Homilija prigodom proslave 100. obljetnice osnutka Provincije Božje Providnosti sestara Kćeri Božje Ljubavi

12.10.2019.

 

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Homilija prigodom proslave 100. obljetnice osnutka Provincije Božje Providnosti
sestara Kćeri Božje Ljubavi

Zagreb, katedrala, 11. listopada 2019. godine.

Liturgijska čitanja: 1 Iv 4, 7-16; Mt 6, 24-34
 
Draga subraćo biskupi, prezbiteri i đakoni,
drage sestre redovnice Družbe Kćeri Božje Ljubavi,
poštovani redovnici i redovnice,
predraga braćo i sestre u Kristu!
 
1. Rado sam prihvatio zamolbu provincijalne poglavarice s. Gordane Igrec, FDC, da predvodim ovu Euharistiju u našoj Prvostolnici prigodom 100. obljetnice postojanja i djelovanja (1919.-2019.) Provincije Božje providnosti, Družbe Kćeri Božje Ljubavi. Pozdravljajući sve nazočne na ovoj Misi zahvale, posebni pozdrav upućujem vrhovnoj poglavarici Družbe s. Mariji Dulce Adams, provincijalnim poglavaricama iz Austrije i Slovačke kao i sestrama Družbe Kćeri Božje Ljubavi iz drugih provincija.
           
Sestrama slavljenicama Provincije Božje providnosti čestitam jubilej. Želim im da ustraju jake i postojane u svjedočenju ljepote Evanđelja, svojom ljubavlju prema Bogu i Isusovoj braći i sestrama. Samo vjernošću i nesebičnim služenjem postiže se duhovni vijenac slave, do one mjere kojom su ga platile blažene Drinske mučenice.
           
Drage sestre, proslavu jubileja svoje Provincije započele ste u rujnu prošle godine u Sarajevu, kamo su iz Austrije stigle prve sestre Družbe Kćeri Božje Ljubavi, koju je u Beču osnovala sada službenica Božja, Majka Franziska Lechner 1868. godine. Majka Franziska tražila je od svojih sestara spremnost da se velikodušno zauzimaju za čovjeka u njegovim duhovnim i materijalnim potrebama. Ta se spremnost očitovala na mnogim poljima rada što ih je Božja providnost otvarala po sestrama diljem Europe i svijeta.
           
2. Drage sestre slavljenice, vi ste odgovorile na Božji poziv i ušle u Družbu Kćeri Božje Ljubavi. Prvo misno čitanje iz Prve poslanice sv. Ivana apostola daje nam definiciju Boga. Sveti Ivan jednostavno naviješta: »Bog je ljubav«. To je sveobuhvatna istina o Bogu koju nam je objavio Isus Krist, Riječ Božja, druga Božanska osoba. Istina da je Bog ljubav jest temelj i uporište naše sigurnosti i pouzdanja, naše utjehe i radosti. U odnosu na druge religije ona je posebnost kršćanstva. Sveti Augustin, tumačeći taj izričaj, kaže: »Da kao pohvala ljubavi, osim toga, nije ništa napisano u Poslanici ili, bolje, u ostatku Svetoga pisma, a da smo iz usta Božjega Duha čuli samo tu tvrdnju, ništa drugo ne bismo trebali tražiti«.
           
Istina da je Bog ljubav očitovala se na neizreciv način u Isusu Kristu, u davanju njegova života za nas. Objavljeno nam je da je naš Bog Stvoritelj, nama darovao svoga ljubljenoga Sina, da bi nas oslobodio od grijeha i da bismo u Njemu imali život u izobilju (usp. Iv 10, 10). Smijemo reći da je vašu utemeljiteljicu službenicu Božju Majku Franzisku Lechner najdublje privukla i zahvatila ta neizreciva stvarnost. U njezinoj biografiji čitamo: »Euharistijska tajna postala je središte njezine ljubavi jer joj se duša nije nikada priklanjala svijetu i njegovim taštinama. Potpuno i nepodijeljeno pripadati Bogu – bio je njezin cilj i njezino nastojanje« (MFL Život i djelo, str. 17).
           
Draga braćo i sestre, u Božjoj ljubavi jesmo i živimo: pozvani smo u život Božjom odlukom, jer nas on voli. Postojimo u vremenu da bismo živjeli u vječnosti, jer smo trajno dionici Božje ljubavi. Prihvaćajući sebe kao Božji dar, prihvaćam najuzvišeniji dar koji mi Bog daruje – Njegova ljubljenoga Sina koji se prinosi za mene i za moje grijehe, da bi mi darovao život u izobilju, vječni život. Prihvaćajući drugoga kao Božji dar svoga života i darujući se drugima, ulazim u predivno zajedništvo Božje ljubavi.
           
3. Naš Gospodin Isus Krist objavio nam je da je Bog naš dobri Otac i poučio nas je kako ga trebamo jednostavno moliti: »Oče naš, … Budi volja tvoja… Kruh naš svagdanji daj nam danas… I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim« (Mt 6, 9-12). U Evanđelju smo čuli da Isus traži djetinje predanje u Božju providnost koja vodi brigu i za najmanje potrebe svoje djece: »Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' … Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati« (Mt 6, 31-33).
           
Isus nam otkriva kakva se beskrajna Božja ljubav izražava po Božjoj providnosti, ali nas također i primjerima i riječju uči kako treba na nju odgovoriti. Isus nas poučava da se prije svega traži kraljevstvo Božje ljubavi i da se uskrati podložnost drugom gospodaru. Nitko ne može služiti dvojici gospodara: Bogu i bogatstvu, kaže Evanđelje (usp. Mt 6, 24). Isus nas potiče da molimo Oca nebeskoga da se njegova volja vrši na zemlji kao i na nebu.
 
           
4. Božja providnost od nas traži i vjernost u kušnjama života. Providnost nije uskratila kušnje ni samom Isusu. Isus je neizmjernu vjernost Ocu nebeskom potvrdio smrću na križu. Tom vjernošću punom pouzdanja naš je Gospodin i Učitelj prošao kroz smrt i obdario nas svjetlošću koja nam jedina omogućuje da prebrodimo noć u koju nas ponekad baca zlo i nesreća. Slijedeći Krista, njegove će sestre i braća slijediti tajnovite puteve Božje providnosti i doživjet će radost da budu vjerni svjedoci i suradnici Božje ljubavi koja ne postiđuje.
           
Draga braćo i sestre, »ljudima Bog daje i moć da imaju slobodna udjela u njegovoj providnosti; povjerava im odgovornost da si podvrgnu zemlju i ovladaju njome. Tako Bog daje ljudima da kao razumni i slobodni uzroci upotpune stvaralačko djelo, da mu usavrše sklad za dobro svoje i za dobro bližnjih. Iako su ljudi česti nesvjesni suradnici volje Božje, mogu oni i promišljeno ući u božanski plan svojim činima, svojim molitvama, pa i svojim patnjama. Tada potpuno bivaju suradnici Božji i suradnici njegova Kraljevstva« (KKC, 307).
           
I ne zaboravimo da se naš odnos prema Bogu mjeri po tome kakav je naš odnos prema čovjeku, i to prema onom najmanjem. Djela učinjena iz ljubavi ruše sve prepreke koje bi mogle stati na put njihovu ostvarenju. A u Božjim očima najveću vrijednost imaju ona djela koja su učinjena iz ljubavi prema potrebnima, jer u njima se iskazuje čast samom Isusu. On se poistovjećuje sa siromasima i patnicima, s ljudima u potrebi dotle da kaže: »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste« (Mt 25,40).
 
           
5. Drage sestre Družbe Kćeri Božje Ljubavi, nosite neprestano u svom srcu preporuku službenice Božje Majke Franziske: »Priznajmo zahvalno da Božja mudra Providnost upravlja s nama, očinski štiti i blagoslivlja. U našem srcu ne može biti zahvalnosti, ako u njemu nema ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A da to postignemo, moramo nastojati riješiti se svojih pogrešaka, oholosti, sebeljublja, osjetljivosti i naglih sudova. Bježimo od mlakosti, cijenimo i ljubimo naše pretpostavljene kao namjesnike Božje, a naše sestre kao zaručnice Isusa Krista, kao miljenice Gospodinove. Zahvaljujmo dnevno za svoje zvanje. Nastojmo Družbi kojoj pripadamo i posvećenoj odjeći koju nosimo stalno iskazivati poštovanje« (27. studenoga 1879.). Riječi su to vaše Utemeljiteljice.
           
Drage sestre Provincije Božje providnosti, listajući onako usput misli službenice Božje Utemeljiteljice vaše Družbe, sažet ću nekoliko preporuka koje mogu biti svjetlo i orijentir u životu pojedine sestre:

a) da bi se moglo živjeti u zdravom povjerenju u Gospodina, potrebna je dnevna osobna molitva koja nas usredotočuje na Krista;
b) potrebno je u molitvi više slušati Gospodina, nego li njemu govoriti;
c) gajeći strpljenje u tihoj molitvi neka bude na prvom mjestu upoznati Božju volju u vlastitom životu;
d) svoje razlučivanje o spoznaji Božje volje u vlastitom životu uvijek trebamo biti spremni podvrgnuti prosudbi svoga ispovjednika ili duhovnika;
e) potrebno je dnevno cjelovito i bezuvjetno prinositi Gospodinu svoju poslušnost;
f) treba slobodno prihvatiti i trpljenje, ako to Bog očekuje od mene, jer najveće zlo nije trpjeti, nego griješiti;
g) prihvatiti neizbježnost smrti, ako Bog želi skratiti vrijeme moga ovozemnog života. Prisjetite se samo riječi Vaše Utemeljiteljice, koja je suočena s mogućom smrti prije operacije ovako ponavljala: »Molim vas, draga moja dobra djeco, molite za me da se na meni ispuni presveta volja Božja… Sasvim sam se predala volji Božjoj pa i u slučaju da operacija ne uspije i bude potrebno da predam svoju službu« (Okružnica, 25. 10. 1892., str. 90).
           
Ljubav prema bližnjima, a posebno prema siromasima, u korijenu je kršćanskog života. A ljubav se hrani slušanjem riječi Božje i ustrajnom molitvom, vjernim sudjelovanjem u sakramentima te življenjem bratsko-sestrinskog zajedništva.
 
           
6. Jedno od polja, blagoslovljenih prisutnošću i djelovanjem sestara Kćeri Božje Ljubavi, bila je i Bosna opustošena na duhovnom, kulturološkom i gospodarskom području višestoljetnom osmanlijskom vladavinom. Na poziv prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera, Majka Franziska Lechner, utemeljiteljica Družbe, dovela je iz Beča 1882. godine svoje sestre u Sarajevo.
           
Po dolasku u Bosnu sestre odmah započinju bogatu prosvjetnu, zdravstvenu i karitativnu djelatnost. Ali ne bez teškoća. Dolazak u stranu zemlju i među nepoznate ljude tražio je osobne žrtve, odricanja i naporan rad, ali zajednica se u kratkom vremenu razgranala i širila izvan Sarajeva. Sestre nisu gledale na vjeru i nacionalnost djece i ljudi. U siromasima i patnicima prepoznavale su Isusovo lice i pristupale im kao prave majke i sestre. Vrata njihovih ustanova i prostori njihova srca uvijek su bila svima otvoreni. Svojom duhovnošću i humanošću one su budile kršćansku nadu i pružaju sigurnost napaćenom stanovništvu svoga grada.
           
Dobro prihvaćena zajednica rasla je brojem sestara i opsegom djelatnosti te je u Sarajevu 1919. godine osnovana samostalna Provincija Božje Providnosti sestra Kćeri Božje Ljubavi. Nakon 30 godina sjedište Provincije premješta se u Zagreb, gdje sada u znaku jubileja obilježavamo i 70 godina Provincije sa sjedištem u Zagrebu.
           
Tijekom svih tih godina sestre su tu među nama, vidljive i prisutne, prepoznatljive po svome radu među djecom u vrtićima, u katehizaciji na župama i u školama. Prisutne su na brojnim postajama služenja na području Zagrebačke nadbiskupije, od svojih samostana do ove naše Prvostolnice, u kojoj se samozatajno brinu za ljepotu crkvenog prostora i liturgijskih slavlja. Sestre Družbe Kćeri Božje Ljubavi su od 1960. godine i čuvarice groba blaženog Alojzija Stepinca. Svaka od sestara slavljenica ima svoje ime, ali zajedničko im je ime Kćeri Božje Ljubavi. I to ime obvezuje. Obvezuje da budu kćeri pune sućutne ljubavi za sve koje Bog pošalje na njihov životni put. Moleći blagoslov njihovim nastojanjima želim da se Bog i u našem vremenu proslavi po karizmi službenice Božje Majke Franziske Lechner.
           
Drage sestre, moleći za nova zvanja u Družbi sestara Kćeri Božje Ljubavi, a posebno u Provinciji Božje Providnosti, od srca povjeravam svaku od vas i sve vaše djelovanje zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca, uzora potpunoga predanja u Božju providnost, te blaženih Drinskih mučenica, koje su ostale postojane u vjernosti posred stradanja i pomahnitaloga zla.
           
Predraga braćo i sestre u Kristu, neka i današnje Slavlje pomogne svakome od nas da se poput mučenika blaženog Alojzija u kršćanskoj nadi potpuno oslonimo na Boga, da u svom životu i vremenu izvršimo zadaću koju Božja providnost od nas očekuje. Amen.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr