Aktualnosti

Ovogodišnje ljetno prošćenje u Kotarima pored Samobora obilježila je 270. obljetnica posvete župne crkve. Današnja crkva sagrađena je 1733., te posvećena po biskupu Bonifaciju 1750. Crkva i samostan nalaze se na 520 m nadmorske visine, a kao spomenik kulture 0. kategorije ubrajaju se među najvrjednije barokne kulturne spomenike Hrvatske.

Proslava je započela večernjom svetom misom u subotu, 18. srpnja, koju je predvodio domaći župnik vlč. Darko Banfić. Pjevanjem su misu uzveličali zbor mladih iz susjedne župe sv. Barbare u Rudama koje je izvrsno uvježbala Lovorka Grbac. Posebna nakana misnoga slavlja bila je molitva za zaustavljanje širenja opasne bolesti uzrokovane virusom COVID-19. Upravo zbog pandemije, proslava posvetila u Kotarima bila je slabije posjećena nego inače. Ali, tradicija se ipak nastavila te je protekla bez uobičajenih gužvi u crkvi i dvorištu samostana.
 

U nedjelju 19. srpnja jutarnju svetu misu u 7,30 predvodio je župnik vlč. Darko, a svečanu svetu misu u 11 sati predvodio je vlč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskoga sjemeništa u Zagrebu, uz koncelebraciju domaćeg župnika i fra Petra Grubišića, župnika Župe bl. Alojzija Stepinca iz Ogulina. Misu je pjevanjem pratio župni zbor pod vodstvom orguljaša Zdenka Rubinića. Proslavljajući veliku obljetnicu posvećenja župne crkve, vlč. Matija potaknuo je sve prisutne da pokušaju zamisliti koliko je vjernika prošlo kroz tu crkvu, dolazeći u nju tužni, shrvani nedaćama, a izašli ohrabreni, utješeni i ojačani. Napose je istaknuo da crkva kao građevina mora biti zaista Božja kuća prema kojoj se moramo odnositi sa poštovanjem, ali bez živog tkiva tj. vjernika koji čine živu Crkvu, ne predstavlja ništa. Referirajući se na nedjeljno Evanđelje i prispodobu o kukolju, istaknuo je da se duhovnost nikada ne događa brutalno i nasilno, nego u kontekstu vremena tj. stvara se kroz povijest, pa nam i parabola o kukolju i sjemenu može biti posve jasna tek na kraju vremena. Mi moramo svoj život iskoristiti za duhovni rast i dobra djela, te se cijeli život truditi da nas i izvan crkve prepoznaju kao kršćane, rekao je vlč. Matija te naglasio da svoje srce moramo stalno čistiti te svojim radom sebi utrti put u raj.

Vanjska proslava nastavljena je nakon misnoga slavlja u ozračju opreznosti i distance, te su se obitelji okupljale uz tradicionalne medenjake i gvirc domaćih medičara. Nadajmo se da će sv. Leonard uslišiti mnoge molbe koje su uz zahvale izrečene i ove godine u ophodu oltara, te sačuvati svoja četiri sela malene Župe – Cerje, Manju Vas, Kotare i Bukovje.

Violeta Gjurkin