i duhovne snage, produbljujući duhovni put.
6.8.2017.

Krštenje – vrata nade

Najljepši poticaj koji možemo jedni drugima uputiti jest taj da se uvijek spominjemo našeg krštenja. Želim vas pitati: koliki od vas pamte datum vlastitog krštenja? Ne odgovarajte jer će se neki postidjeti! Razmislite i ako se ne sjećate, danas imate jednu domaću zadaću: pođi svojoj mami, svome tati, svojoj strini, stricu, baki, djecu i pitaj ih: „Koji je datum moga krštenja?". I više ga nemojte zaboraviti! Je li jasno? Hoćete li to učiniti? Današnja zadaća je naučiti i zapamtiti datum krštenja, koji je datum ponovnog rođenja, dan svjetla, to je dan u kojem – bit ću slobodan upotrijebiti taj izraz – na koji smo zaraženi Kristovim svjetlom. Rođeni smo dvaput: prvi put na prirodni život, drugi put zahvaljujući susretu s Kristom, na krsnom zdencu. Ondje smo umrli smrti, da bismo živjeli kao Božja djeca na ovome svijetu. Ondje je naše čovještvo oplemenjeno na način na koji nikada ne bismo mogli zamisliti. Eto zašto svi moramo širiti miris krizme, kojim smo bili obilježeni na dan našeg krštenja. U nama živi i djeluje Duh Isusa, prvorođenca mnoge braće, svih onih koji se opiru neizbježnosti tame i smrti.
2.8.2017.

Isus Krist je skriveno blago i dragocjeni biser

Suočeni s neočekivanim otkrićem i seljak i trgovac shvaćaju da se nalaze pred jedinstvenom prilikom koju ne smiju propustiti i zato odlučuju prodati sve što posjeduju. Procjena da je riječ o blagu neprocjenjive vrijednosti dovela ih je do odluke koja podrazumijeva i žrtvu, nenavezanost i odricanja. Kad su blago i biser otkriveni, odnosno kad smo pronašli Gospodina, to otkriće ne smije ostati besplodno, već tomu treba žrtvovati sve drugo. Ne radi se o tome da se ostalo obezvrijedi, već da se podredi Isusu, da on bude na prvome mjestu. Kristov učenik nije onaj koji se lišio nečeg bitnog, nego onaj koji je pronašao mnogo više: pronašao je puninu radosti koju samo Gospodin može podariti. To je evanđeoska radost ozdravljenih bolesnika, grešnika kojima je oprošteno, razbojnika kojemu se otvaraju rajska vrata. Radost evanđelja ispunja srce i sav život onih koji susreću Isusa. Oni koji dopuštaju da ih On spasi bivaju oslobođeni od grijeha, žalosti, nutarnje praznine i osame. S Isusom Kristom uvijek se nanovo rađa radost (usp. ap. pobud. Evangelii gaudium, 1).
30.7.2017.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr