Aktualnosti

Papinski hrvatski zavod Svetoga Jeronima proslavio je 30. rujna svetkovinu svoga zaštitnika. Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske Biskupske Konferencije msgr. Želimir Puljić predvodio je večernje koncelebrirano euharistijsko slavlje u Hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima gdje se okupila hrvatska rimska zajednica, svećenici na studiju ili službi u Rimu, brojne časne sestre među kojima dvije časne majke s. Miroslava Bradica – vrhovna poglavarica sestara milosrdnica, i s. Emila Barbarić – vrhovna poglavarica Kćeri Milosrđa, studentice i studenti laici, te rektori i predstavnici drugih papinskih kolegija i brojni Talijani prijatelji Zavoda.

Proslavi su također nazočili diplomatski djelatnici: Filip Vučak – veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Slavica Karačić – veleposlanica Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici i Damir Grubiša – veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji. Isto je tako na euharistijskom slavlju sudjelovala skupina hodočasnika iz župe Sv. Marka u Makarskoj sa svojim župnikom msgr. Pavlom Banićem.

Za orguljama je svirao vlč. Josip Vidas svećenik student iz Krčke biskupije.Rektor Zavoda msgr. Jure Bogdan pozdravio je sve nazočne te prenio čestitke hrvatskih biskupa i bivših pitomaca koje su ovih dana pristigle. Među nazočnim je gostima osobito istaknuo s. Miroslavu Bradicu, vrhovnu poglavaricu Sestara milosrdnica, kojoj je zahvalio za punih devedeset godina djelovanja sestara milosrdnica u Zavodu, od listopada 1924. do danas.

Nadbiskup Puljić je istaknuo u homiliji kako sveti Jeronim svojim životom i djelovanjem istodobno pruža primjer intelektualnoga napredovanja i duhovnoga rasta. Prisjetivši se na početku homilije hrvatske nazočnosti u Rimu pod zaštitom svetoga Jeronima od 1453. pa sve do danas, zapitao se: „Tko je ovaj svetac komu su bile posvećene i zgrade i institucije u službi hodočasnika i prognanika iz Hrvatske?“, te nastavio: „Ovaj žustri Dalmatinac kako su ga opisivali, živio je u vrlo nemirnom i kritičnom razdoblju crkvene povijesti, nakon trijumfa kršćanstva u Konstantinovo vrijeme.

Tada su se na pozornici pojavili razni profili ljudi: Uvjereni kršćani, kao i oni koji su to bili ‘iz običaja’; iskreni intelektualci kao i oni puni častohleplja u čijim je glavama vladala velika pomutnja.“ Sveti Jeronim bio je jedan od mnogih svetaca i crkvenih naučitelja koji su unatoč svim neprilikama unutar i izvan Crkve uspjeli svojim suvremenicima osvijetliti pravi put vjere. Nadbiskup je naglasio kako je i sveti Jeronim prošao svoje vrijeme studija u Rimu i duhovnoga čišćenja u Kalcidijskoj pustinji, dok nije konačno usmjerio sve svoje snage u proučavanje Svetoga Pisma.

Najpoznatija je Jeronimova izjava da nepoznavanje Biblije znači nepoznavanje Krista, što je ušlo u Konstituciju Drugog vatikanskog sabora o Božjoj riječi, podsjetio je msgr. Puljić. U nastavku homilije osvrnuo se i na pitanje naravi i poslanja sveučilišta, koje se nameće u proslavi crkvenoga naučitelja Jeronima: „Cilj sveučilišta je odgovarati na žudnju za spoznajom koja je vlastita svakom čovjeku. Čovjek, naime, želi znati istinu pa žudi za njezinom spoznajom. A svrha je istine spoznati dobro. Istina nas, dakle, vodi k dobru, a dobrota polučuje istinu. Stoga je istinski smisao i stvarna zadaća sveučilišta: biti čuvarom takve osjetljivosti za istinom i dobrotom.“

Prisjetivši se neizostavnoga doprinosa Katoličke Crkve u znanstvenom i intelektualnom razvoju europske uljudbe, napomenuo je da su Crkva i znanost stoljećima uspješno surađivale, i to „u duhu onoga što je fizičar Max Planck svojevremeno kazao kako za ‘teologe sve počinje s Bogom, a za znanstvenike sve s njime završava’“. U zaključku je zaželio da nam sveti Jeronim pomogne kako bismo „preko Svetoga Pisma i brojnih drugih znanosti bolje upoznali Krista“.

Pri završetku misnoga slavlja, rektor Bogdan izrekao je riječi zahvale te je svima preporučio osobito dvije molitvene nakane: za biskupe koji će se od iduće nedjelje okupiti u Rimu na Izvanrednoj sinodi o braku i obitelji, te za kanonizaciju blaženoga Alojzija Stepinca.
Inače, proslava svetoga Jeronima započela je dan prije molitvom Prve večernje na kojoj su sudjelovali svi svećenici članovi Zavoda. Na samu svetkovinu Zavod je za objed ugostio rektore i predstavnike drugih papinskih zavoda u Rimu, a nakon večernjega euharistijskog slavlja svi su nazočni vjernici bili pozvani na domjenak u prostorijama Zavoda.