Riječ Svetog Oca

Krštenje – zaodjenuti Kristom (Gal 3, 26-27)

Ovo je naime kršćanski poziv: „hoditi uvijek kao djeca svjetla, ustrajavajući u vjeri" (usp. Red krštenja, br. 226, Iv 12, 36). Ako je riječ o djeci, zadaća je roditelja, zajedno s kumovima i kumama, brinuti se da hrane plamen krsne milosti, pomažući im da ustraju u vjeri (usp. Red krštenja, br. 73). „Kršćanska naime pouka, koja djeci po pravu pripada, ne ide ni za čim drugim nego da im malo-pomalo dovede do toga da spoznaju Božji naum u Kristu te sami jednom usvoje onu vjeru u kojoj su kršteni" (isto, Prethodne napomene, 3). Živa Kristova prisutnost, koju treba čuvati, braniti i širiti u nama, svjetiljka je koja obasjava naše korake, svjetlo koje usmjerava naše izbore, plamen koji grije srca dok idemo ususret Gospodinu, osposobljavajući nas da pomažemo onima koji putuju s nama, sve do neraskidivog zajedništva s njim. Tada, kaže se u Otkrivenju, „noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova" (usp. 22, 5). Slavlje krštenja se zaključuje molitvom Očenaš, svojstvenoj zajednici Božje djece. Naime, djeca ponovno rođena na krštenju primit će puninu dara Duha u potvrdi i sudjelovat će u euharistiji, učeći što znači obraćati se Bogu nazivajući ga „Oče".
16.5.2018.

Trebamo biti ljudi Uzašašća

Uzašašće Gospodinovo na nebo, uvodeći novi oblik Isusove prisutnosti među nama, traži da imamo takve oči i srce da ga možemo susresti, da mu možemo služiti i svjedočiti ga drugima. Trebamo biti ljudi Uzašašća, to jest tražitelji Krista na putovima našega vremena, noseći Njegovu riječ spasenja sve do na kraj zemlje. Na tome putu u braći susrećemo samog Krista, osobito u najsiromašnijima, u onima koji u svom tijelu trpe iskustvo teških i ponižavajućih oblika starog i novog siromaštva. Kao što je na početku uskrsli Krist poslao svoje apostole snagom Duha Svetoga tako i danas šalje sve nas istom snagom kako bi postavio konkretne i vidljive znakove nade. Da bi nam dao nadu, Isus je otišao na nebo i otvorio vrata neba i nade kako bismo i mi došli tamo.
13.5.2018.

Krštenje – novo rađanje (Rim 6, 3-4)

Krsni zdenac je mjesto na kojem se događa uskrsnuće s Kristom! Stari se čovjek pokapa sa svojim varavim požudama (usp. Ef 4, 22) kako bi se rodilo novo stvorenje; doista, staro je uminulo a iz toga je novo nastalo (usp. 2 Kor 5, 17). U "katehezama" koje se pripisuju svetom Ćirilu Jeruzalemskom ovako se novokrštenicima tumačilo ono što se događa u vodi krštenja. Lijepo je to objašnjenje svetog Ćirila: "Istoga ste časa umrli i rođeni i isti spasonosni val postaje za vas i grob i majka" (br. 20, Mistagogica 2, 4-6: PG 33, 1079-1082). Preporađanje novog čovjeka traži da se stari čovjek, nagrđen grijehom, sav pretvori u prah. Slike groba i majčine utrobe koje se odnose na (krsni) zdenac vrlo djelotvorno izražavaju ono veliko što se događa po jednostavnim gestama krštenja. Volim citirati natpis na latinskom koji se nalazi na drevnoj rimskoj krstionici u Lateranu, gdje čitamo ovaj izričaj koji se pripisuje papi Sikstu III.: "Majka Crkva djevičanski rađa vodom djecu koju je začela dahom Boga. Svi koji ste rođeni ovim zdencem, nadajte se ući u nebesko kraljevstvo"[1].
9.5.2018.

Kristova ljubav je temeljni stav srca

Kako da tu ljubav koju nam Gospodin daruje dijelimo s drugima? Isus je u više navrata objasnio tko je taj drugi koga trebamo ljubiti, ne riječima, nego djelima. To je onaj kojeg susrećem na svom putu i koji me, svojim licem i svojom pričom, poziva; to je onaj koji me samom svojom prisutnošću tjera da izađem iz svojih interesa i sigurnosti; to je onaj koji čeka na moju raspoloživost da slušam i da zajedno prijeđemo dio puta. Raspoloživost prema svakom bratu i svakoj sestri, tko god oni bili i u kojoj god se situaciji nalazili, počevši od onih koji su mi blizu u obitelji, u zajednici, na poslu, u školi… Na taj način, ako ostanem sjedinjen s Isusom, njegova ljubav može doprijeti do drugoga i privući ga k sebi, u svoje prijateljstvo.
6.5.2018.

Krštenje – izvor života

I tom vodom, snagom Duha Svetoga, krstimo narod, krstimo odrasle, djecu, sve. Pošto je posvećena voda studenca, potrebno je oraspoložiti srce za pristupanje krštenju. To se događa odreknućem od sotone i ispoviješću vjere, koji su usko među sobom povezani. U mjeri u kojoj kažem „ne" sugestijama đavla – onoga koji dijeli – mogu reći „da" Bogu koji me poziva suobličiti se njemu u mislima i djelima. Đavao unosi razdor; Bog uvijek povezuje zajednicu, ljude u samo jedan narod. Ne može se pristajati uz Krista postavljajući uvjete. Treba se odvojiti od određenih veza kako bismo mogli doista prigrliti druge; ili ti je lijepo s Bogom ili ti je lijepo s vragom. Zato odreknuće i čin vjere idu zajedno. Treba prekinuti mostove, ostaviti ih iza sebe, kako bi se započeo novi Život koji je Krist.
2.5.2018.

Naše zajedništvo s Kristom rađa ljubavlju prema bližnjima

Kada smo prisno povezani s Gospodinom, kao što su trs i loze čvrsto povezani i ujedinjeni među sobom, možemo donositi plodove novog života, milosrđa, pravde i mira, koji su plod Gospodinova uskrsnuća. To su činili sveci, oni koji su u punini živjeli kršćanski život i svjedočanstvo ljubavi, jer su bili prave loze Gospodinova života. Ali da bismo bili sveti ne moramo „biti biskupi, svećenici, redovnici ili redovnice. […] Svi smo pozvani biti sveti živeći svoj život s ljubavlju i pružajući svoje svjedočenje u svojoj svakodnevici, gdje god da se nalazili" (Apost. pob. Gaudete et exsultate, 14). Svi smo pozvani biti sveti; moramo biti sveti tim bogatstvom koje primamo od Gospodina uskrslog. Svaka je aktivnost – rad i odmor, obiteljski i društveni život, obavljanje političkih, kulturnih i gospodarskih dužnosti – svaka je aktivnost, bila mala ili velika, ako je živimo u jedinstvu s Isusom te sa stavom ljubavi i služenja prilika da živimo krštenje i evanđeosku svetost u punini.
29.4.2018.

Krštenje – snaga pobjede nad zlom

Teško je boriti se protiv zla, pobjeći od njegovih obmana, obnoviti snagu nakon naporne borbe, ali moramo znati da je cijeli kršćanski život borba. Moramo isto tako znati da nismo sami, da se Majka Crkva moli da njezina djeca, ponovno rođena na krštenju, ne podlegnu zamkama zla, nego ih pobijede snagom Kristova vazmenog otajstva. Ojačani uskrslim Gospodinom, koji je pobijedio kneza ovoga svijeta (usp. Iv 12, 31), i mi možemo s vjerom ponoviti riječi sv. Pavla: „Sve mogu u Onome koji me jača!" (Fil 4, 13). Svi možemo pobijediti, možemo nadvladati sve, ali s snagom koja dolazi od Isusa.
25.4.2018.

Isus ozdravlja kao pastir koji polaže svoj život

Kada se u našim zajednicama hladi želja da se živi odnos s Isusom, da se sluša njegov glas i da ga se vjerno slijedi, neizbježno prevladaju drugi načini razmišljanja i življenja koji nisu u skladu evanđeljem. Neka nam Marija, naša Majka, pomogne razviti sve jači odnos s Isusom, otvoriti se Isusu, da može ući u nas. Da jača naš odnos s njim: on je uskrsnuo. Tako ga možemo pratiti čitav život. Neka nas na ovaj Svjetski dan molitve za duhovna zvanja Marija prati svojim zagovorom da mnogi velikodušno i ustrajno odgovore Gospodinu, koji poziva napustiti sve poradi njegova Kraljevstva.
22.4.2018.

Krštenje - znamen kršćanske vjere

Križ je znamen koji pokazuje tko smo: naš govor, razmišljanje, gledanje, rad stoji pod znakom križa, to jest, pod znakom Isusove ljubavi do kraja. Djecu se znamenuje križem na čelu. Odrasle katekumene znamenuje se tim znakom i na osjetilima, ovim riječima: „Primite znak križa na uši da čujete glas Gospodnji"; „na oči da vidite sjaj Božji"; „na usta da odgovorite riječi Božjoj"; „na prsa da Krist po vjeri stanuje u vašem srcu"; „na pleća da ponesete slatki jaram Kristov" (Red pristupa odraslih u kršćanstvo, br. 85). Kršćanima se postaju u mjeri u kojoj se križ utiskuje u nas kao „uskrsli" biljeg (usp. Otk 14, 1; 22, 4), pokazujući, čak i izvana, kršćanski način suočavanja s životom. Činiti znak križa kad se probudimo, prije jela, pred opasnošću, da bismo se obranili od zla, navečer prije spavanja znači reći sebi samima i drugima kome pripadamo, tko želimo biti. Zato je tako važno naučiti djecu dobro se prekrižiti. I kao što činimo pri ulasku u crkvu, možemo to činiti kod kuće, držeći u odgovarajućoj maloj posudi malo blagoslovljene vode – u nekim se obiteljima to i čini: tako da se svaki put kad se vraćamo ili izlazimo, čineći znak križa tom vodom, sjetimo da smo kršteni. Ne zaboravite, ponavljam, naučiti djecu prekrižiti se.
18.4.2018.

Prisutnost Uskrsloga je stvarna

Isusovo insistiranje na stvarnosti svoga uskrsnuća, osvjetljava kršćansko shvaćanje tijela: tijelo nije prepreka ili zatvor duše. Tijelo je stvorio Bog, a čovjek nije potpun bez jedinstva tijela i duše. Isus koji je pobijedio smrt i uskrsnuo u duši i tijelu, pomaže nam shvatiti kako trebamo imati pozitivnu predodžbu o svome tijelu. Ono može predstavljati priliku ili oruđe za grijeh, no tijelo nije uzrokom grijehu, nego je to naša moralna slabost. Tijelo je divni Božji dar kojem je, u jedinstvu s dušom, određeno izraziti čovjekovu sličnost s Bogom. Zato smo pozvani dobro voditi brigu i veoma poštovati svoje i tijelo drugih ljudi.
15.4.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr