Aktualnosti

Posljednja u ovogodišnjem nizu tribina „Zajednički vidici“ održana je 23. svibnja 2018. u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta  u Zagrebu.

Moderatorica tribine prof. dr. sc. Valentina Blaženka Mandarić istaknula je na početku da su mediji dio svakodnevice i kao takvi nezaobilazni, a privlačni osobito djeci i mladima. Na tom tragu polazište je da su mediji po sebi pozitivni, iako iskustvo pokazuje da se mogu i zloupotrijebiti.

O temi Mediji u službi formacije ili deformacije; istine ili manipulacije govorila su tri predavača, osobe iz medija i koje rade s medijima, a koji su svi poželjeli više vremena ostaviti za raspravu i komunikaciju s prisutnom publikom o konkretnim poteškoćama na koje se nailazi u doticaju s medijima.

Prva je govorila iskusna novinarka Ivana Petrović koja je dala nekoliko naglasaka na koje valja obratiti pažnju pri govoru o mogućnostima medijske deformacije ili manipulacije. Polazište je da su mediji dobri, osobito u cjelini društvene stvarnosti, gdje su zaslužni za otkrivanje loših pojava u društvu s tendencijom da se one isprave.

Važno je pritom razlikovati kredibilne od manje kredibilnih (nekredibilnih) medija, ističe Petrović. Važno je istaknuti i da mediji streme prema vjerodostojnosti, a ne prema istini, jer teško je znati što je to prava istina. Vjerodostojnost pak znači pokriti sve strane pri izvještavanju. Osobito je važno, ističe ona, da se permanentno obnavlja sjećanje na prošle događaje i vijesti, dok u medijima koji djeluju na prostoru Republike Hrvatske ona vidi i nedostatak prirodne biološke obnove medijskih djelatnika – odnosno odgoja novinara za kvalitetno komentiranje i praćenje važnih tema i lomova koji se događaju u društvu.

Izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj otvorio je nekoiko pitanja koja si svaki konzument medija mora postaviti: promislimo li prije dijeljenja sadržaja putem medija i društvenih mreža, vjerujemo li doista svemu o čemu u medijima saznajemo te što svatko od nas može učiniti da bi neka informacija bila istinita i vjerodostojna.

Premalo se ističu dobri primjeri, smatra Kanižaj, ali svakako valja promisliti formaciju i obrazovanje novinara, kao i pitanje privatnosti iz perspektive djece, a također je tu i pitanje sigurnosti (točnost dobivene informacije te osobne sigurnosti kojom se osobi jamči privatnost). Valja zapitati i o konceptu lažnih vijesti (fake news) te dezinformacijama i propagandi. Pitanje je i koliko smo o vrednovanju medija čuli i učili – a obrazovni sustav u tom smislu traži puno izmjena, da kao građani ne budemo naivni nego da možemo zauzeti argumentirani stav, zaključuje prof. Kanižaj.

Mr. sc. Borna Puškarić kao polazište je uzeo misli pape Franje iz pisama povodom Svjetskog dana medija, koji kao ilustraciju medija i njihovih utjecaja na čovjeka daje sliku mlina koji stalno radi i melje – a pitanje je melje li kukolj ili pšenicu. Puškarić na Papinom tragu ističe pojam razlučivanja, naglašavajući da bi profesionalci u komunikaciji trebali „mljeti“ samo dobre vijesti i davati dobar sadržaj. Istaknuo je da i mediji imaju svoje vlasnike te se često vijesti plasiraju na način biznisa i interesa.

I koncept fake newsa je u fokusu Papine brige za medije te on donosi nekoliko koraka da bi se manipulacije izbjegle, poput  promicanja odgojnih programa, zatim zakonske regulative za suzbijanje tog fenomena te definiranje kriterija za provjeru identiteta iza raznih profila kojima se ljudi na društvenim mrežama koriste.

Na profesionalnoj razini to je pitanje provjere činjenica i izvora, sugovornika i stručnjaka koji se pojavljuju u medijskom prostoru, ali i osobne odgovornosti jer svi smo uključeni u taj medijski prostor, ističe Puškarić.

Kroz raspravu i u interaktivnoj komunikaciji s publikom predavači su produbili svoja predavanja. Naglasak je još jednom stavljen na pitanje vjerodostojnosti medijskih kuća naspram pojedinaca, pri čemu gospođa Petrović ističe kako su činjenice nedodirljive, dok je novinarski komentar slobodan.

Uloga je novinara pritom otvoriti više pravaca razmišljanja da bi ljudi mogli stvarati vlastite stavove i u skladu s njima mijenjali svijet. Prof. Kanižaj daje i nekoliko savjeta za orijentaciju u medijima: prosječna afera traje tri do pet dana i tek nakon tog roka možemo govoriti o ozbiljnoj vijesti; važno je informirati se iz više izvora (najmanje tri), a važno je čitati i strane tekstove (osobito o vanjskopolitičkim temama) te pratiti novinare koji su se specijalizirali u određenim temama koje prate i komentiraju.

Za kraj ih je prof. Mandarić zamolila da jednom rečenicom zaključe svoje misli o temi i navedu što bi oni osobno popravili u medijima: gospođa Petrović smatra da se novinari trebaju baviti temama koje su im u fokusu interesa i u kojima imaju dovoljno saznanja, prof. Kanižaj ističe važnost provjeravanja činjenica (i od novinara i od publike), dok mr. Puškarić ističe važnost plasiranja dobrih, optimističnih vijesti.