Riječ Svetog Oca

Svi trebamo Kristovo svjetlo

Što znači imati pravo svjetlo, hoditi u svjetlu? To znači prije svega napustiti lažna svjetla: hladno i površno svjetlo predrasude protiv drugih, jer predrasuda izobličuje stvarnost i svaljuje na nas breme mržnje protiv onih koje sudimo bez milosti i nemilosrdno osuđujemo. To je kruh svagdašnji! Kad se naklapa o drugima, ne hodi se u svjetlu, već u sjeni. Još jedno svjetlo koje je lažno, jer je zavodljivo i dvoznačno, jest osobni interes: ako ljude i stvari procjenjujemo na temelju kriterija naše koristi, našega zadovoljstva, našega ugleda, nismo istinoljubivi u odnosima i situacijama. Ako idemo tim putem traženja isključivo osobne koristi, tada živimo u sjeni.
26.3.2017.

"Nada utemeljena na Riječi" (usp. Rim 15, 1-2.4-5)

Postojanost bismo mogli definirati i kao strpljenje: to je sposobnost podnositi, nositi na svojim plećima, ostati vjeran, pa i onda kad se breme čini previše teškim, neizdrživim i kad se nađemo u iskušenju da na sve gledamo negativno i napustimo sve i svakoga. Utjeha je, s druge strane, milost koja se sastoji u tome da znamo otkriti i pokazati u svakoj situaciji – pa i u onima koje su najviše obilježene razočaranjem i patnjom – Božju prisutnost i samilosno djelovanje. Sveti nas Pavao pak podsjeća da nam postojanost i utjeha na poseban način dolaze iz Svetoga pisma (r. 4), to jest iz Biblije. Naime, Božja nas riječ, u prvom redu, potiče upraviti svoj pogled prema Isusu, bolje ga upoznati i njemu se suobličiti, biti sve više njemu slični. Nadalje, Božja riječ nam otkriva da je Gospodin uistinu "Bog postojanosti i utjehe" (r. 5), koji uvijek ostaje vjeran svojoj ljubavi prema nama, to jest on je postojan u ljubavi prema nama, ne umara se ljubiti nas! Postojan je: uvijek nas ljubi! On se također brine za nas, prekrivajući naše rane milovanjem svoje dobrote i milosrđa, to jest tješi nas. Ne umara se ni tješiti nas.
22.3.2017.

"Izvor vode koja struji u život vječni"

Otići na zdenac i zahvatiti vode je naporno i zamorno; bilo bi lijepo imati na raspolaganju neko vrelo iz kojeg izvire voda! Ali Isus govori o drugoj vodi. Kad je žena shvatila da je čovjek s kojim razgovara prorok, povjerava mu vlastiti život i postavlja mu pitanja o vjeri. Njezinu žeđ za ljubavlju i puninom života nisu zadovoljila petorica muževa koje je imala, štoviše, iskusila je razočaranja i prijevare. Zbog toga žena ostaje dirnuta velikim poštovanjem koje Isus ima prema njoj i kad joj on govori o pravoj vjeri, kao odnosu s Bogom Ocem „u duhu i istini", tada ona intuitivno shvaća da bi taj čovjek mogao biti Mesija te Isus – što je vrlo rijetko – to potvrđuje: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" (r. 26). On govori da je Mesija ženi s tako nesređenim životom.
19.3.2017.

Radosni u nadi (usp. Rim 12, 9-13)

Licemjerje se može uvući svugdje, pa i u način na koji ljubimo. To se zbiva kad je naša ljubav sebična, pokretana osobnim koristima; a koliko je samo koristoljubivih ljubavi… kad se karitativne službe u kojima se čini da se razdajemo zapravo obavljaju zato da privučemo pažnju na sebe ili da u sebi oćutimo zadovoljstvo: "Ah, kako sam dobar!" Ne, to je licemjerje! Ili također kad smjeramo stvarima koje su drugima "vidljive" kako bi se razmetali svojom umnošću ili svojom sposobnošću. Iza svega toga se krije lažna, varljiva ideja, to jest da, ako ljubimo, to je zato što smo dobri; kao da je ljubav čovjekovih ruku djelo, plod našeg srca. Ljubav je, naprotiv, prije svega milost, dar; moći ljubiti je Božji dar za koji moramo moliti. A on ga rado daje ako ga zamolimo. Ljubav je milost; ne sastoji se u tome da pokazujemo ono što mi jesmo, već ono što nam Gospodin daruje i što mi slobodno prihvaćamo; i ona se ne može izraziti u susretu s drugima ako prije toga nije potekla iz susreta s Isusovim krotkim i milosrdnim licem.
15.3.2017.

Isus - Mesija drukčiji od očekivanog

Isus preobražen na gori Tabor htio je učenicima pokazati svoju slavu ne kako bi ih odvratio od toga da idu putem križa, već da pokaže kamo križ vodi. Tko s Kristom umire, s Kristom će i uskrsnuti. Križ predstavlja vrata prema uskrsnuću. Tko se bori zajedno s Njim, pobijedit će s Njim. To je poruka nade sadržana u Isusovu križu, koja nas poziva da budemo jaki u svom životu. Kršćanski križ nije ukrasni predmet koji držimo u svojim domovima ili komad nakita koji nosimo, već je kršćanski križ podsjećaj na ljubav kojom se Isus žrtvovao kako bi spasio ljudski rod od zla i grijeha. U ovom vremenu korizme s pobožnošću kontemplirajmo sliku križa, Isusa na križu: to je simbol kršćanske vjere, to je simbol Isusa koji je za nas umro i uskrsnuo. Neka nam križ obilježava sve etape našeg korizmenog hoda kako bismo sve bolje razumjeli težinu grijeha i vrijednost žrtve kojom nas je Otkupitelj spasio.
12.3.2017.

Isusove kušnje u pustinji

Tijekom četrdeset dana korizme kao kršćani smo pozvani slijediti Isusove stope i upustiti se u duhovni boj protiv Zloga snagom Božje Riječi. Ne svojom riječju, od nje nikakve koristi. Božja riječ je ta koja ima snagu poraziti Sotonu. Zato je potrebno dobro upoznati Bibliju: često je čitati, razmatrati, usvojiti. Biblija sadrži Božju Riječ koja je uvijek aktualna i djelotvorna. Netko je jednom rekao: što bi se dogodilo kad bismo se prema Bibliji odnosili kao prema svojem mobitelu? Kad bismo je uvijek nosili sa sobom, bar malo džepno Evanđelje, što bi se dogodilo? Kad bismo se vraćali natrag po nju ako bismo je zaboravili: zaboraviš li mobitel – oh! nemam ga, vraćam se tražiti ga? 
5.3.2017.

Korizma – hod nade

Korizma živi od ove dinamike: Krist nam prethodi svojim izlaskom, a mi prolazimo kroz pustinju zahvaljujući Njemu i iza Njega. On je kušan za nas i pobijedio je Napasnika za nas, ali i mi se moramo s Njim suočiti s napastima i nadvladati ih. On nam daje živu vodu svoga Duha, a na nama je da se napajamo na njegovu izvoru, u sakramentima, u molitvi, u klanjanju; On je svjetlo koje pobjeđuje tamu, a od nas se traži da hranimo mali plamen koji nam je povjeren na dan našega krštenja. U tom smislu korizma je "sakramentski znak našeg obraćenja" (Rimski misal, Zborna molitva Prve korizmene nedjelje); onaj tko čini korizmeni hod uvijek je na putu obraćenja. 
1.3.2017.

Tko se drži Boga nikada ne pada

Bog nije daleko i bezimeno biće: on je naš zaklon, izvor našeg spokoja i mira. On je stijena našeg spasenja, za koju se možemo uhvatiti da ne padnemo; tko se drži Boga nikada ne pada. On je naša obrana od zla koje nas uvijek vreba. Bog je naš veliki prijatelj, saveznik, otac, ali mi uvijek to ne shvaćamo. Ne shvaćamo da imamo prijatelja, saveznika, oca koji nas voli, nego se radije oslanjamo na neposredna i prolazna opipljiva dobra, zaboravljajući, a ponekad i odbijajući, najviše dobro, odnosno Božju očinsku ljubav. A u ovom dobu sirotanstva veoma je važno osjetiti da je Bog Otac. Mi se udaljavamo od Božje ljubavi kad opsesivno tragamo za zemaljskim dobrima i bogatstvom, očitujući tako pretjeranu ljubav prema toj stvarnosti.
26.2.2017.

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu

Želio bih da ova poruka dospije i bude na poticaj svima onima koji, bilo u profesionalnom radu bilo u osobnim odnosima, svakodnevno "melju" tolike informacije da bi mogli ponuditi mirisan i dobar kruh onima koji se hrane plodovima njihove komunikacije. Želim sve potaknuti na konstruktivnu komunikaciju koja odbacuje predrasude prema drugome i jača kulturu susreta, zahvaljujući kojoj možemo na stvarnost naučiti gledati s realizmom i povjerenjem.
23.2.2017.

"U nadi prepoznajemo da smo svi spašeni" (usp. Rim 8, 19-27)

Često smo u napasti misliti da je stvoreni svijet naša svojina, vlasništvo koje možemo koristiti po svom nahođenju i da ne bismo trebali nikome polagati račun za to. U odlomku iz Poslanice Rimljanima (8, 19-27), kojeg smo dio upravo slušali, apostol Pavao nas međutim podsjeća da je stvaranje divni dar koji je Bog povjerio našim rukama, da možemo ući u odnos s Njim i da možemo prepoznati u njemu trag njegova nauma ljubavi, na čijem smo ostvarivanju svi pozvani surađivati, iz dana u dan. Ali kad njime ovlada sebičnost, čovjek na kraju uništi i najljepše stvari koje su mu povjerene.
22.2.2017.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr