Aktualnosti

U subotu 9. studenog 2019. održan je susret svećenika i vjeroučitelja Zaprešićkog dekanata u župi Marije Kraljice apostola u Zaprešiću. Nakon molitve i pozdravnih riječi preč. Ivana Frkonje, dekana Zaprešićkog dekanata , započelo je predavanje gospodina Zdenka Kobešćaka , ravnatelja OŠ Stjepana Radića iz Brestovca Orehovečkog, na temu „Škola za život – Katolički vjeronauk“. U uvodnim riječima ravnatelj nas je upoznao s rezultatima  međunarodnog  PISA istraživanja koja pokazuje rangiranost znanja i vještina učenika. Nažalost, rezultati hrvatskih učenika uglavnom su ispodprosječni.  Od „Škole za život“ očekujemo da će te rezultate promijeniti, a svakako to očekujemo od generacije prvih razreda koja će cijelo svoje osnovno školovanje završiti po reformiranom programu.

Predavanje je bilo podijeljeno u tri dijela. U prvom je bilo riječi o potrebi doživljavanja nastavne građe korištenjem svih osjetila. Samo tako će učenici stvoriti dugotrajno pamćenje i zaista „za život“ pohraniti i znati upotrijebiti  svoje znanje.



U drugom dijelu ravnatelj na s je upoznao s radom nizozemskog  profesora Wim Veena.  Profesor Wim Veen s Tehničkog Sveučilišta u nizozemskom Delftu pripadnika ove nove generacije nazvao je Homo Zappiensom, a definirao ga je kao osobu koja odrasta koristeći tri neizbježna uređaja modernog doba: daljinski upravljač, mobitel i računalo. Generacija je to koja  ima kontinuiranu potrebu novih mentalnih podražaja. Iz tog razloga u nastavi je potrebno mijenjati perspektivu, pa čak ako to uključuje i upotrebu nekonvencionalnih metoda rada kako bi zadžali pažnju učenika. U vremenu novih generacija učitelj mora biti osposobljen kako bi mogao odgovoriti na izazove koji se stavljaju pred njega.

U trećem dijelu predavanja ponovno je u fokus stavljena činjenicu kako svaki učenik može uspjeti samo treba prepoznati njegov potencijal koji će mu pomoći u ostvarivanju njegove osobnosti. Upravo je učitelj taj koji mora u učeniku prepoznati „bazu“ na kojoj će se izgrađivati njegova znanja i vještine.
Kroz radionicu u kojoj je dio sudionika bio podijeljen u dvije grupe, otkrivala se razlika između značenja riječi grupa i tim u praksi. Naravno, da je rezultat rada pokazao kako kod učenika treba razvijati timski rad, zbog boljeg ozračja u učionici, ali i zbog toga što je timski rad karakteristika koja je na listi prioriteta svakog životopisa. Nakon konstruktivne rasprave, susret je završio domjenkom.