Riječ Svetog Oca

Papa: Budimo hrabri i radosni vjerovjesnici

U Rimu Pavao prije svega susreće svoju braću u Kristu koja ga pozdravljaju i ulijevaju mu hrabrost (usp. Dj 28, 15) i čije toplo gostoprimstvo kazuje koliko je njegov dolazak bio očekivan i željen. Zatim mu je bilo dopušteno da živi slobodno pod vojnom paskom (custodia militaris), odnosno s vojnikom koji ga je čuvao, bio je u kućnom pritvoru. Unatoč tome što je utamničen, Pavao se može susretati sa židovskim prvacima kako bi im objasnio zašto je bio prisiljen pozvati se na cara i kako bi im govorio o Božjem kraljevstvu. Pokušava ih navesti da povjeruju u Isusa, polazeći od Svetog pisma i pokazujući kontinuitet između Kristove novosti i „nade Izraelove“ (Dj 28, 20). Pavao prepoznaje da je židovstvo u njemu duboko usađeno i vidi u evanđelju koje propovijeda, to jest u naviještanju Krista koji je umro i uskrsnuo, ispunjenje obećanja danih izabranom narodu.

Nakon tog prvog neformalnog susreta u kojem nalazi spremne Židove, slijedi službeniji, tijekom kojega, čitav dan, Pavao naviješta Božje kraljevstvo i pokušava otvoriti svoje sugovornike vjeri u Isusa, polazeći od „Mojsijeva zakona i prorokâ“ (Dj 28, 23). Kako ih ne uspijeva sve uvjeriti, prokazuje otvrdnuće srca Božjeg naroda, razlog njegove osude (usp. Iz 6, 9-10) i s velikom ljubavlju slavi spasenje narodâ koji su se pokazali osjetljivima na Boga i sposobnima slušati Riječ evanđelja života (usp. Djela 28, 28).
15.1.2020.

Božja smo milina

Liturgija nam ove godine stavlja pred oči događaj Isusova krštenja prema izvješću iz Matejeva Evanđelja (usp. 3, 13-17). Evanđelist opisuje dijalog između Isusa koji traži krštenje i Ivana Krstitelja koji želi to odbiti primjećujući: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ (r. 14). Ta Isusova odluka iznenađuje Krstitelja: naime, Mesiji ne treba čišćenja; On je onaj koji čisti. Ali Bog je Svetac, njegovi putevi nisu naši, a Isus je Božji put, nepredvidivi put. Upamtimo da Bog je Bog iznenađenja.

Ivan je rekao kako između njega i Isusa postoji neizmjerna, nepremostiva udaljenost. „Ja nisam dostojan obuće mu nositi“ (Mt 3, 11), rekao je. Ali Sin Božji došao je upravo zato da premosti tu udaljenost između čovjeka i Boga. Ako je Isus sav na Božjoj strani, onda je i sav na strani čovjeka i spaja ono što je bilo podijeljeno. Zato odgovara Ivanu: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ (r. 15). Mesija traži da ga se krsti kako bi se ispunilo svu pravednost i ostvario se Očev naum koji vodi putem sinovske poslušnosti i solidarnosti s krhkim i grešnim čovjekom. To je put poniznosti i potpune Božje blizine svojoj djeci.
12.1.2020.

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28)

Draga braćo i sestre koji ste bolesni, vaša vas bolest na poseban način svrstava među one koji, “izmoreni i opterećeni”, privlače Isusov pogled i srce. Odatle dopire svjetlo koje će rasvijetliti trenutke tame, odatle dolazi nada koja će ublažiti nevolju koja vas je snašla. On vas poziva da dođete k Njemu: »Dođite«. U Njemu ćete naći snagu da se nosite s brigama i pitanjima koji vas salijeću u toj “mračnoj noći” tijela i duše. Krist nam nije dao recepte, nego nas svojom patnjom, smrću i uskrsnućem oslobađa od jarma zla.

U tome stanju sigurno vam je potrebno mjesto gdje ćete naći počinka duši svojoj. Crkva želi sve više postajati “gostinjac” dobrog Samarijanca koji je Krist (usp. Lk 10, 34), to jest kuća gdje ćete moći pronaći njegovu milost koja nalazi svoj izraz u prisnosti, prihvaćanju i utjesi. U toj ćete kući moći susresti osobe izliječene Božjim milosrđem koje će znati pomoći vam nositi križ i promatrati vlastito trpljenje i patnju kroz novu prizmu. Znat ćete tako izdići svoj pogled onkraj bolesti i primiti novo svjetlo i snagu za svoje živote.
9.1.2020.

Papa: „Ljubav prema Bogu uvijek rađa plodovima“

Doista, boravak na Malti postaje za Pavla povoljna prilika da „učini opipljivom“ riječ koju naviješta i da na taj način vrši službu suosjećanja u izlječenju bolesnih. I to je jedan od zakona evanđelja: kad vjernik iskusi spasenje ne zadržava ga za sebe, nego ga širi dalje. „Dobro uvijek teži tome da se širi. Svako autentično iskustvo istine i ljepote po samoj svojoj naravi teži tome da raste u nama, i svaka osoba koja je iskusila duboko oslobođenje stječe veću osjetljivost na potrebe drugih“ (apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 9). „Prekaljeni“ kršćanin zasigurno može iskazati veću blizinu onima koji pate jer on zna što je patnja i učiniti svoje srce otvorenim i osjetljivim za solidarnost s drugima.

Pavao nas uči prolaziti kroz kušnje privijajući se uz Krista, kako bi u nama sazrelo „uvjerenje da Bog može djelovati u svakoj situaciji, pa i usred prividnih neuspjeha“ i kako bismo postali svjesni toga „da onaj koji se žrtvuje i daje Bogu iz ljubavi sigurno će biti plodan“ (ibid., 279). Ljubav je uvijek plodna, ljubav prema Bogu uvijek rađa plodovima, a ako se prepustiš Gospodinu i primiš Gospodinove darove, to će ti omogućiti da ih daješ drugima. Ljubav prema Bogu ide sve dalje.

Molimo danas Gospodina da nam pomogne živjeti svaku kušnju poduprti snagom vjere te da budemo osjetljivi na mnoge brodolomce u povijesti koji iscrpljeni pristižu na naše obale kako bismo ih i mi znali primiti onom bratskom ljubavlju koja dolazi od susreta s Isusom. To je ono što spašava od hladnoće ravnodušnosti i nečovječnosti.
8.1.2020.

Bog otvara putove novosti i slobode

Svako iskustvo susreta s Isusom navodi nas na to da se zaputimo različitim stazama, jer od njega proizlazi dobra snaga koja ozdravlja srce i odvaja nas od zla. Između kontinuiteta i novosti postoji mudrosna dinamika: vraćamo se „u svoju zemlju“, ali „drugim putem“. To pokazuje da smo mi ti koji se moramo mijenjati, stubokom promijeniti svoj način života premda i dalje nastavljamo živjeti u uobičajenom okruženju, mijenjati kriterije prosuđivanja stvarnosti koja nas okružuje. U tome se ogleda razlika između pravog Boga i izdajničkih idola, poput novca, moći, uspjeha…; između Boga i onih koji obećavaju da će ti dati te idole, poput onih koji se bave gatanjem, vračanjem, kartomantijom.

Razlika je u tome što nas idoli vežu uz sebe. Oni nas čine ovisnima te mi postajemo opsjednuti njima. Pravi Bog niti nas zaustavlja niti dopušta da mi zaustavimo njega: on otvara putove novosti i slobode, jer je On Bog koji je uvijek s nama da nam pomogne rasti. Ako susretneš Isusa, ako imaš duhovni susret s Isusom, sjeti se: moraš se vratiti istim mjestima na kojima si oduvijek, ali drugim putem, drugim stilom. To je tako, to je Duh Sveti, kojega nam Isus daje, koji nam mijenja srce.
6.1.2020.

Evanđelje nije bajka, nego je objava Božjeg nauma ljubavi prema nama

Dakle, braćo i sestre, dok nastavljamo kontemplirati čudesni znak jasala današnja nam liturgija poručuje da Kristovo evanđelje nije neka bajka, nije mit, pobudna priča. Ne! Kristovo evanđelje jest puna objava Božjeg nauma, Božjeg nauma o čovjeku i svijetu. To je poruka u isti mah jednostavna i veličanstvena, koja nas potiče zapitati se: koji je to konkretni plan Gospodin stavio u mene učinivši da se u sadašnjem času iznova rodi među nama?

Apostol Pavao sugerira nam odgovor: „[Bog] nas… izabra… da budemo sveti i bez mane pred njim“ (r. 4). Eto značenja Božića. Ako Gospodin nastavi dolaziti među nas, ako nam i dalje nastavlja davati dar svoje Riječi, to je zato da svatko od nas može odgovoriti na ovaj poziv: postati sveti u ljubavi. Biti svet znači pripadati Bogu, to je zajedništvo s Njim, transparentnost njegove beskrajne dobrote. Biti svet znači čuvati dar koji nam je Bog dao. Samo to: čuvati besplatnost. To znači biti svet. Zato onaj tko prihvaća u sebi svetost kao dar milosti, naprosto je mora pretočiti u konkretno djelovanje u svakodnevnom životu. Taj dar, ta milost koju mi je Bog dao, ja pretačem u konkretna djela u svakodnevnom životu, u susretu s drugima. Ta ljubav, ta ljubav prema bližnjemu, odraz Božje ljubavi, istodobno pročišćava naše srce i čini nas spremnima na praštanje, čineći nas „besprijekornima“ iz dana u dan. Ali besprijekornima ne u smislu da sam ja taj koji uklanjam neku prljavštinu: besprijekorni u smislu da Bog ulazi u nas, taj dar, Božja besplatnost ulazi u nas i mi je čuvamo i dajemo drugima.
5.1.2020.

Otvorimo srce Isusovoj dobroti i ovo će biti godina mira i nade

Isus je blagoslov za one koji stenju pod jarmom ropstva, duhovnog ropstva i materijalnog ropstva. On oslobađa s ljubavlju. Onima koji su izgubili samopoštovanje i postali taoci zla u kojem se vrte kao u nekom začaranom krugu, Isus kaže: Otac te ljubi, ne napušta te, s nepokolebljivim strpljivošću čeka da mu se vratiš (usp. Lk 15, 20). Onima koji su žrtve nepravde i iskorištavanja i ne vide izlaza, Isus otvara vrata bratstva, gdje se može naći gostoljubiva lica, srca i ruke, gdje se može dijeliti ogorčenost i očaj i vratiti bar malo dostojanstva. Onima koji su ozbiljno bolesni i osjećaju se napuštenima i obeshrabrenima Isus se približava, dotiče rane s nježnošću, izlijeva ulje utjehe i slabost pretvara u snagu dobra kako bi razvezao i najzamršenije čvorove. Onima koji su u zatvoru i u napasti su da se zatvore u sebe, Isus ponovno otvara obzorje nade, počevši od male zrake svjetla.
1.1.2020.

Neka se roditelji i djeca uzajamno podržavaju u prianjanju uz evanđelje

Marija, Josip, Isus: Sveta Obitelj iz Nazareta koja predstavlja složni odgovor na Očevu volju: tri člana ove obitelji uzajamno se pomažu otkriti Božji plan. Molili su, radili, komunicirali. I pitam se: umiješ li ti u svojoj obitelji komunicirati ili si poput one djece za stolom, svaki s mobilnim telefonom u ruci, koji komuniciraju preko chata? Za tim stolom vlada tišina kao da su na misi…

Ali oni ne komuniciraju međusobno. Moramo ponovno vratiti dijalog u obitelji: očevi, roditelji, djeca, djedovi i braća i sestre moraju komunicirati jedni s drugima… To je zadaća koju treba danas napraviti, upravo na dan Svete Obitelji. Neka Sveta Obitelj bude uzor našim obiteljim, kako bi se roditelji i djeca međusobno podržavali u prianjanju uz evanđelje, taj temelj svetosti obitelji. 
Povjerimo Mariji „Kraljici obitelji“, sve obitelji svijeta, posebno one koje trpe i koje su nevoljne, i zazivamo na njih njezinu majčinsku zaštitu.
29.12.2019.

Naviještati Krista djelima bratstva i evanđeoske ljubavi

Poučeni primjerom svetoga Stjepana, koji je postao sličan svome Učitelju i u životu i u smrti, i mi upravimo svoj pogled u Isusa, vjernog svjedoka Oca. Spoznajmo da se nebeska slava, koja traje vječni život, ne sastoji od bogatstva i moći, nego od ljubavi i sebedarja. Trebamo držati svoj pogled upravljen u Isusa, „Početnika i Dovršitelja vjere“ (Heb 12, 2), kako bismo mogli obrazložiti nadu koja nam je dana (usp. 1 Pt 3, 15), kroz izazove i kušnje s kojima nam se valja svakodnevno suočavati. Za nas kršćane, nebo više nije daleko, odvojeno od zemlje: u Isusu se Nebo spustilo na zemlju. Zahvaljujući Njemu, snagom Duha Svetoga, možemo uzeti sve ono ljudsko i upraviti to prema Nebu. Tako da prvo svjedočanstvo bude upravo naša čovječnost, način života oblikovan prema Isusu: krotak i hrabar, ponizan i plemenit, nenasilan.

Stjepan je bio đakon, jedan od prvih sedam đakona Crkve (usp. Dj 6, 1-6). On nas uči naviještati Krista djelima bratstva i evanđeoske ljubavi. Njegovo svjedočanstvo, koje je imalo vrhunac u mučeništvu, izvor je nadahnuća za obnovu naših kršćanskih zajednica. One su pozvane postajati sve više misionarske, potpuno okrenute evangelizaciji, odlučne doći do muškaraca i žena na egzistencijalnim i zemljopisnim periferijama, gdje se najviše žudi za nadom i spasenjem. Pozvane su postati zajednice koje ne slijede ovozemaljsku logiku, koje ne stavljaju u središte same sebe, svoju sliku, nego isključivo slavu Božju i dobro ljudi, posebno malenih i siromašnih.
26.12.2019.

Poruka pape Franje Urbi et orbi, gradu i svijetu

Neka Krist bude svjetlo za mnogu djecu koja trpe zbog rata i sukoba na Bliskom Istoku i u raznim zemljama svijeta. Neka bude utjeha za ljubljeni sirijski narod koji još uvijek ne vidi kraja neprijateljstvima koja su razdirala tu zemlju u ovom desetljeću. Neka prodrma savjesti ljudi dobre volje. Neka nadahne vladare i međunarodnu zajednicu da pronađu rješenja koja će jamčiti sigurnost i miran suživot narodâ cijele te regije i okončati njihove patnje. Neka bude potpora libanonskom narodu da uzmogne izaći iz trenutne krize i ponovo otkrije svoj poziv da bude glasnikom slobode i skladnog suživota za sve.

Neka Gospodin Isus bude svjetlo za Svetu Zemlju gdje je rođen On, Spasitelja čovjeka i gdje mnogi i dalje, usprkos zaprekama ne daju se obeshrabriti već iščekuju dane mira, sigurnosti i blagostanja. Neka bude utjeha za Irak, u kojem vladaju društvene napetosti, kao i za Jemen koji prolazi kroz ozbiljnu humanitarnu krizu.

Neka malo Betlehemsko Djetešce bude nada za cijeli američki kontinent gdje više zemalja prolazi kroz razdoblje društvenih i političkih previranja. Neka ohrabri dragi venecuelski narod tako dugo iskušavan političkim i društvenim napetostima i neka ne dopusti da ostane bez pomoći koja mu je potrebna. Neka blagoslovi napore onih koji rade na promicanju pravde i pomirenja i trude se prevladati različite krize i mnoge oblike siromaštva koji vrijeđaju dostojanstvo svake osobe.
25.12.2019.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr