HR

Aktualnosti

Objavljeno: 16.09.2019.

Trodnevna duhovna priprava za proslavu blagdana Gospe Žalosne u Španskom



Župljani zagrebačke župe Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom radosna i otvorena srca od 12. do 14. rujna 2019. godine duhovno su se pripremali za župni blagdan. Bogatstvom svojih misli kroz trodnevnicu su ih vodili svećenici koji su od ove pastoralne godine započeli svoje službe u Kustošijskom dekanatu: vlč. Marko Čolak, upravitelj Župe bl. Ivana Merza, Špansko; vlč. Ante Barišić, upravitelj Župe sv. Barbare, Vrapče i mr. sc. Josip Horvat, pastoralni suradnik u Župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Malešnica.
Nenametljiva, ponizna službenica Gospodnja

Budući da je duhovna priprava započela u četvrtak, 12. rujna spomenom Imena Marijina, preko brojnih imena kojima nazivamo Mariju vlč. Marko je naglasio da možemo vidjeti kako je Marija bliska našim situacijama i koliko nas razumije. Tako ju između ostaloga častimo i kao Gospu Žalosnu što znači da nam je potrebna njezina utjeha „jer u svim našim životnim situacijama ona je uvijek prisutna, a vjerujem da nam je najbliža u našim patnjama“. I Marija je kroz svoj život prošla razne teškoće, ali unatoč svemu njezin život ipak je bio ispunjen radošću. „Zanimljivo je kako ona nikad u tim teškim trenucima nije očajavala, niti u jednom teškom trenutku nije izgubila tlo pod svojim nogama, nego i dalje ponizno slijedi ono što je rekla anđelu – neka bude po tvojoj riječi. Ona niti u jednom trenutku ne gubi vjeru, znala je koja je njezina uloga, koje je njezino mjesto i što kao majka treba činiti. Nenametljiva, ponizna službenica Gospodnja“, koja je uvijek bila ukorijenjena u Gospodina.



Stoga nam Marijin lik treba biti trajno pred očima kao primjer ustrajnog vršenja Božje volje, ali i kao izvor radosti i utjehe jer u patnjama, bolestima i problemima nismo sami, imamo majku koja nad svakim problemom bdije i preko cijele noći kao što to zemaljska majka čini za svoje bolesno dijete – sve to i Marija čini za nas u duhovnom smislu kad klonemo i padamo. Ona je ta koja nas radosno čeka da nas zagrli, da nam pruži trenutak utjehe, radosti i mira. Zagledanost u Mariju vodi nas i do osobnog preispitivanja kako se u svakodnevnom životu odnosimo prema patnji i žalosti, stoga je vlč. Marko potaknuo okupljene vjernike da odgovore na ta pitanja kako bi otkrili u čemu su još slabi u duhovnom životu, na čemu trebaju raditi, za što treba „pozvati Mariju i na koju duhovnu ranu da stavi flaster, gdje da me Bog izliječi“.

Kršćani moraju biti najbolji, najplemenitiji, najčestitiji dio čovječanstva

Zastati, pogledati u svoju nutrinu, popraviti ono što nije dobro, ojačati što je dobro kako bismo se barem jedan korak više približili Bogu, izvoru smisla i naše životne sreće – poticaji su kojima je vlč. Ante 13. rujna uveo vjernike u drugi dan trodnevnice. Tumačeći ulomak iz evanđelja, istaknuo je da nas Gospodin uči kako nam je „prva dužnost suditi i popravljati ponajprije sami sebe, zaposliti se na svojoj vlastitoj njivi, pljeviti iz nje trnje i korov“, umjesto da „nepozvani, često s kojekakvim mračnim ciljevima, čeprkamo po tuđim životima, tražimo trnje u tuđim očima, smeće po tuđim dvorištima“. Potaknuo je vjernike da se ne postavljaju kao suci jedni drugima želeći prisvojiti Božju ulogu, nego da svojim djelima, čistim, pravednim i svetim životom pokažu Krista svijetu koji bježi od njega, jer „kršćani moraju biti najbolji, najplemenitiji, najčestitiji dio našeg čovječanstva, njegova sol i svjetlo“.



I koliko god dobri bili uvijek imamo prostora za napredak, a kako bismo ga najefikasnije ostvarili Bog nam je ostavio put i smjerokaz svojih zapovijedi, jer zna da su jedini ispravni put do savršene i vječne sreće i ispunjenja. Kako bi napredovali na putu svetosti, vlč. Ante je potaknuo okupljene da ne gledaju grijehe i slabosti drugoga, nego da počnu od sebe, da uklone brvno iz vlastitog oka, da isprave najprije svoje pogreške kako bi bili sposobni pomagati drugima. „Ako svakoga dana nešto dobro učinimo na sebi, ako se popravimo u smislu deset Božjih zapovijedi i Božjih zakona, ako živeći po božanskim zakonima svaki dan malo napredujemo radeći na sebi, ovaj svijet će uskoro biti puno ljepši i sretniji za život“, zaključio je.

Križ će zauvijek ostati najautentičniji dokaz ljubavi

Večer uoči Gospe Žalosne, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa 14. rujna, trodnevnu duhovnu pripravu zaključio je mr. sc. Josip Horvat istaknuvši da sadržaj križa može razumjeti samo onaj tko uđe u nekakav kontakt s osobom Isusa Krista, poput Majke Božje Žalosne koja je prva uspjela razumjeti što je to križ jer je imala najdublji odnos s Isusom. Ako ga i mi želimo razumjeti, moramo se uspeti na Golgotu gdje nas čekaju tri križa. Onaj u sredini pripada Isusu, a ostala dva rezervirana su za nas. Analizirajući ih, vlč. Josip je posvijestio okupljenim vjernicima kakvu su priliku imale osobe razapete uz Isusa. Stajali su bok uz bok osobi Isusa Krista, imali su ga prilike pitati što god su željeli, a jedina želja razbojnika s lijeve strane bila je da siđe s križa i nastavi putem kojim je do tada išao. Međutim, onaj s druge strane ipak je bio svjesniji da ima priliku kakvu više nikada neće imati i možda u Isusu nije prepoznao Boga, ali u poniznosti je u njegovom srcu prepoznao dobrotu, „da iz tog čovjeka koji je jednako tako razapet kao i on izvire nešto što ga u neku ruku može hraniti, a to je ono što nas treba hraniti svakog trenutka našeg života – to je ljubav“.



Vlč. Josip potaknuo je vjernike da glad za ljubavlju uvijek utažuju u komunikaciji s Isusom, na samom izvoru ljubavi, jer ako će u životu tražiti ljubav od bilo koga drugoga osim od samoga Gospodina, ostat će cijeli život gladni. A najautentičniji dokaz ljubavi uvijek je bio i zauvijek će ostati križ. Istaknuo je također da od Gospe Žalosne moramo učiti apsolutno sve, a u to pripada i mirno stajanje pod križem Kristovim. „Ono što je njoj Gospodin pojasnio pod tim križem, vrlo vjerojatno će, s njezinom pomoću, pojasniti i tebi. Dok stojiš pod križem Kristovim, imaš pravo pitati što god na svijetu želiš, imaš pravo pitati pojašnjenje njegovu Majku koja je sve vrlo dobro razumjela. Neka taj uzvišeni, sveti križ kojega slavimo doista bude izvor milosti za svakoga od nas“, zaključio je.

Tekst: Elizabeta Mikulić
Foto: Miroslav Kadija
Ispišite stranicu: