HR

Aktualnosti

Objavljeno: 18.04.2018.

Sjemeništarci maturanti na hodočašću Dobrom Pastiru u župi Brestje



Na poziv župnika župe Dobroga Pastira u Brestju, vlč. Ivana Filipčića, u utorak, 17. travnja ove godine, sjemeništarci maturanti Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu sudjelovali su u duhovnoj osmini za proslavu župnoga blagdana već spomenute zajednice u ovom predgrađu Zagreba.

Koncelebrirano misno slavlje s početkom u 18.30 sati u župnoj crkvi Dobroga Pastira u Brestju, predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa, u zajedništvu s domaćim župnikom, vlč. Ivanom Filipčićem te don Josipom Dučkićem, umirovljenim svećenikom Zadarske nadbiskupije. Pred početak misnoga slavlja domaći župnik pozdravio je sve okupljene te na poseban način zahvalio rektoru sjemeništa na njegovu angažmanu oko lijepe prezentacije pastorala duhovnih zvanja koje čini u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Posebno je pozdravio trojicu domaćih sjemeništaraca: maturanta Filipa Pranjića i sjemeništarce trećaše, Kristijana Kolonića i Josipa Rendulića te je pozvao okupljeno mnoštvo da mole za nova i sveta duhovna zvanja.



U uvodu Svete mise preč. Pavlaković zahvalio je župniku na riječima pozdrava te je pozvao okupljeno mnoštvo na molitvu Dobrome Pastiru za sve svećenike, redovnike i redovnice, naglasivši da dar svećeništva ili redovništva nije cilj već sredstvo koje nam pomaže da dođemo do cilja naših života, a to je – biti svet. Na tu svetost, nastavio je Rektor, poziva nas sām Dobri Pastir koji želi da budemo sretni i zadovoljni članovi Njegova "ovčinjaka" tj. Crkve, bez obzira u kojem se staležu nalazili.



Ljepoti misnoga slavlja pridonijela su i petnaestorica sjemeništaraca koji su svojim ministriranjem i liturgijskim pjevanjem omogućili okupljenim vjernicima radost zajedništva oko euharistijskoga stola. U svojoj prigodnoj propovijedi preč. Rektor opisujući lik Dobroga Pastira koji se nalazi na oltarnoj pali župne crkve, između ostalog je rekao: “ Pastir poznaje svoje ovce. Poznaje ih jer ih voli. Samo onaj tko nas voli uistinu nas i poznaje. Bogu nismo bezlično stado; nismo mu apstraktni JMBG ili danas OIB broj, već nas zna u dušu. Dragocjeni smo mu do te mjere da za nas daje svoj vlastiti život. Dobri Pastir je ono Janje koje se za nas žrtvovalo raširivši ruke na križu da nas spasi, i uskrsnulo da nas čuva. Svoje ruke širi za sva vremena da svakog dosegne, i treba naše ruke da mu ih dadnemo – da po našim rukama zagrli čitav svijet. Dio svog autoriteta prenosi na nas; da onima koji su nam povjereni budemo pastiri, ali ne i goniči. Da nam budu važni oni, a ne tek njihova vuna i mlijeko. U redu, i da ih strižemo - ali ne i da ih gulimo. Zapravo, pozvani smo biti i pastiri i ribari. Ribarskim udicama ih privlačiti, pastirskim štapom ih braniti. Udica je svjedočanstvo našeg života, ono svjetlo koje druge privlači; a pastirski štap naša je požrtvovna ljubav“.



“Molite za nas da iz svog pastirskog služenja uklonimo i privid najamništva! Molite da budemo doista dobri pastiri! Molite i za buduće pastire u Kristovoj Crkvi, da ih bude i da doista budu pastiri! Inače nema smisla jer je bolje ne imati pastire nego imati najamnike, one kojima nije stalo do ovaca. (...)  Nemojmo moliti usnama, nego molimo srcem, jer lijepo sročene molitve ne moraju biti odraz raspoloživosti našeg srca. Zar ćemo moliti nebeskog Oca da nas pohodi svojim milosnim pozivom, ali neka to ne bude iz moje obitelji nego iz neke druge? Zar ćemo predložiti Gospodinu da pozove mladića ili djevojku iz obitelji u kojoj imaju više braće i sestara, jer sin jedinac mora održati obiteljsko stablo?



Sugerirati Bogu da izabere mladiće i djevojke koji nemaju namjeru ženiti se i udavati, one "manje lijepe i atraktivne"…? Boga se ne može uvjetovati, niti mu se može zapovijedati! Njega se može ljubiti ili ignorirati, može ga se primiti za ruku ili bježati od njega, ali ništa ne može umanjiti njegovu ljubav prema nama. Iz ljubavi svoje prema nama daruje nam svećenike i redovnice, iz naroda ih uzima da bi ih narodu dao. Kada bi naše obitelji u svojoj nesebičnosti bile otvorene Božjem planu, tada bi na našim ognjištima odzvanjale molitve zahvale i darivanja, a ne samo prošnje. Kada bi naši roditelji s Gospodinom naučili oskudijevati i obilovati, tada bi nas odgajali tako da, ako Gospodin pokuca na vrata našeg doma, ima koga izabrati. Svećenički i redovnički poziv može se graditi samo na povjerenju da Bog pozivajući vaše dijete čini za njega najbolje. Pazimo stoga da ne budemo poput onog mladića iz evanđelja koji je oduševljen htio poći za Gospodinom, ali se silno rastužio kada mu je Isus rekao neka sve što ima podijeli siromasima. Samo slobodna duša koja nije ni na što i ni na koga navezana, može potpuno pripadati Bogu. Sve možemo u Onome koji nas jača! Ako osjećaš da te Isus zove, idi i slijedi Ga!“, zaključio je svoju propovijed preč. Pavlaković.



Na koncu misnoga slavlja svjedočantsvo o svom duhovnom pozivu izrekao je Marko Štefanov, a o životu u sjemeništu progovorio je Timotej Inkret, sjemeništarci maturanti Varaždinske biskupije. Potom su preč. Župnik i preč. Rektor izmjenili prigodne darove u sjećanje na ovo slavlje, a po završetku sv. Mise uslijedila je i prigodna kateheza preč. Pavlakovića okupljenim krizmanicima i njihovim roditeljima u trajanju od 20 minuta, gdje je prisutnima posvjedočio o radosti svoga duhovnog poziva i mogućnostima koja sjemenište nudi mladom čovjeku u procesu njegova intelektualnog i duhovnog rasta i razvoja. Čitavo hodočašće završilo je u radosti druženja oko obiteljskoga stola u prostorima župne kuće u Brestju.




Ispišite stranicu: