Riječ Svetog Oca

Papino pismo mladima za nadolazeće Redovito zasijedanje biskupske sinode, u listopadu 2018.

Podsjetio bih vas također na riječi koje je Isus jednom rekao učenicima koji ga upitaše: "Učitelju [...] gdje stanuješ"; odgovorio im je: "Dođite i vidite" (Iv 1,38). Isus vas gleda i poziva Vas da idete s njime. Dragi mladi, jeste li primijetili taj pogled koji vam je upućen? Jeste li čuli taj glas? Jeste li osjetili potrebu da poduzme takav put? Siguran sam da, unatoč buci i zbrci koje u svijetu naizgled prevladavaju, ovaj poziv i dalje odjekuje u dubini vašeg srca kako bi se otvorili punini radosti. To će biti moguće dotle, da ćete uz stručne vodiče, naučiti kako poduzeti proces razlučivanja kako biste otkrili Božji plan u svom životu. Čak i kad je putovanje neizvjesno i padnete, Bog, bogat milosrđem, protegnut će svoju ruku i podići vas. 
19.1.2017.

Jona: nada i molitva

Instinktivni užas umiranja otkriva čovjeku potrebu da polaže svoju nadu u Boga života. "Možda će nas se sjetiti bog taj da ne poginemo": riječi su to nade koja postaje molitva, ona prošnja puna tjeskobe koja se silazi sa čovjekovih usana pred neposrednom smrtnom opasnošću. Mi previše olako zaziremo od toga da se obraćamo Bogu u potrebi kao da se radi o koristoljubivoj i samim tim nesavršenoj molitvi. Ali Bog poznaje našu slabost, zna da ga se spominjemo da bismo tražili od njega pomoć, te blagim osmijehom oca Bog odgovara milostivo. Kad se Jona, priznavši vlastite odgovornosti, dao baciti u more da spasi svoje suputnike, oluja se smiruje. Predstojeća smrtna pogibelj navela je te pogane na molitvu i dovela do toga da je prorok, usprkos svemu, ostvario svoj poziv služenja drugima prihvativši se žrtvovati za njih, i sad dovodi preživjele do priznavanja pravog Gospodinu i hvale. Mornari, koji su obuzeti strahom u molitvi se obraćali svojim bogovima, sada, s iskrenim strahom Gospodnjim, prepoznaju pravoga Boga te prinose žrtve i čine zavjete. Nada, koja ih je potakla na molitvu da ne umru, pokazuje se još snažnijom i iznjedruje stvarnost koja nadilazi ono čemu su se nadali: ne samo da ne pogibaju u oluji, već se otvaraju priznavanju jedinoga i pravoga Gospodara neba i zemlje.
18.1.2017.

Crkva je pozvana ljudima pokazivati Isusa

(...) „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!". On je jedini Spasitelj! On je Gospodin, ponizan, među grešnicima, ali to je on, on: nije netko drugi tko dolazi u moći; ne, ne, to je on! Riječi su to koje mi svećenici ponavljamo svaki dan na misi, kad ljudima predstavljamo kruh i vino koji su se pretvorili u Tijelo i Krv Kristovu. Ta liturgijska gesta predstavlja cjelokupno poslanje Crkva, koja ne naviješta samu sebe. Jao, jao si ga Crkvi kad naviješta samu sebe; ona tada gubi kompas, ne zna kamo ide! Crkva naviješta Krista; ne donosi samu sebe, nosi Krista. Jer on i samo on spašava svoj narod od grijeha, oslobađa ga te ga vodi prema zemlji života i slobode.

15.1.2017.

Psalam 115. Lažne nade u idole

Gospodin nas se uvijek spominje, i u ružnim trenucima on nas se spominje. I to je naša nada. A nada ne razočarava. Nikada. Nikada. Idoli uvijek razočaraju: oni su uobrazilje, nisu stvarnost. To je divna stvarnost nade: uzdajući se u Gospodina postaje se poput njega, njegov nas blagoslov preobražava u njegovu djecu, koja imaju dioništvo u njegovu životu. Nada u Boga nas uvodi, da tako kažem, u polje djelovanja njegova sjećanja, njegova spomena koji nas blagoslivlja i spašava nas. I tada se iz naših grudi može vinuti onaj "aleluja", hvala živom i istinskom Bogu, koji je za nas rođen od Marije, umro na križu i uskrsnuo u slavi. I u toga Boga stavljamo nadu, i taj Bog – koji nije idol – nikada ne razočarava.
11.1.2017.

Prava misija nije nikada prozelitizam, već privlačenje drugih Kristu

Ovo je misionarski stil Kristovih učenika: naviještati Evanđelje krotko i odlučno, bez nadutosti ili nametanja. Prava misija nije nikada prozelitizam, već privlačenje drugih Kristu. Ali kako? Kako se ostvaruje to privlačenje Kristu? To se čini vlastitim svjedočenjem, polazeći od snažnog jedinstva s njim u molitvi, klanjanju i konkretnoj ljubavi, koja je služenje Isusu prisutnom u najmanjem od naše braće. Po uzoru na Isusa, dobrog i milosrdnog pastira, i vođeni njegovom milošću, pozvani smo učiniti od svoga života radosno svjedočenje koje osvjetljava put i donosi nadu i ljubav.
8.1.2017.

Bog se mora roditi u našem srcu

I u našemu životu postoje različite zvijezde, svjetla koja sjaju i usmjeravaju. Na nama je izabrati koja ćemo od njih slijediti. Postoje, na primjer, zvijezde čiji sjaj kratko traje, pojave se i brzo zgasnu, kao što su to sitna životna zadovoljstva: premda su lijepa, nisu dostatna jer kratko traju i ne ostavljaju u srcu mir za kojim težimo. Tu se zatim zasljepljujuća svjetla popularnosti i slave, novca i uspjeha, koja obećavaju sve i odmah. To su zavodljiva svjetla koja svojom snagom zasljepljuju i vode iz snova o slavi u najcrnju tamu. Mudraci, naprotiv, pozivaju nas slijediti svjetlo koje je stalno i ljupko, kojem nema zalaza, jer nije od ovoga svijeta: dolazi s neba i sja… gdje? U srcu.
6.1.2017.

„Rahela oplakuje sinove svoje", ali… „ima nade za tvoje potomstvo" (Jr 31)

Upravo zbog majčina plača ima još uvijek nade za djecu, koja će se vratiti u život. Ta žena, koja je prihvatila umrijeti prilikom rađanja kako bi sin mogao živjeti, svojim je suzama sada početak novoga života za prognanu djecu, zatvorenike, one koji su daleko od svoje domovine. Na Rahelinu bol i plač Gospodin odgovara obećanjem koje sada može za nju biti razlog prave utjehe: narod će se moći vratiti iz progonstva i, slobodan, živjeti u vjeri svoj odnos s Bogom. Suze su rodile nadu. I to nije lako shvatiti, ali je istina. Toliko puta, u našem životu, suze siju nadu, sjeme su nade.
4.1.2017.

Pismo pape Franje biskupima na blagdan Nevine dječice

Poslušajmo plač i žalosni jauk te djece; poslušajmo također plač i žalosni jecaj naše majke Crkve, koja plače ne samo zbog boli nanesene njezinoj najmlađoj djeci, već i zato što poznaje grijehe neke od svojih članova: trpljenje, iskustvo i bol maloljetnika koje su svećenici seksualno zlostavljali. Sramimo se toga grijeha. Osobe kojima je bila povjerena zadaća brinuti se za tu djecu uništile su im dostojanstvo. Izražavamo duboko žaljenje zbog toga i molimo za oproštenje. Pridružujemo se boli žrtava i ronimo suze zbog toga grijeha. Grijeh onoga što se dogodilo, grijeh nepružanja pomoći, grijeh prikrivanja i poricanja, grijeh zloporabe položaja. Crkva također gorko plače zbog toga grijeha svojih sinova i moli za oproštenje. Danas, na blagdan Nevine dječice, želim da svi obnovimo svoju punu predanost kako se te okrutnosti više ne bi događale među nama. Pronađimo potrebnu hrabrost da poduzmemo sve potrebne korake i štitimo u svemu živote naše djece, kako se ta zlodjela nikada više ne bi ponovila. Pridržavajmo se, jasno i vjerno, „nulte tolerancije" na tome području.
2.1.2017.

Ne samo Bogorodica nego i najuža suradnica u planu spasenja

Godina će biti dobra u mjeri u kojoj svatko od nas, uz Božju pomoć, bude svakodnevno pokušavao činiti dobro. Tako se izgrađuje mir, tako se – vlastitim djelima – kaže „ne" mržnji i nasilju, a „da" bratstvu i pomirenju. Prije pedeset godina, papa Pavao VI. dao je da se na ovaj dan slavi Svjetski dan mira, kako bi ojačao zajedničke napore oko stvaranja svijeta u kojemu će vladati mir i bratstvo. U ovogodišnjoj poruci, predložio sam nenasilje kao način za politiku mira.
1.1.2017.

Abraham, otac u vjeri i nadi

Povjerovavši u to obećanje, Abraham kreće na put, pristaje napustiti svoju zemlju i postati stranac, nadajući se tom „nemogućem" djetetu koje bi mu Bog trebao dati unatoč tome što je Sarino krilo bilo već kao mrtvo. Abraham vjeruje, njegova vjera se otvara naizgled nerazumnoj nadi; ona je sposobnost izdići se iznad ljudskih rasudbi i mudrosti ovoga svijeta, iznad onoga što se obično smatra zdravim razumom, kako bi se povjerovalo u nemoguće. Nada otvara nove vidike, omogućuje snatriti i o onome što se ne može ni zamisliti. Nada uvodi u tamu neizvjesne budućnosti kako bi se hodilo u svjetlu. Prekrasna je ta krepost nade; daje nam veliku snagu za ići kroz život. Ali to je težak put. 
28.12.2016.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr