Aktualnosti

Trodnevna duhovna priprava za župni blagdan Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom trajala je od 12. do 14. rujna 2017. godine, a svakoga dana svetu misu je predslavio i propovijedao mons. Ferdinand Vražić, supsidijar u Župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu.

U središte razmišljanja prvoga dana trodnevnice Propovjednik je stavio bogoslovnu krepost vjere jer je upravo po toj riječi Marija postala majka Otkupitelju svijeta: „Blažena ti jer si povjerovala!“, a time je i za svakog čovjeka stvorila nov početak.

„Vjerom gledamo buduće stvari“, koje nam Bog obećaje i koje je pripremio onima koji u njega vjeruju i koji ga ljube, naglasio je mons. Vražić. Vjera nam također omogućava slobodu „da Bogu možeš reći 'Oče', da Bogu možeš pristupiti kao dijete“.

Propovjednik je okupljenima posvijestio da se u svakodnevnim obvezama i na mjestima gdje se krećemo na svakome od nas vidi jesmo li vjernici i kako svoju vjeru živimo. Upravo u tim trenucima trebamo biti svjesni da je naše najveće blago Bog. Kada i dođu poteškoće, mons. Vražić podsjetio je vjernike da „kod Boga i Marije nema radnog vremena, uvijek su otvoreni“, te tom mišlju zaključio prvi dan trodnevnice u Španskom.
 
Na spomendan velikog propovjednika sv. Ivana Zlatoustog, mons. Ferdinand Vražić progovorio je o drugoj stožernoj krjeposti – nadi, bez koje kažu da je ljudski život nemoguć. „Nada je unutarnja moć, milost, poticaj da znaš da nisi sam, jer postoji druga moć koja je jača od tebe, nevolje i tjeskobe i koja se može izmoliti na koljenima, sklopljenim rukama i otvorenim srcem povjerenja u Boga“, istaknuo je mons. Vražić.

U nastavku homilije povezao je sedam žalosti, patnja i boli Majke Božje s bolima hrvatskog naroda. Prva Marijina žalost dogodila se kada je u Hramu prikazivala svoga jedinorođenca, a od starca Šimuna čula je da će joj sedmerostruki mač boli probosti dušu. Međutim, Marija je i tada znala kome je povjerovala, a na sličan način i danas mora biti povjerenja u našem narodu, usprkos svim nedaćama i problemima koji vrebaju osobito na mlade.



Drugu Marijinu patnju, bijeg u Egipat, mons. Vražić usporedio je s brojnim egzodusima, progonstvima (političkim, ekonomskim…) koja proživljavaju Hrvati. Isusov nestanak u Hramu, koji je uzrokovao treću Marijinu patnju i bol, Propovjednik je pak usporedio s nestankom mnogih naših patnika, prognanika, izbjeglica nakon Domovinskog rata. Susret s Isusom koji pada pod križem bio je Marijina četvrta, neopisiva bol, koja se i danas ogleda u patnjama brojnih roditelja koje vlastita djeca ostave i povrijede.

Dok Isus umire na križu, Marija u svojoj petoj boli susreće i danas svakog patnika i nevoljnika, a kada rimski vojnik probada Isusu srce, što joj uzrokuje šestu patnju, u tom srcu vidi riječi svoga Sina: „Gle srce koje je toliko ljubilo čovjeka“. Zadnja bol preplavila je Mariju kada je primila Isusa u svoje krilo, nepokretnog, nemoćnog, izmučenog i krvavog.

„Marija je i tada imala nadu da je to Sin Božji koji je rekao da je uskrsnuće i život i da neće umrijeti nitko tko vjeruje u njega.“ Smrt je neizbježna pratilja čovjeka, istaknuo je mons. Vražić, ali nebo je naša domovina, a mi smo putnici prema njoj. „Marija nam govori da, koliko god smrt bila teška, s Kristom ona postaje prihvatljiva, podnošljiva, s Kristom ona postaje uskrsnuće i život. To je put boli, patnje i put kojega svaki kršćanin mora proći“, ali upravo nam nada progovara da smrt nije pobjeda i da zemlja nije zadnji čovjekov dom, zaključio je mons. Vražić.
 
Ovogodišnja trodnevna duhovna priprema za župni blagdan završila je na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa koji je, za nevjernike, pogane, simbol straha, sramote, gubitka, poraza. Za nas je križ stijeg i zastava pobjede Otkupitelja Isusa. U križu je spasenje, po križu je smrt i uskrsnuće, a rođeni smo za vječni Uskrs, istaknuo je na početku prigodne homilije mons. Vražić.



Golgota, kalvarija, križ – to su temelji našega spasenja, našega otkupljenja, ali u tome nismo sami. Kao što je naglasio mons. Vražić, „pod križem stoji Majka boli, Majka čovječanstva, Majka koja postaje suotkupiteljica za svakoga čovjeka i suputnica svakom čovjeku za njegovo spasenje i za njegovo otkupljenje“.

U svjetlu Golgote i kalvarije, Propovjednik je zatim u kratkim crtama prikazao hrvatsku povijest, sve od 7. stoljeća pa do danas, te podsjetio kako je hrvatski narod oduvijek čuvao vjernost Bogu, papi i Crkvi. Ali također je naglasio da je Hrvatska marijanska zemlja u kojoj se uzduž cijele domovine protežu crkve, kapele i kipovi posvećeni Mariji koji svjedoče dušu i vjeru hrvatskoga čovjeka koji je i u najtežim trenucima povijesti znao samo jedan put – hodočašće.

Ako želimo i mi nešto predati u nasljeđe, mons. Vražić potaknuo je okupljene vjernike da predaju „ono što je najljepše, najvjernije, najsigurnije: ljubav prema domu, ljubav prema Crkvi i ljubav prema Mariji. Neka nam ona uvijek bude stup, hrid zaštite i pomoći da se s potpunom sigurnošću na nju možemo uvijek osloniti“, rekao je na kraju duhovne pripreme za blagdan Blažene Djevice Marije Žalosne mons. Ferdinand Vražić.