Riječ Svetog Oca

„Deset Riječi" za življenje Saveza

Duh Sveti je Duh djece, Isusov Duh. Duh robova ne može drugo do li primiti zakon kao teret, što može dovesti do dvaju suprotnih učinaka: do života sazdana od dužnosti i prisila, ili do nasilna odbacivanja. Čitavo je kršćanstvo prijelaz sa slova Zakona na Duh koji daje život (usp. 2 Kor 3, 6-17). Isus je Očeva Riječ, a ne Očeva osuda. Isus nas je, sa svojom riječju, došao spasiti a ne osuditi. Vidi se jesu li neki muškarac ili žena ostvarili taj prijelaz ili nisu. Ljudi uviđaju razmišlja li kršćanin kao dijete ili kao rob. I mi se sami sjećamo jesu li se naši odgojitelji brinuli za nas kao očevi i majke, ili su nam samo nametali pravila. Zapovijedi su put prema slobodi, jer su riječ Oca koji nas na tom putu oslobađa. Svijetu ne treba legalizam, nego skrb. Potrebni su mu kršćani koji imaju srce sinova (3). Potrebni su mu kršćani sa srcem sinova: nemojte to zaboraviti!
20.6.2018.

Božje kraljevstvo raste u svijetu na tajanstven način

Katkad se čini da povijest, sa svojim zbivanjima i protagonistima, ide u suprotnom pravcu od nauma Oca nebeskoga, koji želi pravdu, bratstvo i mir za svu svoju djecu. No mi smo pozvani živjeti ova vremena kao razdoblja kušnje, nade i budnog iščekivanja žetve. Naime, kako nekoć tako i danas, Božje kraljevstvo raste u svijetu na tajanstven, iznenađujući način te otkriva skrivenu snagu malog sjemena, njegovu pobjedničku životnost. Unutar spleta osobnih i društvenih događaja koji ponekad kao da označavaju brodolom nade, trebamo se nastaviti pouzdavati u skriveno, ali moćno Božje djelovanje. Zato u trenucima tame i u teškoća ne smijemo klonuti duhom, nego ostati usidreni u vjernosti Bogu, u njegovoj prisutnosti koja uvijek spašava. Zapamtite ovo: Bog uvijek spašava. On je spasitelj.
17.6.2018.

Poruka Svetoga Oca Franje za 2. svjetski dan siromaha, 18. studenoga 2018.

Obuzme me ganuće kad vidim kako se mnogi siromašni poistovjećuju s Bartimejem iz Markova Evanđelja (usp. 10, 46-52). Slijepi prosjak Bartimej "sjedio je kraj puta" (r. 46) i čuvši da prolazi Isus "stane vikati" i zazivati "Sina Davidova" da mu se smiluje (usp. r. 47). "Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše" (r. 48). Božji Sin je čuo njegov vapaj: ""Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam"" (r. 51). Ovaj tekst iz Evanđelja zorno pokazuje ono što se u Psalmu najavljuje kao obećanje. Bartimej je siromah lišen temeljnih sposobnosti kao što su vid i sposobnost da se uzdržava svojim radom. Koliki putovi i danas dovode do raznih oblika nesigurnosti! Nedostatak temeljnih sredstava za život, marginaliziranost kad osoba više nije u punoj radnoj snazi, razni oblici društvenog ropstva, usprkos napredcima koje je postiglo čovječanstvo... Koliki siromasi danas poput Bartimeja sjede kraj ceste i traže smisao svog postojanja! Koliki se pitaju zašto su se našli na dnu i kako od toga stanja pobjeći! Čekaju da im netko pristupi i kaže: "Ustani! Zove te!" (r. 49).
15.6.2018.

Želja za punim životom

Kako je lijepo biti muškarac i žena! Kako je dragocjen naš život! A ipak ima jedna istina koju je čovjek u povijesti posljednjih stoljeća često odbacivao, s tragičnim posljedicama: istina o vlastitim granicama. Isus u Evanđelju kaže nešto što nam može pomoći: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti" (Mt 5, 17). Gospodin Isus daruje ispunjenje, došao je zbog toga. Taj je čovjek morao doći do praga jednog skoka, gdje se otvara mogućnost da prestane živjeti od sebe samoga, od vlastitih djela, od vlastitih dobara i – upravo zato što mu nedostaje puni život – ostaviti sve i nasljedovati Gospodina.[3] Ako dobro pogledamo, u završnom Isusovu pozivu – koji je tako veličanstven i čudesan – ne nudi se siromaštvo već bogatstvo, pravo bogatstvo: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom" (r. 21)
13.6.2018.

Dvije vrste nerazumijevanja s kojima se suočava Isus

U današnjem se Evanđelju govori i o drugom, vrlo različitom, nerazumijevanju prema Isusu: nerazumijevanju njegovih rođaka. Ovi su pak bili zabrinut zbog njegova putujućeg načina života koji se njima činio ludošću (usp. r. 21). Bio je naime uvijek spreman pomoći ljudima, posebno bolesnicima i grješnicima. Nije imao vremena čak ni za jelo. Isus je bio takav: najprije narod, služiti narodu, poučavati narod, ozdravljati narod. Bio je za narod. Nije imao čak vremena ni za jesti. Njegovi rođaci su, dakle, odlučili nagovoriti ga da se vrati u Nazaret, kući. Dolaze na mjesto gdje je Isus propovijedao te pošalju neka ga dozovu. Rekoše mu: „Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" (r. 32). A on će na to: „Tko je majka moja i braća moja?" i upirući pogled na ljude koji su ga okruživali, reče: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka" (rr. 33-34). Isus je formirao novu obitelj, koja se više ne temelji na prirodnim vezama, već na vjeri u njega, u njegovu ljubav, koja nas u Duhu Svetom prihvaća i ujedinjuje jedne s drugima. Svi oni koji prihvaćaju Isusovu Riječ sinovi su Božji i braća među sobom. Prihvaćanje Isusove riječi čini nas braćom među nama, čini nas Isusovom obitelji. Ogovarati druge, uništavati dobar glas drugoga, čini nas đavlovom obitelji.
10.6.2018.

Potvrda – dar Duha Svetoga

Razmislite dobro: tračanje nije djelo Duha Svetoga, nije djelo jedinstva Crkve. Tračanje uništava ono što čini Bog. Ali molim vas: prestanimo s tračanjima! Potvrdu se prima samo jednom, ali duhovni dinamizam koji je pobudila sveta potvrda traje u vremenu. Nećemo nikada do kraja ispuniti zadaću da širimo posvuda lijep miris svetog života, nadahnutog očaravajućom jednostavnošću evanđelja. Nitko ne prima potvrdu samo radi sebe samog, već zato da surađuje u duhovnom rastu drugih. Jedino tako, otvarajući se i izlazeći iz sebe samih kako bismo susreli braću, možemo uistinu rasti a ne samo zavaravati se da rastemo. On što primamo na dar od Boga mora se darivati – dar je zato da se daruje – kako bi urodio plodom, a ne naprotiv pokopati zbog egoističnih strahova, kao što nas uči prispodoba o talentima (usp. Mt 25, 14-30). I sjeme, kad imamo sjeme u ruci, ne služi tome da ga stavimo na stranu, u ormar, da ga ostavimo tamo: ono služi tome da ga se sije. Dar Duha Svetoga moramo davati zajednici. Pozivam krizmanike da Duha Svetoga ne „zatvaraju u krletku", da ne pružaju otpor Vjetru koji puše kako bi ih potaknuo da kroče u slobodi, da ne guše goruću Vatru ljubavi koja dovodi do toga da čovjek život utroši za Boga i za braću. Neka Duh Sveti udijeli svima nama apostolsku hrabrost prenošenja evanđelja, djelima i riječima, onima koje susrećemo na našemu putu. Djelima i riječima, ali dobrim riječima: onima koje izgrađuju. Ne riječima ogovaranja koje uništavaju. Molim vas, kad izlazite iz crkve sjetite se da je primljeni mir zato da ga se daje drugima: a ne zato da ga se uništava ogovaranjem. Ne zaboravite to.
6.6.2018.

Euharistija – savez ljubavi

Svaki put kad slavimo euharistiju, po tom tako skromnom i u isti mah tako svečanom sakramentu, mi proživljavamo iskustvo novog Saveza koji u punini ostvaruje zajedništvo između Boga i nas. I kao dionici ovog Saveza, mi, premda maleni i siromašni, surađujemo u izgrađivanju povijesti kakvu Bog želi. Zato svako euharistijsko slavlje, dok predstavlja čin javnog bogoštovlja, ima poveznicu sa životom i konkretnim događajima našeg života. Dok se hranimo Kristovim tijelom i krvlju, postajemo jedno s njim, primamo u sebe njegovu ljubav, ne zato da bi je ljubomorno čuvali za sebe, nego da bi je dijelili s drugima. Ova je logika upisana u euharistiju: primamo u sebe njegovu ljubav i dijelimo je s drugima. To je euharistijska logika. U njoj promatramo Isusa, kruh koji se lomi i daruje, krv prolivenu za naše spasenje. To je prisutnost koja poput vatre svojim plamenom sagorijeva sebične stavove, pročišćava nas od sklonosti da dajemo tek kad primimo i užiže u nama želju da i mi također, u jedinstvu Isusom, postanemo kruh koji se lomi i krv koja se prolijeva za našu braću.
3.6.2018.

Potvrda – pečat Duha Svetoga

Budući da dolazak Duha Svetoga zahtijeva srca sabrana u molitvi (usp. Dj 1, 14), nakon molitve zajednice u tišini, biskup, rukama položenim nad potvrđenicima, upućuje Bogu molitvu da ulije u njih svog svetoga Duha Branitelja. Postoji samo jedan Duh (usp. 1 Kor 12, 4), ali svojim dolaskom donosi nam bogatstvo darova: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji (usp. Red potvrde, br. 25). Čuli smo odlomak iz Biblije s tim darovima koje Duh Sveti donosi. Prema proroku Izaiji (11, 2), to je sedam kreposti koje je Duh izlio na Mesiju da bi mogao ispuniti svoje poslanje. Sveti Pavao također u izobilju opisuje plod Duha koji je „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost" (Gal 5, 22). Jedan Duh razdjeljuje više darova koji obogaćuju jednu Crkvu: on je Tvorac različitosti, ali istodobno i Stvaratelj jedinstva. Dakle, Duh daje sva ta bogatstva koja su različita, ali jednako tako čini sklad, to jest, jedinstvo svih tih duhovnih bogatstava koje imamo mi kršćani.
30.5.2018.

Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2018.

Naviještajući ono što je besplatno primila (Mt 10, 8; Dj 3, 6), Crkva može s vama mladima dijeliti put i istinu koji vode smislu našeg života na ovoj zemlji. Isus Krist, koji je umro i uskrsnuo za nas, apelira na našu slobodu i potiče nas da tražimo, otkrivamo i navješćujemo taj istinski i puni smisao, tu poruku istine i ispunjenja. Dragi mladi, ne bojte se Krista i njegove Crkve! U njoj se nalazi blago koje ispunjava život radošću. To vam govorim iz vlastitog iskustva: zahvaljujući vjeri pronašao sam siguran temelj svojih snova i snagu da ih ostvarim. Vidio sam mnoge patnje i siromaštva koji izobličuju lica mnoge naše braće i sestara. A ipak, za one koji su s Isusom, zlo je poticaj da sve više ljube. Mnogi muškarci i žene, i mnogi mladi ljudi, velikodušno su se darivali, katkad čak do mučeništva, iz ljubavi prema evanđelju u služenju svojoj braći i sestrama. Isusov nas križ uči božanskoj logici prikazivanja sebe samih za žrtvu (usp. 1 Kor 1, 17-25) kao navještaj evanđelja za život svijeta (usp. Iv 3, 16). Biti zapaljen Kristovom ljubavlju znači izgarati od tog plamena, rasti u razumijevanju po njegovoj svjetlosti i biti obuzet toplinom njegove ljubavi (2 Kor 5, 14). U školi svetaca koji nas otvaraju širokim Božjim obzorjima, pozivam vas da nikad ne prestanete pitati: "Što bi Krist učinio da je na mome mjestu?"
28.5.2018.

Slavimo Boga ljubavi

Dakle, svetkovina Presvetoga Trojstva daje nam promatrati otajstvo Boga koji neprestano stvara, otkupljuje i posvećuje, uvijek s ljubavlju i iz ljubavi, te svakome stvorenju koje ga prima daje da odražava zraku njegove ljepote, dobrote i istine. Otpočetka je odabrao kročiti zajedno s ljudskim rodom i oblikovati narod koji će biti blagoslov za sve narode i ljude, ne isključujući nikoga. Kršćanin nije izolirana osoba, nego pripada narodu: narodu koji oblikuje Bog. Ne može se biti kršćaninom bez te pripadnosti i zajedništva. Mi smo narod, narod Božji. Neka nam Djevica Marija pomogne s radošću ispuniti poslanje svjedočenja svijetu, žednom ljubavi, da je smisao života upravo beskrajna ljubav, konkretna ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga.
27.5.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr