Riječ Nadbiskupa

Uvodna riječ zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na otvorenju 58. Teološko-pastoralnoga tjedna

Sinoda je posebno posvijestila potrebu za učinkovitijim unutarcrkvenim komuniciranjem, da bismo što bolje upoznali Crkvu kojoj pripadamo, čiji smo članovi, da bismo što bolje upoznali otajstvo Crkve, njezinu ljepotu, njezine darove, uspjehe i dvojbe, slabosti i nesavršenosti i onda kada je Crkva pozvana na hrabrije čišćenje i temeljitiju reformu nekih svojih možda i drevnih institucija. Jedino sredstvo komunikacije u crkvenoj zajednici jest dijalog, on nema alternative, njega treba promicati strpljivo i ustrajno na svim razinama, počevši od župnih zajednica, župnih vijeća i udruženih skupina vjernika, do biskupijskih tijela suodlučivanja, kao i međubiskupijske crkvene suradnje, posebno na nacionalnoj razini.
23.1.2018.

Kardinalova homilija u danjoj misi svetkovine Rođenja Gospodinova

Draga braćo i sestre, Bog ne postupa kao čovjek. On nam daruje sve. To Božje »sve« za čovjeka sažeto je u poruci: Bog je dobar. On nas neizmjerno ljubi. Zato se s pravom govori da je Božić svetkovina Božje ljubavi. »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3,16). Božje »sve« je čovjek, od začeća do naravne smrti, zato se njime ne poigrava nego ga se štiti. Božje »sve« su obitelji, zato se njima ne poigrava, nego ih se čuva kao uporište budućnosti. Božje »sve« su narodi, zato se njima ne poigrava, nego im se omogućuje miran život poštujući njihov kulturni i povijesni identitet. Božje »sve« je zemlja, zato se njome ne trguje i ne poigrava nego je se čuva kao svetinju vlastitoga doma. Božje »sve« su i naši dobri međuljudski odnosi, zato se njima ne poigrava nego ih se učvršćuje rastom međusobnoga povjerenja, dijaloga i opraštanja. Božje »sve« su na poseban način bolesni, siromašni, napušteni, prognanici zato se njima ne poigrava, nego im se pomaže, ide im se ususret. Božje »sve« je dostojanstvo: i života, i rada, i zaslužene plaće za rad, i odgoja, i školovanja, i svega onoga što je usmjereno prema čovjekovoj dobrobiti. Danas, na Božić, moramo se pitati koliko smo, kao vjernici, spremni sve to štititi? Uvjeren sam da postoji nedvojbena spremnost i otvorenost za dobro, no svjestan sam da se javlja i pitanje kako to provoditi u djelo.
25.12.2017.

Govor zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na susretu sa svećenicima prigodom božićnog čestitanja

Pozvani smo, draga braćo svećenici, očima vjere razmatrati stvarnost vremena što ga živimo, a u kojem se događa naše spasenje. Narod Božji koji u ovo vrijeme došašća rado dolazi na mise zornice, zatim vjernici, i mlađi i stariji, koji u redu strpljivo čekaju svetu ispovijed, pa i oni kršćani i ljudi dobre volje kojima je lijepo doći ovih adventskih dana na naše trgove i ulice da bi se družili u jednom drukčijem ozračju, svi oni čekaju Onoga koji dolazi, oni to svjedoče, pa iako toga i ne bili svjesni. Čovjek čeka Boga koji mu dolazi. Ljudi traže Spasitelja, jer čovjek bez Boga ne može.
Zahvaljujući liturgijskoj godini Crkva nam otvara i nudi vjerničku perspektivu života, koji je prosvijetljen vjerom Evanđelja. Stoga su i novija događanja u došašću, pa i »Advent u Zagrebu«, izazov i prilika Crkvi zagrebačkoj za kršćanski navještaj u ovom vremenu i suvremenim prilikama. Nemojmo nikad posustati pred teškoćama na koje nailazimo. Jedan od zadataka naše svećeničke službe jest da budemo među ljudima djelatni posrednici i živi svjedoci Kristova spasiteljskog djela.
11.12.2017.

Kardinalov uvodni govor na Četvrtom zasjedanju Sinode

Dragi članovi Sinode, dok propitkujemo odnos Crkve i društva potrebno je jasno reći da Crkva nema gotova tehnička rješenja za svakodnevna društvena pitanja, niti je pozvana preuzeti neposrednu odgovornost u njihovom rješavanju. Ona ne predlaže ekonomske i političke programe, niti daje prednost jednima na račun drugih. Crkva prepoznaje autonomiju ovozemnih stvarnosti, promiče dostojanstvo čovjeka koji je pozvan izvršiti svoju zadaću u svijetu. U toj zadaći Crkva, koristeći se bogatstvom vlastitog nauka i iskustva, predlaže čovjeku takvo iščitavanje povijesnih događanja koje u razvitku društva može raspoznati otajstveni plan Božje providnosti. Crkva se u svijetu suprotstavlja i zlogukim prorocima koji naviještaju katastrofe, protivna je svakom fatalističkom pesimizmu. Pouzdajući se u Krista želi čovjeku i svekolikoj ljudskoj zajednici ponuditi razloge nade koju posjeduje, nade koja nadilazi i ovozemne okvire.
24.11.2017.

Kardinalova homilija na svetkovinu Svih svetih

Draga braćo i sestre, svi smo pozvani na svetost. A kako možemo postati sveti? Svêtī su prijatelji Božji. Da bi bili sveti nije potrebno činiti izvanredna djela, niti posjedovati posebne karizme. Ono što je jedino i neophodno potrebno jest slušati Isusa i njega slijediti bez obzira na teškoće s kojima se susrećemo na životnom putu. »Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac« (Iv 12,26). Povijest čovječanstva doista je mukotrpna i često isprepletena zlim djelima pojedinaca i skupina. Ali ta naša ljudska povijest ispunjena je i divnim svjedočanstvima bezbrojnih ljudi koji u poniznoj i iskrenoj vjeri ljube Boga i hrabro prihvaćaju Božju volju te zbog toga podnose razne životne kušnje. Potrebno je otvoriti oči i prepoznati svece u svojoj sredini, u našim obiteljima i našim zajednicama. Dovoljno je promatrati jednostavne ljude, zatim naše bolesnike, starije osobe, nemoćne, kao i mnoge mlade vjernike, ljude na raznim položajima, u različitim zvanjima i zanimanjima, koji savjesno vrše svakidašnje dužnosti tražeći Božju volju u svom životu.
1.11.2017.

Kardinalova pozdravna riječ kardinalu Pietru Parolinu, državnom tajniku pape Franje

Neizmjerno smo zahvalni Državnom tajniku Svetog Oca za ovaj pohod i zajedništvo što nam ga je ovime iskazao. Kardinal Parolin sada u našoj sredini na najviši način predstavlja Svetog Oca i Apostolsku Stolicu. U njemu prepoznajemo posebnu blizinu pape Franje, jer On je prvi suradnik Vrhovnog svećenika u brizi za sve Crkve. Stoga vas molimo, uzoriti Kardinale, da posvjedočite Svetom Ocu našu vjerničku odanost, crkveno zajedništvo i ljubav u kojoj molitvom pratimo Papin neumorni apostolski rad u naviještanju radosti Evanđelja.
30.10.2017.

Pozdravni govor na proslavi Dana Hrvatskoga katoličkog sveučilišta

Ovaj je kampus od samoga početka i gradilište, što se može i danas vidjeti. To govori o svijesti i pogledu prema onomu što je bitno i veoma važno, ali i o nemogućnostima s kojima se treba nositi te strpljivo i ustrajno graditi. A djelo kojem se danas radujemo Crkva zagrebačka daje mladim naraštajima da bude u funkciji izobrazbe i odgoja, znanosti i kulture. Naime, danas još jasnije vidimo da su izobrazba i odgoj, znanost i kultura, područja na kojima se čuvaju i razvijaju temeljne vrijednosti, izložene opasnostima kojima se u njih pokušavaju ugraditi nove razorne ideologije.
30.10.2017.

Kardinalova pozdravna riječ novom apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj mons. Giuseppeu Pintu

Dragi Apostolski nuncije, neka vas u novoj službi u Hrvatskoj, kojom predstavljate Svetog Oca i Svetu Stolicu u našoj Crkvi i Domovini, prati nebeska pomoć Presvete Bogorodice Marije, Majke Crkve, svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske i blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka čiste savjesti.
11.10.2017.

Hrvatskoj je danas potrebna naša vjernička ljubav

Uistinu se moramo pitati: Za što smo se danas spremni založiti, ugraditi sebe? Gdje je naše oduševljenje, dok gledamo kako se olako izvrće istina o čovjeku, o hrvatskoj prošlosti; kako se žrtva ljudi koji su sebe dali za Domovinu pretvara u jeftinu robu za političku trgovinu. Kao vjernici ne smijemo šutjeti pred onima koji ni čovjeku, ni Crkvi ni Hrvatskoj ne pristupaju s ljubavlju, nego neprestano optužuju, sijući sjeme uništenja lijepoga, istinitoga i dobroga. Nije najgore, ako se pogriješi. Najgore je, ako nema srca, volje, ako se ne osjeća ljubav i izgaranje za ono što nam je povjereno. Tada se gazi smisao i na kraju dolazi do praznine.
10.9.2017.

Kardinalova homilija na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije

Braćo i sestre, ako sve pripada Bogu, čovjek nije gospodar koji može raspolagati zemaljskim dobrima kako mu se svidi, a još manje smije uskraćivati dobra drugima. Marija vidi novi svijet u kojemu ljudi međusobno koriste darove koje im je nebeski Otac dao da grade svijet u kojemu će ljudi biti nasićeni ljubavlju, slobodom i kruhom. Zemaljska dobra, ako se netko na njih naveže, ne mogu ispuniti nego samo isprazniti ljudski život. Ponekad se čini da brže prevlada sila i nasilje. Marija je tu silu vidjela usmjerenu i prema svome narodu. I mi danas molimo za sve potrebe ljudi i narodâ svijeta, za toliko narušeni mir u svijetu, za našu domovinu Hrvatsku, za plodnost zemlje koju nam je Bog dao. Molimo posebno za naše poljoprivrednike, za zaštitu proizvođača i potrošača, za hrabrost i ustrajnost odgovornih da zaštite malog hrvatskog čovjeka od nemilosrdnog nasilja diktature tržišta.
15.8.2017.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr