Aktualnosti

U subotu 26. kolovoza  u kapeli Corpus Domini obilježen je trostruki jubilej sestara Pohoda Marijina. Pred velikim brojem vjernika  svetu misu je predvodio i propovijedao pater Marko Kornelije Glogović, provincijal pavlina. Pod misom je pjevao mješoviti zbor iz župe Domaslovec. Don Pavao Crnjac, rektor, na početku mise pozdravio je najprije sestre Pohoda Marijina zajedno s poglavaricom s. Alojzijom Martinčević i čestitao im spomen triju jubileja: spomen 450 godina rođenja sv. Franje Saleškog, 70 godina dolaska sestra Pohoda Marijina u Corpus Domini na Trešnjevci u Zagrebu i 50 godina zavjeta

s. Alojzije Martinčević, poglavarice samostana. U ime euharistijske zajednice pozdrav i čestitku je izrekla Mira Vrbanović, profesorica u miru i član mješovitog zbora „Corpus“.
Sestre Pohoda Marijina posebno su željele obilježiti 450 godina rođenja sv. Franje Saleškog koji pada na 21. kolovoza, a povijesno davne 1567. godine. Sv. Franjo Saleški rodio se u plemićkoj obitelji  Franje i Franciske Boisy kao prvo od 13 djece. Rodio se u dvorcu de Sales u Savoji pa se zbog toga i naziva Saleški. Kao prvi sin trebao je biti nasljednik svega imanja pa ga zato otac poslao na visoke škole  u Pariz i Padovu. U redovnom roku završio je studij s doktoratom  građanskog i crkvenog prava. Franjo po želji oca umjesto da stupi s djevojkom pred oltar, on se odlučio u 31. godini  života postati svećenik za Kristovim oltarom.

Po želji svog ordinarija Claude de Granier propovijedao je evanđelje kalvinima u pokrajini Chablais. Nisu ga htjeli slušati u crkvi. Međutim mladi svećenik Franjo poslužio se izumom tiska: dao je tiskati na tisuće letaka s kratkim porukama iz evanđelja koje je lijepio po vratima, kućama po stupovima na raskršću i stablima drveća. U četiri godine uspio je obratiti preko 30.000 kalvina koji su se bili udaljili od Crkve. Upravo zbog te inventivnosti Crkva ga je proglasila zaštitnikom katoličkih novinara. Sudbonosan je bio susret 1604.u Dijonu sa barunicom udovom Franciskom de Chantal. Uz njezinu suradnju osnovao je  red sestara Pohoda Marijina koji je po primjeru Marijina pohoda Elizabeti brinuo se za bolesne i siromahe. U toj redovničkoj zajednici ponikla je sv. Margareta Alacoque, miljenica Srca Isusova i brojne svete duše. Napisao je Filoteju ili uvod u pobožni život i Teotima ili raspravu o Božjoj ljubavi, koji su imali velik uspjeh u širim slojevima naroda. Franjo Saleški umro je u 55. godini  života 28. prosinca 1622. godine u samostanu  u Lyonu gdje je sestrama ostavio svoje srce, a tijelo je sahranjeno u katedrali u Annecyiju. Po svojoj revnosti i pastoralnom i spisateljskom radu nadahnuo je mnoge svece kao don Bosca i druge da su pokrenuli slične inicijative u povijesti Crkvi.

Drugi jubilej bio je spomen 70 godina dolaska sestara Pohoda Marijina, u  Dom  Božje providnosti, u Corpus Domini na Trešnjevci. Sestre su došle u Zagreb 1. rujna 1947., na poziv biskupa Josipa Lacha koji je postao njihov  duhovni otac. Sa s. Karolinom Melissari, poglavaricom,  došle  su s. Franciska Margareta Fajdiga, s. Walburg Gebhardt i kandidatica Marija Jurca iz Ljubljane gdje su trebale osnovati samostan, a u tome su bile spriječene od komunističkih vlasti.  U Zagrebu su došle u Dom Božje providnosti i smjestile se u podrumski stan. Tada su komunističke vlasti  Dom Božje providnosti, kuću za odgoj djevojaka, zauzele  sa svojim uredima i omladinskim domom u kojem su plesali, stvarali buku i ometali rad kapele Corpus Domini. Sestre su uz pomoć biskupa Lacha i odvjetnika Kuntarića borile 15 godina s komunističkim vlastima, koja je po svojoj partijskoj pravdi odbijala pozitivno rješenje za vlasništvo zgrade s kapelom Corpus Domini.

Poplava  rijeke Save u listopadu mjesecu 1964. godine poplavila je kapelu do olatara tako da su komunisti morali napustiti ovaj  prostor jer  nisu ga htjeli opraviti i sanirati. Poslije mučnih sudskih procesa od 15 godina, slijedile su godine velikog procvata pastoralno-katehetskog  rada koje su vodile sestre sa upraviteljima kapele napose s vlč. Vladom Labudićem i vlč. Franjom Jurak, župnikom sv. Marka Križevčanina. Imale su velik uspjeh: svake godine po 130 prvopričesnika i po 50 krizmanika  sve do demokratskih promjena 1990. kad je vjeronauk prešao u škole. U demokratskoj Hrvatskoj slijedi treći period njihova rada u ovih 70 godina, a to su godine smirenog klauzurnog redovničkog života  u kojem su odgajala nova duhovna zvanja. Danas sestara Pohoda Marijina ima sedam,  najmlađa sestra ima 30 godina.

Treći jubilej je proslava 50 godina redovničkih zavjeta s. Alojzije Martinčević, poglavarice samostana. U 70 godišnjem radu sestara istaknuto mjesto pripada s. Alojziji koja je položila prve zavjete 2. lipnja 1967. godine, a vječne zavjete 5. lipnja1970. godine. U međuvremenu je završila katehetiski institut s kojim znanjem pastoralno i katehetski djeluje s ostalim sestrama. Kao poglavarica vodi samostana od 1985. godine u nekoliko mandata u zamjenu sa s. Cecilijom Dulić i s. Marijom Brkić sve do danas. Uz pastoralno-katehetski rad uspjela je obnoviti samostan i kapelu Corpus Domini. Njezinom zaslugom samostan sestara Pohoda Marijina je duhovno središte u kvartu Trešnjevka u kojem mnogi u potrebi i nevolji primaju pomoć a to su posebno primali za Domovinskog rata kad je katehetska dvorana bila u uzbunama sklonište za sve stanovnike kvarta.

U pozdravnom govoru gđa Mira Vrbanović, profesorica u miru i član mješovitog zbora „Corpus“,  izrazila je zahvalnost za sve što su sestre Pohoda Marija činile u 70 godina djelovanja u kapeli Corpus Domini i župi sv. Marka Križevčanina. Učinile su mnogo u katehezi i prepremi stotine djece za sakramente prve pričesti i krizme. „Dok svijet spava ili se opija nezasitnošću zabava i zaboravlja Stvoritelja, sestre noću pjevaju  psalme Bogu, mole za mlade, za obitelji, za za duhovna zvanja, za domovinu i za svijet...postojanu su molile  za bolesnike i umiruće, školarcima za ispite, pomagale obiteljima u potrebi...Drage naše sestre Pohoda Marijina, hvala vam za svjedočanstvo svetosti u našoj kapeli, hvala za pjevanje, molitve, za svaki osmjeh, za sve duhovne poruke i lijepo umotane  jabuke za sv. Nikolu. Neka vam Gospodin podari nova zvanja“, završila je gđa Mira Vrbanović.  

Pod Svetom misom propovijedao je p. Marko Glogović. Središnju misao uzeo je iz prvog čitanje: iz Pjesme nad pjesmama: „U noćima tražila sam onoga  koga ljubi duša moja...tražila sam ga po gradu...po ulicama i trgovima, nisam ga našla. Pitala sam čuvare. I tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja...“ To je slika redovničkog zvanja i slika redovnice s. Alojzije koja je sve ponude svijeta odbila i u svom zvanju našla Isusa koga ljubi duša njezina. Životni put s. Alojzje u 50 godina redovničkog života predan je toj Ljubavi u vjernosti i pouzdanju. Pater Marko je gledao ispitati savjesti svima prisutnima promatrajući današnji život, naš sadašnji mentalitet, koji je sklon individualizmu, sebičnosti, traganju za užitkom i ostalim nastranostima koje nas udaljuju od žrtve i od Boga. Njegove slike i primjeri zadržali su mnoge u razmišljanju o sebi i svome životu.
Za prinos darova slijedila je povorka donositelja darova za Svetu misu. Darovatelji su darove najprije predali s. Alojziji kao slavljenici, a ona je ih predala misniku p. Marku, koji ih je stavio  na oltar.

Relikvijar s moćima sv. Franje Selškog koji su izradili  zlatari braća Josip i Zvonimir Rodić prema nacrtu umjetnika Tomislava Kršnjavog nosio je Fran Rodić.   Hrvatsko izdanje knjige Filotea,  sv.Franje Saleškog nosila je s. Antonija Jurišić, sestra Pohoda Marijina. Buket cvijeća sa zlatnim brojem 50 nosila je ministranitica Marija Glasnović. Kutiju alata, u kojoj je bila misao sv. Franje da je zabluda izbaciti molitvu iz poduzeća, tvornice, politike i sporta, nosio je u radnom odijelu Slaven Šarac. Kruh i vino za euharistiju koja je za sv. Franju Saleškog sunce svega kršćanskog života nosili su ministranti bogoslovi Krešimir Babić i Mate Cikoja. Sliku Pieta' iz goblena, dar rektora don P. Crnjac, kao simbol redovničko darivanja Bogu po rukama Gospe, nosila je  Ivica Obad, stalni lektor u kapeli. Zvijezdu sa pozlaćenim brojevima 50 i 70, simbolima jubileja i putokazu života,  nosio je ministrant Andrija Glasnović. Tumačenje ove dirljive procesije dala je Karmen Lukinović, stalni lektor u Kapeli.

Svetu pričest pod obje prilike primile su sestre Pohoda Marijina kao slavljenice. Zbor župe Domaslovec izvodio je solo i zborne pjesme u vrlo ganutljivim melodijama i nastavio je pjevati dugo poslije svete mise.
Svečanost proslave ovih triju jubilaje završila je štovanjem relikvija sv. Franje Saleškog, u kojima se nalazi  dio tijela sv. Franje Saleškoga. Poslije Svete mise svečanost  se nastavila u dvorištu i prostorijama samostana gdje su sestre ponudile ugodan domjenak na kojem su se sudionici okrijepili i zadržali sve do kasnih sati.    

Don P. Crnjac