HR

Aktualnosti

Objavljeno: 05.09.2017.

Upoznajte Davora Mikšeca – Zagrepčanina koji svakodnevno služi siromašnima



Davor Mikšec 52-godišnji je Zagrepčanin. Frizer po struci, a volonter po vokaciji svakodnevno biciklom dolazi u samostan Misionarki ljubavi u Jukićevu ulicu gdje pomaže sestrama u zbrinjavanju štićenika i beskućnika.

Nakon dužeg vremena, živeći po Božjoj providnosti, na prijateljev sam nagovor došao volontirati u samostan u Jukićevoj. Otamo sam odlazio pjevajući i ubrzo shvatio da je to ono što sam cijeli život želio raditi – prisjeća se Davor početaka svog dvogodišnjeg služenja Crkvi i samostanskoj zajednici.

U ovim ljetnim, toplijim danima, najčešće odradi jutarnju smjenu, pomažući sestrama uglavnom pri fizički zahtjevnijim poslovima. Za podići i preodjenuti štićenika bile bi potrebne tri sestre, a ovako ja to odradim sȃm. Od 1. listopada, kada s radom počinje prenoćište sa 75 kreveta, moj se rad intenzivira pa u samostan dolazim i u dvije smjene – prepričava Davor, istovremeno mijenjajući pelenu 99-godišnjem Đuri, nekad aktivnom hrvaču i trenutno jednom od 17 štićenika koji se nalaze na skrbi u Jukićevoj.

Osim toga, na raspolaganje sestrama stavio je i svoj frizerski i brijački talent pa svakoga tjedna uređuje štićenike, ali i beskućnike koji dolaze po topli obrok u pučku kuhinju.



Kao što je s. Dobrila, uz poglavaricu samostana s. Mariju Kolbe jedina Hrvatica među sestrama istaknula, Misionarke ljubavi stoje iza svakog tog čovjeka. Oni ne traže pomoć u bolnicama jer se boje što će im tamo reći, zašto su se zapustili, zašto su neuredni ili zašto nemaju dokumente.

Davor svjedoči iz prve ruke da kada dođu, obično budu izgubljeni, ljutiti na sebe i sve oko sebe, frustrirani. No nakon što njihov boravak u samostanu dođe svome kraju, mnogi pronađu put i smognu snage za novi početak, pritom ne zaboravljajući tko ih je prigrlio kad im je bilo najteže. Jave se i svrate k sestrama kako bi im zahvalili na njihovoj ljubavi – govori Davor.

Priznaje da mu je ispočetka najteže bilo prihvatiti činjenicu da je pozvan svakog štićenika gledati jednakim očima, no ne skriva da od njih, onih koje život nije mazio, jako puno može naučiti. Protiv predrasuda o siromašnima i beskućnicima valja se boriti tako da čovjek dođe volontirati među njih, prihvatiti ih takve kakvi oni jesu. Ali nažalost, premalo je takvih volontera jer mnogi ne shvaćaju smisao služenja – ističe Davor.



U pučkoj kuhinji koja djeluje u sklopu samostana svakog se dana podijeli oko 150 obroka, dok se nedjeljom broj podijeljenih obroka zna popeti i do 200 jer su mnoge kuhinje zatvorene.

Davor naglašava da nikada nije nedostajalo hrane i materijalnih sredstava kako bi se zbrinuli svi koji su u potrebi - Božja providnost uvijek se pobrine. Uostalom, kao i u njegovu privatnom životu. Uvijek zaradim onoliko koliko mi je taj mjesec potrebno – otkriva Davor.

Upitan na kraju našeg razgovora na što nas danas sveta Majka Terezija poziva, izvanredan u jednostavnosti kao i ona, Davor zaključuje: Na ljubav. Da ljubimo jedni druge onako kako Isus ljubi nas.

Razgovarao i fotografirao: Davor Trbušić/Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Ispišite stranicu: