Članice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u subotu 5. rujna ove godine proslavile su 175. obljetnicu dolaska prvih šest sestara milosrdnica u Zagreb. U rujnu prošle godine na spomendan dolaska prvih sestara Družbe u Hrvatsku, koje su iz austrijskoga Tirola u Zagreb došle 5. rujna 1945. na molbu tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika, sestre su otvorile Jubilejsku godinu. Zahvalno euharistijsko slavlje povodom njezina zatvaranja predslavio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u koncelebraciji s rektorom crkve sv. Vinka preč. Franjom Jačmenicom i prof. Antonom Tamarutom.
U pozdravnom govoru vrhovna poglavarica Družbe s. Miroslava Bradica izrazila je srdačnu dobrodošlicu biskupu Šašku, zahvalivši mu za spremnost da, kao izaslanik sadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, sa svim sestrama proslavi veliki Jubilej Družbe, koja svoju Kuću maticu ima u Zagrebu.
Na početku slavlja biskup Šaško zahvalio je s. Miroslavi na iskazanom povjerenju, usporedivši današnje izvanjske okolnosti pandemije u kojoj živimo sa sličnošću vremena dolaska prvih šest sestara milosrdnica u Zagreb, u Hrvatsku, koja nam pomaže bolje razumjeti razlog zbog kojega su sestre umjesto iz Beča, gdje je harala epidemija kolere, došle iz austrijskoga Tirola. “Neobična je ta podudarnost koja jača u nama svijest da je Crkva već živjela slične zemaljske zaprjeke, što nas ohrabruje da se i danas oslanjamo na snagu malenosti i slabosti”, istaknuo je biskup Šaško.
U homiliji je, oslanjajući se na navještaj Ivanovog Evanđelja (Iv 15,9-17), biskup Šaško pozvao na promišljanje Isusovih riječi
: Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi, u kojima se iščitava bit kršćanstva.
Istaknuvši da su ove Isusove riječi nalik svojevrsnoj poeziji u kojoj prevladava rječnik ljubavi, razgranat u govoru o: radosti, prijateljstvu, izabranosti, punini, biskup Šaško pojasnio njihove tri razine: „ Prva: Ostanite u mojoj ljubavi. Ostanite... Znači da smo već u njoj, a Isus nas poziva da se ne udaljavamo, da ne bježimo, da se ne branimo od njegove ljubavi. Jer, istina je, prečesto se opiremo, odbijamo, sjećamo se ranjenosti i kao da očekujemo nove udarce. Naš Gospodin, liječnik duše predlaže svoj put. Osim što nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi, na drugoj razni predlaže da ljubimo jedni druge. Ne kaže jednostavno: Ljubite, nego: Ljubite se uzajamno što znači davanje i primanje. Jer – s pravom je primijećeno – 'voljeti' može biti dovoljno da bi se ispunio jedan život, ali kada se voli u voljenosti, ta ljubav ispunja puno života. Treća je razina kršćanska posebnost: ... kao što sam ja ljubio vas. Kršćanska specifičnost nije ljubiti, jer to čine i mnogi drugi, nego – ljubiti kako je Krist ljubio. A kako je Krist ljubio apostole i kako ljubi nas? On pere noge svojim učenicima, ne osuđuje i ne tjera od sebe grješnike. Kada ga se povrijedi, uzvraća pogledom sućuti; traži izgubljene, obnavlja nadu razočaranima, oprašta i sobom hrani umorne i gladne života.“, rastumačio je pomoćni biskup zagrebački.
Osvrnuvši se na aktualnu situaciju pandemije rekao je: „Tijekom proteklih mjeseci često čujemo riječ
simptom, simptomatski ili asimptomatski; i najčešće ju vežemo uz bolest, ali ta je riječ primjenjiva i na duhovnost, pa tako i na ovo evanđelje. Naime, radost je simptom, pokazatelj da je čovjek na dobrome putu. (…) Premda svijet izgleda kao mjesto netrpeljivosti, sukoba, neprijateljstva, ljubav je stvarna; osjećamo ju i doživljavamo s pomoću puno znakova, simptoma. Naša poteškoća nastaje onda kada te znakove ne želimo vidjeti; okruženi plodovima ljubavi te plodove ne primjećujemo. Ovaj spomen na 175 godina zagrebačke prisutnosti sestara pomaže vidjeti i plodove i simptome Božje prisutnosti, ljubavi i radosti”.
Budući da je povijest Družbe sestara milosrdnica povijest ostajanja u Kristovoj ljubavi, biskup Šaško u nastavku je homilije podsjetio da su sestre Kristovu ljubav uvijek nosile i približavale siromasima, djeci, bolesnima i ranjenima, zatočenima; kao njegovateljice, kao odgojiteljice i učiteljice, u stvaranju preduvjeta za karitativni rad, gradeći bolnice i škole, razvijajući crkveni život i kršćansku kulturu sa svećenicima na župama.
„Zbog ostajanja u Kristovoj ljubavi, milosrdnice su u mnogočemu oblikovale našu nadbiskupiju, Zagreb, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, a tragove je moguće naći na raznim mjestima diljem Europe i svijeta, povezanima sa životom Crkve i naroda. Zbog plodova koje su donosile bile su hvaljene, tražene i poštovane, ali zbog ostajanja u Kristovoj ljubavi, često su bile osporavane, progonjene, blaćene, ubijane. Koliko god zemaljski pobjednici mislili da su nešto postigli zabranom njihova rada, protjerivanjem iz služba, ponižavanjem njihova načina življenja, otimanjem njihove imovine koja do danas nije vraćena, prijetnjama njihovim životima i bacanjem u skrivane jame, svjedočanstvo živi, radi nas. Sve je počelo sa šest sestara; i uvijek počinje evanđeoskom malenošću. Mnogo toga možemo planirati, predviđati, ali dar Duha možemo samo moliti, prihvatiti ga i radovati mu se“, kazao je biskup Šaško.
Naglasivši da je 175. obljetnica smjerokaz čitavome hrvatskome društvu, biskup Šaško homiliju je završio riječima: „Ne zaboravimo da je prije 175 godina sa samo šest sestara milosrđe u Zagrebu postalo šire, a vječnost bliža, ljudi radosniji, Hrvatska ispunjenija nadom. Božji Duh djeluje i danas. On, Životvorac, pronalazi dovoljno ponizne i malene za svoja velika djela. To čudesno djelo i danas započinje iznova, svaki put kada ima spremnih ostati u Kristu.”
Sestre Družbe, koju je 1633. zajedno s Lujzom de Marillac u Francuskoj osnovao sveti Vinko Paulski, danas su najbrojnija redovnička zajednica na svijetu. Mnoge od njih svoje su živote, nasljedujući Krista u geslu milosrdne ljubavi, utkale u hrvatski društveni i kulturni identitet, osobito jer su u skrbi za najpotrebitije bile jedne od nositeljica socijalno-karitativne i odgojno-obrazovne djelatnosti.
