Riječ Nadbiskupa

Uvodna riječ kardinala Bozanića na početku Euharistije prigodom svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata

Na svetkovinu svetoga Josipa, 19. ožujka ove godine, kad su proglašene posebne mjere zbog pandemije (Covid-19), osjećajući neizvjesnost, zajedno s biskupima Ivanom i Mijom hodočastili smo od naše Prvostolnice do Kamenitih vrata moleći poseban zagovor pred zemnim ostacima blaženoga Alojzija Stepinca i pred likom Majke Božje od Kamenitih vrata preporučujući Grad Zagreb, domovinu Hrvatsku i svijet njihovoj pomoći i nebeskom zagovoru pred prijestoljem Božjega milosrđa.

Nismo ni slutili da ćemo za tri dana biti pogođeni potresom, koji je u nedjelju 22. ožujka 2020. godine u 6 sati i 24 minute ostavio razorne tragove u našem Gradu i okolici, a posebno u podsljemenskoj zoni. To je bila i prva nedjelja kad su crkve u Hrvatskoj, kao i u drugim susjednim zemljama, zbog civilnih mjera, a u vidu zaštite ljudi bile zatvorene. Promatrajući velika oštećenja na našoj Katedrali i drugim, posebno velikim crkvama Grada i okolice, koje bi po redovitom redu u to vrijeme bile otvorene i ispunjene vjernicima, zahvaljujemo Bogu što nas je u tom iskušenju poštedio od velikih ljudskih žrtava.

Danas smo, braćo i sestre, okupljeni na ovom slavlju ispred oštećene Prvostolnice, koja čuva zemne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca, moleći svjetlo i snagu Duha Svetoga da nas prosvijetli kako bismo bolje razumjeli što Bog od nas očekuje i kojim nas putem vodi. Oltar ovoga slavlja nalazi se na ulazu u našu Prvostolnicu te spaja otvorenu crkvu naše Katedrale i živu Crkvu okupljenu na trgu ispred Katedrale i na prilazima prema njoj. Danas želimo zahvaliti Bogu za pomoć i utjehu. Zahvalimo našoj zaštitnici Majci Božjoj od Kamenitih vrata i blaženom Alojziju Stepincu te svim svetim zaštitnicima koji su nas čuvali i očuvali. Neka snaga Duha Svetoga jača sve koji su u posebnim teškoćama i iskušenjima.
31.5.2020.

Homilija kardinala Bozanića na Misi za Domovinu prigodom Dana hrvatske državnosti

Ponovno slavimo Dan državnosti na onaj dan spomena koji je duboko urezan u povijest hrvatskoga naroda i koji je prirastao srcu ne samo ljudima koji su bili dionici tih događanja, nego i novom naraštaju, kojemu je prenesena važnost uspostave višestranačja, nakon partijske komunističke vladavine. S današnjim je datumom u narodu povezano široko prihvaćanje događaja koji je kasnije imao razna očitovanja u konačnom oblikovanju državnosti. S današnjim su datumom nadalje od početka povezani osjećaji, novi spomen-događaji, istinski simboli, sposobni ujedinjavati i nadahnjivati.

Vjerujem da se iz iskustava mijenjanja datuma i u Hrvatskoj naučilo koliko je nerazborito i štetno politički se poigravati kalendarom zajedničkoga nacionalnog spomena koji seže dublje od trenutnih stavova određenih političkih skupina.

Prije trideset godina, upravo na današnji dan, kardinal Franjo Kuharić je u svojoj propovijedi u našoj Katedrali, nakon što je pozvao na molitvu da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga, između ostalog rekao: »Ima u povijesti naroda tako važnih događaja i odlučnih trenutaka koji su prekretnica u narodnom životu i koji opet usmjeruju jedno novo razdoblje; mijenjaju tijek zbivanja pa se takve promjene s pravom ocjenjuju u svom značenju kao povijesne«. I pritom je dodao: »Hrvatski narod i svi građani Hrvatske birali su svoje predstavnike kojima povjeravaju odgovornost za svoju budućnost i brigu za ostvarenje svih opravdanih težnja da se izgrađuje društvo na zdravim temeljima pravednosti, istine i slobode… Novi je Sabor višestranački, što znači da će pristupi rješavanju životnih pitanja građana biti različiti, ali birači s pravom očekuju konstruktivnu suradnju većine i manjine, da u međusobnom poštovanju sve povezuje interes za opće dobro u kojem je uključeno dobro osobe, obitelji i naroda«.
           
Zacijelo da ni danas te Kardinalove riječi o pravednosti, istini i slobodi, kao ni druge tada izgovorene: o dostojanstvu, ravnopravnosti, poštovanju; o radosti »sinova i kćeri hrvatskoga naroda u domovini i tuđini«; o dobru osobe, obitelji i naroda, o katolicima u Saboru i Vladi, nisu izgubile na vrijednosti.
30.5.2020.

Homilija kardinala Bozanića na Misi posvete ulja

Draga braćo i sestre, središte crkvenog bogoslužja je sakrament, a to posebno živimo u današnjem slavlju. Sakrament prvotno naglašava temeljnu istinu naše vjere da je Bog uvijek onaj koji prvi djeluje. Bog je onaj koji prvi pristupa nama i privlači nas k sebi. Bog nas dotiče po materijalnim sredstvima koja je On stvorio i koja On preuzima da se njima posluži čineći ih sredstvima susreta između Njega i nas. Četiri su poglavita elementa stvaranja što ih je Bog izabrao da bi uredio ekonomiju sakramenata. A to su: voda, kruh, vino i ulje.

Svaki od spomenutih elemenata zavrjeđuje opširnije katehetsko tumačenje. Sada ćemo se u ovoj misi Posvete ulja kratko zaustaviti na ulju. Ulje dobiveno iz ploda masline ima široko značenje u ekonomiji spasenja. Ono je hranjivo, ljekovito, pridonosi ljepoti, učvršćuje i osnažuje. Njime su bili pomazivani kraljevi i svećenici. Stoga je ulje znak dostojanstva i odgovornosti kao i snage koja dolazi od Boga.
 
Braćo i sestre, već u našem imenu kršćanin prisutno je otajstvo ulja. Naime, kako nam svjedoče Djela apostolska u Antiohiji se učenici Kristovi najprije prozvaše kršćanima (Dj 11, 26). Naziv kršćanin dolazi od riječi Krist, koja je grčki prijevod riječi Mesija, što znači »Pomazanik«. Stoga biti kršćanin govori o pripadnosti Kristu; kršćanin pripada Božjem Pomazaniku, Onome kojem je Bog darovao kraljevstvo i svećeništvo. Pripada Onome kojega je sam Bog pomazao, ne materijalnim uljem, nego onim tko predstavlja sveto ulje, a to je Duh Sveti.




28.5.2020.

Pismo zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima tijekom pandemije i o životu Nadbiskupije nakon potresa

Budući da nas je Gospodin pozvao da drukčije organiziramo tjedne i mjesece pred nama, i nadalje ostajemo zahvalni na dobru, što ga On ostvaruje po svojoj ljubavi u braći i sestrama, te pozorni na njegova nadahnuća i poticaje, prema Marijinim riječima, preuzetima kao geslo Susreta mladih: »Što god vam rekne, učinite!« (Iv 2, 5). Ovo vrijeme poteškoća vrijeme je razlučivanja duhova. Ovo vazmeno vrijeme je vrijeme prepoznavanja što Duh Sveti čini u Crkvi, da bi u svim okolnostima vjera živjela u nama i po nama se širila na druge ljude i na cijelo društvo.

U daru kršćanskog pouzdanja osjećam potrebu zahvaliti svima vama, dragi svećenici i vjernici: na zajedništvu i uzajamnoj potpori koju ste do sada očitovali, na razumijevanju odluka kojima smo bili vođeni ljubavlju prema bližnjima, na ustrajnoj molitvi i na karitativnom pomaganju potrebitima. Istim Duhom vođeni, s pouzdanjem u Gospodina koji je došao da bismo imali život, nastavljamo hod naše Crkve.

U svome Pismu od 1. svibnja 2020. godine, u kojemu sam dao smjernice za slavljenje sakramenta euharistije i pomirenja (svete ispovijedi), napomenuo sam da će o slavljima ostalih sakramenata uslijediti posebne upute.

Ovim pismom, nakon što sam se 7. svibnja 2020. godine, s prečasnom gospodom dekanima naše Nadbiskupije posavjetovao glede organizacije pastoralnoga djelovanja, obavješćujem vas o važnim slavljima koja su pred nama, a zatim – ponovno naglašavajući važeće opće preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i posebne crkvene odredbe vezane uz sprječavanje širenja bolesti Covid-19 – dajem upute o liturgijskim slavljima.

Misli me na početku ovoga pisma ponajprije vode prema ljudima koji su stradali u potresu, prema obiteljima i svakoj osobi koja je pogođena razaranjem i posljedicama na zdravlje duše i tijela, prema svakom tko je morao napustiti svoj dom i živjeti dodatnu nesigurnost svakodnevice.
12.5.2020.

Kardinalova uvodna riječ prigodom blagoslova križeva koji će privremeno stajati na vrhovima zvonika Katedrale

Draga braćo i sestre, i tijekom proteklih dvadesetak dana, premda križevi nisu bili na zvonicima, u pogledu na katedralu, mi smo ih vidjeli svojim vjerničkim pogledom i srcem. U moru ranjenosti našega Zagreba vrhovi ovih zvonika sežu dalje od naših očiju. Na kamen se i dalje nadovezuje naša vjera u Krista, u njegovo Evanđelje, u žrtvu koja je pobijedila smrt i tjeskobu, donijevši nam radost blizine neba.

U slici spuštanja i podizanja križa vidimo ono što je Krist učinio za nas: ponizio se, postao čovjekom, nosio težinu naših muka i padao pod udarcima mržnje, da bi se ponovno uzdigao i nas proslavio u proslavi koju je nebeski Otac pripravio Njemu i nama.
Zajedno smo s Blaženom Djevicom Marijom koja je stajala pod križem, gdje nam je i dana da bude i našom Majkom.

Preporučimo Gospodinu i ovo djelo i sve koji su sebe u njega nesebično ugradili. Siguran sam da su i radnici koji su oblikovali ove križeve i oni koji će ga postaviti zahvaćeni posebnim raspoloženjem, jer sve što se radi na zagrebačkoj katedrali, simbolu našeg katoličkog i hrvatskog identiteta, zahvaća i srca svih vjernika diljem Lijepe naše. To je zalog naše radosti i mira, naše budućnosti.
7.5.2020.

Homilija kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog na Uskrs 2020.

Isusov Vazam, Kristovo uskrsnuće, sažimlje se u ovome: »treba da ustane od mrtvih«, jer nije mogao zauvijek ostati u grobu, Onaj koji je Sin Božji; Put, Istina i Život; Onaj koji je Vođa živih, Pobjednik nad smrću i Zora našega uskrsnuća.

U otajstvu Krista, uskrsnulog i živog među nama, može se cjelokupno razumjeti naš život i to samo u perspektivi Isusova i našeg Vazma. (...)

Braćo i sestre, kao što su Isusovi učenici trebali vremena i milosti, dok su poput Ivana povjerovali da je Isus uskrsnuo i tada postali  neustrašivi navjestitelji te novosti, pozvani smo i mi u svojoj sredini, osobito u ovo vrijeme posebnih kušnji i nevolja koje su zahvatile našu domovinu i sav svijet, novim poletom usmjeriti pogled prema nebu te moliti zagovor i pomoć. Uskrsnuće Isusa Krista jest naša neuništiva ljubav i Božje određenje ljudske sudbine. Uskrsnuće, a ne razaranje i uništenje. Uskrsnuće, a ne katastrofa i kraj koji vodi prema ništavilu.

Draga braćo i sestre, po zagovoru Presvete Bogorodice Marije, naših svetih zaštitnika te blaženog Alojzija Stepinca i svih naših blaženika, upravimo Uskrslom Gospodinu svoje molitvene nakane za Uskrs 2020. godine, spominjući se da je Uskrs svetkovina života, radosti i preporoda. 
12.4.2020.

Uskrsna čestitka kardinala Bozanića posredstvom elektroničkih medija

»Iskustva koja trenutno živimo naglašavaju važne istine o čovjeku i svijetu. Sve stvoreno, pa tako ni čovječanstvo, ni povijest nisu stvarnosti nad kojima ljudi mogu imati posvemašnji nadzor. Dio smo otajstva, one stvarnosti koja se samo u okvirima zemaljskoga ne može ni shvatiti ni protumačiti ni živjeti« (Uskrsna poruka 2020. godine, br. 2-3).
 
Živa Kristova prisutnost suprotstavlja se lancu zla, tvrdoći i sporosti srca. Isus je uz nas i osjećamo ga osobito u povezanosti i sjedinjenju u molitvi. Stoga, braćo i sestre, molitvom dodirnimo, prihvatimo i zagrlimo sve kojima je potrebna blizina Boga i čovjeka. To su ponajprije oboljeli, njihove obitelji i stradali u potresu. Molimo ovih dana posebno za naše liječnike i zdravstveno osoblje, za one koji nam omogućuju življenje u teškim okolnostima, od karitativnih djelatnika i socijalnih radnika, do policije, vojske, vatrogasaca, medija i drugih služba, kao i nositelja državnih i društvenih odgovornosti te dragovoljaca. Pozvani smo čuvati vlastiti život kao i živote onih s kojima se susrećemo, zbog toga sve pozivam da se odgovorno drže danih uputa ponašanja u ovom posebnom vremenu.
 
Braćo i sestre, Krist je umro i uskrsnuo jednom zauvijek i za sve, ali snaga Uskrsa i prijelaz iz ropstva zla u slobodu dobra, događa se u svakom vremenu, događa se i danas, u našem svakodnevnom životu.
Uskrsnuli Gospodin nas potiče da ne budemo prestrašeni pred poljuljanim ili srušenim nadama. Krist, živi i prisutni među nama, naša je istinska nada. On nas poziva da budemo otvoreni budućnosti, onomu prema čemu nas On vodi, gdje nas On čeka.

Svima radosno želim:
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
 
11.4.2020.

Uskrsna poruka nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića

Iskustva koja trenutačno živimo naglašavaju važne istine o čovjeku i svijetu. Sve stvoreno, pa tako ni čovječanstvo, ni povijest nisu stvarnosti nad kojima ljudi mogu imati posvemašnji nadzor. Dio smo otajstva, one stvarnosti koja se samo u okvirima zemaljskoga ne može ni shvatiti ni protumačiti ni živjeti.

Otajstvo života u nama živi kao čežnja za istinom, dobrotom i ljepotom, kao nada u vječni život, kao glas koji razlučuje dobro i zlo, kao svjetlo koje pruža nadu i djeluje ljubavlju. Ta spoznaja i vjera u Boga čini ljude poniznijima, sigurnijima i radosnijima. Ne prepoznati tu istinu vodi u skrivanje konačnosti svega što postoji, pa tako i u »skrivanje« smrtnosti. Poneseni raznim dostignućima u civilizaciji, možemo graditi na nepostojanu temelju i izgraditi poguban dojam da je čovjek gospodar vremena i svijeta. Vremena i životi u Božjim su rukama i u njegovu srcu.


S druge strane, svaku pohvalu zaslužuje koliko se napora, vremena i znanja ulaže u očuvanje života, u održavanje ljudskoga daha; koliko borbe za svaki ljudski život. I to često u našoj suvremenosti ne djeluje tako važno, pa se olako predlažu pristupi i donose odluke o prekidu života, bilo onoga u majčinoj utrobi, bilo starijih osoba. Dio otajstva svaki je dah darovan od Boga i život za koji su drugi spremni sebe izložiti opasnosti. Na tim vrijednostima treba nastaviti graditi kulturu i život naše domovine.
9.4.2020.

Kardinalova homilija na nedjelju muke Gospodnje - Cvjetnicu

Braćo i sestre, povijest često ostavlja tragove bez granica. Mnoge žrtve zbog bolesti koja hara i ovih dana umiru same, bez blizine i utjehe najbližih. Ali činjenica jest da i toliki gladni, siromašni, nevini, tolika nevina dječica suvremenog čovječanstva, napuštaju ovozemni život bez poštovanja i brige koje zaslužuje svako ljudsko biće, svaki Božji sin i kći. Isus, noseći križ, poziva nas da nikada ne zaboravimo siromahe, svoju braću i sestre, koji nemaju nikoga blizu sebe tko bi ih utješio.
 
U Isusovom procesu osude pojavljuje se i bračna blizina: Pilatova žena. Evanđelist Matej kaže: dok je Pilat sjedio na sudačkoj stolici poručila mu je njegova žena: »Mani se ti ovoga pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega«. Žena svojom intuicijom sugerira dublji pogled, potrebu drugačijeg sagledavanja otajstva koje se zbiva.

Koliko li se osjećamo dirnuti tom brigom i nastojanjem ženskog genija. O kako je potreban dijalog i međusobno slušanje u obiteljskom zajedništvu, a posebno između bračnih drugova. U takvom dijalogu, razgovoru snaga ljubavi sposobna je mijenjati poremećene odnose u obitelji. I ove Korizme Isus kao da traži dozvolu da bi ušao u naše obitelji, u naše intimne odnose, i obiteljske i bračne. Potrebno je, dragi vjernici i ljudi dobre volje, vratiti se i otkriti ono što je najbitnije u životu. To je izazov pred kojim se nalazimo u sadašnjem vremenu.
5.4.2020.

Kardinalovo pismo vjernicima - poticaj na molitvu

Zato nastavimo moliti za ljude zahvaćene bolešću, za liječnike i zdravstvene djelatnike. Molimo posebno za obitelji, za članove koji su odvojeni i udaljeni, kao i za one koji su – u posebnim okolnostima – na drukčiji način zajedno: da ponovno otkriju vrijednost najbližih; nove oblike očitovanja ljubavi i poštovanja, strpljenja i rasta u dobru.

Hrvatski su se vjernici tijekom povijesti pred prijetnjama uvijek okupljali u molitvi Blaženoj Djevici Mariji i svojim svetim zaštitnicima. I danas na svetkovinu svetoga Josipa, Zaručnika Blažene Djevice Marije i svetoga zaštitnika naše Crkve i domovine Hrvatske, osjećam se potaknutim da vas, dragi vjernici, pozovem na intenzivniju molitvu u ovo posebno vrijeme. Uputimo Gospodinu molitvu svoga srca, moleći na one tri nakane koje su sadržane u prvim redcima molitve sv. Josipu: »Josipe, o oče sveti«, drage hrvatskomu vjerničkom puku. .

1. Molimo ga da »čuva kuću i da ju posveti«, misleći na naše obitelji, našu domovinu i na čitav svijet koji je naš zajednički dom, koji je proizišao iz Stvoriteljeve ljubavi. Molimo njegov zagovor da nas zlo ne učini zlima, nego da nas Božja milost i u zlu posvećuje. Ondje gdje je svetost, ne vlada sebičnost, nego darivanje. To je tako zorno pokazao sveti Josip čuvajući i brinući se za Obitelj.

2. Molimo svetoga Josipa »da se sva obitelj složi«, da nas kao vjernike, kao nadbiskupijsku zajednicu i kao narod upućuje na osluškivanje Božje volje i na temelje sloge koja je sposobna činiti čuda, što je već toliko puta potvrđeno. Razjedinjenost i razdor, nepoštivanje bližnjih; ne gledanje obzora koji vidi onkraj prolaznosti i zemaljskoga, dovodi do slabosti obitelji, naroda i svekolikog čovječanstva.

3. Kao treće molimo svoga Zaštitnika »da se ljubav sveta množi«. Ondje gdje se nalazi kušnja znamo da je moguće pronaći i vrijednost. Umnažanje ljubavi i u ovoj je bolesti vidljivo. Ljubav je vidljiva po onima koji su najčešće nevidljivi, a žrtvuju se za druge. Zahvalno gledajući njihov primjer, tražimo načine pružanja ljubavi, počevši od najbližih.

19.3.2020.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr