Riječ Svetog Oca

Pravo je blago na nebu

Bogataš stavlja pred svoju dušu, to jest pred sebe samoga, tri promišljanja: mnoštvo nagomilanih dobara, mnogo godina za koje se čini da mu ta dobra jamče i, treće, spokoj i neobuzdano blagostanje (r. 19). Ali riječ koju mu je Bog uputio poništava te njegove planove. Umjesto „godina mnogih“, Bog ukazuje na neposrednost: „već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe“; umjesto uživanja u životu pred njega stavlja polaganje Bogu računa o svome životu, s posljedičnom presudom. Što se tiče stvarnosti mnogih nagomilanih dobara na kojima je bogataš sve temeljio, ona je pokrivena sarkazmom pitanja: „A što si pripravio, čije će biti?“ (r. 20). Sjetimo se borbe za baštinu; mnogih obiteljskih borbi i tolikih ljudi, svi znamo neku od tih priča, koje počinju izbijati u času smrti: unuci dolaze vidjeti: „Što je moje?“ i sve odnesu.
4.8.2019.

Kršćanska je molitva dijalog između djece i Oca

Odgovarajući na izričito pitanje učenikâ, Isus ne daje apstraktnu definiciju molitve, niti poučava učinkovitoj tehnici molitve i „postizanja“ nečega. On, naprotiv, poziva svoje da dožive iskustvo molitve, stavljajući ih izravno u komunikaciju s Ocem, izazivajući u njima čežnju za osobnim odnosom s Bogom, s Ocem. Tu se krije novost kršćanske molitve! Ona je dijalog između osoba koje se ljube, dijalog utemeljen na povjerenju, podržan slušanjem i otvorenim za solidarnost. To je dijalog Sina s Ocem, dijalog između djece i Oca. To je kršćanska molitva. Stoga im predaje molitvu Očenaš, možda najdragocjeniji dar koji nam je ostavio božanski Učitelj u njegovu zemaljskom poslanju. Nakon što nam je otkrio svoje otajstvo Sina i brata, Isus nam tom molitvom daje prodrijeti u Božje očinstvo; želim to naglasiti: kad nas Isus uči molitvi Očenaš daje nam ući u Božje očinstvo i pokazuje nam način kako ući u molitveni i izravni dijalog s Njim, putem sinovskog povjerenja. I dijalog između oca i njegova sina, sina s ocem.
28.7.2019.

Mudrost srca krije se u tome da znamo združiti kontemplaciju i djelovanje

Današnje nas Evanđelje, dakle, podsjeća da se mudrost srca krije upravo u tome da znamo združiti to dvoje: kontemplaciju i djelovanje. Marta i Marija nam pokazuju put. Ako želimo radosno uživati u životu, moramo povezati ta dva stava: s jedne strane, „biti do nogu“ Isusovih, slušati ga dok nam otkriva tajnu svega; s druge strane biti brižni i pripravni u gostoprimstvu, kad On prolazi i kuca na naša vrata, s licem prijatelja koji treba trenutak osvježenja i bratstva. Treba nam to gostoprimstvo. Neka nam Presveta Marija, Majka Crkve, dadne milost da ljubimo i služimo Bogu i našoj braći Martinim rukama i Marijinim srcem, tako da uvijek slušajući Krista možemo biti graditelji mira i nade. I to je zanimljivo: s ta dva stava mi ćemo biti graditelji mira i nade.
21.7.2019.

Milosrđe prema čovjeku u potrebi pravo je lice ljubavi

Sâm Isus je Očeva samilost prema nama. Ako prolaziš ulicom i vidiš beskućnika kako ondje leži i prođeš pokraj njega a da ga ni ne pogledaš ili pomisliš: „To mu je učinilo vino. On je pijanac“, nemoj se pitati je li taj čovjek pijan, nego se zapitaj je li tvoje srce otvrdnulo, je li ti srce postalo led. Ovaj zaključak pokazuje da je milosrđe prema ljudskom životu u stanju potrebe pravo lice ljubavi. Tako se postaje Isusovim pravim učenikom i očituje se Očevo lice: „Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan“ (Lk 6, 36). A Bog, Otac naš, je milosrdan zato što je suosjećajan; on je sposoban imati tu samilost, približiti se našoj boli, našemu grijehu, našim manama, našim bijedama. Neka nam Djevica Marija pomogne shvatiti i iznad svega sve više živjeti neraskidivu vezu koja postoji između ljubavi prema Bogu, našem Ocu, i konkretne i velikodušne ljubavi prema našoj braći, i neka nam dadne milost da imamo suosjećanje i rastemo u samilosti.
14.7.2019.

Poruka pape Franje za 3. Svjetski dan siromaha [33. nedjelja kroz godinu, 17. studenoga 2019.]

I danas možemo nabrojiti mnoge nove oblike ropstva kojima su izloženi milijuni muškaraca, žena, mladih i djece. Svakodnevno se susrećemo s obiteljima koje su prisiljene napustiti svoj zavičaj i negdje drugdje potražiti mogućnost da prežive; siročad koja je izgubila roditelje ili je nasilno odvojena od njih radi brutalnog izrabljivanja; mladi ljudi koji traže ostvarenje u vlastitome zvanju, ali kojima se priječi pristup zaposlenju zbog kratkovidnih ekonomskih politika; žrtve različitih vrsta nasilja, od prostitucije do trgovine drogom, koje su duboko ponižene. Zar možemo, također, zaboraviti milijune imigranata koji su žrtve mnogobrojnih skrivenih interesa, koje se često iskorištava u političke svrhe, kojima se niječe solidarnost i jednakost? Kao i mnoge beskućnike i marginalizirane koji lutaju ulicama naših gradova?
9.7.2019.

Poslanje Crkve je navještaj i svjedočenje

Šaljući sedamdeset dvojicu učenika Isus im daje precizne upute, koje izražavaju karakteristike toga poslanja. Prva – već smo vidjeli – jest molite; druga: idite; a zatim: Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe…; recite: „Mir kući ovoj“… u toj kući ostanite… Ne prelazite iz kuće u kuću; liječite bolesnike i kazujte im: „Približilo vam se kraljevstvo Božje!“; i ako vas ne prime iziđite na ulice i otiđite odatle (usp. rr. 2-10). Ti imperativi pokazuju da se poslanje temelji na molitvi; da je putujuće: nije nepomično, putujuće je; da zahtijeva odricanje i siromaštvo; da donosi mir i ozdravljenje, znakove blizine Kraljevstva Božjeg; da to nije prozelitizam, nego naviještanje i svjedočenje; te da također zahtijeva evanđeosku otvorenost i slobodu da se ode iz nekoga mjesta naglašavajući odgovornost odbacivanja poruke spasenja, ali bez osuda i prokletstava.
7.7.2019.

Crkva putnica

Da bi slijedila Isusa, Crkva kreće na put, djeluje odmah, brzo i odlučno. Vrijednost tih uvjeta koje je postavio Isus – putnički karakter, spremnost i odlučnost – ne krije se u nizu „ne“ dobrim i važnim stvarima u životu. Naglasak, radije, treba staviti na glavni cilj: postati Kristov učenik! Slobodan je to i svjestan izbor, učinjen iz ljubavi, kako bi se uzvratilo Bogu na neprocjenjivoj milosti, a ne učinjen način da se promiče samoga sebe. To je tužno!

Jao onima koji misle slijediti Isusa radi vlastite samopromocije, to jest, zato da stvore karijeru, da se osjećaju važnima ili da se dokopaju nekog prestižnog mjesta. Isus želi da budemo nošeni velikom ljubavlju prema Njemu i evanđelju. To je velika ljubav srca koja se pretvara u konkretne geste bliskosti, blizine s braćom koja najviše trebaju prihvaćanje i brigu. Upravo kao što je On sam živio.
30.6.2019.

Bratskom ljubavlju graditi i podupirati Crkvu

Različiti smo, ali to nas obogaćuje, to je bratstvo. Dobro je cijeniti vrline drugih, prepoznavati njihove darove bez zlobe i zavistî. Ah ta zavist! Zavist unosi gorčinu u srce, to je žuč u srcu. Onaj koji pati od zavisti imaju gorčinu u pogledu. Mnogo puta kad susretnemo nekog zavidnika dođe nam da ga pitamo: što si imao danas za doručak, kavu s mlijekom pomiješanom sa žuči?

Jer zavist ima u sebi gorčinu. Zagorčava život. Kako je lijepo, naprotiv, znati da pripadamo jedni drugima, jer dijelimo istu vjeru, istu ljubav, istu nadu i imamo istoga Gospodina. Pripadamo jedni drugima i to je divno, reći: naša Crkva! Bratstvo.
29.6.2019.

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

Crkva je u misiji u svijetu: vjera u Isusa Krista daje nam vidjeti sve stvari u pravome svjetlu omogućujući nam da promatramo svijet Božjim očima i srcem; nada nas otvara vječnim obzorima božanskog života kojeg smo uistinu dionici; ljubav, čiji nam je predokus dan u sakramentima i bratskoj ljubavi, potiče nas ići sve do nakraj svijeta (usp. Mih 5, 3; Mt 28, 19; Dj 1, 8; Rim 10, 18). Crkva u izlasku sve do nakraj svijeta zahtijeva stalno i trajno misijsko obraćenje. Koliki nam svetci, koliki muškarci i žene vjere svjedoče, pokazuju da je ta neograničena otvorenost, taj milosrdni izlazak moguć i ostvariv, jer je vođen ljubavlju i njezinim najdubljim značenjem kao dar, žrtva i besplatnost (usp. 2 Kor 5, 14-21)! Neka onaj koji propovijeda Boga bude Božji čovjek (usp. apost. pis. Maksimum illud).

To je zapovijed koja nas se izravno tiče: ja sam uvijek misija; ti si uvijek misija; svaki je krštenik i svaka krštenica misija. Onaj koji ljubi nikad ne miruje, nešto ga tjera da izlazi iz samoga sebe, privučen je i privlači druge, daruje se drugom i gradi odnose koji daju život. Za Božju ljubav nitko nije beskoristan ili beznačajan. Svaki od nas je jedna misija u svijetu, jer je plod Božje ljubavi.
29.6.2019.

„Postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“

Za razliku od ljudskog društva, u kojem postoji težnja ostvarivanja vlastitih interesa bez obzira na druge, pa čak i na štetu drugih, zajednica vjernika protjeruje iz svojih redova individualizam kako bi poticala dijeljenje i solidarnost. U kršćaninovoj duši nema mjesta za sebičnost: ako ti je srce sebično, nisi kršćanin, ti si svjetovnjak, koji traži samo ono što je njemu po volji, vlastitu korist. Luka nam govori da su vjernici zajedno (usp. Dj 2, 44). Blizina i jedinstvo su stil vjernikâ: oni su bliski, zabrinuti jedni za druge, ne zato da ogovaraju jedni druge, to ne, nego da pomažu, da iskazuju blizinu jedni drugima. Krsna milost otkriva dakle prisnu vezu između braće u Kristu koji su pozvani dijeliti, staviti se u položaj drugoga i davati „kako bi tko trebao“ (Dj 2, 45), to jest, velikodušnost, milostinja, brinuti se za druge, posjećivati bolesne, posjećivati one koji su u potrebi, kojima je potrebna utjeha.
26.6.2019.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr