Susret prepun ljubavi

14.2.2014.

 

Mladi Zagrebačke nadbiskupije okupili su se u četvrtak, 13. veljače u zagrebačkoj katedrali na tradicionalnom klanjanju za studente. Više od tisuću mladih, u mjesecu obilježenom ljubavlju i ispitnim rokovima, do posljednjeg mjesta ispunilo je zagrebačku prvostolnicu kako bi u zajedništvu i molitvi stavili svoje brige i zahvale pred Gospodina. Klanjanje za studente u organizaciji Ureda za pastoral mladih, predvodio je vlč. Ivica Budinšćak, povjerenik za mlade Zagrebačke nadbiskupije u zajedništvu sa povjerenikom franjevačke mladeži fra Milanom Krištom i braćom svećenicima. Glazbeni dio klanjanja animirala je grupa Emanuel iz župe blaženog Alojzija Stepinca iz Velike Gorice.

Darovati srce Gospodinu kako bi naučio darivati sebe drugima

Prvom meditacijom, mladi su razmatrali dar ljubavi . Uvodne riječi iz Ivanova evanđelja, potaknule su okupljene da razmišljaju o najvećem daru ljubavi kojeg nam je Gospodin poslao – o Kristu, Bogu koji zbog nas postade čovjekom. Razmišljajući o tom najvrjednijem daru, spasenju koje nam je Gospodin u Kristu poslao, postavljeno je pitanje što znači biti spašen? Kako darovati sebe kada nerijetko zalutamo s pravog puta, kada samo slabi? Biti spašen, znači darovati samoga sebe Gospodinu. Darovati svoje srce, svoju dušu i svoj um kako bi uzdignute glave mogli hodati ovim svijetom. U tom potpunom predanju Gospodinu, istaknuli su mladi, u nama se rađa sloboda, mir koji nam daje priliku da naučimo ljubiti bližnje kao samoga sebe.



Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama…
Odlomkom iz Ivanova evanđelja započelo je razmatranje druge teme - ljubavi - prema samome sebi, prema bližnjemu i ljubavi prema Gospodinu koji je sama Ljubav. Drugom meditacijom mladi su se zapitali koliko uopće ljube samoga sebe kada nerijetko nisu zadovoljni svojim životnim izborima? Kako da ljube sebe, a time i druge, kada su vječno nečime nezadovoljni? Odgovor na to pitanje pronašli su ispred sebe, pred Presvetim koji je sama Ljubav. Vlč. Tomislav Hačko, govoreći o ljubavi, u neposrednoj blizini vječnog počivališta bl. Alojzija Stepinca, podsjetio je mlade na njegov iskaz ljubavi prema Gospodinu, ali i prema čovjeku. Živeći u teškim vremenima bl. Stepinac nije se predao beznađu već je u njima vidio priliku da postane znak ljubavi. „Svi danas mrmljaju, padaju štoviše u bjesnilo, da nas je Bog pohodio sa ovako teškim jadima.

Ljudi postaju skrajnji pesimisti. A ipak bismo prije morali zahvaljivati Bogu, što nam je dao da živimo u ovako teškim vremenima. Jer baš u takvim prilikama ojedinci mogu pokazati najljepša svojstva svoje duše“, riječi su blaženika na koje je podsjetio vlč. Hačko, želeći mladima dati ohrabrenje da se suoče s nelijepim vremenom u koje žive.  Na kraju razmatranja o Ljubavi, mladi su zaključili kako u ispitu ljubavi nemamo samo tri pokušaja (poput Petra), već bezbroj. A na nama je samo da u svakom času života odlučimo hoćemo li ljubiti ili ne...

Nauči me Gospodine ljubiti kako bih naučio prihvaćati

Na samom kraju klanjanja, mladi su razmišljali o prihvaćanju. Uvodnim riječima iz Psalma 18., mladi su pred Presvetim prikazali svoje slabosti, svoju grešnost. Prihvaćanjem vlastitih grešnosti, vlastitih strahova i vlastitih borbi, prihvaćamo samoga sebe onakvim kakvoga nas Gospodin ljubi. “Prihvaćam te jer znam da si moj prijatelj, ja znam da sam ti važan. Znam, mladi prijatelju, da imaš problema u životu i da često tražiš rješenje. Možda ti se čini kako nema izlaza, pa se sam boriš, no ja te pozivam: dođi u tim trenucima k meni. Žali se, i plači ako treba. Smiješ plakati!

U tim malim kapima što padaju niz tvoj obraz sadržan je sav ponos ljudskog srca, sva umišljenost ljudskog uma i sav egoizam ljudskog bića. Tvoje suze već su znak da priznaješ da ne možeš dalje, da prihvaćaš svoje slabosti. Dođi k meni“, završne su riječi razmatranja koje je okupljenu mladež podsjetilo da nas Gospodin prihvaća onakvima kakvi uistinu jesmo. Slijedeći Njegov primjer  pronaći ćemo način kako da prihvatimo najprije sebe, a zatim i svoje bližnje.

Klanjanje je upotpunjeno zajedničkim druženjem ispred katedrale uz topao čaj i kekse. Na samom izlasku iz katedrale mladi su imali priliku dati svoj doprinos Fondu „Mladi za mlade“ koji financijski pomaže studentima Zagrebačke nadbiskupije u potrebi. Svi mladi koji su došli na klanjanje, za uspomenu su dobili i prigodna, rukom izrađena srca s porukom o Ljubavi te molitvu za obitelj.

Autor: Martina Andrijević
Fotografija: Matea Neralić



Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr