HR

Aktualnosti

Objavljeno: 20.05.2019.

Nadbiskup Haulik i njegova prvostolnica



Prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik (1788.- 1869.) ostavio je veliki doprinos hrvatskoj umjetnosti i kulturi tijekom više od tri desetljeća svoga sudjelovanja u životu Zagrebačke nad/biskupije (1832.; 1837.-1869.). Osim sudjelovanja u osnivanju brojnih zagrebačkih društava, institucija i zaklada, Haulikov doprinos sakralnoj umjetnosti može se pratiti u uređenju i opremanju zagrebačke prvostolnice, u kojoj je želio da bogoslužje bude središnje mjesto povezivanja, kako pojedinaca jednoga naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, tako i između svih naroda, čineći ih braćom i djecom jednoga Oca na nebu.



Godine 1847., od njemačkog kipara Anzelma Sickingera, u Münchenu je naručio novi glavni oltar, koji je stradao u potresu 1880. godine, a opisan je u Zagrebačkom katoličkom listu 1849. godine: „Oltar je u gotskom slogu uredjen, na srednjem verhuncu nalazi se štatua Spasitelja s pervimi apostoli Petrom i Pavlom, niže doli pako stoje štatue četiri cerkvenih otacah, naime: Augustina, Grgura, Jeronima i Ambroza, niže opet četiri relikvijara, verhu kojih se opet nalaze prizori iz muke Spasitelja uzeti s osobitom umjetnostju izradjeni. Pri dogotavljanju oltara imao se osobito uzeti na to, da se stavi na krasan tabernakul s pojedinimi uresi, šest stupovah s reliquiami urešenih i šest srebrnih svjećnjakah polag novih sgodno namjestiti uzmognu.

Kako primjećuje povjesničarka Lelja Dobronić, s tim je oltarom Haulik „unio prvi val neogotike u prvostolnicu, i uopće u Zagreb“, a u skladu s tim oltarom Haulik je postavio i novi biskupi prijestol s baldahinom, koji je obnovljen nakon potresa te i danas služi svojoj svrsi.
Isti kipar Sickinger, u kojeg je Haulik imao veliko povjerenje, izradio je i drvene kipove svetih: Katarine, Martina biskupa, Stjepana prvomučenika, Ilije, Mojsija, Arona, Davida, Lovre, Antuna Padovanskog i Terezije, te i još danas rese zidne prostore između visokih gotičkih prozora.

Prikaz Uznesenja Marijina, titulara katedrale, umjesto stare oltarne slike poslane u Pregradu, smješten je u središnji vitraj svetišta, kojeg je Haulik naručio, zajedno s drugim vitrajima kod münchenskog majstora Heinricha Maria Hessa 1846./47. godine. Na ostala četiri prozora prikazani su stari svetci Zagrebačke biskupije, ugarski kraljevi Stjepan i Ladislav, te sv. Marko i Dimitrije srijemski, sv. Kvirin sisački i bl. Augustin Kažotić. Vitraji su stradali u potresu 1880. godine, ali su obnovljeni.

U Haulikovo vrijeme izliveno je veliko zvono Sv. Trojstva, do tada najveće zvono plemenita zvuka, težine 6.452 kg i promjera 2,6 metara. Djelo zagrebačkog zvonoljevača Henrika Degena podignuto je u toranj 18. listopada 1843. godine.

Zamijenio je i stare orgulje, naručivši nove kod njemačke tvrtke Walcker u Ludwigsburgu, oblikovavši monumentalno novogotičko kučište. Postavljene su 1855. godine i premda su kasnije oštećene u potresu, obnavljane su, uređivane i dograđivane te su i danas vrhunske koncertne orgulje romantičnih zvukovnih osobina. Stare katedrale orgulje nalaze se danas u župnoj crkvi u Pregradi.

Godine 1857. nabavio je tri velike mjedene svjetiljke, izrađene prema nacrtu bečkog profesora Karla Rösnera. Svjetiljka u svetištu stradala je u potresu, a svjetiljke u pokrajnjim lađama koje su obogaćene slikama svetih kraljeva Ladislava i Stjepana, Mihaela arkanđela i drugim motivima, kasnije osuvremenjene električnom rasvjetom, svijetle još i danas.


Riznički predmeti

U Riznici Zagrebačke katedrale čuvaju se različiti srebrni predmeti koje je Haulik tijekom prve polovine 19. stoljeća naručivao kod bečkih zlatara za potrebe pontifikalnih svečanosti u prvostolnici: procesionalno raspelo, štap, svijećnjaci, ampule za vino i vodu s pladnjem, zdjela i vrč za pranje ruku, tanjur za rukavice i križ, posuda za blagoslovljenu vodu sa škropilom, kutija za hostije, piksida, pokazivač u formi ruke s kažiprstom za pokazivanje mjesta gdje pontifikant ima čitati, zvono… Na predmetima je ugraviran Haulikov monogram G. H.



Uz više tekstilnih predmeta i litografija iz Haulikova vremena, u Riznici se čuva i njegov osobni Božji grob (thumba), raskošno umjetničko djelo od zlata i bjelokosti, rad augsburških zlata 1739.-40. godine. „Thumba“, visine 39, a duljine 27 cm, izrađena je od pozlaćena srebra, ima trokrako podnožje i kućicu s Kristovima tijelom u obliku zaobljenog trokuta. U prednjem dijelu je emajlirana slika Blažene Djevice Marije sa Djetetom Isusom, koju drže dva metalna anđela.

Okvir slike urešen draguljima, nad slikom je kruna, uz koju lebde dva anđela od slonove kosti: pod krunom Duh Sveti u Slici goluba sastavljen od dijamanata, u kljunu drži oveći biser. Pod slikom su crkveni oci sv. Augustin i sv. Ambrozije, a niže sv. Petar i Pavao, pod njima su alegorije vjere, nade i ljubavi. Sve su figure, kao i tri zmaja koja figuriraju postoje, načinjena od bjelokosti. Sa strane su cizelirane slike iz života Isusova i Marijina te anđeli i figure crkvenih otaca sv. Jeronima i Grgura. Sa stražnje strane su vratašca načinjene od bjelokosti sa reljefom Isusa na križu među dva razbojnika. Sa nutarnje strane vratašca, prikazano je skidanje s križa, a u „grobnici“, optočenoj draguljima, nalazi se Isus položen na odru. Cijeli prikaz okružuju vitke metalne zrake, posložene tako da funkcionalno djeluju i gledajući s prednje kao i sa stražnje strane.

Riznica čuva medalju iskovanu u povodu preminuća kardinala Haulika iz 1869. godine. Izradili su je poznati augsburški medaljeri Martin Sebald i Carl Drentwett, čije se signature ispisane na licu medalje. Na licu medalje nalazi se portret Jurja Haulika s tekstom na latinskom jeziku: „Georgius Cardinalis Haulik de Várallya“ – u prvom redu većim slovima, a u drugom redu s manjim slovima latinski natpis „Archiepiscopus Zagrabiensis“ – (Nadbiskup zagrebački). Na naličju medalje prikazana je forma osmokrake rozete, kakve se mogu vidjeti i na gotičkim prozorima zagrebačke katedrale, unutar koje je prikazan lik anđela koji odnosi kardinalske insignije prema križu koji se nalazi u gornjem dijelu medalje. Izvan razigranog oboda rozete ispisan je tekst na njemačkom jeziku iz Prve pjesme o Sluzi Jahvinu, proroka Izaije 42,1: „Siehe meinen Diener, ich gab Ihm meinen Geist, mein Gesetz wird er den Völkern verkünden. Js 42.1.“, koji u prijevodu znači: „Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima“.

Kardinal Haulik obogatio je europsku i hrvatsku javnost također i sa spomen-medaljom iskovanom 1853. godine u Beču, prigodom uzdignuća Zagrebačke biskupije na rang nadbiskupije, te izradom albuma s litografijama „Park Jurjavès“ slikara Ivana Zaschea, prigodom završetka uređenja spomenutog parka, današnjeg Maksimira. Skice za litografiju je Zasche izradio u Zagrebu, a album je tiskan u Beču, u to vrijeme u jednoj od najboljih tiskara, te je do danas vjerojatno najljepše i jedno od najvažnijih djela posvećenih gradu Zagrebu.

O tom doprinosu europskoj kulturi svjedoči i sačuvana dokumentacija, koja do u tančine prati nastajanje medalje kod velikog austrijskog medaljera Carla Radnitzkog, njezino dijeljenje te zahvale brojnih uglednika iz različitih krajeva carevine. Izrađena u nekoliko inačica, medalja na licu prikazuje staru zagrebačku prvostolnicu s nadbiskupskim dvorom, gledano iz jugoistoka. Ispod toga, o odsječku odijeljenom od gornjeg polja profilacijom, prikazan je, između dvije ružice, pod nadbiskupskim šeširom grb Jurja Haulika. Gornji prikaz prvostolnice okružuje latinski tekst „Ecclesia cathedralis zagrabiensis“ (Katedralna crkva zagrebačka). Na naličju je opširan natpis na latinskom jeziku u 11 redaka, u kojem se spominju car Franjo Josip I., papa Pio IX, u čije je vrijeme zagrebačka katedrala uzdignuta u metropolitansko sjedište i imenovan prvim nadbiskupom Juraj Haulik od Varallye. Po jedan srebrni i brončani primjerak medalje, te dvije manje inačice, nadbiskup Haulik darovao je tadašnjem Narodnom muzeju, i danas se čuvaju u Numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu, zajedno s još nekoliko inačica koje je muzej naknadno nabavio od privatnih vlasnika.



Mramorni kip kardinala Jurja Haulika, rad kipara Ivana Rendića, prvotno je postavljen u zagrebačkoj prvostolnici 1887. godine u dnu južne lađe. Prigodom 150. obljetnice uzidgnuća Zagrebačke biskupije na rang nadbiskupije, 29. studenoga 2002., premješten je na sadašnje mjesto u apsidu sjeverne lađe, nasuprot poprsja bana Josipa Jelačića, i uz Meštrovićev reljef posvećen kardinalu Alojziju Stepincu. (N. P.)










Ispišite stranicu: