Pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predslavio euharistijsko slavlje na svetkovinu Bogojavljenja

6.1.2021.



FOTOGALERIJA

Mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački predslavio je u srijedu 6. siječnja 2021. u zagrebačkoj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi euharistijsko slavlje svetkovine Bogojavljenja. Slavlje je izravno prenosila Hrvatska radiotelevizija.

Pozdravivši, uime zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, okupljene vjernike u crkvi, kao i one koji su slavlje pratili putem Hrvatske radiotelevizije, u uvodu euharistijskoga slavlja biskup Gorski podsjetio je da je svetkovina Bogojavljenja veliki događaj objave Božje ljubavi i spasenja svim narodima koja i danas dotiče čovjeka da joj otvori srce i um. O Božjoj blizini i ljubavi objavljenoj u liku Isusa Krista biskup Gorski govorio je u homiliji.


 
Podsjetivši da je rođenjem Isusovim ljudska čežnja za objavom Božjega svjetla i istine ispunjenja, biskup Gorski naglasio je da je Bog utjelovljenjem pošao u susret ljudskome rodu. Ne pojedincu, ne jednom narodu, nego, kako znakovito pokazuju mudraci pokazuju, cijelom čovječanstvu.  
 
– Želi spasenje za sve ljude bez obzira kojemu narodu, vjeri ili rasi pripadali. Bez obzira na umijeće i znanje koje su stekli. Bez obzira čak jesu li dobri ili zli. Jer Boga ne zanimaju ni rase ni klase, nego ljudi. Apostol Pavao tu istinu izriče u današnjoj poslanici: objavom mi je obznanjeno otajstvo (…) da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu. (usp. Ef 3). I na drugome mjestu piše: Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! (usp. Gal 3). Zapravo na mjestu svih njih stoji Isusu Krist, Bog i Čovjek. Kakva lekcija našoj uskogrudnosti! – konstatirao je biskup Gorski.
 
Budući da se Isus Krist za sve rodio i ukinuo podjele na temelju rase, spola ili društvenoga standarda, biskup Gorski je upozorio da nitko nema pravo isključiti drugoga iz spasenja jer Bogu nitko nije nevažan. On, kako je pojasnio, djeluje i po ljudima koji i ne pripadaju kršćanskoj zajednici. Štoviše, i po onima koji tvrde da u njega ne vjeruju jer tako uči Pismo: Bog svoga duha daje kome hoće.
 
– Zato nitko ne može privatizirati Boga, On pripada cijelom čovječanstvu. Nitko ne može reći Bog je na mojoj strani. Ne, Bog je na strani svakoga čovjeka. Najgore što možemo učiniti kao vjernici i kršćani jest zazivati Božju pomoć u sukobu s drugim ljudima. Zato mi kršćani čuvamo svoje svetinje, a istodobno smo široki u prihvaćanju različitosti. To nam tako zorno tumači papa Franjo u svojoj enciklici o ljudskome bratstvu Fratteli tutti: Svi smo braća i sestre, djeca jednoga oca – Boga. – rekao je biskup Gorski.


 
U nastavku homilije pojasnio je da su mudraci zapravo predstavnici ljudskoga roda koji iz najveće tame mogu doći do Boga ako ga iskreno traže. Bili su, rastumačio je biskup Gorski prema navodu Evanđelja, znanstvenici, tj. ljudi tražitelji drugačije kulture i religije koji su ipak umjeli iščitati znakove vremena koji su ih upućivali na jedinstveni događaj – rođenje novoga kraljaGovoreći o tome što suvremenoga čovjeka mudraci danas mogu naučiti, biskup Gorski napomenuo je da ga prije svega poučavaju iskrenome traganju za istinom.
 
– Isus Krist kaže da je on istina. Traganje za istinom, traganje je za Bogom. A Boga vidi tko mu gleda stvore, kako pjeva pjesnik. Doista, promatrajući sve stvorenje, čovjeka, živu i neživu prirodu, zakonitosti, svrhovitost, smisao možemo doći do spoznaje o Božjoj prisutnosti i blizini. Jer sve stvorenje nosi pečat svoga stvoritelja. Za mudra čovjeka sve je riječ. On o svemu razmišlja i istražuje istinu, ali trebalo je još nešto više od toga. Trebala je čežnja srca. Neko nutarnje svjetlo koje ih je vodilo. Znanstveni um vodio ih je do Jeruzalema gdje su htjeli dobili potvrdu svojih opažanja. A baš tu odjednom spoznaju kako se rođenje kralja ne događa u Jeruzalemu, mjestu lokalnog znanja i moći. Kako je Bog sve iznenadio i mjestom i načinom svoga silaska. – pojasnio je biskup Gorski.


 
Upitavši vjernike Kako, braćo i sestre, mi danas čitamo znakove vremena?, biskup Gorski primijetio je da je zvijezda koju su mudraci gledali prirodna pojava te znak nečeg novog, baš kao i potres te pandemija Covid-19. koji su za vjernika znakovi koji govore o njegovoj krhkosti, smrtnosti i nemoći.
 
– Mnogi se pitaju Zašto to Bog dopušta. Ne znamo, ali znamo da se on objavljuje ne samo u ljepoti stvorenih bića, ne samo u lahoru, u utjesi ljubavi, nego i u strahotnim događajima kako čitamo u Starom savezu. Konačni strahotni događaj i objava njegove bezgranične ljubavi je Isusova smrt na križu. Najveća se Božja ljubav očitovala u najvećoj strahoti – križu. Gdje je, dakle, Bog u tim nesretnim događajima? Gdje je bio u nevinoj dječici pobijenoj u Betlehemu? U onima je kojima trpe. U onim djevojčicama koje su stradale u Zagrebu i Petrinji. U onom zvonaru koji je poginuo. U onima koji su u selu ostali zatrpani u svojim domovima. U onim hrabrim ljudima koji su izgubili živote, pomažući drugima. U onima je koji su stradali. Jer utjelovljenjem Sin Božji nije odstranio našu smrtnost i naše muke, nego ih je zajedno s nama ponio. Ta činjenica nas, braćo i sestre, tješi i ohrabruje da u svemu što nam se događa nismo sami i da ćemo s Bogom doista pobijediti svako iskušenje. Daje nam hrabrost gledati, ustati i ići dalje. Da u traženju ne sustanemo, da se ne razočaramo ako se ne ispune naša očekivanja. Ustrajnost uvijek vodi do cilja. – apostrofirao je biskup Gorski.
 
Biskup Gorski u homiliji se također osvrnuo i na uznemirenost koju je u Jeruzalemu, prema Evanđelju,  pobudila vijest o novome kralju.

– Herod se prestrašio za svoju političku moć. Učenjaci za svoje znanje. Svi su oni poznavali Bibliju i proroštva, ali zaslijepila ih je njihova samouvjerenost. Odjednom se iza kulisa moći i navodne pravovjernosti otkriva strah: strah pred svjetlom, strah pred promjenom, i zanimljivo, strah pred djetetom. Uznemireni Jeruzalem označava baš tu našu sebičnu i grešnu zatvorenost uma i srca. Pokazuje da često ne vidimo što nam se lijepo i vrijedno događa pred očima. Takvi umovi trajno ostaju uznemireni u strahu. Herod ne treba znanje, on ima moć, političku i vojnu. Uime te moći počinit će zločin. Uvijek se treba bojati ljudi koji imaju moć, a nemaju znanje. Uvijek se treba bojati ljudi koji imaju znanje i moć, a nemaju duha. U takvim okolnostima najveće žrtve su nevini i bespomoćni. – kazao je biskup Gorski.


 
Upozorio je i da se danas bezbrojni Herodi pozivaju na svoju ljubaznost, na slobode i prava, lažna dobročinstva, a iza svega opet stoji samo moć ili strah, snaga manipulacije u kojem najmanji, najslabiji, i rođeni i nerođeni ostaju bez prava na život.
 
– U ovom vremenu silne tehnološke moći itekako nas mudraci pozivaju da budemo odgovorni za upotrebu sile i moći. Za dosege uma i znanosti. Dopustimo da nas u svemu našem znanju i tehnologiji obasja ne zvijezda, nego Isus Krist. On nas oslobađa od uznemirenosti i straha. On je naša nada i ohrabrenje. Dopustimo da nas Bog voli. Tada se otkriva neslućena istina. Glavari i pismoznanci sve su znali o Mesiji, ali mu nisu pristupili. Lako je sve moguće znati o Isusu, poznavati pisma, a ipak ostati mnogo dalje od Krista, od onih koji traže neki novi put. Ljudi koji su daleko od poznavanja božanske istine kao da će svjetlo primiti prije od onih koji su blizu. Ne krije li se tu opasnost i za nas koji se često dičimo nekim stečenim znanjem, a zaboravljamo iskustvo Božje blizine i iskustvo vjere. Možda i mi tražimo sreću, našu dobru zvijezdu na krivim mjestima. Potrebno nam je oslobođenje od otuđenja, od iluzija, od lažne slike svijeta koja nam se sugerira, a ne postoji u stvarnosti. I da bismo to postigli, ostavimo, poput mudraca, iza sebe svoje navike, neka svoja uvjerenja, sagnimo se, uđimo i poklonimo se betlehemskome djetetu. Bilo kakav drugi stav doveo bi do toga da ne prepoznamo Boga koji se toliko ponizio da se rodio na skrovitom mjestu. –
 
U posljednjem djelu homilije posebno je govorio o molitvi klanjanja koja čovjeka potiče da ponudi ono najbolje u sebi Bogu i svojoj braći i sestrama; da od svoga života učini dar za one koji su mu povjereni bez straha od gubitka. Istaknuvši kako susret s Bogom mijenja ljude, biskup Gorski je naglasio kako bi od svih prošlogodišnjih tragedija najveća bila ne steći iskustvo Božje i ljudske ljubavi i dobrote. Odnosno, ne prepoznati Boga u tolikim bezimenim ljudima koji su, kako u potresima, tako i u pandemiji, nesebično žrtvovali sebe, spašavajući druge.
 
– Ako u tom iskazu dobrote i ljubavi ne bismo prepoznali Božje djelovanje. Ako nedaće kroz koje smo i mi neozlijeđeni prošli ne bi doprinijele rastu naše ljudskosti, postali bismo najveći gubitnici. Jer u istinskome susretu s Bogom mijenjamo se. Idemo drugim putem. Doduše u isto prebivalište, istu obitelj i radno mjesto, ali s drugim srcem. Pođimo zato do Betlehema, potražimo istinu i smisao. I na tome putu ne ćemo biti sami bez svjetla i vodstva. To svjetlo je naša vjera, sigurnost na putu prema vječnosti. Jer najveća očitovanja Božje ljubavi ne događaju se u prirodi oko nas, nego u našoj duši. Zato, tražimo Boga dok se može naći. Zovimo ga dok je blizu. – zaključio je homiliju biskup Gorski.


 
Na kraju euharistijskoga slavlja pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski vjernicima je poručio da otajstvo Božje objave svemu ljudskome rodu, koje čovjeka potiče da Božju blizinu i njegovu ljubav prepoznaje u onima koji ga okružuju, i oni prepoznaju u svojim bližnjima. – Često nam se čine tako obični, svakodnevni ljudi, a ipak Bog nam po njima iskazuje svoju blizinu, svoju pomoć, svoju dobrotu, svoju ljubav, osobito u ovim kriznim trenucima. Prepoznajemo to očitovanje Boga u našoj svakodnevici, a On neka nas sve blagoslovi da spoznamo Isusa Krista, našega Spasitelja kako nitko od ljudi ne bi propao. –
 Fotografije: Siniša Kolar
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr