Aktualnosti

Svečani koncert u povodu 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael održan je 11. studenoga u 19.30 sati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, kojim je, nakon izložbe „Jeruzalem – grad mira“ u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu te međunarodne konferencije u Velikoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta, zaokruženo obilježavanje te važne obljetnice u Hrvatskoj. U organizaciji cjelokupnih događanja sudjelovali su: Veleposlanstvo Države Izrael, Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj, Zagrebačka nadbiskupija i Hrvatsko katoličko sveučilište.  

Nakon što je na početku svečanosti Zagrebačka filharmonija, pod ravnanjem izraelskog dirigenta svjetskog glasa Ariela Zuckermanna, izvela hrvatsku, vatikansku i izraelsku himnu,  nazočnima se obratio veleposlanik Države Izraela u Republici Hrvatskoj Ilan Mor. Pozdravljajući zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, apostolskog nuncija u RH Giorgia Lingu, požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, pomoćne zagrebačke biskupe Ivana Šaška i Miju Gorskoga, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željka Tanjića, osobito je zahvalio Zagrebačkoj nadbiskupiji na suradnji, zahvalivši i gradonačelniku Milanu Bandiću, svim predstavnicima vjerskih zajednica, ministrima i saborskim zastupnicima, izaslanicima državnih tijela, predstavnicima sveučilišne zajednice, židovskih zajednica i društava te članovima diplomatskog kora na nazočnosti. 

 

Osvrćući se na 25 godina diplomatskih odnosa između Izraela i Svete Stolice, veleposlanik Mor je istaknuo da se ti odnosi temelje na međusobnom razumijevanju i dijalogu, duhovnom poštovanju i političkoj legitimnosti te unatoč tome što izazovi ostaju, i da su obje strane ostvarile značajan napredak, ustvrdivši da se sa zadovoljstvom može konstatirati da postoji trajni otvoreni dijalog. „Večerašnji svečani koncert ističe dugačak put kojim smo mi Židovi i katolici prolazili zadnjih 2000 godina - od odbacivanja i poricanja prije nešto više od 100 godina, do priznanja, dijaloga i prijateljstva današnjice. Kao jedinstvena manifestacija ovoga vrlo posebnog trenutka u našoj povijesti, hrvatski i izraelski glazbenici večeras zajedno izvode glazbu židovske i katoličke liturgije, kao i djela poznatih svjetskih skladatelja kao simbol jedinstva, medu sobnog razumijevanja i tolerancije", zaključio je veleposlanik Mor.

Okupljenima se obratio i apostolski nuncij Lingua, pojasnivši da je glazba iskustvo koje u svakom od nazočnih može pobuditi misli, emocije i sjećanja za koje se ponekad može misliti da su zaboravljeni. „Glazba, različita od bilo koje druge vrste umjetničkog iskustva, svakome od nas govori na drugačiji način i ona može biti instrument socijalne kohezije zahvaljujući svom univerzalnom jeziku koji dopire do svih, bez obzira na kulturu kojoj pripadaju“, istaknuo je mons. Lingua, osvrnuvši se ukratko na značenje glazbe od grčkih filozofa do današnjih dana, osobito u misli živućih papâ – pape u miru Benedikta XVI. i pape Franje.



Zahvalivši veleposlaniku Moru na dinamizmu koji je unio u obilježavanje te važne obljetnice i zbog omogućavanja ovog izvanrednog događaja, nuncij Lingua je izrazio nadu da će slušanje glazbenih molitava koje pripadaju katoličkoj i židovskoj tradiciji, kod nazočnih, već i na zemlji omogućiti da dožive nebeski sklad. Gradonačelnik Milan Bandić izrazio je zadovoljstvo što se grad Zagreb mogao uključiti u obilježavanje tako važne obljetnice te je predstavio Zagreb kao otvoreni grad koji daje svoj doprinos poštivanju različitosti.

Na koncertu su uz Zagrebačku filharmoniju nastupile sopranistice Tanja Ruždjak i Maja Vukoja, Djevojački zbor Zvjezdice te maestralni mladi violinist Itamar Zorman. Publika je uživala u probranom repertoaru:  Ave Verum Corpus, K. 618, Wolfganga Amadeusa Mozarta; tradicionalnoj sefardskoj pjesmi El Dio Alto; Panis Angelicus Césara Francka; 7. simfoniji u A-duru, op. 92, 2. stavak, Allegretto, Ludwiga van Beethovena;  skladbi Jedid Nefeš Andrewa Blecknera; Ave Maria Franza Schuberta; skladbi Avinu Malkeinu Maxa Janowskoga te  Koncertu za violinu i orkestar u e-molu, op. 64 Felixa Mendelssohna. Upravo kod zadnje izvedbe publike je gromoglasnim višeminutnim pljeskom nagradila violinista Zormana, koji je publiku nagradio solističkom izvedbom skladbe o Jeruzalemu.



„Zahvalnost na pomoći koju je Crkva pružila progonjenom narodu“

U prigodnom sveščiću – vodiču kroz koncert i izvođače, objavljena je, na temelju izvještaja „Jewish Telegraphic Agency“ zanimljivost o povijesnom koncertu Izraelskog filharmonijskog orkestra u Dvorani Konzistorija u Vatikanu, 26. svibnja 1955., na kojem je osobno za papu Pija XII. izveden Drugi stavak Sedme Beethovenove simfonije: „Dirigent Paul Kletzki je zatražio da bi u prigodi prve talijanske turneje Izraelskog orkestra bilo dopušteno nastupiti pred Papom, kao izraz zahvalnosti na pomoći koju je Rimokatolička crkva pružila svim osobama koje su bile proganjane od nacista i fašista. Koncertmajstor Henry Haftel je tog dana, na jutarnjem koncertu u Vatikanu, zahvalio Papi na mogućnosti da sviraju za njega te je dometnuo da je „židovski narod sretan, posredstvom glazbe, izraziti svoju zahvalnost na pomoći koju je Crkva pružila progonjenom narodu. U našem su orkestru glazbenici iz 14 zemalja, većina od njih je i sama pretrpjela progon“.

U koncertnoj knjižici objavljen je i uvodni tekst pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Ivana Šaška „Susret na otvorenim vratima glazbe i molitve“, u kojem  se osvrće na koncert kao cjelinu sastavljenu od kraćih glazbenih molitve iz katoličke i židovske baštine i dviju dužih instrumentalnih skladba te tumači umjetničku snagu glazbe koja daruje slutnje, čuva otvorene obzore smisla, dodiruje najdublje titraje duše te nadahnjuje i preobražava ljepotom.

„Ove izabrane skladbe, kao djelić nepregledne riznice, ostavile su svoje tragove u svim područjima židovske i kršćanske kulture, tako da one ne progovaraju samo zvukom, nego su plod, ali i izvor načina razmišljanja, govorenja i ponašanja; osjete se u novim kulturalnim ostvarenjima, od najsvečanijih obrednih slavlja do najjednostavnijih trenutaka svakidašnjice.

Bog koji stvara Riječju i Duhom, Bog koji se objavljuje i govori svome narodu darom Zapovijedi, koji ga odgaja i blagoslivlja; koji oslobađa i daje obećanja; koji hoda s njime i vodi ga; koji vidi nevjeru i ostaje vjeran; koji ohrabruje, oprašta i pridiže, Bog je koji čuje“, ističe mons. Šaško, pronalazeći mnoge zajedničke točke: „Nemoguće je previdjeti Isusovu utjelovljenost u židovskome narodu, rođenje od Marije i njegov rast i odgoj u židovskoj obitelji. Crkva u svome nastajanju, molitvi, poslanju, sa svim poteškoćama međusobnih odnosa, nije razumljiva bez sinagoge; liturgija Riječi bez Tore, euharistija bez blagoslovnih molitava (berakot). Uza sve razlike, Uskrs je duboko povezan s Pashom, nedjelja je u odnosu sa Šabatom, liturgija časoslova sa psalmima i himnima (tehillim), kršćanski blagdani sa židovskima, tumačenja Pisma s midrašim.

Zato na ovome koncertu ulazimo u čudesnu prisutnost u kojoj i mi postajemo dio razgovora i susreta s Bogom koji govori ljudima i susreta s ljudima koji Mu govore. Teško da netko pred tim glazbenim izražajima može ostati ravnodušnim. To ne ovisi samo o dubini riječi koje su obredno njegovane, usvajane i prenošene iz pokoljenja u pokoljenje, nego i o snazi glazbe.“

Osvrnuvši se na značenje pojedinih skladbi na koncertu, mons. Šaško zaključuje: „U svjetlu prigodnoga spomena, sa svim radostima i teretom prošlosti koji su obilježili odnose između katolika i Židova, bez imalo dvojbe ovi glazbeni trenutci i kršćanima i Židovima mogu pomoći u većemu međusobnom poznavanju i poštivanju, a odjeci toga doživljaja svim drugim ljudima svjedočiti o zajedničkoj zauzetosti za dobro.“ (N. P.)