Riječ Svetog Oca

Svi krštenici trebaju surađivati u naviještanju evanđelja

U današnjim izmijenjenim okolnostima poruka Benedikta XV. još uvijek je aktualna i potiče nas nadići napast svake autoreferencijalne zatvorenosti i bilo kojeg oblika pastoralnog pesimizma, kako bismo se otvorili radosnoj novosti evanđelja. U ovom našem dobu, obilježenom globalizacijom koja bi trebala biti solidarna i poštivati posebnost narodâ, no naprotiv još uvijek trpi od homologacije i starih sukoba moći koji potiču ratove i uništavaju planet, vjernici su pozvani nositi posvuda, s novim poletom, blagovijest da u Isusu milosrđe pobjeđuje grijeh, da nada svladava strah, da bratstvo pobjeđuje neprijateljstvo. Krist je naš mir i u Njemu je svaka podjela prevladana, samo u Njemu je spasenje svakog čovjeka i svakoga naroda.

Da bismo u potpunosti živjeli poslanje postoji jedan neophodan uvjet, a to je molitva, gorljiva i neprestana molitva, prema Isusovom učenju proglašenom također u današnjem Evanđelju, u kojem on kazuje prispodobu o tome „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18, 1) Molitva je prva podrška Božjeg naroda za misionare, puna ljubavi i zahvalnosti za njihov težak zadatak naviještanja i darivanja svjetla i milosti evanđelja onima koji ga još nisu primili. Danas je dobra prilika da se zapitamo: molim li za misionare? Molim li za one koji idu daleko da donesu Božju riječ svjedočenjem? Razmišljajmo o tome. Neka Marija, Majka svih naroda, svakodnevno prati i štiti misionare evanđelja.
20.10.2019.

„Bog nije pristran“ (Dj 10, 34). Petar i izlijevanje Duha Svetoga na pogane

Za taj čudesni događaj – to je prvi put da se takvo nešto dogodilo – doznalo se u Jeruzalemu, gdje braća, sablažnjena Petrovim ponašanjem, upućuju mu oštri prijekor (usp. Dj 11, 1-3). Petar je učinio nešto što je izlazilo izvan okvira uobičajenog, izvan okvira zakona i zato ga kore. Ali nakon susreta s Kornelijem, Petar je slobodniji od sebe i više u zajedništvu s Bogom i drugima, jer je vidio Božju volju u djelovanju Duha Svetoga. Može, dakle, razumjeti da izabranje Izraela nije nagrada za zasluge, nego znak besplatnog poziva da bude posrednikom Božjega blagoslova među poganskim narodima.

Draga braćo, od prvaka apostolskog učimo da evangelizator ne može biti zapreka Božjem stvaralačkom djelu koji „hoće da se svi ljudi spase“ (1 Tim 2, 4), već onaj koji potpomaže susretu srcâ s Gospodinom. A mi, kako se mi ophodimo prema svojoj braći, posebno s onima koji nisu kršćani? Jesmo li zapreka za susret s Bogom? Ometamo li njihov susret s Ocem ili ga olakšavamo?
16.10.2019.

Aperuit illis. Apostolsko pismo u obliku motu propria Svetoga Oca Franje kojim se ustanovljuje Nedjelja Božje riječi

Ovim Pismom želim odgovoriti na mnoge zamolbe koje su mi pristigle od Božjeg naroda da se u čitavoj Crkvi u jedinstvu nakanâ slavi Nedjelja Božje riječi. Već je postalo uvriježeno da kršćanska zajednica odvaja trenutke za razmišljanje o važnosti koju Božja riječ zauzima u svakodnevnome životu. U raznim mjesnim Crkvama poduzete su brojne inicijative kako bi Sveto pismo postalo sve dostupnije vjernicima, tako da u njima poraste zahvalnost za tako velik dar te se predano trude živjeti ga u svakodnevici i dosljedno ga i odgovorno svjedočiti.

Drugi vatikanski sabor je dogmatskom konstitucijom Dei Verbum dao veliki poticaj za ponovno otkrivanje riječi Božje i taj tekst zaslužuje da se stalno nad njim razmišlja i da ga se živi. U toj je konstituciji jasno izložena narav Svetoga pisma, njegovo prenošenje s naraštaja na naraštaj (Drugo poglavlje), njegovo božansko nadahnuće (Treće poglavlje) koje obuhvaća Stari i Novi zavjet (Četvrto i Peto poglavlje) i njegova važnost za život Crkve (Šesto poglavlje). Ne bi li unaprijedio to učenje Benedikt XVI. je 2008. godine sazvao sinodu na temu “Riječ Božja u životu i poslanju Crkve” nakon koje je napisao apostolsku pobudnicu Verbum Domini koja je prijeko potrebna pouka za naše zajednice[1]. U dokumentu se posebno produbljuje performativnu narav Božje riječi, osobito u bogoslužju u kojem dolazi do izražaja njezin izrazito sakramentalni značaj.[2]

Dobro je stoga da u životu našega naroda nikada ne nestane tog odlučnog odnosa sa živom riječi koju se Gospodin nikada ne umara upućivati svojoj Zaručnici, kako bi ona mogla rasti u ljubavi i svjedočenju vjere.
14.10.2019.

Papa: Novi su sveci potaknuli duhovni i društveni rast u svojim zemljama

Pozdravljam službena izaslanstva raznih zemalja, posebno predsjednika Republike Italije i Njegovu visost princa od Walesa. Doista, ovi sveci su svojim evanđeoskim svjedočenjem potaknuli duhovni i društveni rast u svojim zemljama. Upućujem poseban pozdrav delegatima anglikanske zajednice, uz iskrenu zahvalnost na njihovoj nazočnosti, a pozdravljam također tebe, dragi brate, novi biskupe ovdje u Rimu. Pozdravljam sve vas, dragi hodočasnici, kao i one koji su pratili ovu misu putem radija i televizije. Poseban pozdrav upućujem vjernicima iz Poljske, koji danas slave Papin dan: zahvaljujem im na molitvama i na stalnoj ljubavi.
13.10.2019.

„On mi je oruđe izabrano“ (Dj 6, 15). Savao, od progonitelja do evangelizatora

Kod Savla se religija pretvorila u ideologiju: religijska ideologija, socijalna ideologija, politička ideologija. Tek nakon što ga preobrazi Krist učit će da prava bitka „nije… protiv krvi i mesa, nego protiv […] upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova“ (Ef 6, 12). Učit će da se ne treba boriti protiv ljudi, nego protiv zla koje nadahnjuje njihove postupke.

Savlova razbješnjelost – jer je Savao bio bijesan – i njegova konfliktnost poziva svakoga da se zapita: kako živim svoj život vjere? Idem li ususret drugima ili sam protiv drugih? Pripadam li općoj Crkvi (dobri i loši, svi) ili imam selektivnu ideologiju? Klanjam li se Bogu ili se pak klanjam dogmatskim formulacijama? Kakav je moj vjerski život? Čini li me ispovijedanje vjere u Boga prijateljski ili neprijateljski nastrojenim prema onima koji se razlikuju od mene?
9.10.2019.

Živjeti svoju vjeru u stavu služenja

Vjera koju se može prispodobiti zrnu gorušičinu je vjera koja nije ohola i puna sebe; ne pretvara se da je vjera velikog vjernika ostavljajući ponekad prilično jadnu sliku! To je vjera koja u svojoj poniznosti osjeća veliku potrebu za Bogom i u malenosti se s punim prepušta Njemu. To je vjera koja nam daje mogućnost gledati s nadom na nepredvidljiva zbivanja u životu, koja nam pomaže prihvatiti također poraze, patnje, sa sviješću da zlo nikada nema, niti će ikada imati, zadnju riječ.

Kako možemo razumjeti imamo li doista vjere, tj. je li naša vjera, premda malena, istinska, čista? Isus nam to objašnjava ukazujući na to koja je mjera vjere: to je služenje. I to čini prispodobom koja na prvi pogled pomalo zbunjuje, jer prikazuje lik bahatog i ravnodušnog gospodara. Ali upravo takav način postupanja gospodara otkriva ono što je pravo središte prispodobe, odnosno stav raspoloživosti sluge. Isus želi reći da je takav čovjek vjere u odnosu na Boga: potpuno se prepušta njegovoj volji, bez kalkulacija ili zahtijeva.
6.10.2019.

Značajka onih koji evangeliziraju jest radost

Duh Sveti je glavni protagonist evangelizacije. „Oče, idem evangelizirati“ – „Da, što ćeš učiniti?“ – „Ah, ja naviještam Evanđelje i govorim tko je Isus, pokušavam uvjeriti ljude da je Isus Bog“. Dragi moj, to nije evangelizacija, ako nema Duha Svetoga nema evangelizacije. To može biti prozelitizam, publicitet… Ali evangelizacija znači prepustiti se vodstvu Duha Svetoga, da On bude taj koji na potiče na naviještanje, na naviještanje sa svjedočenjem, pa i mučeništvom, pa i riječju. Nakon što je pomogao Etiopljaninu susresti se s Uskrslim – Etiopljanin susreće uskrslog Isusa jer razumije ono proroštvo – Filip nestaje, Duh ga uzima i šalje ga da čini nešto drugo.

Rekao sam da je glavni protagonist evangelizacije Duh Sveti i koji je znak da si ti kršćanine, ti kršćanko, vjerovjesnik? To je radost. Pa i u mučeništvu. A Filip pun radosti pošao je na drugo mjesto propovijedati Evanđelje. Neka Duh učini krštenike muškarcima i ženama koji naviještaju evanđelje kako bi privukli druge ne sebi, nego Kristu, koji znaju dati Bogu prostora za djelovanje, koji znaju učiniti druge slobodnima i odgovornima pred Gospodom.
2.10.2019.

Papa: Nitko ne smije biti isključen iz društva

Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 29. rujna 2019.   Draga braćo i sestre, Želim pozdraviti sve vas koji ste sudjelovali na ovome molitvenom slavlju kojim
29.9.2019.

„Stjepan 'pun Duha Svetoga' (Dj 7, 55): diakonia i martyria“

Stjepan evangelizira snagom i parresijom, ali njegova riječ nailazi na najuporniji mogući otpor. Ne pronalazeći drugi način da ga zaustave, što rade njegovi protivnici? Oni biraju najbjednije rješenje za uništavanje ljudskog bića: to jest, klevetu ili lažno svjedočenje. A znamo da kleveta uvijek ubija. Taj „đavolski rak“, koji je plod želje da se uništi ugled neke osobe, napada i ostatak crkvenog tijela i nanosi mu ozbiljnu štetu kada se, zbog sitnih interesa ili zato da prikrije neispunjavanje vlastitih dužnosti i obveza, skupina ljudi udružuje kako bi nekoga ocrnjivali. (...)

Stjepanova molitva, koju je izrekao u tome trenutku, je prelijepa: „Gospodine Isuse, primi duh moj!“ (Dj 7, 59) – i umro je kao sin Božji, opraštajući: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ (Dj 7, 60). Te Stjepanove riječi uče nas da naš identitet djece Božje ne otkrivaju lijepi govori, nego vrsnost naše vjere pokazuje jedino predavanje vlastitoga života u Očeve ruke i opraštanje onima koji nas vrijeđaju. Danas je više mučenika nego u počecima života Crkve i mučenici su posvuda. Današnja Crkva bogata je mučenicima, natopljena je njihovom krvlju koja je „sjeme novih kršćana“ (Tertulijan, Apologeticum, 50.13) i osigurava rast i plodnost Božjem narodu. Mučenici nisu „drveni kipovi“, već muškarci i žene od krvi i mesa koji su – kako se kaže u Otkrivenju – „oprali… haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj“ (7, 14). Oni su pravi pobjednici.
25.9.2019.

Uvijek imamo vremena dobrom izliječiti zlo koje smo učinili

Naime, u životu plod ne donosi onaj tko ima mnogo bogatstva, nego tko stvara i održava mnoge veze, odnose i prijateljstva kroz različita „bogatstva“, to jest kroz različite darove kojima ga je Bog obdario. No Isus također ukazuje na krajnju svrhu svoga nagovora: „napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“. Ako budemo sposobni pretvoriti bogatstva u oruđa bratstva i solidarnosti, u raju će nas primiti ne samo Bog, nego i oni s kojima smo bogatstvo dijelili, upravljajući dobro svime onim što je Gospodin stavio u naše ruke.

Braćo i sestre, taj nam evanđeoski tekst doziva u pamet pitanje nepoštenog upravitelja kojega je gospodar otpustio: „Što da učinim?“ (r. 3). Suočen s našim nedostacima i pogreškama, Isus nam jamči da uvijek imamo vremena dobrom izliječiti zlo koje smo učinili. Tko je prouzročio suze neka nekoga učini sretnim, a tko je pronevjerio neka daruje potrebitima. Ako tako činimo, Gospodin će nas pohvaliti, „jer smo postupili snalažljivo“ to jest s mudrošću koja resi onoga koji se priznaje djetetom Božjim i ulaže sebe samoga poradi Kraljevstva nebeskoga.
22.9.2019.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr