Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u Sopotu predslavio euharistijsko slavlje Nedjelje Dobroga Pastira

3.5.2020.



Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, u koncelebraciji sa župnikom preč. Ivicom Reparincem, predslavio je u župnoj crkvi Tijela Kristova u zagrebačkome naselju Sopot u nedjelju 3. svibnja euharistijsko slavlje IV. vazmene nedjelje koja se od davnina naziva i Nedjelja Dobroga Pastira te je dan molitve za duhovna zvanja, svećenička i redovnička. Slavlje je izravno prenosila Hrvatska radiotelevizija, a osim članova Zbora HRT-a koji su ga animirali pjesmom, na slavlju je sudjelovao i manji broj vjernika s obzirom na to da su nakon 45 dana ponovo od 2. svibnja započele mise s narodom u novim okolnostima zaštite sprečavanja širenja bolesti COVID-19.


 
Pozdravivši sve na početku slavlja, biskup Gorski je podsjetio kako se Nedjelja Dobroga Pastira slavi kao Dan svećeničkih i redovničkih zvanja zbog čega će se i u ovom euharistijskom slavlju posebno moliti za sve one u svećeništvu i redovništvu kako bi ustrajali u svome pozivu, u življenju Evanđelja i svetosti života. – Molit ćemo i za mlade osobe; da im Gospodin otvori uho srca kako bi mogli čuti njegovu riječ. Da im da bistrinu uma i hrabrost odluke kako bi ga mogli slijediti. – poručio je biskup Gorski.


 
–  Draga braćo i sestre, sjećam se dana kad sam ovdje dolazio i pune Crkve. A danas ne vidim toliko lica. No, nekako zamišljam sve one tisuće koje nas gledaju putem televizije i svi smo mi okupljeni u ovu euharistiju snagom Duha Svetoga. – započeo je homiliju biskup Gorski u kojoj je govorio o liku Isusa Krista, Dobroga Pastira koji na ramenima nosi nađenu ovcu. Iako je ova slika jedan je od najranijih prikaza kršćanstva još u katakombama, suvremenome čovjeku nije toliko dokučiv i razumljiv. Naime, kako je konstatirao biskup Gorski, udaljivši se od prirode i njezinih zakonitosti, slika Dobroga Pastira možda danas mnogo ne govori, izazivajući u nekima čak i odbojnost. – No, slika govori o ljubavi, o brizi i predanju Isusa Krista u kojem prepoznajemo Božju brigu za svakog čovjeka. – apostrofirao je biskup Gorski. – Mi možemo odlutati od zajednice, možemo odlutati od Boga, ali On nas slijedi na našem putu, On nas zove i traži dok nas ne nađe. A zatim bez prijekora ili kazne, slikovito uzima na svoja ramena i nosi natrag u zajednicu spašenih – poručio je.
 
Naglasivši kako Bog slijedi svoje stvorenje na njegovim putevima razvoja te lutanjima, pronalazeći ga i podižući, u nastavku homilije biskup Gorski je rastumačio kako slika Dobroga Pastira progovara i vodstvu unutar zajednice. – Slika Dobroga Pastira nije samo ohrabrenje nama vjernicima. Ona je i svojevrsna kritika našeg ljudskog vodstva jer u Isusu Kristu, Dobrome Pastiru, imamo uzor i ideal vodstva, ne samo onoga u Crkvi. Svaki koji ima dužnost brinuti se za druge, od obitelji do svjetskih organizacija, u Isusu Kristu Dobrome Pastiru može pronaći svoj uzor brige i vodstva zajednice – kazao je biskup Gorski.
 
Objasnio je, nadalje, kako je Isus Krist Pastir Dobri jer poznaje svoje ovce, za nj iskazuje brižnost te traži čovjeka. Upravo On postaje vrata jer kroz Njegovu muku, smrti uskrsnuće čovjek ulazi u vječnost. – To su odlike koje bi trebao imati svaki dobar vođa: otac, majka, svećenik, biskup, političar. Prvo je poznavati svoje, zatim iskazivati brigu te, ako je potrebno, život svoj položiti za zajednicu kojoj se služi onako kako je to učinio i blaženi Alojzije Stepinac. Samo se takvima može vjerovati i samo se za takvima može poći – naglasio je pomoćni biskup zagrebački.


 
Također, podsjetio je da je i svaki vjernik dio Isusove pastirske službe, koja nije sila, nego služenje, uvijek usmjereno na dobro. To služenje pretpostavlja poznavanje Drugoga umom i srcem, dobrog podložnika te dragovoljno prihvaćanje žrtve. – Svaki od nas kršćanina treba u sebi njegovati tu Isusvu narav; narav dobrog i brižnog čuvara duša prema svima. Napose prema svojima u Crkvi – poručio je biskup Gorski.
 
- Isus nas poznaje i zove imenom. Zna našu nutrinu. Zna naše misli. Život. I ljubi nas takve kakvi jesmo. To je ona Radosna Vijest koja nas ohrabruje i čovjeka čini takvim da se može mijenjati. – kazao je biskup Gorski, istaknuvši da baš kao što Isus poznaje čovjeka, on također mora poznavati Njega. – Temeljno je pitanje 'Kako poznajem Isusa Krista?' Kao prijatelja kojem mogu doći i reći one najintimnije tajne i stvari, duboko zakopane u srcu? Ili kao Boga, kako nam Petar danas govori u svojoj poslanici: Krista i Gospodina, pred kojim mogu kleknuti, zazvati pomoć ili moliti oproštenje? To je, dragi prijatelji, vjera! Duboki i bliski odnos s Isusom Kristom. Bogom, Spasiteljem i Pastirom naših duša – rastumačio je biskup Gorski.
 
U homiliji je, nadalje, zagrebački pomoćni biskup Gorski upozorio kako Isus Krist poziva čovjeka, a Njegov je glas presudno čuti. – Razlikovanje glasova danas je važnije nego ikada. Dok raste zbrka argumenata i parola, pa i u Crkvi, kojim ljudska inteligencija niječe i potiskuje istinu Evanđelja. – kazao je biskup Gorski. Da bi se mogao razlikovati glas Uskrsloga koji poziva, potreba je snaga vjere te djelovanje Božjega Duha. – U buci svijeta je teško čuti Božji glas. Dok različite ponude vrište i uvlače se u uho i srce, razbuđuju želje, zaglušuju Isusov glas. Kako ga čuti? On odzvanja iz Evanđelja. – poručio je biskup Gorski, pozvavši se na riječi svetoga Jeronima „Tko ne pozna pisma, ne poznaje Krista.“  Isus također progovara i kroz savjest čijim glasom Bog vodi čovjeka kroz život. Budući da je poziv na nasljedovanje sveopći, biti svećenik, otac, majka, liječnik ili službenik pozivi su čijim djelovanjem Bog ostvaruje dobro na zemlji i spasenje duša.
 
Na završetku homilije biskup Gorski osvrnuo se na povijest i karakteristike Nedjelje Dobroga Pastira koja se još od pape Pavla VI. Slavi kao Dan molitve za duhovna zvanja koja su, prije svega, plod Božjeg zahvata, Njegovoga poziva i djelovanja te vjere i vjerničke molitve. Rastumačivši međusobnu povezanost i ovisnost vjernika i svećenika, Crkve, biskup Gorski pozvao je vjerničku zajednica moliti za duhovna zvanja u Crkvi te za nj biti zahvalni.


 
- Nismo sami i nismo izgubljeni. U trenucima krize, ma kako god ona velika bila, Bog postaje naša sigurnost i vodi lađu našega života u sigurnu luku vječnosti. – poručio je biskup Gorski. Referirajući se na Isusove riječi „Ja sam. Ne bojte se!“, biskup Gorski pozvao je, osvrnuvši se na realnost života bolesti COVID-19 te silnim svakodnevnim izazovima s kojima se susreće Crkva i vjernici,  na hrabrost, ustrajnost i strpljenje, ali i zahvalnost. – Dopustimo da nas Gospodin vodi (…) Braćo i sestre, Isus u ovoj nevolji, kao Dobri Pastir dolazi i pronalazi, stavlja na svoja ramena sve nas. Pruža nam novu, neponovljivu priliku. Ne prokockajmo tu jedinstvenu šansu koju Bog u ovom vremenu daje i Crkvi i narodu. Slijedimo Ga da bismo imali život u izobilju kako nam sam u današnjem Evanđelju govori – zaključio je biskup Gorski.


 
Prije završnoga blagoslova, biskup Gorski osvrnuo se na Odluku državnoga Stožera kojom su ponovno, uz pridržavanje mjera sigurnosti, dozvoljene svete mise u crkvama. – Radosni smo što opet ponovno možemo slaviti euharistiju pa makar, kako smo čuli u zbornoj molitvi, bilo i to skromno. Ali, zajedno smo i rast ćemo ponovno u svome zajedništvu, u svojoj crkvenosti, u svojim bogoslužjima. Neka nas Gospodin u tome podrži. Neka podrži sve one koji još ne mogu doći i ohrabri njihova srca. Uvijek se, s punim pouzdanjem možemo obratiti Kristu Gospodinu, kako nam apostol Petar danas govori u svojoj poslanici, čuvaru i pastiru naših duša.  – poručio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.


 
Foto: HRTi printscreen
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr