Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi na otvorenom u Mariji Bistrici, koje je predvodio krčki biskup Ivica Petanjak, u subotu 31. kolovoza završeno je 28. velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj kojoj je hodočastilo 2050 hodočasnika iz triju velikogoričkih, ali i iz župa velikogoričko-odranskog dekanata te susjedne Sisačke biskupije i grada Zagreba.
Rijeka hodočasnika 28. put krenula je ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije oko 4:30 izreći zahvalu Majci Božjoj što je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja. Naime, prije 28 godina, 3. rujna 1991., monsinjor Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu, a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.
Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca, kolona hodočasnika krenula je za križem put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske, gdje su izmolili jutarnji Angelus. Uz župnika velikogoričke župe Navještenja Marijina Norberta Ivana Koprivca i kapelana Tonija Potrebića, uz hodočasnike je pješačio i župnik velikogoričke župe bl. Alojzija Stepinca velečasni Luka Brešić, a svoju zahvalu Bogu za dvadeset i pet godina svećeništva hodočasteći je izrekao i velečasni Alfred Kolić koji je iz treće velikogoričke župe svetog Petra i Pavla.
Uz zahvalu i vapaj u srcu, a molitvu i pjesmu na usnama, hodočasnicima su dva sata hoda do Ščitarjeva, gdje su ih na ulazu u mjesto dočekali konjanici - mladići obučeni u uniforme kakve su nosili vojnici rimske Andautonije, prošla kao tren. Kao i brojnih prijašnjih godina domaćini ovog drevnog antičkog grada pripremili su hodočasnicima bogati doručak koji su im nudili s osmjehom na licu, a gdje je svatko je mogao pronaći nešto ukusno za sebe.
Nakon doručka hodočasnici svih dobi - predškolci, školarci, mladi, oni srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani - nastavili su dalje za križem autoputom. S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netko prvi, netko deseti, a netko dvadeset i osmi put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza. Umorni, ali radosni hodočasnici formirali su procesiju kod kapele svetog Ladislava i ušli u Bistričko svetište oko 15:30 sati, iako su vjernici nastavili pristizati još dugo nakon toga. Uslijedio je pozdrav Majci Božjoj Bistričkoj s pjesmom, a vrijeme do središnjeg događaja hodočašća, hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, odmarajući i okrepljujući tijelo ili pak moleći Križni put uspinjući se na Kalvariju.
Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji koju je, u zajedništvu sa svećenicima velikogoričko-odranskog dekanata, u 18 sati predvodio krčki biskup Ivica Petanjak koji je u propovijed, osvrćući se na nedjeljno evanđelje, naglasio kako se hodočasnički put iz Velike Gorice može također gledati u svjetlu evanđelja. „Neki od vas sa župnikom Josipom Frkinom dali ste zavjet da ćete hodočastiti. Time što ste došli ovdje, a vidio sam koliko mladih je među vama došlo, pokazali ste da je to vaš odabir, vaše mjesto. (…) Izabrali ste mjesto koje vam nitko ne može uzeti, po kojem ćete se spasiti. Molite se da ustrajete biti na ovom mjestu koje ste odabrali. Neka ni jedan put ne bude privlačniji od ovoga - biti na putu Isusa Krista i Blažene Djevice Marije jer je to jedini put koji daje život ovdje i osigurava Vječnost“, zaključio je propovijed biskup Petanjak. Nakon euharistije slijedila je oproštajna procesija oko oltara. Hodočasnici su, uz pjesmu, još jednom zahvalili za darovane im milosti zajedno s dobrovoljcima – redarima koji su se, uz službenike Policije, Hrvatskih cesta i autocesta te vjernike zadužene za medicinsku skrb, uključili u organizaciju hodočašća i brinuli oko njegove sigurnosti.
